To se vidjelo i po izjavi u ovim krajevima poznatog američkog diplomata Petera Galbraitha, koji je rekao kako je referendum o neovisnosti iračkih Kurda, održan 25. rujna prošle godine, bio "najuspješniji referendum o neovisnosti u modernim vremenima". Vjerojatno je zaboravio na legitimni referendum održan u Autonomnoj Republici Krim, dok je bio u sastavu Ukrajine, jer je u brojkama i po ishodu potonji ipak bio uspješniji.
Ipak, podsjetimo kako irački Kurdi nisu plebiscitarno izašli na referendum i od upisanih 4,5 milijuna je na referendum izašlo 3,3 milijuna. Nevažećih listića je bilo čak 6,65%, tako da je važećih glasova na referendumu bilo 3 milijuna, od kojih je 2,8 milijuna ili 92,7% glasalo za neovisnost, a 7,27% glasača je bilo protiv. Dakle, matematički, od 4,5 milijuna birača je 2,8 glasalo za neovisnost, što nije plebiscitarna podrška odvajanju regije Kurdistan od Iraka.
Ako tome dodamo nejasan stav frakcije koju vodi klan Talabani, pokreta Goran i manjina, panični bijeg kurdskih boraca iz spornih područja Kirkuka i ostalih pred intervencijom iračke vojske i iranskih provladinih milicija, blokadu od strane središnjih vlasti Turske i Irana, nakon čega je Massoud Barzani morao popustiti i tražiti pregovore s Bagdadom, govoriti o "najuspješnijem referendumu o neovisnosti u modernim vremenima", kako tvrdi Peter Galbraith, prilično je upitno.
Međutim, njegova izjava, nakon izbora Muhameda Al-Halbusija za predsjednika parlamenta i kurdskog političara Barhama Saliha, koji je u samo dva sata mandat za sastavljanje nove vlade dao Iranu sklonom tehnokratu Adilu Abdulu Mahdiju, znači da se Washington u Irak želi vratiti preko Erbila. Ovaj plan je na dnevnom redu bio još u vrijeme Obame i Joa Bidena, ali se vjerovalo da će nakon izbora u svibnju ove godine SAD uspjeti postaviti svoje ljude u sve grane središnje vlasti, pa je neovisnost iračkih Kurda pala u drugi plan. Sada sve počinje ispočetka.
Irački Kurdistan
"Kurdistan će prije ili kasnije biti neovisna zemlja, rekao je Peter Galbraith", bivši američki diplomat u nedavnom intervjuu za Kurdistan24.
Galbraith, koji je bio američki veleposlanik u Hrvatskoj od 1993. do 1998. godine, bio je i zamjenik posebnog predstavnika Ujedinjenih naroda za Afganistan.
Uoči referenduma o neovisnosti Kurdistanske regije 25. rujna 2017., bivši američki diplomat je bio jedan od mnogih koji su izrazili svoju potporu Kurdima za pravo na samoodređenje. U srpnju 2017. je Galbraith kazao kako bi Sjedinjene Države trebale podržati narod iračkog Kurdistana uoči referenduma.
Godinu dana poslije, Galbraith i dalje vjeruje da odluka Kurda da se odvoje od Iraka ne može biti pogažena i da će Kurdi jednog dana ostvariti svoj dugo očekivani san o neovisnosti.
"Svrha referenduma je bila da stanovnici Kurdistana donesu obvezujuću odluku o tome žele li biti neovisni ili ostati dio Iraka. Oni su donijeli tu odluku. Njih 93 posto je glasalo za neovisnost. Ta se odluka nikad ne može osporiti. To je činjenica", rekao je Galbraith za Kurdistan24, iako brojke koje smo iznijeli u početku govore suprotno, jer 2,8 milijuna od 4,5 milijuna birača, uz one koji nisu htjeli glasati ili su glasali protivi ubacili nevažeće listiće, nije "povijesni rezultat od 93 posto".
No, ipak je znakovit i govori da bi izlaznost na legitimni referendum bila velika i većina bi glasala za odcjepljenje od Iraka. To nitko ne može poreći. No, SAD na tu kartu igraju sada, kada gube bitku u Bagdadu, jer ranije nisu priznali legitimitet ni rezultate referenduma. Odjednom se u Erbilu pojavljuje Galbraith, pun riječi hvale za iračke Kurde i njihovu "visoko razvijenu svijet o demokraciji i što ona zapravo jest".
"Stvarnost je da ne možete zadržati ljude u zemlji koje ne žele biti dio. Možete ih zadržati neko vrijeme, možete upotrijebiti brutalnu represiju, ali svi znaju da su ljudi Kurdistana odlučili otići", dodao je.
Galbraith je referendum opisao kao "veliki uspjeh" i "način da stanovnici Kurdistana sami donose odluke o svojoj budućnosti".
"Bili su to potpuno slobodni i pošteni izbori. Nije bilo prisile, niti navodnih nepravilnosti. I ljudi su se odazvali u ogromnom broju", dodao je Galbraith.
"Na mnogo je načina to bio najuspješniji referendum o neovisnosti u modernim vremenima", rekao je bivši američki diplomat, koji je kroz karijeru u Hrvatskoj vrlo dobro upućen u proces raspada i nastanka novih država, posebno kada takvi procesi u kratkom vremenskom razdoblju ne mogu biti provedeni bez rata.
Bivši američki diplomat je naglasio kako je odluka o održavanju referenduma o neovisnosti bila "odluka naroda Kurdistana" koji je godinama trpio "genocid" od strane raznih iračkih režima.
Galbraith je dodao da su se tadašnji predsjednik Massoud Barzani i cijelo kurdsko vodstvo dogovorili održati referendum.
"Referendum je odobren od strane parlamenta iračkog Kurdistana i to je odluka 93 posto populacije Kurdistana", kazao je Galbraith.
Peter Galbraith je priznao "kako je dobro što je proveden referendum, ali i da je Kurdistanska regija neovisnost od Iraka trebala proglasiti neposredno nakon nastanka "Islamske države" 2014. godine".
"U 2014. ISIL je preuzeo cijeli arapski Irak na sjeveru. U to se vrijeme iračka vojska se urušila i propustila svoju dužnost da brani irački narod. Ostavila je stanovnike Kurdistana ranjivima na napad", podsjeća Peter Galbraith.
© AFP
Naravno, namjerno ili ne, za kurdsku televiziju u Erbilu nije mogao izjaviti da je Irak spašen zahvaljujući fetvi velikog ajatolaha Alija Sistanija, koji je pozvao sve šiite u zemlji koji su sposobni za borbu da se suprotstave terorizmu i iskorijene ga iz Iraka. Tako je nastala iračka šiitska armija od skoro 120 000 ljudi, naoružana ostavljenim oružjem iračke vojske i s pošiljkama lakog i teškog naoružanja iz Irana.
Kurdima je jedini cilj bio proširiti teritorij i kada su uspjeli zauzeti naftna polja i grad Kirkuk, te područja južno od svojih administrativnih granica, sklopili su mir s "Islamskom državom" protiv koje nisu ratovali sve do kampanje za Mosul, kada su krenuli u bitku dok nisu ušli u Bashiqu i onda su stali. Za njih je rat bio gotov, a ISIL neka bude tuđa briga. Na tom su području htjeli proglasiti neovisni Kurdistan, a Peter Galbraith je uvjeren da su to trebali učiniti prije nego se formirala armija iračkih šiita i ponovno ustrojile i opremile oružane snage Iraka, ovaj put bolje i borbeno spremnije od onih koje su nestale u naletu ISIL-a na Mosul 2014.
"Osobno mislim da je Barzani trebao ići naprijed. Bio je vrlo poštovan u Americi. Dakle, ISIL je poražen 2017. i tada se činilo da je to prikladno vrijeme za referendum i mislim da je bilo dobro što je proveden", rekao je bivši američki diplomat.
Govorio je o "licemjerju iračkog vodstva" u to doba, ukazujući na izjave tadašnjeg premijera Haidera Al-Abadija 2015., 2016., pa čak i početkom 2017. godine, kada je govorio da stanovnici Kurdistana imaju pravo odrediti njihovu budućnost.
Galbraith je rekao da je Haider Al-Abadi svoj stav promijenio nakon poraza ISIL-a, jer je mislio da bi mogao pobijediti na parlamentarnim izborima u Iraku, održanim 12. svibnja ove godine.
Bagdad je na kurdski referendum reagirao negativno i nametnuo skup kaznenih mjera, uključujući međunarodnu zabranu letenja, zatvaranje granica i oslobađanje vojnom silom spornih područja, to jest onih koja su Kurdi zauzeli u borbama protiv ISIL-a.
Peter Galbraith je svjestan nemoći Kurda, što ne znači da SAD neće ponovno rasplamsati požar separatizma u toj regiji. Galbraithu nije promaklo ni da je Abadi odobrio napad iračke vojske i Hashd Al-Shaabi armije protiv kurdskih milicija koje su okupirale Kirkuk, naftna polja i takozvana "sporna područja".
Zanimljivo, Galbraith je za Kurdistan24 izjavio "kako je Abadi prekršio irački ustav, koji kaže da se unutar zemlje ne može koristiti iračka vojska". Ako će se slijepo poštovati ustav, koji izričito zabranjuje i jednostrano odcjepljenje bilo kojeg dijela teritorija zemlje, onda se iračka vojska nije mogla koristiti ni u borbama protiv ISIL-a, jer su se i te bitke vodile interno u Iraku, kako tvrdi Galbraith, koji se u ovom dijelu očito malo pogubio.
"Abadija nije bilo briga. Mislio je da je to dobra politika. Jadni gospodin Abadi. Pokazalo se da je to vrlo loša politika. Završio je na trećem mjestu i više neće biti premijer", zaključio je Peter Galbraith.
Međutim, za Irak je bivši premijer Haider Al-Abadi trenutno najmanji problem, ali treba proći još nekoliko dana dok mandatar za sastavljanje nove vlade, budući premijer Adil Abdul Mahdi, sastavi spisak ministara i preda ga na potvrdu parlamentu.
Stručnjak za Bliski istok Elijah J. Magnier je danas na Twitteru napisao kako je razgovarao s najvišim iračkim novoizabranim vodstvom i da će svi biti iznenađeni onim što će vidjeti sljedećih dana, vjerojatno misleći na sastav novog kabineta i vanjskopolitički kurs Bagdada.
U tim okolnostima, za SAD je logično da igraju na kartu Kurdistana, ali je irački Kurdistan podijeljen, mnoge frakcije ne žele vojni sukob s iračkim Arapima, sunitima i šiitima, sasvim svejedno, posebno ne s Turskom i Iranom, koji su obećali da će intervenirati u slučaju jednostranog odcjepljenja iračkog Kurdistana. No, kao da američke stratege zanima koliko će Kurda morati poginuti dok shvate da je neovisnost moguća jedino ako se s tim slože irački šiiti i suniti, susjedne zemlje, te da im SAD nikako ne mogu pomoći, osim lažnim obećanjima. Međutim kako se razvija situacija u Bagdadu, izjave poput ovakvih kakve je u Erbilu dao Peter Galbraith bi se uskoro iz Washingtona mogle čuti i na službenoj razini. Konačno, to im je jedina karta na koju mogu igrati u Iraku.
VIDEO - Intervju Petera Galbraitha za Kurdistan24
Komentar: Pokušaj provedbe završne faze velikog izraelskog i američkog "master plana", koja nastupa nakon razbijanja neprijateljskih arapskih država. A to je pak, uspostavljanje kontrole nad novim paradržavnim entitetima stvorenim po etničkim, vjerskim i sektaškim razdjelnicama i područjima koje kontroliraju različite oružane formacije, i temeljem toga stvaranje novoga geopolitičkog poretka u skladu s izraelskim i američkim interesima. Irački Kurdistan ne bi bio ni prva ni posljednja "neovisna država" čije su vođe pogrešno procijenile povijesne okolnosti i s ciljem ostvarenja težnji naroda koje navodno predstavljaju su prihvatili pomoć od sila koje imaju vlastite planove, a Kurdi su im samo pijun na geopolitičkoj šahovskoj ploči: