
© Photo by Kyle Gregory Devaras on Unsplash
Pitanje toga što čini dobar i vrijedan način življenja za ljudska bića je s nama već stoljećima. Pronalazimo ga u antičkim školama filozofije i to pitanje je naravno ostalo s nama i do danas. Mnogi su ponudili svoje odgovore, o čemu svjedoči pregršt filozoskih i drugih rasprava o toj temi, i znamo da nema jednostavnog crno-bijelog rješenja jer je život dinamičan proces koji od nas zahtjeva da se prilagodimo i promijenimo kurs kako se krećemo naprijed i suočavamo s raznim preprekama.
Jedan primjer metode ili pokušaja da se pronađe odgovor na to pitanje pronalazimo kod američkog filozofa Henrya Davida Thoreaua, u njegovoj knjizi
Walden:
Otišao sam u šumu jer sam htio živjeti promišljeno, suočiti se samo s bitnim činjenicama života i vidjeti mogu li naučiti ono čemu me ima podučiti, a ne da na pragu smrti otkrijem kako nisam živio. Nisam htio živjeti ono što nije život, življenje je odveć dragocjeno.
U citatu iznad, Thoreau iznosi svoj razlog zašto je odlučio živjeti u drvenoj kućici pokraj jezera Walden Pond, u blizini grada Concorda, gdje je proveo dvije godine i pisao i razmišljao, između ostalog, o životu, prirodi i tadašnjem društvu. Kroz odmicanje od standardnog načina življenja i poimanja na kraći period, upuštanjem u oblike meditacije i razmišljanja, možda lakše možemo doći do srži onoga što je istinski bitno.
Ono što je potaknulo mislioce poput Thoreaua je shvaćanje da lako možemo protratiti život ako nismo oprezni i onda kad se u konačnici nađemo na samrtnoj postelji, možemo biti puni žaljenja radi izgubljene prilike. Umjesto da smo proveli život u službi nečega istinski vrijednog, možda shvatimo da smo gubili vrijeme.
U prethodnim vremenima bi ta potraga za životom koji je vrijedan življenja bila utemeljena na vrijednostima kao što su istina, ljepota i dobrota, kao i na osjećaju da postoji nešto više iznad nas, osjećaj za transcendentno ili sveto. Sve to je narušeno u modernom dobu jer se na sve to gleda kao na arhaične pojmove koji nemaju temelj u stvarnosti. Oni su odbačeni u ropotarnicu povijesti kao nešto što je zastarijelo i što nije potrebno modernim "probuđenim" pobjedincima. Odviše smo fokusirani na vlastite želje, interese i težnje da bi smo se fokusirali na nešto poput istine, što od nas zahtjeva da prihvatimo da postoji nešto više iznad našeg egoizma. Ideali i vrijednosti ne laskaju našem ponosu i taštini jer nam govore da naše subjektivno gledište nije jedina stvar koja je bitna, i možda su upravo zato danas odbačeni.
Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.
Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik: