Liberal Fascism
U vremenima političke korektnosti koja briše sve pred sobom, nasilnici napadaju one koji propitkuju liberalno sveto trojstvo raznolikosti, uključenosti i jednakosti, dok mediji ustrojeni stranačkim naputcima kleveću disidente, lako je uvidjeti zašto sve više i više ljudi nazivaju trenutačne progresivne istomišljenike "fašistima". No ako pogledamo povijest, onako kako je to načinio Jonah Goldberg u njegovoj knjizi, Liberalni fašizam, tada shvaćamo kako je nekako promašena sama bit jer današnja ljevica ne koristi isključivo fašističku taktiku. Ne, fašizam je, i oduvijek je bio, projekt progresivnih ljevičara. Ono što mi danas nazivamo konzervatizmom ima malo poveznica s tim - u stvari gotovo je dijametralno suprotan tome.

Kako bismo to razumjeli najprije moramo shvatiti da je fašizam revolucionarni pokret, po tradiciji Francuske revolucije. Evo kako to objašnjava Goldberg:
...francuska revolucija je prva totalitarna revolucija, majka svih modernih toralitarizama i duhovni model talijanskim fašistima, njemačkim nacistima i ruskoj komunističkoj revoluciji. Nacionalno-populistički ustancima je vodila i manipulirala intelektualna avangarda odlučna u tome da zamijeni kršćanstvo s političkom religijom koja glorificira "narod" sa samom revolucionarnom avangardom kao pomazanim svećenicima koji umanjuju prava pojedinaca.
Kad malo razmislimo, revolucije baš i nisu misao vodilja konzervativaca, zar ne? Ili uzmite u obzir rani program "oca fašizma" Mussolinija, neke od želja prvih fašista su bile: smanjivanje dobne granice za glasovanje, izbacivanje novačenja, ukidanje plemićkih titula, minimalne plaće, stvaranje "krajnje sekularnih" škola za proletarijat i veliki progresivni porezni sustav...,... drugim riječima, klasična ljevičarska platforma. Fašizam je u stvari bio boljševička revolucija bez internacionalizma. Zbog toga su u to vrijeme, mnogi američki progresivci bili puni riječi hvale za Mussolinija. Goldberg je također napisao da je i Hitler bio protiv kapitalizma i konzervatizma:
Nacisti su došli na vlast iskorištavajući antikapitalističku retoriku u koju su neosporno vjerovali. Iako mnogi opisuju Hitlera kao nihilistu, nemoguće je zanijekati kako su se nacisti smatrali predvodnicom revolucionarnog napada na kapitalizam. Štovišem nacizam je također naglasio mnoge teme kasnijih izdanaka nove ljevice koji su se pojavljivali na drugim mjestima: prvenstvo rase, odbacivanje racionalizma, naglasak na organskom i holističkom uključujući i ekologiju, zdravu hranu i tjelovježbu, te najviše od svega, potrebu "transcendiranja" pojma klase.
Goldberg ne ostavlja mjesta za sumnji da su fašizam, Musolinijev klasični fašizam i Hitlerov nacizam te jednako zli blizanac komunizam - u biti kolektivistička, antikapitalistička, antireligiozna (osim u slučajevima kad se religija koristi za daljnje planove) htijenja za kontrolu svega u ime dobrobiti, progresa za "dobro naroda", te koriste znanost kao neku vrstu svećeničke klase koja omogućava pravdanje lidera "od pokreta", uz mržnju prema individualnosti uz stalno nastojanje unapređenja kolektiva...,.. da, jednako orwellianskoj noćnoj mori koju vidimo danas, uglavnom na strani ljevice.

NRW New Deal Fascism
Rooseveltov"New Deal" i njegov NRA je bio u stvari pravi pravcati progresivni fašizam.
Zaista je fascinantno i stravčno kako je Goldberg (pre)pričao modernu američku povijest iz tog kuta, poput priče o Woodrow Wilsonu i Teddy Rooseveltu, koji su prigrlili upravo takvo razmišljanje - to su bili ljudi koji su smatrali da je ustav obična prepreka na putu velikih lidera te su željeli apsolutnu moć u ime "progresa". Začuđujuće je čitati povijest Amerike u periodu Prvog svjetskog rata te što je sve Wilson i njegova cijela progresivna banda , uključujući potonjeg Franklin D. Roosevelta, imala na umu - ti ljudi su imali ogroman utjecaj na progresivno razmišljanje, a imaju ga i danas. Reći kako je široko glorificirana revolucija iz 1960-tih sadržavala fašističke elemente je podcjenjivanje, u stvari, nasilna svjetina gladna moći je isključivala sve one koji su se protivili njenim radikalnim idejama te je sablasno podsjećala na događaje koji su se odvijali na njemačkim sveučilištima tijekom 1930-tih.

Ako vam je sve ovo zbunjujuće, tada bi razlog mogao biti taj da se susrećemo s fenomenom koji je po samoj prirodi zavaravajući. "Naoružavanje" riječi i izvrtanje njihova značenja je dugotrajna tradicija patoloških lidera. Najbolji primjer toga je brilijantna propagandna upotreba riječi "fašist" Josifa Staljina koju je koristio za sve i svakoga koji se s njim nije slagao u potpunosti - zbog toga i imamo tvrdoglavu uporabu iste riječi od strane današnje ljevice kako bi oklevetala stvari koje s fašizmom nemaju nikakve veze. Istina je da se parole i ideološka opravdanja mijenjaju no duboko patološka priroda fašizma je ostala - bez obzira imamo li posla s nacizmom, Mussolinijevim fašizmom, komunizmom ili današnjim liberalnim "progresivizmom".

stalin
© Bundesarchiv, Bild 183-R80329 / CC-BY-SA 3.0
Dakle, ako ćemo ozbiljno razmotriti stalno ponavljajuću mantru "ne ponovilo se" moramo uzeti u obzir što je zapravo fašizam i koje su njegove karakteristike. Problem je da ga njegova patološka priroda čini pokretnom metom: fašizam uvijek prilagođava vlastiti jezik trenutačnim trendovima. Mi tada moramo obratiti pažnju na njegova temeljna načela - stoga se moramo zapitati koja su njegova obilježja neovisna o svakodnevnim ideološkim sloganima?

Andrew Lobaczewski je pokušao izučavati patološke režime i način na koji su došli do vlasti. Nakon što je iz prve ruke posvjedočio užasima nacizma i komunizma u Poljskoj koju je kontrolirao Sovjetski Savez, on se zajedno sa svojim kolegama dublje zagledao u fenomen iz psihološke perspektive te su zajednički objedinili otkrića u knjizi Politička ponerologija. On je osmislio imenicu "patokracija" kako bi opisao režim koji je patološki u kliničkom smislu - to je sustav koji obuhvaća pogled na svijet patoloških pojedinaca kojima je namjera korupcija društva u cjelini. Proces s kojim se normalno funkcionalno društvo transformira u u patokraciju se nazova "ponerizacija", a započinje s nizom ideja intelektualaca koji zvuče obećavajući, no koji su poprilično uskogrudni i sve gledaju crno bijelo te imaju određene patološke odlike. Jedan od takvih primjera je ono što Lobaczewski naziva "shizoidnom deklaracijom" fundamentalnim uvjerenjem kako će ljudi, prepušteni sami sebi, uvijek biti glupi i okrutni, te da se zbog toga moraju čvrsto integrirati u moćnu strukturu - naravno sve to "za dobro cijelog naroda".

Sljedeći korak je da osobe s različitim patologijama uvide potencijal takovih ideologija te ih instinktivno koriste kako bi došli do vlasti. Unatoč njihovoj retorici, njihovi porivi ne služe da bi svijet postao bolji, već da bi pokorili i pokvarili društvo "normalnih ljudi" koje doživljavaju kao prijetnju. Po riječima samog Lobaczewskog:
Za pojedince s različitim psihološkim devijacijama, socijalna struktura u kojoj dominiraju normalni ljudi i njihov konceptualni svjetonazor se čini poput "sustava sile i opresije". Generalno je pravilo da psihopati dolaze do takvog zaključka. Ako, u isto vrijeme, u nekom društvu i postoje određene socijalne nepravde, patološki osjećaji o nepravdi i sugestivne izjave koje proizlaze iz devijantnih umova mogu također rezonirati među onima prema onima koji su zaista nepravedno tretirani. Revolucionarne doktrine se tada jednostavno mogu propagirati u obije grupe, iako će svaka grupa imati različite razloge za favoriziranje takvih ideja.
Goldbergova knjiga se približila procesu ponerizacije koji se događa na Zapadu, uz znanje o Političkoj ponerologiji, možete uvidjeti cijelu ružnu sliku koja se pojavljuje - te kako se korak po korak vodimo u stupicu. Gledajući unatrag, zaista je nevjerojatno kako je ljudski rod dozvolio da se nešto takvo dogodi - kako smo se odrekli naše individualnosti, lokalnih zajednica, odgovornosti za naše živote, tradicionalne mudrosti, i još puno toga, i kako smo se prepustili hirovima tiranske, fašističke države maskirane u cjepidlačni, licemjerni "progresivni" način govora. A sve to da bi se dalekosežne odluke donosile u sporedim sobicama među institucijama između "prosvijetljenih znanstvenika" i velikih korporacija vezanih za državni aparat. I kako smo izgubili pravo glasa, pojedinačno i na nivou lokalne zajednice tako da "oni" mogu činiti što god požele s nama, pred našim nosom - i sve više iza naših leđa. Kako smo mogli dozvoliti potpuni re-inženjering svega - naših vrijednosti, našeg rječnika i tako dalje - a sve u ime "progresa".

10 principa fašizma

Slika fašizma koja proizlazi iz Goldbergova opisa povijesti fašističke misli i djelovanja, od Wilsona do Staljina i Hitlera, se može sažeti u 10 načela. Evo ih, zajedno s nekim komentarima o tome kako se odvijaju u današnjem svijetu:

1. Shizoidna deklaracija, tj.: "čovjek prepušten sami sebi će uvijek biti glup i okrutan, zbog toga ga moramo čvrsto integrirati u moćnu hijerarhijsku strukturu." Da bismo shvatili jedan primjer kako se to odvija danas, ne trebamo gledati dalje od svjetonazora današnjih liberalnih "aktivista", za koje su svi, uključujući i njihovu vlastitu baku, ugnjetavači, rasisti, ženomrsci i potencijalni silovatelji. I kao pomislite da to niste, tada niste svjesni svoje "nesvjesne pristranosti". Rješenje, po uzoru na dobru staru fašističku tradiciju, masivna re-edukacija i naravno cenzura slobode govora i razmišljanja!

2. Kako bi se vladalo narodom (jer se narodu ne smije vjerovati), moramo kreirati moćnu državu (takozvanu "veliku vlast") koja kontrolira svaki aspekt ljudskog života. Uvijek su fašisti ti koji zazivaju jaku državu kako bi prisilili ljude na "ustrojavanje". U njihovom sustavu, nije vam dozvoljena sloboda izbora - možeš ili marširati skupa s njima ili nestati. Birokracija vlada. I iako dovijeka možemo raspravljati o različitim političkim odlukama i sustavima, jasno se prelazi dozvoljena granica jer država diktira svaku našu vrijednost te zamjenjuje izvor značenja i etike obitelji i lokalne zajednice. No, to je upravo fašistički program: pretvaranje nacionalne države, ili zapravo neki nejasni internacionalizam, koji može emulirati funkcioniranje i osjećaj zajedništva koji su prepoznatljiva oznaka malih zajednica. Svo marširanje i mahanje vrlinama, svi pokušaji diktiranja novim vrijednostima poput; pravednosti, raznolikosti, veganstva, nepušenja ili davanja redovitog "pristanka" plesnom partneru, moralni, ali i pravni pritisak na institucije, tvrtke i privatne domove su usmjereni ka tome da država postane arhetipska majka koja uništava duše njezine djece pokušavajući ih zaštititi od sebe.

3. Kako bismo unaprijedili naš "veliki cilj za dobro naroda", moramo stvoriti "pokret" da bi "mobilizirali". Mnogi ljudi asociraju fašizam s ratom, no za fašiste rat nije sama bit pokreta, već mobilizacija. Uvijek se radi o tjeranju ljudi na djelovanje - to su aduti njihova razmišljanja. Uzmite u obzir ludost bojanja ulica Los Angelesa u bijelo kako u znak protesta "protiv klimatskih promjena, ili reklamne poteze poput razbijanja običnih žarulja u Berlinu kako bi "protestirali" protiv njihove velike potrošnje energije (ironično je da takav potez ne bi bio dozvoljen da su razbijali štedne žarulje jer je to zabranjeno zakonima o zaštiti okoliša zbog štetnih kemikalija koji se u njima nalaze), ili cijele pomame oko #MeToo. Prepoznajte li fašistički okus ovdje: ne radi se o inteligentnoj raspravi o vrlo složenim temama. Ne - radi se o "mobilizaciji", o marširanju i vrištanju, bez obzira na to koliko je sam uzrok loše osmišljen ili kako je idiotska namjera.

Liberal Fascism
"Neredi, ne dijeta": nasilje i glupost oduvijek su bili obilježja fašizma
4. Naše napredno razmišljanje o putu "progresa" počiva na znanosti; no u njoj postoji cijela svećenička klasa znanstvenika koji nam mogu točno objasniti u čemu je problem i što trebamo činiti. Svi trebamo zapamtiti da su Marksisti, u skladu s tradicijom Hegela, mislili da mogu znanstveno dokučiti povijest te da mogu točno predvidjeti budućnost na osnovu njihovih "znanstvenih" principa. Za naciste, rasne teorije su bile u skladu sa znanstvenim konsenzusom ili kako bi se danas moglo reći "znanost se složila", ili još bolje "najveći dio znanstvene zajednice se složio" s istim. Gledajući unatrag, lako je odbaciti Marksov "povijesni materijalizam" ili nacističke eksperimente kako bi se dokazala pseudoznanost rasne nadmoćnost bijelaca, no za ljude tog doba, to je bilo sve osim pseudoznanosti. Rasne znanstvene terije su bile opće prihvaćene prije pojave nacista i u 19. vijeku su ljudi zaista vjerovali da znanost može predvidjeti budućnost na isti način kako može predvidjeti kretanje planeta. Ista stvar se događa danas jer "prosvjetljeni znanstvenici" propovijedaju evanđelje koje su smislili "najveći mislioci", tijela vlasti, fakulteti i tiskovni uredi. Trebali bi se zapitati kako će buduće generacije gledati na današnje dogme tvrdokornog materijalističkog ateizma, rigidnog neo-Darwinizma, zastrašivanja globalnim zatopljenjem ili izravnog odbijanja bioloških činjenica kao što su razlike između muškaraca i žena od strane odjela za rodne studije? Da ne spominjemo, medicinsku dozvolu za trovanje djece hormonima kako bi navodno liječili "rodnu diosforiju", i ne zaboravimo prijevaru prehrambene piramide koju su zapadnjačkom svijetu nametnule fašističke snage, a koje pak uzrokuju patnju u neviđenim omjerima. Naravno to ne znači da je znanost nevažna, no ne smijemo se zavaravati: fašizam uvijek koristi dalekosežne tvrdnje ideoloških znanstvenih ortodoksija kako bi unaprijedio vlastiti plan.

5. Moramo raskrstiti s tradicionalnim strukturama, odanosti, hijerarhijama, religijama, klasama itd., "tek nakon toga možemo dosegnuti progresivne ciljeve". Očigledno je da tradicionalne strukture stoje na putu radikalnim promjenama. Najveća oznaka fašističkog programa je raskol sa svim što je bilo prije i prepravljanje povijesti: u dobrom starom duhu Francuske revolucije, sve se vrti oko nasilnog zbacivanja postojećeg poretka kako bi se "klase transcendirale" i kako bi nemilosrdno istjerali svaki izvori značenja i psihološkog zdravog razuma van progresivnog plana. Obitelji nemaju mjesta u svemu ovome te su degradirane na obično oruđe u širenju ideologije. Svi oni koji su ojađeni i ogorčeni iz raznoraznih razloga imaju svako pravo u oslobađanju od tih "opresivnih" struktura koje su odobravali normalni ljudi generacijama. To sve ide podruku s grotesknom glorifikacijom mladosti, najvjerojatnije zbog toga jer stariji ljudi, generalno govoreći, imaju bolju sposobnost spoznaje gdje, u konačnici, vode takvi revolucionarni programi. Možda je u današnjem svijetu najočiglednija manifestacija uništenja tradicionalnih struktura bukvalno uništavanje kipova ili zabrana literalnih dijela zbog njihovog "uvredljivog jezika" ili zbog autorove rase. Sve dalje od najnovijih prohtjeva mora završiti u kanti za otpatke kako bi se mogao izgraditi Novi poredak.

6. Trebamo "educirati" ljude, posebice djecu. Ako mase odbiju prigrliti radikalni program , to je uvijek zbog "nedostatka edukacije" ili zbog toga što "nismo dovoljno dobro prenijeli poruku". Drugim riječima, potrebna nam je masivna propaganda kako bi se ti glupi tradicionalisti ustrojili. Ako pogledate edukacijsku politiku nacista, komunista ili današnjih progresivaca, one su šokantno slične. Sadržaj i ideološki fokus se može mijenjati, no principi su uvijek isti: odvojiti djecu od obitelji, što je ranije moguće tako da su djeca isključivo provržena državi i njenoj ideologiji. Danas, je to vidljivo do boli, s postmodernističkim edukacijskim idealima koji koriste feminizam kako bi opravdali oduzimanje beba starih tek nekoliko mjeseci, učenje kulturnog i moralnog relativizma, jednakost ishoda, opsesiju seksom i "raznolikošću" i netolerancija prema drugim svjetonazorima. Da ne spominjemo kako indoktrinacija populacije mora biti potpuna - do samoga kraja, mediji ih moraju držati u redu 24 sata na dan, sedam dana u tjednu te moraju uvijek napadati disidente.

7. Istina je precijenjena - trebamo biti pragmatični. Često će laž polučiti bolje rezultate. Ako želite spasiti svijet i natjerati populaciju da maršira ka novom svitanju, prosvijetljenom dobu prosperiteta i jednakosti za sve, tada se dozvoljava korištenje poneke laži kako bi još više približili ostvarenju svoga plemenitog cilja. A upravo je to način na koji bivši i sadašnji fašisti gledaju na svijet. Sve je to za dobro naroda - uvijek! Ponekad je laž efektnija u okupljanju ljudi,a sve to u dobre svrhe, zar ne? Vidite, kad jednom "u potpunosti" shvatite kako možete voditi društvo u novo zlatno doba, cilj opravdava sredstvo. Zbog toga nije nikakva slučajnost da se političari i aktivisti, naizgled, provlače sa sve pretjeranijim lažima - jedna je riječ sasvim dovoljna za dokaz: Hillary.

8. Trebamo hrabro eksperminetirati u najvećoj mjeri. Zapamtite - sve je povezano s djelovanjem. Samo je potrebno implementirati reforme "koje obaraju s noga" i nakon toga treba vidjeti što se događa, ne treba se obazirati na zakone i neželjene posljedice, točnije, lakše je stvari načiniti gorima negoli boljima. No fašisti ne postoje kako bi stvari činili boljima. Takvo što bi iziskivalo težak i predan rad, a fašisti to mrze. Oni najviše vole uživati u svojoj moći. Ono u biti izigravaju boga dok preoblikuju svijet po vlastitoj psihopatskoj zamisli.

9. Zabrana opozicijskih glasova. Inteligentna diskusija može biti kaotična te može razotkriti beskrajna politička i etička pitanja. Fašisti mrze takvu kompleksnost, zbog toga moraju smlaviti disidente pa čak i najobičnija propitkivanja njihovih ciljeva i namjera. Nedavni primjeri uključuju sablasno suđenje Lindsay Shepard, nasilnu konfrontacija sveučilišta Evergreen s Bret Weinsteinom i pakosne napade na Jordana Petersona. Do sada već nije tajna da oni koji se usuđuju usprotiviti trenutačnim ideološkim pričama bez obzira koliko su one groteskne - od posla s Novichokom, do izmišljenih kemijskih napada u Doumi, od radikalnih socijalnih konstrukcionizama do glasne promocije perverznih seksualnih praksi na Paradama ponosa - predstavljaju mete. I da, drugima čak ne smijete nagovijestiti takve stvari, niti u privatnoj diskusiji s prijateljima, obitelji ili kolegama koji su prihvatili priču "pokreta", a da se ne bojite socijalnih ili pak profesionalnih reperkusija. Dobro promislite o tome.

Liberal Fascism Progressive Nazis
10. Nasilje, ratovi i slične stvari su potrebni za postizanje naših ciljeva - u konačnici to je se "za dobro naroda". Potrebno je slomiti po koje jaje kako bi se napravio omlet. To je oduvijek bila mantra patoloških revolucionara. Siledžije fašističke Antife su njihova današnja manifestacija, jednako kao i intervencionistički ratovi u ime "samilosti". I što je u stvari "mobilizacija" ili "aktivizam" doli oblik paramilitarne prisile. Ti ljudi ne izlaze u javnost zbog dobre rasprave, već da bi vas prisilili na prihvaćanje njihovog iskrivljenog poimanja stvarnosti. To nas ne treba čuditi kada se uzme u obzir da postmodernistička filozofija niječe postojanje istine i objektivnih vrijednosti te sve percipira poput džungle skupina koje se nadmeću u iskazivanju moći. Uzmemo li u obzir dane premise, preostaje vam jedino da budete žrtva ili mučitelj. Trenutačna vrsta fašista se pretvara da su ovo prvo no u stvari su ovo potonje.

Zdravi konzervativizam: protuotrov za fašizam?

Mnogi liberali misle da konzervativizam znači tvrdoglavo odbijati promjenu, i da su konzervativci dobili ono što su htjeli u prošlosti, još uvijek bi postojalo ropstvo, ženama ne bi bilo dopušteno da glasaju, a homoseksualnost bi i dalje bila nezakonita. Problem je u tome što je riječ o masovnom slamnatom argumentu: teško da itko, konzervativan ili ne, zagovara ropstvo ili da učini homoseksualnost nelegalnim. Konzervativci jednostavno ne vole da im liberali nameću svoj radikalni način života. Oni su instinktivno zgroženi liberalnim ekscesima kojima su prisiljeni ne samo svjedočiti, nego i sudjelovati u njima.

Drugim riječima, ono što rade liberali koji grde "fašističke konzervativce" je napadaju karikaturu, fata morganu konzervativnog ekstremizma. Ono što oni ne razumiju jest da se konzervativni stavovi moraju promatrati u odnosu na društvo u kojem su izraženi. Na primjer, ne bi li se oni složili da je u Hitlerovoj Njemačkoj "oduprijeti se promjeni" dobra stvar? Da govore protiv radikalne transformacije koju su nacisti pokušali provesti? Nalazimo se danas u sličnoj situaciji: one koje se ovih dana naziva - i kleveta - konzervativcima nisu samo tvrdoglavi tradicionalisti s temperamentnom sklonošću prema rigidnoj strukturi. Ne, ovih dana jednostavno postavljanje pitanja o velikim promjenama, radikalnom preuređivanju svega - od naših romantičnih odnosa pa sve do međunarodnih odnosa - s fašističkom silom "pokreta" i "aktivizma" čini vas konzervativcem. Opet, da li je odupiranje promjenama vrlina ili ne, očito ovisi o vrsti promjene kojoj se odupirete.

I konzervativizam je otet, na primjer pretvarajući ga u imperijalistički ili kršćansko-fundamentalistički "neokonzervativizam". Ali istinski konzervativizam koji ustane i kaže "dosta, imamo duboke i važne vrijednosti koje su osnova čovječanstva i vidimo kroz vaše igre moći", je pravi stav prema fašizmu, čini se. Ili, kako Goldberg kaže, ne radi se samo o protivljenju promjeni. To bi bilo smiješno. Više je to pitanje: što promijeniti i zašto točno? Pod koju cijenu? Radi se o propitivanju brze promjene koja se temelji na loše definiranim konceptima i obraćanju pažnje na detalje.

Možda bi u tom smislu razumni konzervativizam mogao jednostavno biti ono što je Andrew Lobaczewski nazvao prirodnim svjetonazorom "normalnih ljudi", nasuprot posve drukčijoj percepciji psihopatoloških devijanata koji žele nametnuti svoj unutarnji život društvu. Ovako ga opisuje:
U psihopati se pomaljaju snovi u vidu utopije o "srećnom" svetu i socijalnom sistemu koji ih neće odbacivati, niti nagoniti da prihvate zakone i običaje, čije je značenje nerazumljivo za njih. Oni sanjaju o svetu u kome bi njihov jednostavan i radikalan način doživljavanja i opažanja realnosti mogao da dominira; gde bi njima, naravno, bila osigurana bezbednost i prosperitet. U tim utopijskim snovima oni zamišljaju da će ti drugi, različiti, ali tehnički umešniji odnjih, biti primorani da rade kako bi postigli ciljeve za psihopate i druge njihove vrste. "Mi,napokon" - kažu oni - "kreiramo novu vladu, vladu pravde."

Patokratsko rukovodstvo veruje da može ostvariti stanje, u kome će potčiniti um tih "drugih" ["normalnih"] ljudi preko delovanja na njihovu ličnost, putem perfidnih pedagoških metoda, masovnih dezinformacija i psihološkog terora; ova vera je za njih od fundamentalnog značaja. U svom pojmovnom svetu patokrate smatraju da se podrazumeva da drugi ljudi prihvataju njihov očigledan, realističan i pojednostavljen način poimanja realnosti. Iz nekih misterioznih razloga ti "drugi" izvrdavaju, izmiču se i jedni drugima pričaju viceve o patokratama. Neko mora biti odgovoran za to: predrevolucionarni elementi ili neka strana radio-stanica. Samim tim postaje neophodno razviti bolju metodologiju delovanja, naći bolje "inženjere duše" sa izvesnim literarnim talentom i izolovati zajednicu od nepodesne literature i svakog stranog uticaja.
...
Konflikt postaje dramatičan za obe strane. Prvi osećaju da je ugrožena njihova ljudskost, da su izloženi zatupljivanju i primorani da razmišljaju na način suprotan zdravom razumu. Drugi zataškavaju slutnju da će, ukoliko ti ciljevi ne mogu biti ostvareni, sve pre ili kasnije morati da se vrati na vladavinu "normalnog" čoveka, uključujući i njihov osvetoljubivi nedostatak razumevanja za osobenosti patokrata.
Drugim riječima, fašisti - ili "patokrati", kako ih je Lobaczewski nazvao - prestravljeni su "vladavinom normalnih ljudi" i zato zlobno napadaju čak i najosnovniji zdravi razum kao "konzervativni" ili čak "alt-desni" i njegove zagovarače kao "jadnike", zloglasnim riječima Hillary Clinton. No, držanje zdravog razuma i tradicionalnih vrijednosti samo je zdrava reakcija normalnih ljudi na sve veću dominaciju patoloških pojedinaca na položajima moći. To je, naravno, nedopustivo za patokratske fašiste, pa ako to ne mogu okriviti na glupavost "jadnika", to jest "predrevolucionarnih starješina", onda to mora biti - tada! - "rusko miješanje". Zapanjujuće je koliko precizno analiza Lobaczewskog predviđa ponašanje trenutnog liberalno-fašističkog establišmenta.

Antisemitizam i politika identiteta

Kada govorimo o fašizmu, trebali bismo se ukratko dotaknuti i goruće teme antisemitizma - jer to je jedna stvar koju mnogi pripisuju fašizmu, a ne ljevičarstvu. Ali to je daleko od cijele istine. Dok je Hitler, naravno, doveo židovsku mržnju na potpuno novu genocidnu razinu, Mussolinijev fašizam uopće nije bio antisemitski dok nije pao pod Hitlerov utjecaj. Suprotno tome, antisemitizam ljevice je oduvijek bio stvar. Goldberg piše:
Da, nacisti su bili antisemiti prvog reda, ali antisemitizam nikako nije desničarski fenomen. Također je općepriznato, na primjer, da je Staljin bio antisemit i da je Sovjetski Savez, naime, bio službeno antisemitski (iako daleko manje genocidan od nacističke Njemačke - kada je riječ o Židovima). Sam Karl Marx - unatoč svom židovskom nasljeđu - bio je predan mrzitelj Židova, okomio se u pismima protiv "prljavih Židova" i osuđivao svoje neprijatelje frazama poput "Židov nalik na crnca".
A kako bi moglo biti drugačije, ako uzmemo u obzir da politika identiteta nije ništa drugo nego još jedan oblik rasizma? Za progresivne fašiste, sve što se računa je članstvo u grupi, prije svega rasa. Ako ste prihvatili ovu patološku ideologiju, ništa vas ne sprečava da krenete Hitlerovim stopama i vidite "Židova" kao nekoga s trajno nepromjenjivim, negativnim karakteristikama. Ova se opasnost još pojačava gorkom ironijom da se mnogi Židovi i sami igraju politikom identiteta u obliku svoje nekritičke podrške cionizmu i primatu etničke pripadnosti koja ide uz to.

Razmotrimo eksplozivnu situaciju u kojoj se danas nalazimo: s jedne strane imate ogromnu reakciju protiv političke korektnosti, SJW-a [Social Justice Warriors, ili u prijevodu: 'Ratnici društvene pravde'; op. prev.] i mainstream ljevičarskog ekstremizma, to jest fašizam, od strane onoga što danas nazivamo "desnica" ili "konzervativizam". Mnogi od tih glasova su Židovi - poput onih židovskih članova tzv. "intelektualnog mračnog weba". Upravo tu, imate metu za "progresivni" antisemitizma. Ljevičari su zreli za to jer cijelim njihovim razmišljanjem već dominiraju rasne kategorije. Onda postoji kontroverza Izraela: većina onih koji se izjašnjavaju protiv trenutnog fašističkog ludila sebe vide kao zagovornike Izraela, uključujući, naravno, i mnoge Židove.

Sve to stvara veliku zbrku sa svim tim političkim etiketama i kampovima (kao da već nemamo dovoljno takve zbrke). Problem je u tome što oni koji se suprotstavljaju slijepom proizraelskom gledištu često stoje na ljevičarskoj strani i doista na strani SJW-a - ali u ovom slučaju imaju pravo: bez obzira na to što politički mislite o Izraelu/Palestini, strijeljanje nedužne djece ili nasumično maltretiranje ljudi samo zato što mrzite njihov etnicitet je neprihvatljivo, točka. Čak i ako vjerujete u ostatak izraelskog stajališta - apsolutno pravo na obranu, pravo Židova na svetu zemlju, da su Palestinci krivi za sve što im se dogodilo od 1948. itd. - jednostavno nema moralnog svemira gdje ne biste bili obavezni prozvati izraelske strašne neumjerenosti. Ali to nije ono što se dogodi i, nažalost, mnogim Židovima je (i konzervativnim učenjacima kad smo već kod toga) ispran mozak da bi opravdali i tolerirali čak i najstrašnije, genocidne avanture "svoje" države i ne stide se prozivati bilo koga tko istakne ovu očitu istinu kao "antisemita".

Sve u svemu, ovo izgleda kao savršena oluja: koliko dugo dok današnji liberali ponovo počnu kriviti Židove za svjetske tegobe? A kad antisemitizam ponovno uzvrati udarac - tko će vjerovati onima koji su protiv toga ako je taj koncept razvodnjen i učinjen neučinkovitim zbog dugoročne izraelske propagande? Nije tako teško zamisliti scenarij u kojem takozvani antifašisti i njihova progresivna braća usvajaju fašizam u punom, hitlerovskom smislu - antisemitizam i sve ostalo. Ironija ironije. Ali što očekujete od povijesti patoloških aktera koji se igraju s glavama ljudi neprestanim redefiniranjem i "naoružavanjem" riječi i oznaka?

Pazite se novih pokreta

Pouka koju bismo svi trebali izvući iz ljevičarsko-progresivnog ludila, kao i iz knjiga Goldberga i Lobaczewskog, jest da fašizam može doći u svim oblicima i bojama. Ideologije, poštapalice, "stvari koje je potrebno učiniti za dobrobit ljudi" uvijek se mogu promijeniti. Ipak ono što ostaje je suština fašizma i njegova revolucionarna, odozgo prema dole (top-down pristup), autoritarna, "tjeraju ljude da marširaju zajedno" priroda, što se može prepoznati.

Čitajući o povijesti silaska Zapada u fašizam, čini se da je svaki mali korak u razvoju ovog fašističkog načina razmišljanja i realizaciji njegovog programa bio uspješan, jer iako se većini ljudi to nije svidjelo, oni su i odvraćalu pogled jer im se činilo nevažnim ili su mislili da to toliko ne utječe na njihov život. Ali uzeto zajedno tijekom povijesti, bili smo potpuno iskvareni i dovedeni da prihvatimo ukupnu vlast države i njenih svećenika, kao i našu potpunu ovisnost o njoj. Pogledajte Jordana Petersona i njegov skandal sa zamjenicama - ljudi uvijek kažu "to nije velika stvar, ne utječe na moj život, možda je čak i dobra ideja" itd., ali ove stvari predstavljaju upravo male korake prema sve većem fašizmu.

Trebali bi imati na umu ove mehanizme jer je jasno da ćemo vidjeti nove "pokrete" koji se pojavljuju u suprotnosti s patološkom ljevičarskom politikom današnjice, a jednako je jasno da će i ti pokreti biti podvrgnuti istom procesu ponorizacije kao što je opisano u knjizi Politička ponerologija. Čak i ako su početne ideje napola pristojne, bez odgovarajućeg psihološkog znanja i, tvrdio bih, duhovne mudrosti, sami ti pokreti će brzo degenerirati u fašizam jedne ili druge forme.

Možda bi bila dobra vježba pogledati gore navedenih 10 točaka kad god se netko javi i predstavi svoj "sjajni, znanstveno informirani program" da konačno "vrati čovječanstvo na pravi put" primjenjujući ovaj ili onaj uvid univerzalno kao da je to znanstvena svjetska formula za duhovno spasenje. Tada možemo provjeriti: želi li taj vođa ili pokret srušiti tradicionalne strukture? Da li želi ponovno educirati mase, a posebno djecu? Je li riječ o "aktivizmu" - ponašajte se odvažno sad, postavljajte pitanja kasnije? Da li teži radikalnoj promjeni - posebno kada je riječ o tradicionalnim vrijednostima i vrlinama? Velike su šanse da će svaki pokret koji se pojavi pokazati neke ili mnoge od tih značajki ili će ih brzo razviti nakon što stekne određenu privlačnost.

Pa, što nam preostaje da učinimo? Ovdje sam s Jordanom Petersonom - nikakav pokret, nijedna stranka, nijedan vođa i nikakav znanstveni uvid od strane nekog genija ne mogu nas "spasiti". Naš duhovni rast ovisi o nama kao pojedincima. Ili prihvaćamo teret patnje koji život neminovno donosi, našu individualnu odgovornost i poniznost koja ide uz to, ili možemo biti uvučeni u duhovnu smrt od strane đavolskih sila koje nam zauvijek obećavaju prosvjetljenje, napredak i novu zlatnu zoru... kada bismo samo ponudili svoju dušu.