
© AFP 2018 / THOMAS COEX
Iako je Jerusalem postao novo sjedište američke ambasade, što je dovelo do eskalacije sukoba, novog nasilja izraelskih sigurnosnih snaga kao i različite reakcije međunarodnih zvaničnika, uzrok ovakve odluke Trumpove administracije ima dugogodišnju pozadinu. Možda se čini da su zapravo ovim činom SAD priznale Jerusalem kao glavni grad Izraela, zanemarujući i rušeći decenijske napore u postizanju sporazuma oko postojanja dvije države i podjele Jerusalem na istočni i zapadni, SAD je, zapravo, već mnogo ranije Jerusalem fokusirao kao izraelski glavni grad. Ono što prošle američke administracije nisu uspjele uraditi, kako kaže Trump, sada je on pretvorio u stvarnost.
Ipak malo je vjerovati da je Trump donio ovakvu odluku u kratkom vremenskom roku. Izraelski lobi proteklih decenija nastojao je učiniti značajniji korak u pritisku na američke administracije da pokrenu pitanje Jerusalema, iako je u mnogim mirovnim pregovorima Jerusalem posmatran kao posebno pitanje, pored pitanja Palestinske državnosti i granica. Geneza gledanja Jerusalema kao isključivo izraelskog ili palestinskog glavnog grada potječe još od vremena uspostave Izraela, a to je posebno stavljeno u fokus nakon Šestodnevnog rata 1967. godine.
Historijski kontinuitet proizraleske politikeDvdesetog i trećeg oktobra 1995. godine, tokom treće godine Clintonovog mandata, Akt o ambasadi u Jerusalemu (Jerusalem Embassy Act) prošaao je Senat i Zastupnički dom Sjedinjenih Američkih Država, da bi bez predsjedničkog potpisa zvanično postao zakon u novembru iste godine. U Aktu, odjeljak 2, Jerusalem je zvanično priznat kao glavni grad Izraela od 1950. godine. Nadalje, navodi se da je nakon Šestodnevnog rata 1967. godine Jerusalem postao nepodijeljen grad, uvažavajući sveta mjesta svih religija, te da kao takav treba ostati.
Članovi Zastupničkog doma su 1993. godine pisali državnom sekretaru da premještaj ambasade ne treba početi prije 1999. godine, a 1995. godine članovi Senata su također uputili pismo državnom sekretaru da započne premještanje ambasade. U konačnici, Aktom se obrazlaže da Sjedinjene Države priznaju Jerusalem kao glavni grad Izraela, da Jerusalem ostaje nepodijeljen grad, te da premještanje ambasade započne 1999. godine.
Najznačajniji detalj ovog akta, koji je na kraju postao zakon, jeste predsjedničko izuzeće. Predsjednik je imao pravo da odgodi izvršenje ovog zakona na period od šest mjeseci u slučaju da postoji procjena da bi njegova realizacija narušila nacionalnu sigurnost. Također, pri isteku roka, mogao je opet produžiti odgodu na period od šest mjeseci. To je ono što su Bill Clinton, Georg W. Bush i Barack Obama upravo činili tokom svojih dvostrukih mandata.
Komentar: Nove informacije: Otvorili sarkofag star 2000 godina: Pronašli su tri mumije