Sarajevski diplomat i novinar piše o svojem iskustvu s Hezbollahom prilikom nedavnog boravka na Bliskom istoku: Vojni stručnjaci u Damasku i Bejrutu govorili su mi minulih sedmica da je Hezbollah snaga koja može da ratuje na tri fronta, i u Libanonu protiv Izraela ili možda Saudijaca, i u Siriji koliko treba, i ‘pomažući’ na ostalim frontovima, u Iraku ili Jemenu, na primjer.
U općeprihvaćenom nabrajanju današnjih moćnika koji oblikuju novu realnost Bliskog istoka obično nema Hezbollaha, šiitske ‘Božje partije’ sa juga Libanona. Ipak, u životu Levanta i posebno vojnom raspetljavanju svega što se dešava u Siriji i okolo, oni se ne mogu zaobići. U nešto više od tridesetak godina postojanja prošli su statusni put od terorističke organizacije do krajnje respektabilnog protivnika, ili saveznika, zavisi ko ih pominje. Zvanično, još uvijek su ‘teroristi’ za SAD, Kanadu i Izrael. Za ostale, zapravo, ovisno od situacije. Za UN i EU, recimo, u novijim izvještajima nisu teroristi. Za neke je to samo njihovo ‘vojno krilo’. Za Amerikance i EU, istovremeno, na listama terorista nisu, recimo, Jaish al-Islam i Ahrar ash Sham, klasične terorističke islamističke grupacije koje zdušno logistički podržavaju Saudijska Arabija, Turska i Katar, miljenici Zapada. No ta vrsta kriterija u svijetu je odavno izgubila svaki smisao osim jedino važnog - ogoljeno interesnog i poslušničkog. Zato ni Hitler za mnoge nije više što je nekad bio.
Hezbollah je rođen, uz snažnu podršku Irana, 1982. godine. Vojno se konstituirao u otporu izraelskoj armiji, IDF-u, koja je sa Sharonom na čelu kretala na Libanon, zvanično radi eliminacije PLO-a i Arafata. Hezbollah je tada bio radikalniji od Amala, šiitske političke partije Libanona. Sjećam se da su bili strah i trepet u Bejrutu a izvještavao sam onda i o uzajamnim sukobima ove dvije formacije. U Hezbollahu danas kažu da su ‘oni pokret, a Amal partija’. Osnovica na kojoj počivaju je, kako ističu, u revoluciji i otporu, pripadnosti šiitskoj denominaciji i borbi protiv izraelske cionističke ideologije. Vojno ih je zapravo odredio drugi rat protiv Izraelaca u Libanonu 2006. godine. Tada se izraelska vojska po prvi put u ratovima na arapskom tlu morala povući ponižena, bez oreola pobjednika. U to vrijeme počinje i ubrzano političko, socijalno i vojno izrastanje pokreta na temeljima striktnih pravila. Konspirativni su i u internim odnosima. Pričali su mi u Bejrutu da i unutar porodica najbliži među sobom često ne znaju kakva je čija pozicija i raspored u ‘sistemu’. One regrutovane na svoj ‘konto’ preuzima organizacija. Škola, posao, zdravstvena zaštita, razne subvencije, sve je dio sistema.
Komentar: Parlament Ujedinjenog Kraljevstva donosi konačnu odluku da li će Velika Britanija izaći iz EU-a, a ne sumnjamo da će oni donijeti odluku koja će odgovarati onima na vlasti.