Zvanična predstavnica Ministarstva inostranih poslova Rusije Marija Zaharova predložila je partnerima iz EU da pogledaju prenos iz Alepa na sajtu Ministarstva odbrane Rusije radi „likvidacije nepismenosti“.

„Kada je F. Mogerini pre nedelju dana izjavila da je EU jedina struktura koja isporučuje humanitarnu pomoć Siriji, mislim da je ona to uradila iz neznanja. Dešava se. Međutim, kada je o potrebi da se hitno otvore humanitarni koridori počeo da govori šef EU Donald Tusk shvatila sam da oni sistemski dezinformišu jedni druge, kao i javnosti EU.“

Zaharova je naglasila da je Rusija nekoliko godina regularno isporučivala humanitarnu pomoć u Siriju i Alep. „Partnerima iz EU mogu da posavetujem da koriste direktan prenos situacije u Alepu na sajtu Ministarstva odbrane Rusije. Radi likvidacije nepismenosti visokopostavljenih evropskih činovnika broj veb-kamera na tačkama monitoringa je povećan. Ako se evropski propagandisti pomere od mikrofona, mogu se virtuelno naći u gradu o kojem tako mnogo govore, a o kojem ništa ne znaju“, zaključio je diplomata.

Na sastanku sa Putinom Abe je razgovarao o mirovnom sporazumu i zajedničkoj ekonomskoj djelatnosti na Južnim Kurilima.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin i premijer Japana Shinzo Abe dogovorili su se o zajedničkom korištenju teritorije Kurilskih ostrva, rekao je novinarima pomoćnik predsjednika Jurij Ušakov.

Premijer Japana Shinzo Abe je nakon toga izjavio da je na sastanku sa predsjednikom Rusije razgovarano o mirovnom sporazumu, zajedničkoj ekonomskoj djelatnosti na Južnim Kurilima i pitanju slobodne posjete njihovih bivših stanovnika.

Kako je naveo Ušakov, šefovi dvije države su se dogovorili o zajedničkoj privrednoj djelatnosti na Kurilskim ostrvima, prenosi ruska agencija Sputnjik.

Putin u radnoj posjeti Japanu

Ušakov je dodao da su zvaničnici utrošili 40 minuta na usaglašavanje konačnog teksta.

„Radi se o tome da su (Putin i Abe) tražili od eksperata dvije zemlje da počnu detaljne konsultacije o usaglašavanju uslova, formi i oblasti zajedničke privredne aktivnosti na pomenutim Južnim Kurilskim ostrvima“, naglasio je Ušakov.

Vladimir Putin je u radnoj posjeti Japanu.

Davno jednom spomenuh kao mali pred rođakom, mladim doktorom, nekog našeg komšiju koji je završio u bolnici jer je „bio lud“. Rođak mi tada pažljivo objasni kako i zašto ljudi poboljevaju na način zbog kojeg ih svijet naziva „ludim“. Mi to među nama, veli on, ne zovemo tako već kažemo kako je taj i taj „sa druge strane pameti“. Nisam bio siguran onda da li je to tačno što mi kaže ili ne, čak ga nisam upitao šta je onda „prva“ strana pameti ali, zapamtio sam lijepu ljudsku pouku. I trudio sam se, koliko je to bilo moguće, da nikoga ne nazivam ludim sem, recimo, u šalama i vicevima. Padalo mi je na pamet da je imala smisla i ona poznata sarajevska, iz rata: Da nisam malo lud, poludio bih!

Pitanje o tome koja je „prva strana pameti“ nije se kasnije postavljalo jer se, uglavnom, to podrazumijevalo. Dilema nije bilo mnogo. Drčnim individualcima koji su znali pomalo naginjati „drugoj strani pameti“ nije bilo lako. Ostali su nejasnoće rješavali pred TV ekranima, u pola osam uveče. Kad na TV kažu kako je, tako je. Dilema o „strani“ višak je. O tome je li to bilo lakše i bolje, mnogi i danas lome koplja. Ona formulacija mog rođaka doktora, kako sam shvatio kasnije, nije se baš masovno primila.

Šta tu više ima da se diskutuje!

Onda je došla „sloboda“, globalizacija, pa mediji brži od mozga i pameti, pa toliko različitih strana da je danas čista budalaština tražiti samo „drugu stranu“. Šta god kome odgovara, može da probere. A kad se društvo posvađa u kafani raznim povodom, nema više - eno rekli na TV, šta tu više ima da se diskutuje! Nego ko u klin, ko u ploču, i niko nikome ne može kazati da je lud, ni povodom klina ni povodom ploče.

Sve je ovo postalo logično, i sastavni dio realnosti. Niko više nije lud, a na „drugoj strani pameti“ je bezbroj strana, pa ti biraj. Naravno, kada se odabere, podrazumijeva se da valja držati svoju stranu ma kakva bila. Sloboda je i „doći tobe“, presvući dres, promijeniti stranu, istinski ili lažno krenuti drugim putem, pa ponekad kad pokaže matematika i vratiti se natrag, na stranu na kojoj si već bio. Ono što se u ovolikim slobodama izbora i strana ipak nije baš masovno dešavalo, dešava se, evo, sada. I to u tolikoj mjeri da je pitanje na kojoj je strani pamet postalo trajno dubiozno. Takozvana politika, u onom smislu u kojem se uobičajeno podrazumijeva na svim stranama, vjerodostojna je samo - ludima. Da mi izvine rođak.

Toliko se šprdati sa minimumom logike, toliko ne poštivati ni sebe pa onda ni sve kojima se pamet prodaje i vjerovati da su svi unaokolo budale, malo je previše. Doista pametnih i onih koji su pri sebi sve je manje i skoro da to ne smiju više javno pokazati.

Federalna služba bezbednosti sprečila je seriju terorističkih napada, koji su se pripremali po nalogu predstavnika ID koji se nalaze u Turskoj.

U saopštenju se navodi da su diverzantsko-terorističku grupu činili državljani Tadžikistana i jedan stanovnik Moskve. Prema navodima specijalne službe, uhapšeni su spremali seriju terorističkih napada, uz korišćenje snažnih eksplozivnih naprava.

Ukupno su uhapšene četiri osobe, dok su prilikom pretresa kod njih pronađene eksplozivne naprave, automatsko oružje, kao i "značajna količina supstanci za pravljenje eksplozivnih naprava velike jačine".


U FSB-u su dodali da su militanti spremali napade po direktnom nalogu predstavnika ID, za kim su tadžikistanske vlasti objavile međunarodnu poternicu i koji sada se nalazi u Turskoj.

Sirijska arapska armija i njeni saveznici dobili su neočekivanu pomoć u borbama na veoma aktivnom frontu u blizini mesta Al Salamija, istočno od grada Hame.

Iako jedinice SAA vode uspešnu odbranu svojih položaja koje su Tigrove snage zauzele pre povratka u Alepo, prema pisanju arapskog izdanja Sputnjika, "neidentifikovani borci i grupe" su im se pridružili prilikom borbi, prenosi Fars.

Kako se navodi, sirijska vojska je pokušala da identifikuje nepoznate saveznike, ali im to nije pošlo za rukom.

Aktivnosti misterioznih saveznika prvi put su primećene tokom operacija SAA u Kafr Nabudi, kada su se u borbu uključili snajperisti sa više lokacija.

Osim snajperske podrške, ova grupa je često otvarala vatru na teroriste iz automobila u pokretu, a ponekad u iznenadnim "udari i beži" napadima u gangsterskom stilu u kojima bi ubijali i po desetinu terorista.

Eurogrupa je blokirala financijsku pomoć Grčkoj zbog odluke Atene da pomogne umirovljenicima.

U financijskom ropstvu

Odluka grčke Vlade da isplati umirovljenicima financijsku pomoć iz državnog proračuna (više od 600 milijuna eura), automatski će dovesti do odluke ministara Eurogrupe da obustavi prijenos sredstava za ublažavanje tereta duga. Zvanična verzija - navodno, takve mjere nisu u skladu sa sporazumima potpisanim ranije.

Ali glavni problem je što Grčka sada u potpunosti ovisi o EU. U svakom trenutku, Bruxelles može, na diktatorski način, blokirati bilo kakve socijalne, ekonomske ili političke inicijative Atene, ukoliko su u suprotnosti s namjerama briselske birokracije.


Bezizlazna situacija?

Prema sporazumu s Europskom unijom, Grčka će otplaćivati ​​dugove najmanje do 2060. godine. Također, ne postoji garancija da će čitav dug biti vraćen. Najvjerojatnije je da će se dug i dalje povećavati.

Jedini spas za Grčku može biti samo objava bankrota i izlazak iz EU.

Pisma Johna Podeste su procurila i pojavila se na sajtu WikiLeaks, zbog djelovanja pripadnika američke Demokratske stranke. To je izjavio bivši veleposlanik Velike Britanije u Uzbekistanu, Craig Murray, koji surađuje s WikiLeaksom.

Nema "ruskih tragova"

Stožer Hillary Clinton i drugi članovi neoliberalnih američkih elita prethodno su, u više navrata, naveli da u curenju pisama Johna Podeste postoji "ruski trag". Craig Murray je demantirao ove izvještaje:

"Nijedna informacija nije došla od Rusa. Izvor je imao legitiman pristup informacijama. Dokumenti su dobiveni preko insajdera, a ne putem hakerskih napada" - rekao je novinarima izdanja DailyMail.

Stranac među svojima

Pored toga, Murray je izjavio da mu je jedan anonimni izvor iz Demokratske stranke osobno dao dokumente u Washingtonu.

Zaposleni u WikiLeaksu je precizirao da je izvor predao informaciju zbog "protivljenja korupciji unutar zaklade Clinton i eliminiranja Bernija Sandersa iz izborne utrke".

Histerija se nastavlja

Unatoč objektivnim činjenicama i dokazima da ruska strana nije sudjelovala u kontroverznom curenju, liberalni i globalistički mediji će nastaviti razvijati ovu teoriju. "Ruska prijetnja" je vrlo pogodan način da se sakrije vlastiti neuspjeh i otvoreno kriminalna priroda aktivnosti. Primjerice, tijekom predizborne kampanje, Hillary Clinton je potrošila rekordnih 1,2 milijardi dolara. Javne i vladine organizacije treba pažljivo istražiti stavke troškova i izvore tih sredstava.

Revnosni oponenti, nezadovoljni zbog uspešne pobede sirijske vladine vojske nad teroristima u Alepu, koriste stare fotografije žena i dece kako bi ilustrovali navodna zverstva regularnih vojnih snaga nad civilima.

U okviru propagandne kampanje protiv sirijske vojske u Alepu, neki mediji i popularne stranice na društvenim mrežama koristili su fotografije iz pojasa Gaze ili fotografije od prošle i pretprošle godine, predstavljajući ih kao aktuelan dokaz „zverstva vojske režima“ nad civilima u Alepu. Saudijski televizijski kanal „Arabija“ poznat po svom neprijateljskom stavu prema sirijskoj vojsci, objavio je 14. decembra 2016. godine vest pod naslovom „Alep uživo“. Uz ovu vest, kanal „Arabija“ je objavio fotografiju spasilaca takozvane organizacije „Beli šlemovi“ kako iznose sirijskog dečaka iz razrušene zgrade. Lice dečaka je potpuno krvavo. Trebalo bi dodati i da je organizacija „Beli šlemovi“ nekoliko puta bila uhvaćena u laži i da je inače u tesnoj vezi sa organizacijom Nusra front.

Izvještavanje o Siriji pretvorilo se u ogroman projekat protiv suštine i smisla tradicionalnog novinarstva.

Malo je koji svjetski događaj u novijoj istoriji kao rat u Siriji obilježen toliko snažnim, nerijetko i presudnim utjecajima, posebno manipulacijama medija na stvaranje svjetskog javnog mnijenja i percepcije u prosuđivanju samih zbivanja. Dodatno, i na donošenje direktnih političkih odluka sudbonosnih za sami događaj kao i na cijeli regionalni pa i globalni kontekst u kojem se taj rat odvija.

Od samog početka, od demonstracija u okviru tzv. "arapskog proljeća" u martu 2011. kada je u Siriji sve počelo, do današnjih dana, obilježenih vazdušnim operacijama ruske vojske, medijske interpretacije ovoga rata nadmeću se na rijetko brutalan, dirigovan, unaprijed osmišljen i za novinarsku profesiju često potpuno degradirajući način. Žurnalizam u ovoj storiji doživljava neke od najsramnijih trenutaka u svojoj istoriji. Tim prije što su tehničke mogućnosti za vjerodostojno novinarstvo neuporedive u odnosu na ranije, čak i bez obzira na to što te mogućnosti otvaraju i mnogo veće šanse za različite manipulacije.

Mediji

Međutim, manipulativni odnos prema ratu u Siriji i ukupnom stanju u regionu tim povodom ne zasniva se prevashodno na plasiranju brutalnih faktografskih neistina o pojedinačnim događajima, koliko na projektovanom i sistematskom "pranju uma" svjetske javnosti u vezi sa globalnim ciljevima geostrateških, dugoročnih i istorijskih rekomponovanja ukupne stvarnosti u regionu. U tom kontekstu, u tzv. "arapskom proljeću" na Bliskom istoku koje je bilo - sada se to jasno vidi - puki upaljač za dugoročni projekat preoblikovanja Bliskog istoka, mediji su dobili sasvim jasnu i bespogovornu zadaću koja se danas sve uočljivije prepoznaje i razotkriva. Oni su, zapravo, postali jedna od direktnih ratnih poluga.

Nekoliko je nivoa na kojima se ta uloga medija realizovala od samog početka u Siriji. Nakon srušenog režima u Iraku (da se ne ide u dalju prošlost na istom tragu, do Pakistana i Afganistana i stvaranja talibana i malo kasnije Al Kaide na čijem je tragu stvoren ISIL), potom djelomično u Egiptu gdje je posao privremeno i samo djelomično obavljen, onda brzo i lako u Libiji - cilj je bila Sirija. Iz raznih razloga, unutrašnjih i vanjskih, operacija nije uspjela onako kako je bilo predviđeno. Počeo je iscrpljujući i razarajući rat koji svakim danom sve više eskalira a u kojem se sredstva nisu birala. U centrima u kojima se odlučuje o oblicima i formama ratovanja, mediji dobijaju posebnu ulogu i zadatak. Propagandni pritisak, posebno, proizvodi ciljane efekte koji pogoduju daljem usmjerenom "informisanju" o onome što je bilo i o onome što je "objašnjenje" urađenog. To usmjeravanje javnosti pokazuje se kao neophodno da bi se brutalni teror dovedenih ekstremista opravdao lažnim ciljem - oslobađanjem Sirije od diktatora. Što je sumnja u ovo postajala veća, jačao je i propagandni pritisak suštinskih proizvođača tamošnje drame - zapadnih zemalja i njihovih interesa.

Sva humanitarna pomoć koju su zapadne zemlje poslale u Siriju isporučena je terorističkim organizacijama, što znači da Zapad ne zanima sirijski narod, izjavio je sirijski predsednik Bašar al Asad.

Šef spoljne politike EU Federika Mogerini izjavila je početkom decembra da su zemlje članice EU zaslužne za svu humanitarnu pomoć koja je dostavljena u Siriju.

- Zapravo sva pomoć koju su zapadne zemlje poslale namenjena je teroristima. Nikada ih nije bilo briga za običnog sirijskog čoveka - izjavio je Asad.

Predsednik je istakao da zapadne zemlje nisu pomogle nijednom sirijskom gradu koji je bio okružen teroristima, prenosi "Sputnjik".

- Imamo mnogo gradova u Siriji koji su opkoljeni i pod opsadom terorista. Oni sprečavaju da bilo šta dopre do gradova, kao što su hrana i voda, odnosno osnovne stvari za život. Dakle, ovde se radi o dvostrukim standardima i odvratnim lažima. Niko više ne veruje u njihove priče - rekao je predsednik Sirije u intervijuu "Raši tudej".