Immigration, Crime and Propaganda

Komentar: S obzirom na (ponovnu) migrantsku krizu, donosimo izvrsnu seriju članaka SOTT urednika Pierra Lescaudrona na temu geopolitike i migranata.

Gosp. Lescaudron u ovom drugom dijelu iz serije istražuje povezanost imigracije i kriminala - što javnost misli da se događa, a što su pravi podaci.

Prvi dio serije je Pošast modernog 'liberalizma' u Francuskoj.


U svom prethodnom članku o temi imigracije, napisao sam da je jedna od "destruktivnih posljedica neintegrirane masovne migracije porast kriminala".

Migration is the top concern for EU citizens
Migracija je glavna briga za građane EU
Naivno sam mislio da je veza između migracije i kriminala očita. Međutim, nakon objavljivanja članka proučio sam dalje temu i shvatio da su, kao i obično, stvari složenije i zanimljivije nego što se čini.

U ovom članku pokušati ćemo razumjeti veze, ako ih ima, između migracije i kriminala. Da bismo to učinili, proći ćemo kroz niz grafikona, interpretirati ih i, još važnije, vidjet ćemo kako su ti podaci često izabrani i iskrivljeni da služe ekstremističkim ideološkim diskursima.

Prvo, pogledajmo kako se migracija percipira. U Europi je imigracija jasno postala najvažniji izvor zabrinutosti prosječnog građanina. Ona je rangirana više od terorizma ili nezaposlenosti.

Bez obzira na to je li opravdana ta zabrinutost, u ovom trenutku zaista nije važno, jer otkriva važnu točku: većina europskih ljudi zapravo je zabrinuta zbog useljavanja u svoje zemlje, tj. postoji emocionalno opterećenje. I znamo da pojačana emocionalna stanja čine vrlo plodno tlo za histerizaciju, crno bijelo mišljenje i ekstremističke ideologije.

Negativna percepcija useljavanja u Europi

Perceived effects of immigration
Percipirani učinci imigracije
Europski ljudi imaju tendenciju povezivanja imigracije s negativnim učincima poput razblažavanja kulture, porasta nezaposlenosti, zlouporabe socijalnih naknada i porasta kriminala.

Među tim štetnim učincima, zapravo je kriminal taj koji pokazuje najjače negativno povezivanje s migracijom, kao što je prikazano na grafikonu s desne strane.

Samo 10% građana EU (purpurna elipsa) smatra da migracija ima pozitivan učinak na kriminal. Ova anketa datira iz 2014. godine, a brojka se vjerojatno još više pogoršala od tada.

Dva prethodna grafikona odnose se samo na javno mnijenje. Da li su ta mišljenja zasnovana na nekim čvrstim dokazima ili su samo rezultat propagande, straha, predrasuda, rasizma?

Imigracija i kriminal

Korelacija između kriminala i imigracije vrlo je dokumentirana tema. Wikipedia ima obimnu stranicu posvećenu tome. U uvodu ovog "autoritativnog" izvora možemo pročitati:
Meta-analiza iz 51 studije od 1994. do 2014. o odnosima između imigracije i kriminala u različitim zemljama pokazala je da ukupna imigracija smanjuje kriminalitet.
Crime rate by country of origin
Stopa zločina po zemljama podrijetla
Argument gore opsežno citiraju liberali kako bi se dokazale prednosti masovne imigracije i multikulturalizma. Imigracija smanjuje kriminal, kaže većina znanstvene analize, čak i meta analize. Slučaj zatvoren.

Ali ako je to slučaj, kako objasniti jaz između negativnog javnog mnijenja o imigraciji i pozitivnim učincima imigracije?

Liberali bi odgovorili da je to jednostavno: europski bijelci su hrpa rasističkih ugnjetavajućih kolonijalista, oni čak ni ne cijene dar masovne migracije koji donosi raznolikost, bogatstvo i sigurnost. Nije ni čudo da je Hitler vladao Europom prije tri generacije.

Prije skakanja na zaključke, provjerimo izvore ove meta-analize.

Većina anketa o migraciji provodi se na nacionalnoj razini s europskim zemljama koje objavljuju svoje rezultate u obliku stope kriminala po zemlji podrijetla.

S desne strane je grafikon koji se izvlači iz takvog nacionalnog istraživanja (Danska 2015). Druge nacionalne ankete vrlo su slične.Tirkizna vertikalna crta pokazuje prosječnu stopu kriminala. Grimizna horizontalna strelica na lijevoj strani razdvaja 11 zemalja podrijetla sa stopom kriminala višom od prosjeka iz 19 zemalja podrijetla sa stopom kriminala ispod nacionalnog prosjeka.

Muslims and crime
Muslimani i kriminal
Među 11 zemalja podrijetla s visokom stopom kriminala, 82% (9 od 11) su u većini muslimani, a NATO je nedavno bombardirao 54% (6 od 11).

Vjerojatno ćete primijetiti da postoji očita povezanost između biti muslimanska zemlja i biti bombardiran od strane Zapada.

Je li to zbog postojećeg "sukoba civilizacija" koje je terorizirao Huntington, ili je to samo ispunjavanje proročanstva gdje će, uz dovoljno bombardiranja i patnje, proizvedeni sukob biti neizbježan?

Rasprostranjenost visokih stopa kriminala među muslimanskim stanovništvom potvrđena je stopama zatvaranja.

U SAD-u, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Belgiji, muslimanske populacije dramatično su prekomjerno zastupljene u zatvorskim populacijama (vidi tablicu s desne strane).

U Francuskoj i Španjolskoj, muslimansko stanovništvo predstavlja golemih 70% osuđenih, dok u nacionalnoj populaciji predstavljaju oko 8% i 4%.

Gore navedeno objašnjava zašto ukupna migracija ne povećava kriminalitet: migranti EU pokazuju nisku stopu kriminala koju nadoknađuju migranti koji nisu iz EU, a koji pokazuju visoku stopu kriminala.
Manslaugther in Germany (2014)
Ubojstva u Njemačkoj (2014.)
Ultra-nacionalisti koriste takve podatke koji pokazuju visoku stopu zločina među muslimanskim stanovništvom kako bi generalizirali i označili sve muslimane kao kriminalce.

Ovo je uistinu gruba generalizacija. Da bismo pojasnili ovu točku, pogledajte više pojedinosti o kriminalcima. Njemačka daje službene podatke o stopama kriminala po zemlji podrijetla. Desno je grafikon za ubojstva iz 2014. godine (karte za druge vrste zločina vrlo su slične).

Kao i u Danskoj, deset zemalja s najvećom stopom ubojstva u Njemačkoj su muslimanske. Dok njemački domoroci pokazuju stopu kriminala od 1,7/100,000, Alžirci pokazuju stopu koja je 40 puta veća.

Pogledajmo sada brojke iz drugačije perspektive. Stopa ubijanja među Alžircima u Njemačkoj iznosi 67/100.000. To znači da su 0,067% Alžiraca u 2014. godini osumnjičeni za ubojstva od njemačkih vlasti.

Nasuprot tome, to znači da 99,93% Alžiraca koji žive u Njemačkoj nije osumnjičeno za ubojstvo.

Dakle, izvan histerizirajućih ekstremističkih ideologija koje žele da vjerujemo da su svi migranti ili anđeli ili demoni, istina je više nijansirana i složenija: velika većina muslimana nije uključena u zločine, iako je prevelika zastupljenosti muslimana u kriminalu u europskim zemljama stvarna.

Pravi uzrok kriminala

Kako se može objasniti ova pretjerana zastupljenost? Liberali nude ekonomsko objašnjenje. Razmišljanje ide ovako: manjine, uključujući muslimane, siromašne su, stoga izvršavaju više zločina.

Veza između kriminala i siromaštva vrlo je dobro uspostavljena. Međutim, veza nije uzročna, kao što pokazuje profesor sociologije iz Oxforda Patrick Sharkey:
Odnos između siromaštva i kriminala je složena. Postoje značajni dokazi koji ukazuju na to da je siromaštvo povezano s kriminalnom aktivnošću, ali je manje jasno da je taj odnos uzročan ili da se veća razina siromaštva u susjedstvu, gradu ili naciji nužno pretvara u višu razinu kriminala.

Možda najmoćnija ilustracija ove empirijske stvarnosti proizlazi iz jednostavnog promatranja od strane Lawrence Cohena i Marcus Felsona prije nekoliko desetljeća u uvođenju njihove "teorije rutinske aktivnosti" kriminala. Tijekom šezdesetih godina, kada su siromaštvo i rasna nejednakost opadali u američkim gradovima, stopa kriminala je rasla.

Iskustvo tijekom gospodarske krize u razdoblju od 2008. do 2012. godine pruža noviji primjer. Unatoč porastu siromaštva i trajnoj nezaposlenosti tijekom ovih godina, zločin nije porastao na bilo koji izvanredan način.

Implikacija je da, kako bi se razumio odnos između siromaštva i kriminala, potrebno je prijeći iz pretpostavke da se više siromašnih ljudi izravno prevodi u više zločina.
Dodatna istraživanja provedena u Grčkoj, Rusiji i Ukrajini potvrdila su da ne postoji konzistentna povezanost između ekonomskog statusa i kriminalnog ponašanja.
Torched cars in France and the UK
Zapaljeni automobili u Francuskoj i Velikoj Britaniji
Konkretan primjer kriminalnog ponašanja je spaljivanje automobila koji se redovito događaju u Francuskoj, Velikoj Britaniji ili Danskoj.

Iako na europskoj razini nema dostupnih službenih podataka, iz nacionalnih podataka možemo procijeniti da svake godine u Europi namjerno izgori oko 100.000 vozila.

Takvo kriminalno ponašanje nije ekonomski motivirano, nema materijalnih dobitaka za izlučivanje iz spaljivanja automobila, ali takvi zločini su vrlo česti.

Okrivljenje siromaštva za zločin otkriva temeljni aspekt liberalne ideologije. Ona vidi ljudska bića kao "homo economicus", neku vrstu robotskih potrošača čiji su životi u potpunosti određeni ekonomskim čimbenicima.

Ovo je čisto materijalističko uzimanje ljudskih bića i ignorira sve nematerijalne čimbenike koji imaju temeljnu ulogu: osjećaj pripadnosti, smisao, obrazovanje, povjerenje, poštovanje, poniznost i odgovornost.

Možda ste propustili ironičnost postmodernista koji tvrde da je sve društveni konstrukt, ali kada se radi o migrantima i kriminalu, iznenada postaje ekonomski konstrukt.
2005 riots in Paris suburbs
Pobune 2005. u predgrađu Pariza
Dok Sharkey isključuje siromaštvo kao uzrok kriminala, on ističe glavnu ulogu koju igraju zajednice i njihov utjecaj na individualno ponašanje. Ljudska bića nisu ekonomska stvorenja nego društvena bića.

Jason Nicholson je pokazao kako pojedinci uče ponašanje iz svog društvenog okruženja: vršnjaka, obitelji, medija ... Njegova je teorija "Socijalna struktura socijalnog učenja" testirana u različitim istraživanjima i dala je pozitivne rezultate u kontekstu silovanja, nasilja i digitalnog piratstva.

Činjenica je da su neke europske četvrti postale enklave, gdje policija, vatrogasci, medicinsko osoblje, ne interveniraju zbog nasilja kojem su podvrgnuti. Mnoge su škole odustale od svoje misije da obrazuju neke od adolescenata na takvim područjima.

Vlasti države, vladavina zakona, nestale su s tih mjesta i zamijenjene su novom vrstom države sa svojim vlastitim pravilima i vrijednostima.
Cover of the Hungarian document listing 900 no-go zones
Naslovnica mađarskog dokumenta koji daje popis 900 zabranjenih zona
Dva glavna izvora ovlasti postala su mreže trgovanja drogom koje propagiraju ilegalno ponašanje i nepoštivanje vlasti, te fundamentalističke džamije koje propagiraju nadmoćnost vjerskog prava nad nacionalnim zakonima i nadmoćnost vjerske zajednice nad nacionalnom zajednicom.

Prema mađarskoj vladi, u Europi je gotovo 1.000 zona zabranjenih za ulazak. One utječu na mnoga urbana područja i posebno su koncentrirane u 7 velikih europskih gradova: Parizu, Londonu, Berlinu, Stockholmu, Marseju, Kopenhagenu i Bruxellesu.

Da bi se dodalo prethodno spomenutom utjecaju fundamentalističkih džamija i bandi, poruke su neumoljivo destilirane od strane medija i političara koji imaju tendenciju pohvaliti kulturu nasilja u manjinskim skupinama (rap kultura) i pohvaliti podjelu (multikulturalizam) i mržnju prema bijeloj populaciji europskih naroda, koji su prikazani kao kolonijalistički tlačitelji.

U takvom negativnom okruženju možemo razumjeti zašto tako mnogo mladih ljudi prihvaća kriminalitet i također trebamo biti svjesni velikog broja migranata koji još nisu pali u ovu zamku.

Histeričnost i podjela

Liberali su obavili svoj posao. Njihova politika otvorenih granica, antikršćansko stajalište i multikulturalni pristup stvorili su kritičnu masu ne-asimiliranih migranata, a potom su otvorili put za nastanak dviju sila: (ultra) nacionalizma i fundamentalnog islama.
Main issues facing Britain (June 2016)
Glavni problemi s kojima se suočava Britanija (lipanj 2016.)
Iako će liberalizam vjerojatno ostati snažan u medijima i akademskim krugovima, vjerojatno će biti progresivno oslabljen na političkoj sceni kao što sugerira pobjeda nacionalista u Mađarskoj, Češkoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji, pa čak i Velikoj Britaniji (glasovanje Brexita uglavnom je motivirano antimigrantskim raspoloženjem).

Uspon desnice u tim zemljama odražava trenutačnu situaciju, ali kako bi se stekla ideja gdje se Europa kreće, poučno je pogledati kakve se osobe (često se nazivaju "eksperti") pozivaju da se pojave na mainstream medijima.

Čini se da su uloga medija i tih samozvanih stručnjaka testiranje i oblikovanje javnog mnijenja i glasačkih tendencija. Zapravo, oni pripremaju Europu sutrašnjice.

U toj ulozi oni emitiraju brojne rasprave na (široko) tri ključne teme: islam, imigracija i zločin. Većinu vremena pozvani "eksperti" su liberali ili ultranacionalisti (ne nacionalisti) ili muslimanski fundamentalisti. Ovaj izbor sam po sebi otkriva točno ono što te moćne snage žele da građani vjeruju.

U Francuskoj, rasprava o islamu obično uključuje ateističke aktiviste koji se suočavaju sa zagovornikom radikalnog islama, kao što je Tarik Ramadan (govornik muslimanskog bratstva koga sponzorira Katar). Dakle, dvije crno-bijele mogućnosti za vrstu društva koje možemo imati su jasne: ti si ili pobornik suhog nihilista ili bradatog islamiste. Ili ćeš završiti u SSSR-u ili u Saudijskoj Arabiji.

Nema trećeg načina, nema uravnoteženog pristupa, nema prostora za umjereni islam, nema prostora za ravnotežno ograničenje seksualnosti, nema prostora za mirne suživote religije i demokracije. To je ili jedan ekstrem ili drugi, unatoč činjenici da su oba visoko destruktivni prema pojedincima i društvima.

U istom tonu, rasprava o imigraciji obično suprotstavlja globalistu prema ultranacionalisti. Prvi će se pohvaliti otvorenim graničnim politikama i vrlinama raznolikosti i multikulturalizma, dok će potonji demonizirati bilo koju vrstu imigracije i odbaciti bilo koju vrstu vjerske ili etničke pluralnosti.

Ponovno nijedna alternativa između ova dva ekstrema nije ponuđena. Nema mjesta za kontroliranu imigraciju, za kulturnu asimilaciju koja nadilazi etničke razlike, za ljude različitog porijekla koji žive zajedno, poštujući se međusobno, kao što je Europa radila još od sredine 19. stoljeća.

Kriminal među migrantima rješava se istim ekstremističkim pristupom. Na jednoj strani obično imate liberala koji ili poriče zločine migranata ili ih opravdava nepravednim siromaštvom ili čak osvetom zbog desetljeća kolonijalizma. S druge strane bit će ultranacionalist, za koga su svi migranti kriminalci, a svi kriminalci migranti i zaključuje da su migranti, osobito muslimani, temeljno nespojivi sa zapadnim demokracijama.

Opet, nema mjesta za uravnotežen pristup koji priznaje povezanost između imigracije i kriminala, ali ne zaboravlja da većina imigranata nisu kriminalci.

Iako liberalizam, ultranacionalizam i fundamentalizam izgledaju kao suprotstavljene ideologije, u biti su vrlo su slične. Oni su ekstremni i dijele ideologije koje brišu bilo koju nijansu, bilo koju individualnost.
The clash of civilization
Sukob civilizacija
Ljudi se isključivo ocjenjuju prema nekim proizvoljnim čimbenicima: spolu, etnicitetu, religiji. Pretjerano pojednostavljeni moral se povećava, gdje se dobrota ili pokvarenost pojedinca ne temelji na tome tko je on, što misli i što čini, već po boji njegove kože i imenom njegovog Boga.

Iz te perspektive, liberali, ultranacionalisti i fundamentalisti brane istu ksenofobnu ideologiju. Liberali demoniziraju bijele populacije jer predstavljaju dominaciju i ugnjetavanje, ultra-nacionalisti demoniziraju migrantsku populaciju tako što svakog pojedinog migranta prikazuju kao kriminalnog barbara, dok fundamentalisti demoniziraju bijele populacije jer su dekadenti nevjernici.

Ta tri ekstremistička stajališta služe istom cilju: dijeljenju europskih društava. Sukob civilizacije projektiran je u Europi, a žrtve ovog sukoba bit će i rođeni Europljani i imigranti. Dok uništavaju jedni druge, nitko neće shvatiti da su oboje lutke i žrtve velikog nihilističkog plana s ciljem iskorjenjivanja Europe kakva danas postoji.

Zaključak

Sukob civilizacija koji je godinama temeljito orkestriran u Europi nije neminovan zaključak. Nekoliko jednostavnih mjera bi se moglo provesti kako bi se to spriječilo: nadzor nad granicama, zatvaranje fundamentalističkih džamija, zabrana inozemnog financiranja džamija, podržavanje i promicanje umjerenih islamskih vođa, ponovno uspostavljanje legitimnih autoriteta u zonama zabranjenog ulaska, razbijanje bandi, osiguranje da zatvori nisu mjesta neobuzdane radikalizacije. Ako bi se uspješno implementirale, te bi mjere mogle ukloniti problem ultranacionalizma koji je u velikoj mjeri reakcija na ekstremističku politiku liberalne imigracije i kratkovidne kulturne raznolikosti.

Ali, naravno, te jednostavne mjere mogu provesti samo europski političari i tehnokrati koji se čine odlučnima da djeluju protiv volje ljudi koje bi trebali predstavljati i dovedu Europu na rub građanskog rata.

Sve što je potrebno za građanski rat jest podijeliti zemlju u dvije ratoborne skupine, dvije suprotstavljene vojske. Ultra-nacionalizam i fundamentalistički islam su glavni kandidati. Dva najbolja protuotrova za te ekstremističke ideologije su njihove umjerene kolege: nacionalizam i umjereni islam.

Kao izravna posljedica, dva pitanja će odrediti budućnost Europe. Kakav će islam prevladati u Europi: umjeren ili fundamentalistički? Kakav će nacionalizam prevladati: umjeren ili ultranacionalistički? Odgovor na ta pitanja će odrediti kojim ćemo putem krenuti, pomirenjem ili podjelom.

Ipak, opasnosti vrebaju oko svakog kutka u takvom poduhvatu. Ako Europa pokušava slijediti put pomirenja, trebali bismo očekivati ​​nekoliko terorističkih napada pod lažnom zastavom pripisanih muslimanima, kao i dalje kaznene ratove protiv muslimanskih zemalja, da dovoljno repolariziraju europska društva, učvrste ultranacionalističke i fundamentalističke redove i daju psihopatskim elitama cijenjeni 'sukob civilizacija' za koji su očigledno naporno radili već duže vrijeme.