Naučnici su konačno objasnili zagonetnu tajnu oluje koja je je zaprepastila celu Evropu. Oluja koja je prohujala severozapadnom Evropom jedne letne večeri pre gotovo 350 godina trajala samo 15-ak minuta, ali bila je izuzetno i snažna i intenzivna.

Za sobom je ostavila ogromne posledice koji se i danas osećaju u holandskom gradu Utrehtu. Šta se zapravo dogodilo pitanje je na koje niko nije mogao da odgovori sve do nedavno. Nova naučna studija nudi objašnjenje za formu koju je ta katastrofalna oluja imala. Kasni 17. vek bio je posebno izazovan za Holandiju - našli su se u ratu sa nekoliko stranih sila, uključujući Francuze i Engleze. Godina 1672. je poznata kao ozloglašena u holandskoj istoriji kao "Godina katastrofe" .

Utreht je bio u bankrotu, objašnjava Gerard van der Šrir iz kraljevskog Instituta za meteorologiju. To je dovelo grad u stanje potpune nespremnosti za bilo kakvu prirodnu katastrofu, koja ih je čekala dve godine kasnije. Sreda 1. avgust 1674. bio je tipično topao i vlažan letni dan u severozapadnoj Evropi.

Prema kraju dana, na nebu su počeli da se razvijaju olujni oblaci, što nije bilo ništa neobično za vruć letni dan. Međutim vetar, grmljavina i oluja nisu gubili na snazi - već su eskalirali. Oko 18 sati sa neba se spustila zastrašujuća sila koja je počela da krči svoj put prema severu kroz celu regiju, ostavljajući iza sebe pustoš.

Australijski istraživači rešili su zagonetku koja je intrigirala naučnike više od 100 godina. Otkrili su da je staklo otkriveno u nakitu egipatskog faraona Tutankamona oblikovano meteorskim uticajem pre nekih 29 miliona godina.

Rezultati studije objavljeni su u časopisu "Geologija". Arheolozi se bave poreklom stakla još od 1922. godine.

Doktor Aron Kavosi iz Centra za svemirske i planetarne nauke "Kurtin" istraživao je sićušne čestice mineralnog cirkona, otkrivene u žutom staklu. Analiza je pokazala da su u tim česticama prisutni tragovi retkog minerala redit, koji može da nastane samo prilikom meteorskog uticaja na površinu Zemlje.

"Ovo je večna tema razgovora, da li je staklo nastalo tokom meteorskog udara ili tokom vazdušne eksplozije", rekao je Kavosi.

Ta dva procesa mogu dovesti do topljenja.

"Međutim, samo udar meteora stvara udarne talase koji formiraju minerale visokog pritiska. Otkriće reditovih tragova dokazuje da je staklo nastalo kao rezultat meteorskog udara", kazao je naučnik.

Duboko u šumama jugoistočne Azije leži misterija stara jedan milenijum, arheolozima poznata tek od nedavno.

Više od 100 hiljadugodišnjih "tegli" od masivnog kamena otkriveno je na više od 15 mesta u državi Laos, a smatra se da su služile za sahranjivanje mrtvih. Još uvek se ne može sa sigurnošću reći čemu su služili ovi ćupovi, kao i ko ih je doneo na ovo mesto.

Pre dvadeset godina, počevši od 24. marta 1999, trinaest država članica NATO-a, uključujući SAD, Francusku i Nemačku, bombardovalo je SRJ.

Taj rat je trajao 78 dana i hranio se medijskim lažima, s ciljem usklađivanja mnjenja zapadnog stanovništva sa stavom vlasti glavnih država, navodi francuski "Mond diplomatik", a prenosi "Nedeljnik".

Srbi su počinili "genocid", "igrali su fudbal sa odsečenim glavama, otkinutim sa leševa, kidali su fetuse iz trudnica i pekli ih", rekao je nemački ministar odbrane, socijaldemokrata Rudolf Šarping, čije komentare su mediji ponavljali. Ubili su "između 100.000 i 500.000 osoba" (TF1, 20. april 1999), kremirali su svoje žrtve "u pećima, sličnima koje su se koristile u Aušvicu", "Dejli Miror", 7. jul.

Naslovnica za naslovnicom, te lažne informacije će biti pocepane u paramparčad - posebno istraživanjem američkog novinara Danijela Perla ("Volstrit džurnal", 31. decembar 1999). Baš kao što se i jedna od najsenzacionalnijih manipulacija s kraja 20. veka izduvala: plan "Potkova" (potkovica), dokument koji je trebalo da dokaže kako su Srbi programirali "etničko čišćenje Kosova". Njegova difuzija u Nemačkoj aprila 1999. godine poslužila je kao izgovor za intenziviranje bombardovanja. Daleko od toga da su korisnici interneta paranoični, glavni dezinformatori su bile zapadnjačke vlade, NATO, kao i najugledniji mediji.

Nakon 220 godina belgijski redovnici u opatiji Grimbergen ponovno su pokrenuli proizvodnju vrste piva čiji su recept pronašli sakriven u samostanu. Vijest je pred 120 novinara i gradonačelnikom Grimbergena, grada smještenog 10 kilometara sjeverno od Bruxellesa, objavio predstavnik opatije, otac Karel Stautemas, kako javlja Guardian.

Prva natočena čaša tog piva kulminacija je četiri godine istraživanja metoda koje su koristili norbetinski redovnici ("bijeli kanonici") u samostanu prije nego što je spaljen u Francuskoj revoluciji krajem 18. stoljeća. Samostan je kasnije ponovno zaživio, ali pivarstvo i unikatni recepti više ne, jer se smatralo da su upute zauvijek nestale u plamenu.

Preporod samostanske mikro-pivovare, koja se nalazi na istom mjestu kao i originalna, potaknulo je otkriće knjiga iz 12. stoljeća s drevnim redovničkim metodama varenja piva. Posebno su bili inovativni zbog korištenja hmelja umjesto fermentiranog bilja, čime su se isticali pred konkurentima.

Redovnici su knjige sa svojim najvrednijim tajnama spremili u 18. stoljeću u rupu koju su probušili u zidu knjižnice, prije nego što je opatija zapaljena.

Otac Stautemas pojasnio je kako su imali "stare knjige, ali nitko ih nije znao pročitati". Bile su napisane na starom latinskom i staronizozemskom. No, redovnici su doveli dobrovoljce koji su proveli sate listajući stare knjige i otkrili popis sastojaka za piva koja su se varila u minulim stoljećima, uključujući vrste hmelja, vrste bačava i boca, pa čak i popis vrsta piva koja su se nekoć proizvodila.

Novo pivo koje su po starom receptu proizveli ima znatnu količinu alkohola - 10,8%. No, redovnici se nisu držali starog recepta "kao pijan plota". "Ne mislim da bi se ljudima danas sviđao okus piva kakvo je bilo tada", kazao je otac Stautemas. Marc-Antoine Sochon, novopostavljeni majstor pivar opatije, kazao je da je u tim vremenima uobičajeno pivo bilo pomalo bezukusno. "Bilo je poput tekućeg kruha", opisao je. U obnovljenoj pivovari redovnici su imitirali mnogo elemenata starog recepta - nekorištenje umjetnih aditiva, drvene bačve i lokalnu zemlju za poseban 'terroir'.

Grimbergen je osnovan 1128., ali je spaljen tri puta, zbog čega je dobio simbol feniksa i moto 'ardet nec consumitur' - 'zapaljen, ali ne uništen'. U samostanu sada živi 12 redovnika i pivo proizvode u partnerstvu s Carlsbergom, koji proizvodi njihove vrste piva za prodaju diljem svijea, te Alken-Maesom, koji ih prodaje na belgijskom tržištu. Samostanska mikropivovara proizvodit će godišnje 3 milijuna boca od 330 ml, većinom za francusko i belgijsko tržište, piše Guardian.

Izuzetno rijedak rimski novčić, koji je iskovan za cara Ulpija Kornelija Lelijana, pronađen je tokom radova na auto-putu na istoku Engleske.

Novčić je pronađen u jarku u ostacima jedne rimske farme, tokom radova na dionici auto-puta između gradova Kembridž i Hantingdon.

Na novčiću je prikazan car sa sjajnom krunom, koji je vladao oko dva mjeseca prije nego što su ga 269. godine ubili, najvjerovatnije, njegovi vojnici.

Lelijan, poznat i kao car koji je uzurpirao prijesto, vladao je odvojenim dijelom carstva, odnosno teritorijom koja je obuhvatala današnju Njemačku i Francusku.

Na istoj lokaciji arheolozi su pronašli još jedan rijedak novčić iskovan 57. godine prije nove ere na kome je prikazan jednorog. Novčić su iskovali pripadnici plemena Ambijani u području rijeke Some u današnjoj Francuskoj.

Znanstvenici koji nastoje otkriti tajne ljudskog razvoja proteklih su se godina oslanjali na sve napredniju tehnologiju analize DNK koja uz pomoć molekularnih satova određuje kojem razdoblju pripadaju naši drevni preci.

Nova studija, koja umjesto toga analizira fosilne zube, nudi drukčiji pristup koji otkriva značajno ranije razdoblje kao vrijeme u kojemu su se razdvojili preci današnjeg čovjeka i neandertalci.

Posljednji zajednički predak možda je živio prije 800.000 godina

Studija koju je provela Aida Gomez-Robles s University Collegea London zaključuje da je posljednji zajednički predak dvije vrste možda živio prije 800.000 godina što usložnjava antropološke rasprave.

Novo istraživanje pomiče vrijeme odvajanja za 200.000 do 400.000 godina ranije u odnosu na dosadašnje procjene i, ako se pokaže točnim, isključilo bi Homo heidelbergensisa, još jednu izumrlu ljudsku vrstu, kao posljednjeg zajedničkog pretka Homo sapiensa i našeg bliskog rođaka neandertalca, kao što trenutno smatraju neki znanstveni krugovi.

Prema Gomez-Robles čiji je rad objavljen u srijedu u časopisu Science Advances, nedavno istraživanje fosilnih zuba pokazalo je da je, dok se veličina zuba uvelike razlikovala ovisno o ljudskim vrstama, njihov oblik bio homogeniji i razvijao se stabilnim tempom.

Proučavala je kutnjake i pretkutnjake oko 30 fosila za koje se vjeruje da su rani neandertalci iz špilje Sima de los Huesos u Španjolskoj, kao i sedam drugih izumrlih ljudskih vrsta kako bi utvrdila koliko su se vremenom mijenjali.

Uz pomoć računalne simulacije utvrdila je da su se prvi ljudi i neandertalci morali razići još prije 800.000 godina da bi se stigla razviti specifična obilježja na zubima iz Sime.

"Važna implikacija je da Homo heidelbergensis ne može biti posljednji zajednički predak modernog čovjeka i neandertalaca", kazala je za AFP.

Izgleda da je prostrana palača koju je sagradio rimski car Neron prije gotovo 2000 godina dugo vremena uspjela skrivati jednu tajnu prostoriju. Naime, dok su arheolozi radili na restauraciji palače, slučajno su naišli na veliku podzemnu prostoriju ukrašenu freskama koje prikazuju stvarna i mitska bića, piše Science Alert.

Na freskama prostorije mogu se vidjeti kentauri, polu-konji i polu-ljudi, prikazani u crvenim i oker bojama s tragovima pozlaćivanja, kako plešu preko zidova. Uz njih, prikazan je i grčki bog Pan, bog pastira, stada, njiva i šuma koji ima kozje noge.
Soba tihe i usamljene sfinge

Na zidovima su naslikane i ptice te razna vodena stvorenja, među njima hipokampi, odnosno polu-konji i polu-ribe. Na freskama se također pojavljuje ratnik naoružan lukom, štitom i mačem koji se bori s leopardom, a borba je uokvirena elementima biljaka i ponavljajućih geometrijskih formi.

Uz demokratiju i kapitalizam, Englezi su izmislili i književni žanr špijunskog romana. Smatra se da je ovaj žanr nastao krajem 19. vijeka u vrijeme kada se Velika Britanija našla pod geopolitičkim pritiskom evropskih kontinentalnih sila - Francuske, Njemačke i Rusije - i kada je britanska elita shvatila da mora konsolidovati borbeno-patriotski duh kod građana u pripremi za buduće ratne sukobe. Stoga su "loši momci" prvih špijunskih romana bili subverzivni inostrani agenti ubačeni na britansko tlo da siju strah i nemir, a "dobri momci" britanski džentlmeni-intelektualci koji bi zagarantovano, poput heroja iz bajki, osujetili sve perfidne planove i spasili voljenu državu iz kandži geopolitičkog ropstva.

O ofanzivnim dejstvima britanskih obavještajaca počelo se pisati mnogo kasnije jer je po viktorijanskim moralnim normativima džentlmenima bilo ispod časti da se bave špijunažom ili, nedajbože, da čitaju tuđa pisma. Međutim, ostaje činjenica da su mnogi od pisaca kontraobavještajnih špijunskih romana itekako imali obavještajnog iskustva sa terena. Tako je na primjer Vilijam Le Kju, jedan od najtiražnijih pisaca ovog žanra, još 1907. godine objavio vrlo zanimljiv izvještaj o putovanju kroz balkanske države, uključujući i Crnu Goru. Le Kju opisuje susret sa kraljem (tada još uvijek knjazom) Nikolom na Cetinju ("gradu na nebu") u kojem kralj Nikola izražava svoje divljenje Britanijom i opisuje je kao "jedinstveno najboljeg prijatelja." Naravno, to je upravo ono što je željela da čuje britanska publika. Ništa ne jača odanost i ljubav prema sopstvenoj državi nego uvjerenje da čak i lideri drugih država obožavaju njene postupke i dostignuća. Le Kjuova balkanska misija se, dakle, višestruko isplatila.

Kraljevska grobnica, pronađena između paba i supermarketa "Aldi", nazvana je britanskom "Tutankamonovom grobnicom", pišu britanski mediji.

Radnici su otkopali grobnicu tokom radova na putu u Pritlvelu, blizu Sautenda u Eseksu 2003. godine.

Jedini ljudski ostaci bila je zubna gleđ, ali stručnjaci veruju da je grobnica pripadala anglo-saksonskom princu iz šestog veka zbog obilja retkih i veoma vrednih predmeta.

Veruje se da je to najstariji primer hrišćanske anglo-saksonske grobnice. Kada su članovi tima sa Londonskog arheološkog muzeja počeli sa iskopavanjima, ostali su zapanjeni da je prostorija netaknuta.