Ono što je prije samo nekoliko godina bilo prihvaćeno kao očito jest činjenica da osiguravanje obilne, pouzdane, učinkovite i pristupačne energije definira gospodarstvo. Bez učinkovite energije ne možemo proizvoditi čelik, beton, rudarske sirovine ili bilo što od onoga što podržava naše moderno gospodarstvo. Posljednjih se mjeseci svjetska cijena ugljena za proizvodnju energije udvostručila. Cijena prirodnog plina porasla je za gotovo 500%. Cijena nafte je 90 dolara po barelu, najviša u sedam godina. To je planirana posljedica onoga što se ponekad naziva Davosov Veliki Reset iliti ludilo Zelene Agende nula ugljika.
Prije otprilike dva desetljeća, Europa je započela veliki pomak prema, pogrešno imenovanima, obnovljivim izvorima energije ili Zelenoj Energiji, uglavnom energiji sunca i vjetra. Njemačka, srce industrije u EU, je predvodila transformaciju s loše osmišljenim planom Energiewende [njem. Energiewende = Prijelaz Energije] bivše kancelarke Merkel, po kojem će se posljednje njemačke nuklearne elektrane zatvoriti 2022. godine, a elektrane na ugljen se ubrzano ukidaju. Sada se sve to sudarilo sa stvarnošću gdje se Zelena Energija uopće ne može nositi s velikim nedostatkom opskrbe. Kriza je bila potpuno predvidljiva.
Zeleni piceki se vraćaju u kokošinjac
Sa široko rasprostranjenim COVID zaključavanjima industrije i putovanja u 2020., potrošnja prirodnog plina u EU je dramatično pala. Najveći dobavljač plina u EU, ruski Gazprom, koji je u interesu uređenog dugoročnog tržišta, uredno smanjio isporuke na tržište EU, iako je pretrpio gubitak. Neobično blaga zima 2019.-2020. omogućila je da skladišta plina u EU dosegnu svoj maksimum. Duga i teška zima 2021. je sve to izbrisala.
Suprotno tvrdnjama političara iz EU, Gazprom nije igrao političke igre s EU kako bi prisilio odobrenje svog novog plinovoda NordStream 2 u Njemačku. Kako se potražnja EU nastavila u prvih šest mjeseci 2021., Gazprom je požurio udovoljiti potražnji, pa čak je i premašio rekordne razine iz 2019., sve to na štetu nadopune skladišta ruskog plina za nadolazeću zimu.
Budući da je EU sada čvrsto opredijeljena za program Zelene Energije, Spremni za 55, i izričito odbacila prirodni plin kao dugoročnu opciju, a istodobno je ubila energiju na ugljen i nuklearnu energiju, nesposobnost klimatskih modela istraživačkih centara koji su opravdavali električno društvo sa 100% bez CO2 do 2050. godine - sve je to došlo na naplatu.
Budući da su financijski ulagači na Wall Streetu i Londonu uvidjeli korist od velike dobiti iz programa Zelene Energije, surađujući sa Svjetskim ekonomskim forumom u Davosu na promicanju smiješnog modela ulaganja u ESG, konvencionalne tvrtke za naftu, plin i ugljen ne ulažu u proširenu proizvodnju. U 2020. svjetska potrošnja na naftu, plin i ugljen pala je za procijenjenih 1 bilijun dolara. To se ne može vratiti.
Zahvaljujući BlackRock-u i drugim ulagačima, koji osim što su praktički bojkotirali ExxonMobil i druge energetske tvrtke u korist "održive" energije, jedna iznimno hladna i duga zima u Europi i rekordan nedostatak vjetra u sjevernoj Njemačkoj, izazvali su paničnu kupnju plina na svjetskim LNG tržištima početkom rujna.
Problem je bio u tome što je za obnavljanje zaliha bilo prekasno, jer je većina dostupnog LNG-a iz SAD-a, Katara i drugih izvora koji bi inače bili dostupni, već bila prodana Kini gdje je jednako zbunjena energetska politika, uključujući političku zabranu australskog ugljena, dovela do zatvaranja tvornica i nedavne vladine naredbe o osiguranju plina i ugljena "pod svaku cijenu". Katar, američki izvoznici LNG-a i drugi, pohrlili su u Aziju, ostavljajući EU doslovno u hladnoći.
Deregulacija energije
Ono što rijetki razumiju jest kako su današnja tržišta zelene energije namještena u korist špekulanata poput "hedge" fondova ili ulagača poput BlackRocka ili Deutsche Banke te kažnjavaju potrošače energije. Nabavne cijene prirodnog plina kojima se trguje u Europi, po nizozemskom TTF terminskom ugovoru, diktira londonska ICE Burza. Ona nagađa kakve će biti buduće veleprodajne cijene prirodnog plina u EU za jedan, dva ili tri mjeseca. ICE podržavaju, između ostalih, Goldman Sachs, Morgan Stanley, Deutsche Bank i Société Générale. Tržište se nalazi pod takozvanim terminskim ugovorima ili derivatima.
Banke i ostali mogu nagađati o povoljnijim cijenama, ali kad su se pojavile vijesti o tome koliko je nisko skladište plina u EU-u za nadolazeću zimu, financijski morski psi su imali banket. Do početka listopada terminske cijene nizozemskog TTF plina su eksplodirale za neviđenih 300% u samo nekoliko dana. Od veljače je daleko gore, jer standardna pošiljka LNG-a od 3,4 bilijuna BTU (britanske termalne jedinice) sada košta 100-120 milijuna dolara, dok je krajem veljače njegova cijena bila manja od 20 milijuna dolara. To je porast od 500-600% u sedam mjeseci.
Temeljni problem je to što su, za razliku od većine poslijeratnog razdoblja, zbog političke promidžbe nepouzdanih i skupih "obnovljivih izvora energije" sunca i vjetra u EU i drugdje (npr. Teksas, veljača 2021.), tržišta električnih usluga i njihove cijene namjerno deregulirani radi promicanja Zelenih alternativa te su istiskivali plin i ugljen na temelju sumnjivog argumenta da njihove emisije CO2 ugrožavaju budućnost čovječanstva ako se do 2050. ne smanje na nulu.
Cijene krajnjeg potrošača određuju dobavljači energije koji integriraju različite troškove pod konkurentnim uvjetima. Vražja računica troškova električne energije u EU, navodno radi poticanja neučinkovite solarne energije i energije vjetra i obeshrabrivanja konvencionalnih izvora, jest ta što je, kako je rekao francuski energetski analitičar Antonio Haya, "najskuplja elektrana, od onih potrebnih za podmirivanje potražnje (granično postrojenje), postavlja cijenu za svaki sat proizvodnje za svu proizvodnju usklađenu na aukciji". Dakle, današnja cijena prirodnog plina postavlja cijenu za uistinu nultu cijenu hidro-električne energije. S obzirom na visoku cijenu prirodnog plina, to definira troškove električne energije u EU. To je vražji izračun cijena koji koristi špekulantima i uništava potrošače, uključujući kućanstva i industriju.
Temeljni otežavajući uzrok nedavnih nestašica obilnog ugljena, plina i nafte je odluka BlackRocka i drugih globalnih novčanih fondova da prisile ulaganja dalje od nafte, plina ili ugljena - svih savršeno sigurnih i nužnih izvora energije - prema krajnje neučinkovitima i nepouzdanima izvorima od sunca ili vjetra. Zovu ga ESG investiranje. To je "nova moda" na Wall Street-u i drugim svjetskim financijskim tržištima otkad se izvršni direktor BlackRocka Larry Fink pridružio Upravnom odboru Svjetskog ekonomskog foruma Klausa Schwaba 2019. Uspostavili su prve ESG certifikacijske tvrtke koje ESG-u dodjeljuju "politički korektne" ocjene u dioničkim društvima, a kažnjavaju one koji se ne toga ne pridržavaju. Žurba u ulaganje u ESG zaradila je milijarde za Wall Street i prijatelje. To je također kočilo budući razvoj nafte, ugljena ili zemnog plina u većem dijelu svijeta.
"Njemačka bolest"
Sada, nakon 20 godina glupog ulaganja u solarnu energiju i vjetar, Njemačka, nekada vodeća industrija EU-a, je žrtva onoga što možemo nazvati "njemačkom bolešću". Poput ekonomske "nizozemske bolesti", prisilno ulaganje u Zelenu Energiju rezultiralo je nedostatkom pouzdane pristupačne energije. Sve zbog nedokazanih izjava o 1.5°C od strane IPCC koji bi trebao okončati našu civilizaciju do 2050. ako ne uspijemo doseći nultu razinu ugljika.
Kako bi unaprijedili plan EU-a o Zelenoj Energiji, zemlja za zemljom, uz nekoliko iznimaka, počela je demontirati naftu, plin i ugljen, pa čak i nuklearke. Posljednje preostale njemačke nuklearne elektrane trajno će se zatvoriti sljedeće godine. Nove tvornice ugljena, s najnovijim suvremenim čistačima, su odbačene prije nego što su pokrenute.
Njemački slučaj postaje još apsurdniji.
Godine 2011. Merkelina vlada je uzela energetski model koji su razvili Martin Faulstich i državno Savjetodavno vijeće za okoliš (SRU) koji su tvrdili da bi Njemačka mogla postići 100%-nu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora do 2050. Tvrdili su da korištenje nuklearne energije neće biti potrebno, niti izgradnja postrojenja na ugljen sa hvatanjem i skladištenjem ugljika (CCS). Time je rođena katastrofalna Merkelina Energiewende. Studija tvrdi da bi to moglo uspjeti, jer bi Njemačka mogla ugovoriti kupovinu viška hidroenergije, bez CO2, iz Norveške i Švedske.
Sada, sa ekstremnom sušom i vrućim ljetom, rezerve hidroenergije u Švedskoj i Norveškoj opasno su niske sa dolaskom zime - one su na samo 52% kapaciteta. To znači da je dostava energije u Dansku, Njemačku i sada Veliku Britaniju u opasnosti. I da stvar bude gora, Švedska je podijeljena oko zatvaranja vlastitih nuklearnih elektrana koje joj daju 40% električne energije. Francuska raspravlja o smanjenju čak jedne trećine svojih čistih nuklearnih elektrana, što znači da ni taj izvor za Njemačku neće biti siguran.
Već 1. siječnja 2021. godine, zbog njemačke vlade koja je nalagala postupno ukidanje ugljena, zatvoreno je 11 elektrana na ugljen ukupnog kapaciteta 4,7 GW. Prošlo je samo 8 dana do kada je nekoliko tvornica ugljena moralo biti ponovno spojeno na mrežu zbog produženog razdoblja slabog vjetra. Posljednja njemačka nuklearna elektrana će se zatvoriti, a još više elektrana na ugljen će se trajno zatvoriti, sve za zelenu nirvanu. U 2002. njemačka nuklearna energija bila je izvor za 31% snage te zemlje - električnu energiju bez ugljika.
Što se tiče energije vjetra koja čini deficit u Njemačkoj, 2022. će se oko 6.000 vjetroturbina instalirane snage 16 GW demontirati zbog isteka subvencija na starijim turbinama. Stopa odobrenja novih vjetroelektrana je blokirana rastućom pobunom građana i pravnim izazovima zagađenja bukom i drugim čimbenicima. U tijeku je katastrofa - koja se može izbjeći.
Odgovor Europske komisije iz Bruxellesa, umjesto da priznaju očite nedostke u njihovoj agendi Zelene Energije, je da se treba ojačati predanost strategiji kao da su problem prirodni plin i ugljen. Klimatski car EU-a Frans Timmermans apsurdno je izjavio: "Da smo imali zeleni dogovor pet godina ranije, ne bismo bili u ovoj poziciji jer bismo tada imali manju ovisnost o fosilnim gorivima i prirodnom plinu".
Ako EU nastavi s tim samoubilačkim planom, za nekoliko će se godina naći u deindustrijaliziranoj pustoši. Problem nije plin, ugljen ili nuklearna energija. To je neučinkovita zelena energija iz sunca i vjetra koja nikada neće moći ponuditi stabilnu i pouzdanu energiju.
Agenda Zelene Energije EU-a, SAD-a i drugih vlada, zajedno s promocijom ulaganja u ESG iz Davosa, samo će jamčiti da će, kako idemo naprijed, biti još manje plina ili ugljena ili nuklearne energije na koje bi se mogli vratiti kad vjetar prestane puhati, kad je suša u hidroelektranama ili kad je nedostatak sunca. Ne trebamo biti Einstein da shvatimo da je ovo put ekonomskog uništenja. Ali to je zapravo cilj UN-ove "održive" energije do 2030. ili Davosovog Velikog Reseta: smanjenje stanovništva na globalnim razmjerima. Mi ljudi smo žabe koje se polako kuhaju. A trenutno moćnici pojačavaju vatru.
O autoru
F. William Engdahl je savjetnik za strateške rizike i predavač, diplomirao je politiku na Sveučilištu Princeton i najprodavaniji je autor o nafti i geopolitici, isključivo za internetski časopis "New Eastern Outlook" .
Komentar: Definicija ludila: prelazak na "klimatske izvore energije" (vjetar, solarnu i hidro) kako bi se "spriječio klimatski kaos" u vrijeme kada su ti izvori najnepouzdaniji zbog nestabilne klime.
Je li namjerno? Nema sumnje da će zelene elite tvrditi da su uspjele bez obzira na ishod.
Pročitajte i članke: 10 najboljih argumenata protiv klimatske histerije
Spremni za 55 - Europski zeleni plan i industrijski kolaps Europe