Nema više nade da će se ikad vidjeti dolazak pravednog Kennedyja i njegovo suprotstavljanje američkoj ratnoj mašini. No, ostavština živi i dalje.
Predsjednik John F. Kennedy ostaje junačka figura, skoro nalik Kristu, u srcima rastuće zajednice građana koji postaju svjesni katastrofalnih dugotrajnih posljedica njegovog ubojstva. On je možda jedini junak čiji bi javni kult mogao ikad iskupiti SAD.

© Art Rickerby/Time Life Pictures/Getty
John i Jackie Kennedy dolaze u Dallas, 22. studenog 1963.
Svakome tko pozorno prati nedavni razvoj u istraživanju o JFK-u nije promaknulo primijetiti da postoje u biti dvije vrste knjiga o njegovom ubojstvu. (Govorim samo o knjigama koje se bave ozbiljnom potragom za istinom, a ne o onima koje brane zataškavanje Warrenove komisije, poput bijedne
Reclaiming History Vincenta Bugliosija iz 2007. godine).
Pedeset godina istražiteljskog rada i skidanje oznake tajnosti s arhivske građe suzilo je popis vjerojatnih osumnjičenika: na jednoj strani su knjige koje krive grupu unutar vojno-industrijskog kompleksa, od kojih su najnovije i najautoritetnije
JFK and the Unspeakable: Why He died and Why it Matters (
Touchstone, 2008.) Jamesa Douglassa,
Brothers: The Hidden History of the Kennedy Years (
Simon & Schuster, 2007.) Davida Talbota i
Last Word: My Indictment of the CIA in the Murder of JFK (
Skyhorse Publishing, 2011.) Marka Lanea.
S druge strane su knjige koje krive Lyndona Johnsona, predstavljene s nedavnim
LBJ: The Mastermind of JFK's Assassination (
XLibris, 2010.) Phillipa Nelsona,
LBJ and the Kennedy Killing, po očevicima ubojstva (
Trine Day, 2013.) Jamesa Taguea i
The Man Who Killed Kennedy: The Case Against LBJ (
Skyhorse, 2013.) Rogera Stone.
[i] Sumirat ću argumente obje ove teze, ukazati na njihove nedostatke i kontradikcije, te ih pokušati razriješiti upućujući na alternativne hipoteze.
Zagovarat ću da ove dvije linije istraživanja, ako se koherentno povežu, zbilja nadopunjuju jedna drugu, ali ne baš kao dvije polovice jedne istine; već prije kao dvije trećine te istine. Preostali treći dio slagalice su oni koji se uistinu "ne izgovaraju".
Komentar: Pogledajte i ostale dvije knjige gosp. Lescaudrona: