Jod - stari, univerzalni lijek
Lugolova otopina
Kao što smo spominjali u prethodnim izdanjima ove kolumne, termoregulacija, grana integrativne medicine, uči nas da postoje tri stuba metabolizma. Želudac, svjetionik organizma koji pokazuje ostalim organima i žlijezdama kako da rade, i limfu, sito (rešeto) metabolizma koje čisti sve u njemu, već smo „obradili“, stoga je red na štitnu žlijezdu - osnovnog i glavnog revizora, „kontrolora“ organizma. Ukoliko su u ravnoteži, balansu ova tri stuba metabolizma, tada ne postoje oboljenja. Čim dođe do njihove neuravnoteženosti, odmah u organizmu imamo mnoštvo simptoma koji ukazuju na određena oboljenja.

Univerzalni “lijek”

Da bismo najpreciznije objasnili stvarnu ulogu štitne žlijezde u organizmu, prvo moramo reći nekoliko činjenica o jodu - starom, univerzalnom „lijeku“.

Prema dr. Guyu Abrahamu, profesoru emeritusu ginekologije, obstetricije i endokrinologije na Medicinskom fakultetu UCLA (Univerzitet u Kaliforniji, Los Angeles) - Medicinski udžbenici sadrže nekoliko stotina važnih pogrešnih informacija o bitnom elementu jodu, a što je uzrok većoj ljudskoj patnji i smrti nego što su to bila oba svjetska rata u kombinaciji.

- Nije li čudno da vlada (SAD-a, op. a) dijeli jod za zaštitu protiv radioaktivnog joda koji je rezultat nuklearnih nesreća, dok medicinski šarlatani istovaraju istu vrstu radioaktivnog joda u pacijente koji imaju problema sa štitnjačom dok glupavo pokušavaju izliječiti bolest štitnjače, uzrokovanu nedostatkom joda u njegovom prirodnom obliku u kakvom dolazi iz prirode? - pita se dr. Abraham.

- Prirodni jod štiti našu štitnu žlijezdu od upijanja biološki destruktivnog, radioaktivnog joda, dok medicinski vračevi koriste sličan radioaktivni jod kako bi uništili naše štitne žlijezde? Zbog čega su liječnici prestali koristiti Lugolovu otopinu, siguran lijek za bolest štitnjače?

Zbog čega su medicinski nadriliječnici uveli lijekove za štitnjaču i gušavost kako bi ubili štitnu žlijezdu kada se jod toliko dugo vremena uspješno koristio? - nastavlja uvaženi dr. Abraham. Prema našem stajalištu, glavni uzročnik je studija objavljena davne 1948. godine nazvana Wolff-Chaikoff efekt. Ova studija je rezultirala uklanjanjem joda iz nacionalne opskrbe hranom, najprije u SAD-u, a potom i u drugim razvijenim zemljama svijeta. Wolff-Chaikoff efekt je definiran kao nemogućnost organskog vezivanja joda u štitnoj žlijezdi kroz povećani unos joda, što rezultira prestankom sinteze hormona štitnjače. Laičkim jezikom, u određenom trenutku, kada štitnjača postane preplavljena jodom, to će je ugasiti. Međutim, prema dr. Davidu Brownsteinu, autoru nekolicine medicinskih bestsellera u SAD-u, ovakav efekat je čisti nonsens, štitnjača ne može biti preplavljena jodom, već njoj jednostavno, ukoliko primi višak joda, treba određeno vrijeme da bi sav višak ugradila u hormone štitnjače T3 i T4. - Štitna žlijezda samo radi svoj posao, tvrdi dr. Brownstein.

U postratnim godinama u kojima je zapadna civilizacija svakako bila na ivici paranoje i još pod utiscima straha i ratnih razaranja, Wolff-Chaikoff studija je sigurno imala odjek kakav ne bi postigla ni u kakvom drugom vremenskom razdoblju, „medicinska zajednica“ je skočila na noge i počela tvrditi da će korištenje joda oštetiti štitnu žlijezdu. Tako je započela neosnovana jodofobija... Ipak, stvarnost sa upotrebom joda je sasvim drugačija, i u 21. stoljeću i dobu globalizacije, krajnje je vrijeme da ju se kao takvom prihvati.

Jod je otkriven u svakom organu i tkivu u tijelu. Apsolutno je neophodan za zdravlje štitne žlijezde kao i jajnike, dojke i prostatu. Optimalna doza joda je još predmet rasprave u naučnim krugovima.

Pojava gušavosti

Međutim, jedno je sigurno, a to je da više od 60 miliona Japanaca u prosjeku dnevno konzumira 13,8 mg joda, te oni su jedna od najzdravijih nacija u odnosu na opće zdravlje i statistike o raku. Prema trenutnoj statistici Svjetske zdravstvene organizacije, više od tri milijarde ljudi u svijetu živi u zemljama gdje vlada nedostatak joda. Mnogi dokumenti pokazuju da je Bosna i Hercegovina u prošlosti bila područje sa čestom pojavom gušavosti - bolesti koja je najčešća posljedica jodnog deficita. Najnoviji podaci ukazuju na to da je u Bosni i Hercegovni prisutan blagi stepen nedostatka joda, a da je gušavost prisutna kod oko sedam posto školske djece. Ovim problemom najviše je pogođeno stanovništvo u ruralnim oblastima.