aaaaaaaaaaaa
© Google EarthSatelitske snimke nekih grobova u ograđenom području Atbaija, od kojih su neki nedavno vandalizirani
U istočnom Sudanu, u zabačenoj regiji Etbay, međunarodni tim arheologa naišao je na otkriće koje sami opisuju kao "uznemirujuće" i koje bi moglo promijeniti razumijevanje prapovijesnih zajednica Sahare. Analizom satelitskih snimaka identificirano je čak 260 dosad nepoznatih grobnica rasprostranjenih na području dugom gotovo 1.000 kilometara, a njihova nevjerojatna struktura i dosljednost otvaraju nova pitanja o životu i smrti nomadskih kultura koje su tisućama godina prije egipatskih faraona nastanjivale ovo područje.

Međunarodni tim istraživača iz Australije, Francuske i Poljske identificirao je 260 ranije nepoznatih grobnica istočno od rijeke Nil, u regiji Etbay. Prema dostupnim podacima, grobnice su raspršene na području dugom gotovo 1.000 kilometara, što upućuje na iznimno široku rasprostranjenost kulture koja ih je izgradila.

Kako izvještava Unilad, riječ je o nalazu koji znanstvenici smatraju iznimno značajnim zbog njegove strukture i konzistentnosti.

Jedinstveni obrazac ukopa koji se ponavlja stotinama puta

Ono što ovo otkriće čini posebno intrigantnim jest činjenica da sve grobnice slijede gotovo identičan obrazac. Svaka od njih sadrži: veliki kružni zid, koji u pojedinim slučajevima doseže promjer do 80 metara, jednu središnju, izoliranu osobu pokopanu u centru te dodatne ljudske ostatke i životinjske kosti raspoređene oko središnjeg ukopa.

Uz ljudske ostatke pronađene su i kosti goveda, ovaca i koza, što upućuje na to da su životinje bile dio jedinstvenog pogrebnog rituala, prema tumačenju istraživača. Procjenjuje se da grobnice datiraju između 4000. i 3000. godine prije Krista, što ih smješta u razdoblje znatno prije egipatskih faraona. Ta činjenica dodatno naglašava njihovu važnost jer ukazuje na postojanje složenih društvenih i ritualnih sustava u Africi puno ranije nego što se to ranije pretpostavljalo.

Za razliku od klasičnih arheoloških iskopavanja, ovo otkriće nije rezultat terenskih iskapanja, već analize satelitskih snimaka. Tijekom višegodišnjeg procesa "daljinskog istraživanja", znanstvenici su sustavno analizirali pustinjske površine iz zraka i otkrili strukture koje su bile gotovo potpuno nevidljive s tla. Ova metoda omogućila je prepoznavanje uzorka koji bi inače ostao skriven desetljećima.

Tragovi organizirane nomadske kulture

Analiza rasporeda grobnica pokazuje visoku razinu dosljednosti, a ponavljanje istog obrasca ukazuje da nije riječ o izoliranim slučajevima. Istraživači smatraju da se radi o raširenoj nomadskoj kulturi koja je nekoć nastanjivala velik dio Sahare. Prema njihovom tumačenju, riječ je o društvu koje je bilo jasno strukturirano, a pogrebni rituali imali su snažno simboličko i društveno značenje.

Istraživači vjeruju da su te zajednice činili saharski nomadi čiji je život bio usko povezan s uzgojem stoke. Posebno mjesto u toj kulturi imala je stoka, što potvrđuju i pećinske slike iz regije. Goveda su, prema nalazima, imala snažno kulturno i simbolično značenje. U surovim uvjetima pustinje, posjedovanje velikog stada predstavljalo je najviši oblik društvenog prestiža, a istraživači taj fenomen uspoređuju s prapovijesnim simbolom statusa. Neka od nalazišta ukazuju i na postojanje društvene hijerarhije. Uočava se obrazac u kojem se jedan primarni ukop nalazi u središtu, dok su sekundarni ukopi raspoređeni oko njega. Takva struktura sugerira da su određene osobe, vjerojatno vođe ili poglavice, bile posebno izdvojene i poštovane u pogrebnim ritualima.

Prema istraživačima, ove zajednice nisu nestale zbog sukoba ili ratova, već zbog klimatskih promjena. Na kraju tzv. afričkog vlažnog razdoblja, Sahara je od zelenog i pogodnog područja postupno postala sušna pustinja. Ta promjena onemogućila je održavanje velikih stada, što je bilo ključno za njihov način života. U takvim uvjetima nomadske zajednice bile su prisiljene migrirati prema jugu ili su postupno nestajale iz povijesnih zapisa.

Istraživači naglašavaju da se ne radi o "novom otkriću" pojedinačnih grobnica, već o znanstvenoj analizi koja objedinjuje ranije dokumentirana nalazišta i podatke dobivene satelitskim istraživanjima. Tek kombinacijom svih podataka prvi je put prepoznat širi, ponavljajući obrazac koji povezuje sva ova grobna mjesta u jedinstvenu kulturnu cjelinu.