Pevač, tekstopisac i Bitls, Džon Lenon, nije skončao svoju sudbinu od ruku poremećenog fana, navodi se u knjizi; umesto toga, njegov ubica je dobio obuku od CIA-e i drugih američkih obaveštajnih agencija - ali ne o njegovoj muzici.
Đona Lenona
Autor Džon Potaš tvrdi da je američka vlada želela da se reši Lenona zbog njegovog snažnog uticaja u promovisanju onoga što se smatralo ideologijom “radikalne levice.“

U suštini, izdvojeno mišljenje u kombinaciji sa velikom popularnošću, dovelo je do Lenonovog ubistva.

Ali stručnjaci američkih obaveštajnih službi nisu završili sa neistomišljenicima nakon što je Mark Dejvid Čepmen okončao četvorodecenijski život pucnjavom ispred stana ove ikone u Njujorku u noći 8. decembra 1980. godine - Potaš insistira da je CIA izvršila ubistva i epohalnog repera Tupak Šakura, i rok legende Kurta Kobejna.

Opisan u novinskim izveštajima kao agresivan, psihotični fan, 25-godišnji Čepmen je osuđen na doživotnu kaznu sa mogućnošću pomilovanja nakon 20 godina zatvora, nakon što je priznao krivicu za ubistvo drugog stepena.

Lenonovo ubistvo je od tada podstaklo bezbroj navodnih teorija “zavere,“ uključujući i mnoge koje je Potaš naveo u svojoj knjizi “Droga kao oružje protiv nas.“

Potaš, kako navodi Express, piše da su Lenonove aktivnosti uključivale predvođenje anti-ratnih demonstracija i držanje koncerta u korist toga da se oslobodi zarobljeni aktivista, pesnik, Džon Sinkler.

Sinklerova radikalna verovanja i postupci - koji su uključivali osnivanje revolucionarnih anti-rasističkih “Belih pantera“ - takođe je do srži potresao ratnohuškački establišment, i na kraju je uspeo da dokaže Vrhovnom sudu SAD-a 1972. godine da je bio predmet ilegalnog domaćeg nadzora.

Lenonov preokret od droge ka anti-ratnom pokretu i političkom aktivizmu, piše Potaš, uzbunio je ozbiljnu zabrinutost obaveštajne zajednice - koja je nesmetanu moć bivšeg Bitlsa nad mladima videla kao pretnju američkom programu u inostranstvu i kod kuće.

Lenonu, rodom iz Liverpula, je preostao još samo jedan mesec dok ne dobije američko državljanstvo, kada mu je Čepmen oduzeo život.

“Ovo pokazuje međunarodni interes i uticaj Lenona, ističući zašto je njegov levičarski aktivizam bio pretnja CIA-i i oligarhiji,“ objašnjava Potaš.

“U ovoj knjizi prepričava istragu bivši dopisnik Sunday Express-a, Fenton Bresler, koji je dobio klasifikovana dokumenta FBI-a i CIA-e,“ izveštava Express.

“Rečeno je da dokumenti pokazuju da je hapšenje ove zvezde za korišćenje droge 1972. godine bilo zbog toga “da se neutrališu i poremete“ njegove aktivnosti. Oni su sugerisali da su Lenona pratile obaveštajne agencije tokom 1970-ih godina.“

Jedna od najistaknutijih, eksplozivnih, tvrdnji koje su detaljno opisane u knjizi okružuje Čepmenovu navodnu obuku od strane CIA-e u Bejrutu (Liban) gde je - sa značajnim brojem palestinskih izbeglica, i gde je narod upleten u sukob - američka špijunska agencija imala veliko prisustvo u godinama koje okružuju Lenonovo ubistvo.

Prema rečima Potaša, Čepmen je “čekao Lenona da stigne kući u fatalnoj noći, klenknuo u borbenom stavu i četiri puta pucao ovoj zvezdi u leđa sa razdaljine od 6 metara.“

“Mogao je da pobegne, ali je umesto toga skinuo svoj kaput, smotao ga i izvadio roman 'Lovac u žitu' iz svog džepa.“

Bezbroj teorija je isticalo specifičnosti koje okružuju Lenonovo ubistvo, uključujući i to, kako je Fil Strongmen napisao u “Džon Lenon: Život, vremena i atentat,“ da je Čepmen možda bio “programiran“ da izvrši ubistvo - a epski roman Dž. D. Selindžera je zaista odigrao ulogu. On je napisao:

“'Lovac u žitu' je bio deo Čepmanovog hipnotičkog programiranja, okidač koji bi mogao biti “ispaljen“ na njega u nekoliko jednostavnih ključnih reči preko poruke u kaseti, teleksa ili telegrama, ili čak običnog telefonskog poziva.“

U prethodnom intervjuu, NYPD poručnik Artur O’Konor je rekao Bresleru, novinaru Sunday Express-a: “Čepmen je izgledao kao da je mogao biti programiran. Tako je izgledao i na taj način je govorio.“

Portparol američke Centralne obaveštajne agencije je, što ne iznenađuje, tvrdio za Express da su tvrdnje u Potašovoj knjizi “neosnovane“ i da nisu razmotrene.

Međutim, velikom broju ljudi koji čine stalnu bazu Lenonovih fanova - i svima koji se bore za pravo na pobunu i imperativ sloboda u Ustavu - iskazi kao Potašovi obezbeđuju ubedljivu potvrdu da vlada nikada nije, i nikada neće, trpeti suprotstavljanje.