I Platon (oko 427.-347. pr. Kr.) i Aristotel (oko. 384.-322. pr. Kr.) su predložili argumente o prvom uzroku, iako je svaki imao određena primjetna ograničenja. U Zakonima (Knjiga X), Platon je predložio da je svo kretanje u svijetu i kozmosu "dodijeljeno gibanje". To je zahtijevalo "samopotaknuto gibanje" koje bi ga pokrenulo i održalo. U Timeju, Platon je predložio "demijurga" iznimne mudrosti i inteligencije kao stvoritelja kozmosa.
Aristotel se u svojoj Fizici i Metafizici protivio ideji prvog uzroka, često brkanoj s idejom "primalnog pokretača" ili "nepokrenutog pokretača". Aristotel se zalagao za ideju da postoji nekoliko nepokrenutih pokretača, od kojih po jedan pokreće svaku nebesku sferu, za koje je vjerovao da žive izvan sfere fiksnih zvijezda, i da to objašnjava zašto se kretanje u svemiru (za koji je vjerovao da je vječno) nastavilo beskonačno. Aristotel je tvrdio da bi tvrdnja atomista o ne-vječnom svemiru zahtijevala prvi neuzrokovani uzrok - prema njegovoj terminologiji, učinkovit prvi uzrok - ideju koju je smatrao besmislenom greškom u rasuđivanju atomista.
Poput Platona, Aristotel je vjerovao u vječni kozmos bez početka i bez kraja (što zauzvrat slijedi poznatu Parmenidovu izjavu da "ništa ne može nastati iz ničega"). U onome što je nazvao "prvom filozofijom" ili metafizikom, Aristotel je namjeravao teološku korespondenciju između primalnog pokretača i božanstva; funkcionalno, međutim, dao je objašnjenje za prividno gibanje "fiksnih zvijezda" (sada shvaćeno kao dnevna rotacija Zemlje). Prema njegovim tezama, nematerijalni nepokrenuti pokretači su vječna nepromjenjiva bića koja stalno misle o razmišljanju, ali budući da su nematerijalni, nesposobni su za interakciju s kozmosom i nemaju saznanja o tome što se u njemu događa. Iz "težnje ili želje", nebeske sfere oponašaju tu čisto intelektualnu aktivnost najbolje što mogu, ravnomjernim kružnim kretanjem. Nepokrenuti pokretači koji nadahnjuju planetarne sfere ne razlikuju se po vrsti od primalnog pokretača, oni samo pate od ovisnosti o odnosu prema primalnom pokretaču. Sukladno tome, kretanja planeta podređena su gibanju inspiriranom primalnim pokretačem u sferi fiksnih zvijezda. Aristotelova prirodna teologija nije priznavala stvaranje ili hirovitost besmrtnog panteona, ali je održavala obranu od opasnih optužbi za bezbožnost. (https://en.wikipedia.org/wiki/Cosmological_argument)
OF THE
TIMES
Komentar: Posljednji dio je zanimljiv, posebno s obzirom na to da je ključna figura u DIA-i do 2016., kada je pokušao izaći iza scene na javnu dužnost - ali su ga spriječile, pa, demonske sile - bio general Michael Flynn.
Ova naizgled zapanjujuća sposobnost Carlsona da, u samo nekoliko kratkih godina, od voditelja MSM vijesti preskoči čak i Joea Rogana u razumijevanju dubokih pitanja o prirodi naše stvarnosti govori o tome zašto religiozna kućanstva, općenito, proizvode inteligentnije ljude od nereligijskih. U najmanju ruku, općenito stvaraju ljude sa zdravijom osnovom na kojoj će kasnije, možda, početi 'tragati za istinom' i stvarno naučiti 'vidjeti nevidljivo'.
Carlson o fenomenu 'vanzemaljaca':
Rogan, uza svu svoju reputaciju 'otvorenog uma', kada razgovara o ovoj temi s Carlsonom, djeluje nam kao razmjerno uskogrudan i antropocentričan. Ironija je u tome što je on taj koji je koristio psihodelike da bi 'vidio neviđeno'... je li ovo suprotan rezultat?
Cijela Roganova emisija s Carlsonom: