Pošast modernog 'liberalizma' u Francuskoj

Pierre Lescaudron [Prijevod: Sott.net]
Sott.net
Pon, 02 Srp 2018 16:00 UTC

Komentar: S obzirom na (ponovnu) migrantsku krizu, donosimo izvrsnu seriju članaka SOTT urednika Pierra Lescaudrona na temu geopolitike i migranata.

Pierre Lescaudron nam u ovom prvom dijelu iz serije pokazuje kako nam mediji oblikuju mišljenje, a što se zapravo događa iza kulisa - ako znamo na što da obratimo pažnju.

U ovim depresivnim vremenima obilježenima lažima, strahom i nihilizmom, želio bih vam uljepšati raspoloženje i podijeliti s vama ovu prekrasnu priču; događaj iz stvarnog života koji je bolji od bajke i trebao bi vam vratiti vjeru u čovječanstvo i naše rastuće postmoderno društvo.

Moderna bajka

Što se dogodilo? Ukratko, jedan heroj je spasio 4-godišnjeg dječaka od smrtonosnog pada. U subotu, 26. svibnja 2018., u 20:00 sati, u pariškom 18. okrugu, dječaka je samog ostavio njegov bijeli francuski otac koji je bio zauzet igranjem 'Pokemon Go-a'. Dječak je otišao na balkon i pao sa 6. kata preko rukohvata.

Gassama se penje kako bi spasio dječaka

Tijekom pada, spretni dječak se uspio nekako uhvatiti za rukohvat 4. kata dok je jurio prema tlu. I dok je dječak nesigurno visio, smrt se činila udaljenom samo nekoliko trenutaka.

Srećom, Mamoudou Gassama, migrant iz Malija, bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme. Vidio je uznemirenog dječaka i brzo se popeo četiri kata s vanjske strane zgrade, povukao dječaka preko rukohvata i sigurno ga spustio na balkon dok je gomila ispod klicala i pljeskala.

Evo videa koji je napravio očevidac:

Manje od 24 sata nakon herojskog spašavanja, francuski predsjednik Macron primio je Gassamu u predsjedničkoj palači. Potonji je odmah dobio francusko državljanstvo i posao u vatrogasnom odredu.

Macron je primio Gassamu u predsjedničkoj palači.

Zatim je Gassama primljen u pariškoj gradskoj vijećnici gdje su mu dali najveće priznanje: srebrnu medalju grada Pariza. Gassamin trijumf je postao međunarodni, a nekoliko dana kasnije junak je dobio BET nagradu u Los Angelesu.

I, eto, svi sastojci dobre priče: Gassama, heroj iz potlačene manjine, nemoćna nevina žrtva, dramatična napetost, doslovno visenje s litice i sretan završetak. Iskreno, priča je toliko dobra da zvuči kao da je izvađena iz filma o Spidermanu.

No, kao i u svakoj bajci ili filmu o superherojima, uvijek postoji negativac. U ovom slučaju, negativac se pojavio četiri dana nakon herojskog spašavanja, a njegovo je ime André Bercoff.

Zla vještica stvarnosti

Francuski novinar i pisac André Bercoff

Bercoff je istaknuti francuski novinar i pisac. Radio je za neke od najprestižnijih francuskih novina, od Le Mondea do Liberationa. Njegova karijera traje više od 6 desetljeća, tijekom kojih je napisao oko 30 knjiga o politici i društvu. Također je predsjednik Press Cluba de France, najveće profesionalne novinarske organizacije u zemlji.

Na temelju Bercoffove profesionalne karijere, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da nije devijant ili prijestupnik trenutnog poretka - baš naprotiv.

Međutim, 30. svibnja Bercoff je prešao neslužbenu crvenu liniju i usudio se dovesti u pitanje službeni narativ s kojim su se glavni mediji jednoglasno složili neposredno nakon događaja i prije rezultata bilo kakve detaljne istrage. Pa, propitkivanje i pronalaženje istine je bit novinarstva, zar ne?

Zbunjujuća pitanja

Vjerujući u ovo naizgled zastarjelo i politički nekorektno načelo novinarstva, Bercoff je počeo ispitivati ​​službenu priču i otkrio neke nedosljednosti. Prvo je ukazao na promjene u službenom narativu:

Dječak je pao sa šestog kata a pronađen je na četvrtom katu

- klinac je navodno živio na četvrtom katu (gdje je spašen), zatim na petom katu, i na kraju je zapravo ispalo da je sa šestog kata jer je vratar izjavio da je stan na petom katu prazan i da dječakovi roditelji doista žive na šestom (najvišem) katu.

- na videu spašavanja susjed je relativno zdepast i nosi bradu, a tijekom intervjua nekoliko sati nakon događaja susjed je vitak i nema bradu.

Bercoff također pita: znajući da je Gassama uspio povući dječaka samo jednom rukom i da je u jednom trenutku zdepasti susjed objema rukama držao klinca, zašto susjed nije povukao klinca? Za referencu, četverogodišnji dječak teži oko 15 kg.

Bercoff se također pitao kako je klinac pao budući da je rukohvat viši od njega i da se kroz prozirnu ogradu balkona šestog kata ne vidi nikakav namještaj.

Posljednje, ali ne i najmanje važno, Bercoff se pita kako se četverogodišnje dijete može uhvatiti za rukohvat nakon slobodnog pada od 2 kata? Za referencu, nakon šest metara slobodnog pada (dva kata), tijelo je već doseglo oko 40km/h.

Svaki penjač će vam reći da je nemoguće da se odrasla osoba u formi zaustavi tako da se uhvati za nešto rukama pri padu brzinom od 40 km/h. Još je manja vjerojatnost da će dijete moći upravljati takvim podvigom s obzirom na njihovo visoko težište - zbog velikog omjera mase glave i tijela - što znači da djeca imaju tendenciju pada s glavom prema naprijed. Ipak, ovaj dječak je sve to nekako uspio i pritom je pretrpio samo jedan puknuti nokat. To je toliko zbunjujuće da je čak i glavna web stranica posvećena razotkrivanju 'teorija zavjere' bila prisiljena odbaciti ovu nezgodnu činjenicu opisujući je kao 'čudesnu'.

Ispitivanje je sada zločin

"Nemoj govoriti niti ispitivati"

Bercoff je jednoglasno proglašen teoretičarem zavjere, unatoč činjenici da nikada nije spomenuo riječ "zavjera" i da je čak odbacio ideju da je u događaj uključena zavjera.

Istina je ta da Bercoff nije prešao niti jednu granicu, već je ideološka granica, koju provodi dominantna kultura koja postavljanje neugodnih pitanja smatra tabuom, prešla Bercoffa. Sama bit ljudskog napretka - propitivanje i posljedično učenje - sada su zabranjeni.

Kako bi opravdali taj totalitarni pomak koji ni Orwell nije mogao zamisliti, mediji i politička elita sugeriraju da su takva pitanja "sugestivna". To je sama definicija misaonog zločina, gdje nisu važne opipljive činjenice ili riječi, već misli iza njih, namjera, ono što je implicitno. Problem je u tome što su misli nematerijalne i stoga svaki cenzor, bilo koji inkvizitor, može svojoj meti pripisati svaku devijantnu misao kojom se može kriminalizirati i ušutkati. To je teror samovolje.

Politički kontekst

Gassamino čudesno spašavanje izaziva neka očita pitanja i sumnje. Što se doista dogodilo tijekom ovog događaja možda se nikada neće saznati, ali možemo dobiti dobru predodžbu o valjanosti službene priče s obzirom na to kako je ona bila politički instrumentalizirana i s obzirom na politički kontekst u kojem se je ta instrumentalizacija odvijala. Pogledajmo nedavne političke poteze francuskog predsjednika Macrona.

1. - 10. travnja : Macron prima saudijskog kralja Salmana.
2. - 15. travnja : Macron opravdava vojne napade na Siriju (ne ISIS)
3. - 28. svibnja : Macron prima i hvali Gassamu te mu daje državljanstvo i posao.
4. - 21. lipnja : Macron organizira zabavu s crnim LGBT rep bendom u Predsjedničkoj palači
5. - 23. lipnja : Macron podržava financijske sankcije protiv zemalja EU koje odbijaju prihvatiti migrante.

Ovih pet događaja, koji su se dogodili u posljednja dva mjeseca, na prvi pogled mogu izgledati benigni i nepovezani. Međutim, kao što ćete vidjeti u nastavku, oni su komplementarni aspekti jednog političkog stava i savršeno sažimaju bit liberalne doktrine u smislu migracije. Analizirajmo te događaje i njihove političke, društvene i kulturne implikacije.

Nasmiješeni Ben Salman i Macron tijekom službenog posjeta Saudijskoj Arabiji

Prvi događaj: Macron dočekuje saudijskog kralja Bena Salmana.

Saudijska Arabija je glavni financijer ISIS-a.

Saudijska Arabija je također kolijevka vehabizma/selefizma, oblika doslovnog i fundamentalističkog islama koji propovijeda džihad i šerijatski zakon.

Za fundamentaliste je vjerski zakon jedan i jedini zakon. Fundamentalistički islam je teokracija koja je, po definiciji, nespojiva sa zapadnim nacijama.

Uz muslimansko bratstvo, koji je drugi dominantni fundamentalistički islam, kojeg ovoga puta podržava Katar, vehabizam je oblik islama u usponu i pokazuje sve veću prisutnost u Francuskoj.

Danas je oko 200 vehabističkih/selafističkih džamija i mjesta za molitvu navedeno u Francuskoj. Između 2010. i 2016. godine broj selefističkih džamija porastao je za 170%. Muslimansko bratstvo kontrolira oko 100 džamija.

Zemlja porijekla za tražitelje azila

Drugi događaj: Macron bombardira Siriju, a ne ISIS.

Kao i druge europske zemlje, Francuska aktivno sudjeluje u uništavanju Bliskog istoka i Afrike (uključujući Mali gdje je rođen Gassama).

Kazneni i proizvoljni ratovi koje vodi Zapad jedan su od temeljnih uzroka migracijskih tokova: ljudi bježe od rata.

Osim toga, Macron podržava ISIS slabeći njegove glavne protivnike: Siriju tako što napada sirijsku vladu i vojsku, te Rusiju gospodarskim sankcijama. ISIS terorizira lokalno stanovništvo, povećava migracijske tokove i širi najekstremniji oblik islamizma.

Nije iznenađujuće da su Sirija, Afganistan i Irak, tri zemlje uništene zapadnjačkim ratovima i danas sjedište islamističkog terora (talibani u Afganistanu i ISIS u Siriji i Iraku), tri glavna dobavljača izbjeglica koje stižu do Europe.

Treći događaj: Gassama postaje nacionalni heroj.

Macron, kao i ostatak političke i medijske sfere, hvali Gassamu, istodobno ignorirajući da ljudi svakog tjedna spašavaju druge. Na primjer, nekoliko dana nakon događaja s Gassamom, francuski vojnik spasio 18-mjesečno dijete koje je visilo s balkona. Mediji su to jedva spomenuli.

Događaj oko Gassame sadrži liberalnu doktrinu: migranti su heroji, a lokalni Europljani su dostojni prezira, jer se ne mogu čak ni brinuti o vlastitoj djeci nago radije igraju Pokemon Go. Zbog svoje nesposobnosti, oca se progoni za oduzimanje roditeljskog skrbništva i prijeti mu 2 godine zatvora i novčana kazna od 30.000 eura.

Gassama događaj nije izoliran, on je dio proizvodnje pristanka u zapadnim zemljama. Još jedan upečatljiv primjer scenski upravljanog događaja koji služi liberalnoj ideologiji je slučaj Theo. Bio je svugdje u francuskim medijima 2017. godine.

Hollande u posjeti Theu Luhaki

Navodno su francuski policajci palicom sodomizirali nedužnog mladog Afrikanca (Theo). Trebali ste vidjeti ogorčenje, udaranje zlih francuskih bijelih policajaca i, uz njih, cijeli francuski bijeli autoritet i narod. Otpuštanje rasističkih policajaca. Jezivi detalji o spuštanju Theovih hlača, analna pukotina od 10 cm, pucanje sfinktera, rasističke uvrede, poniženja. I preplavljeno suosjećanje: masovne demonstracije koje podržavaju Thea, a predsjednik Hollande posjećuje Thea u bolnici.

Nakon višemjesečne istrage, uključujući analizu videosnimki i doprinose medicinskih stručnjaka, istina je konačno izašla na vidjelo i bila je gotovo suprotna od onoga što se tvrdilo: Theo je dio obitelji upletene u masovne prijevare, on je osobno sudjelovao u dilanju droge, opirao se uhićenju, udario je jednog od policajaca, i oni su ga uhitili. Nije bilo sodomije ili rasnih uvreda, njegove hlače nikada nisu bile spuštene.

Za razliku od poruke koju su ova dva pre-propagirana slučaja pokušala prenijeti, nisu svi migranti heroji ili žrtve, nisu svi starosjedioci nesposobni ili nasilni. Stvarnost ima mnogo nijansi. Usredotočujući se na odabrane ili izmišljene događaje koji migrante stavljaju pozitivce, a lokalne starosjedioce kao negativce, globalistička elita pokušava manipulirati javnim mnijenjem.

Ali reakcija se već događa.

Jedna po jedna europska zemlja (Italija, Mađarska, Austrija, Čehoslovačka, Slovenija) počela je zahtijevati povratak svog suvereniteta i počela s provođenjem ograničenja migracije putem granične kontrole. Europske vlade i središnje sile EU-a koje još uvijek promiču masovne migracije postaju sve izoliranije i nevezane za volju većine ljudi koje navodno predstavljaju.

Samozvani liberali i radikalni ljevičari žele svima nametnuti svoju idiličnu multikulturalnu otvorenu viziju svijeta, ali su potpuno odvojeni od stvarnosti. Tvrde da ne vide destruktivne posljedice neintegrirane masovne migracije: porast kriminala, nezaposlenost, financijske troškove, raspad kulture, rascjepkanost društava i gubitak identiteta gdje se, u sve većem broju enklava, Europljani osjećaju kao da su prošli Sredozemno more dok izađu na ulicu.

Četvrti događaj: Macron organizira crnačku LGBT zabavu u Elizeju.

Macron je mogao pozvati umjetnike koji predstavljalu francuski identitet, njegovu povijest i kulturu. No, prema francuskom predsjedniku, nema francuske kulture, kako je službeno izjavio: "nema francuske kulture, postoji kultura u Francuskoj i ona je raznolika".

Ne samo da Macron niječe francusku kulturu, već je osudio i barbarstvo francuske nacije koja prihvaća ratove, kolonijalizam, patrijarhat, bijeli patrijarhat. Macron je službeno izjavio 15. veljače 2017.:

[kolonijalizam] je zločin protiv čovječnosti. To je pravo barbarstvo i dio je prošlosti s kojom se moramo suočiti i također se ispričati onima protiv kojih smo počinili ove radnje.

Nacija koja se utapa u krivnji, žaljenju i sramu otvara vrata mentalitetu žrtve i natjecanju tko je veća žrtva. Svaki pojedinac u Francuskoj danas može osjetiti da je Francuska u nekom trenutku nanijela nepravdu manjini s kojom se identificira. Macronova izjava osnažuje žrtvu i posljedično kretanje prema pravima, odšteti i na kraju beskrajnoj osveti.

Afro LGBT bend Kiddy Smile i Macroni

Dakle, vjeran svojoj negaciji francuskog identiteta i osudi francuskog povijesnog barbarstva, Macron je pozvao rap bend sastavljen od crnih LGBT aktivista. Rap je 'umjetnička' ruka liberalizma, propovijeda neintegraciju, mržnju prema bijelim nacijama i bijelim ljudima, nepoštivanje zakona, ubojstva policajaca (između ostalog).

Ova proslava dekadencije dogodila se u jednom od najsimboličnijih mjesta francuske nacije, predsjedničkoj palači koja je ugostila De Gaullea, Kennedyja, Trumpa i Putina. Vremena se zaista mijenjaju!

Međutim, pravi šlag na torti je da su ovu uvredu za Francusku financirali oni koji su bili izravno uvrijeđeni: francuski porezni obveznici. Čini se da cinizam francuske vlade nema granice.

Liberalna doktrina francuske vlade zamijenjena je asimilacijom multikulturalizma u ime različitosti, poštivanja razlika, tolerancije i otvorenog uma.

Asimilacija ima za cilj učiniti pojedince uistinu Francuzima, gdje migranti usvajaju i prihvaćaju francusku kulturu, povijest, običaje i jezik. Na kraju, asimilirani migranti postaju više Francuzi nego sami Francuzi, što pokazuje, na primjer, prevelika zastupljenost potomaka španjolskih i talijanskih migranata u francuskim nacionalističkim strankama.

Francuski model asimilacije započeo je 1860. godine, ranije od bilo koje druge europske zemlje. Bio je antiteza multikulturalnosti koja je prevladala u zemljama Sjeverne Europe poput Velike Britanije ili Nizozemske.

Više od 100 godina Francuska je uspješno asimilirala migrante iz istočne Europe, južne Europe i Afrike. Ova asimilirana migracija bila je pokretačka snaga u razvoju Francuske u tom razdoblju. Ali asimilacija je završila 60-ih godina usponom postmodernističke doktrine koja negira identitet, kulturu, povijest. Doista, ako nema nacionalnog identiteta, kako se onda itko može u njega asimilirati?

Peti događaj: Macron želi sankcionirati zemlje poput Italije kojima je cilj kontrolirati masovnu migraciju.

Aquarius nosi 629 migranata u Europu

Ova arogantna i ignorantska izjava pokazuje da Macron želi masovnu migraciju u Europi i Francuskoj jer dobro zna da migranti koji stignu u Italiju neće ostati u Italiji. Na primjer, polovica od 630 migranata na Aquariusu želi azil u Francuskoj.

Macronova izjava je licemjerna na domaćoj razini jer je tijekom svoje predsjedničke kampanje tražio jačanje europskih granica i deportaciju ilegalnih migranata. Licemjerna je na međunarodnoj razini jer Macron želi da Italija prihvati migrante, ali ne želi otvoriti francuske luke za migrantske brodove.

Macron želi masovnu migraciju, ali ne želi da ona bude vidljiva jer zna da većina Francuza to odbija. U nedavnom istraživanju, 76% francuskog stanovništva želi referendum o imigraciji. Dakle, Macron donosi odluke koje promiču masovnu migraciju dok umnožava službene izjave o kontroli migracije.

Zamislite da ste Vi migrant

Džihadisti u sjevernom Maliju

Zamislite da ste stranac, recimo musliman iz Malija. Vašu zemlju je kolonizirala Francuska, zatim su vašu zemlju opljačkale francuske multinacionalne korporacije (uran), a zatim je vašu zemlju bombardirala Francuska (vidi točku 2. - Macron bombardira Siriju, a ne ISIS). Razumljivo je da ćete osjećati neku ogorčenost prema Francuskoj.

Napuštate svoju zemlju zbog rata i rastuće prisutnosti ISIS-a (vidi točku 2. - Macron bombardira Siriju, a ne ISIS) i završavate u Francuskoj zbog politike otvorenih granica (vidi točku 5. - Macron podržava masovne migracije)

Velika džamija u Lyonu koju financira Saudijska Arabija

Trenutni moćnici, bilo da su to nevladine organizacije, političari, mediji, administracija ili umjetnici, svi govore isto: 'nemojte asimilirati zlu bijelu kulturu koja ionako ne postoji. Ostanite vjerni svojim korijenima i držite se svoje zajednice i tradicije' (vidi točku 4. - predsjednikova zabava). Ako ste zabrinuti zbog reakcije lokalnog stanovništva na vašu neintegraciju, ne brinite, ilegalni migranti su nacionalni heroji, a lokalno stanovništvo su gubitnici (vidi točku 3. - Gassama superheroj).

Ako ste nezadovoljni ovim diskursom podjele prema naciji koja, nakon što vas sve ugosti, mogli biste se obratiti duhovnim silama u potrazi za mudrijom porukom. Nažalost, džamije koje kontroliraju selefisti, vehabije i muslimansko bratstvo nose sličnu podjelu poruku: 'podredite se božanskom zakonu prije građanskog zakona, vaša nacija je muslimanska nacija' . Drugim riječima: 'budi musliman, a ne građanin'. (vidi točku 1. Macron prima Bena Salmana)

Najgore od ljevice se udaje za najgore od desnice

Riječ 'liberalizam' upotrijebio sam nekoliko puta u ovom članku i riječ ima različite definicije u Europi i SAD-u.

U SAD-u liberalizam je društvena ideologija koja promiče slobodu, tj. uništavanje bilo kojeg autoriteta: nacije, obitelji, religije. U Europi je liberalizam ekonomska ideologija koja također promiče slobodu: slobodno tržište poslije kojeg dolazi uništenje država, zakona i propisa.

Ekonomski liberalizam i socijalni liberalizam dvije su strane iste medalje. Djeluju sinergijski, potonji proizvodi neukorijenjene, bezvrijedne pojedince bez identiteta koji se mogu ekonomski iskoristiti, dok prvi proizvodi iscrpljene zaglupljene pojedince koji gutaju besmislice postmodernizma.

Ekonomski liberalizam i socijalni liberalizam imaju temeljni zajednički element: uništenje u ime slobode. Ekonomski liberalizam fizički uništava radnike i planet. Socijalni liberalizam uništava samu dušu pojedinca uništavajući sve što je hrani: ljubav, istinu, smisao i ljepotu koji su se prenosili kroz 'tradicionalne sustave' poput obitelji, nacije, religije, umjetnosti.

Povijesno gledano, desnica je bila nositelj ekonomskog liberalizma, dok je ljevica bila nositelj socijalnog liberalizma. Danas su se ta dva pokreta spojila i političari poput Macrona (i mnogi drugi poput Obame, Merkel, H. Clinton,...) donose nam najgore od desnice: predatorski kapitalizam i najgore od ljevice: postmodernističkinihilizam.

Zaključak

Zapadni svijet je uništio stari poredak u ime slobode. Ali pojedinci i društva imaju duboku potrebu za redom, kako je napisao francuski pjesnik Alfred Auguste Pilavoine 1845.

"Red i sloboda, dvije riječi savršeno korelativne i koje imaju pravo značenje samo u odnosu jedna na drugu; nema slobode bez reda, nema reda bez slobode. Red bez slobode je tiranija; sloboda bez reda je razvratnost."

Francuska revolucija i njezina posljedica revolucija iz 1968. godine stvorili su duhovnu, društvenu, moralnu i kulturnu prazninu. Vakuum nihilističkih društava popunit će novi autoritet, a za takve svrhe islam je glavni kandidat:

• U Europi je tisućljetni vjerski poredak (kršćanstvo) uništen dok islam donosi snažnu i rastuću religiju.
• Patrijarhalni autoritet koji inkarniraju otac, učitelj, svećenik je uništen, dok islam donosi temeljno patrijarhalni model društva.
• Seksualna revolucija je izbrisala svaki oblik seksualne suzdržanosti, dok je islam vrlo jasan i čvrst u pogledu seksualnog obuzdavanja.
• Tradicionalne zajednice, obitelj i nacija, su uništene, dok islam pruža snažan i dubok osjećaj zajedništva (Oumma).
• Zapad je zakonske dužnosti zamijenio zakonskim pravima, dok islam pruža sveobuhvatan skup pravnih dužnosti (Šerijat).
• Svaki osjećaj smislenih ideala ili svrhe je poništen na Zapadu, dok islam pruža vrlo jasan smisao života (džihad).

Više je nego malo ironično da su postmodernisti uništili stari poredak, zapadna patrijarhalna društva, u ime slobode, i tako otvorili put novom poretku - islamu - koji je izrazito autoritativniji i proizvoljniji.

Kao da napetosti u Europi nisu dovoljno jake, neki liberali treće strane dolijevaju ulje na vatru s naletom 'islamskog terorizma': masakr u Bataclanu, napad na Charlie Hebdo, bombaški napad na koncert u Manchesteru, napad na Westminsterski most (između mnogih drugih). Svi oni nose jasne otiske prstiju ne islamizma nego državnog terorizma.

Očito je da neki gospodari lutaka žele preplaviti Europu masovnom migracijom i maksimizirati napetosti među zajednicama. Željeni rezultat očito je uništenje Europe. Posljednje preostalo pitanje je: hoće li uspjeti?

Komentar: Drugi dio serije je Imigracija, kriminal i propaganda.