sirija
Trump će povući američke snage za 30 dana.... Trump ih ipak neće povući... Trump će se povući iz Sirije za četiri mjeseca... Američke snage su počele povlačiti vojnu opremu, ali ne i osoblje... Trump će održavati tampon zonu od 20 milja u Siriji ...

Sve te kontradiktorne najave došle su iz Bijele kuće u posljednjih mjesec dana, ukazujući na neku kombinaciju nedostatka iskustva u vanjskoj politici ili nedostatka kontrole nad vlastitom administracijom trenutnog stanara Bijele kuće. Nitko na Bliskom istoku ne vjeruje Trumpu. Samo je predsjednik Erdogan potvrdio ozbiljnu namjeru SAD-a da se povuče iz Sirije, ali i to je srušeno Trumpovom prijetnjom da će "onesposobiti tursko gospodarstvo ako Turska napadne Kurde". No, ubrzo nakon Trumpove prijetnje Erdoganu, ponovno se predomislio i iznenada objavio novi plan za tampon zonu "kako bi zaštitio Kurde", najgore Turske neprijatelje na Levantu. Trump signalizira visok stupanj konfuzije oko svoje namjere da ostane ili napusti Siriju.

Nije važno ako svijet ne razumije koji je Trumpov plan. Nema smisla pokušavati analizirati i predvidjeti sljedeći korak jer izgleda da Trump sam ne zna što dalje. On se budi s jednom odlukom i čini se da je mijenja satima kasnije ili sljedećeg dana.

Ipak, Trumpovi neprekidno promjenjivi planovi ne sprječavaju njegovog protivnika iranskog generala Qassema Soleimanija - šefa iranske revolucionarne garde u Al Quds brigadi odgovornog za potporu svim pokretima potlačenih naroda u svijetu, uglavnom libanonskog Hezbollaha, iračkih, palestinskih i afganistanskih skupina, ali i drugih - od izrade planova za borbu protiv Trampa u Siriji i Iraku .

sirija
Dobro informirani izvori kažu da "Soleimani održava sastanke sa svojim raznim savezničkim grupama na Bliskom istoku kako bi se suprotstavio američkim snagama i odgurnuo ih iz Iraka i Sirije". Prema tim izvorima, ni Iran ni Rusija ne vjeruju u Trumpovu objavljenu namjeru da se povuče i obje zemlje su uvjerene da će barem neke američke snage ostati na Levantu. Soleimani planira nastaviti agresivnije sa svojim saveznicima nakon što se ponovno osvoji posljednja utvrda ISIS-a istočno od Eufrata. ISIS drži područje od oko 15 četvornih kilometara s nekoliko sela na Eufratu i trenutno je pod napadom kurdskih snaga koje podržava koalicija.

Predsjednik Bashar al-Assad složio se s iračkim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Faleh al-Fayyadom da reaktivira koordinaciju plemenskih skupina u sjeveroistočnoj Siriji s iračkim snagama. "Assad je dao zeleno svjetlo Iraku da koordinira s arapskim plemenima u Siriji i da pošalje iračke sigurnosne snage u Siriju kada i ako je potrebno okončati kontrolu ISIS-a ako SAD nisu voljne brzo završiti posao".

Takav aranžman ima potencijalne nedostatke kojih su svjesni i Sirija i Irak. Američke snage koje okupiraju sjeveroistočnu Siriju mogle bi napasti iračko-sirijske snage koje napadaju područja pod kontrolom ISIS-a, kao što su to činili u prošlosti. Prošle godine izraelski su zrakoplovi bombardirali zapovjedništvo i kontrolni stožer Hashd al-Shaabi na granici sa Sirijom, a američki zrakoplovi su dvaput uništili sirijske snage koje su pokušavale napasti ISIS, jednu skupinu koja je prelazila Eufrat, a drugu koja je napredovala prema al-Tanfu.

"Ako i kada SAD napadnu iračke snage, takav čin agresije će izvršiti pritisak na iračku vladu da zatraži potpuno povlačenje američkih snaga iz Iraka. Ako se to ne dogodi, još jedan izvor prednosti bi bio osigurati da američke snage u Iraku budu pod stalnom prijetnjom. U Mezopotamiji ima mnogo skupina koje su neprijateljske prema SAD-u, odlučne da svoju zemlju oslobode bilo kakvih stranih vojnika, osobito američkih snaga, koje se smatraju izvorom svih nevolja na Bliskom istoku", kažu izvori.

sirija
Dakle, "Osovina otpora" planira se suočiti s američkom hegemonijom na Levantu i Mezopotamiji. Irak i Sirija nisu prijatelji Washingtona i nikada se neće ponašati kao zaljevske monarhije koje su podržane američkim okriljem. Ako američka elita odluči ostati u Siriji i nastaviti okupaciju zemlje ili uspostaviti "tampon zonu", karte će se ponovno promješati.

Ako se to dogodi, Turska, za koju se smatra da je prijateljica Rusije, može postati neprijatelj zauzimanjem sjeveroistočne Sirije i raspoređivanjem snaga u tampon zoni koju je predložio Trump. Ako i kada Turska to učini, preći će u neprijateljski tabor suprotstavljajući se planu Rusije da zaštiti integritet Sirije. Takav sporazum sa SAD-om mogao bi pomoći Turskoj da ispuni svoj san o okupaciji dijela Sirije. U ovom slučaju,Turska će se smatrati neprijateljem i pretrpjet će napade Sirijaca, uz podršku Damaska. Lokalna arapska plemena i Kurdi bit će naoružani, dovoljno da se obrane i suprotstave turskim snagama ili njihovim saveznicima u al-Hasaki.

Kurdi i Damask će tada imati isti cilj, tj. povratak sjeveroistočne Sirije pod kontrolu sirijske vojske, a ne pod kontrolu Turske ili američko-turskog sporazuma. I Iran će se boriti protiv SAD-a preko svojih saveznika na Bliskom istoku, uključujući i Irak. Nejasno je zašto su sirijske demokratske snage (SDF - predvođena Kurdima) objavile svoju spremnost da podrže stvaranje sigurne zone, zone za koju Turska okuplja više od 80.000 ljudi i nada se da će kontrolirati oko 420 km širok i 32 km dubok prostor (veći od države Libanon) u kurdskim provincijama Raqqa i al-Hasaka.

Američka elita zatražila je od Irana da posreduju s talibanima kako bi spasili američke snage od smrtonosnih napada. Američka elita također je zatražila od Irana da se suzdrži od napada na njihove vojnike u Iraku. Pristanak na ove zahtjeve će uslijediti ako SAD odgovore na jedan važan zahtjev Irana: potpuno povlačenje iz Sirije. Ako to Trump ne uspije, američki predsjednik možda se bude znojio tijekom vrućeg ljeta ove godine.
O autoru

Veteranski dopisnik iz ratnih zona i visoki analitičar političkih rizika s preko 35 godina iskustva na Bliskom istoku. Stekao je duboka iskustva, dobre kontakte i političko znanje u Iranu, Iraku, Libanonu, Libiji, Sudanu i Siriji. Specijaliziran za terorizam i protuterorizam, obavještajne službe, političke procjene, strateško planiranje i ima temeljit uvid u političke mreže u regiji. Na terenu je pokrivao izraelsku invaziju na Libanon (1. r. 1982.), rat Iraka i Irana, libanonski građanski rat, zaljevski rat (1991.), rat u bivšoj Jugoslaviji (1992.-1996.), invaziju na Irak (2003. do danas), drugi rat u Libanonu (2006.), rat u Libiji i Siriji (od 2011. do danas). Živio je mnogo godina u Libanonu, Bosni, Iraku, Iranu, Libiji i Siriji.