Climate demonstration

Komentar: Donosimo članak SOTT autora Luke Baier-a iz 2019. Članak je jos uvijek aktualan, i možemo reći da stvari koje su još 2019. bile "samo teorije urote" polako postaju stvarnost, kako ćete i sami vidjeti u dodatnim u komentarima ispod.


Osjećate li se pomalo nelagodno dok gledate ovaj trenutni val histerije oko klimatskih promjena s njegovom predstavnicom Gretom Thunberg? Ili se možda morate nositi s prijateljima, kolegama ili rodbinom koji su zbunjeni zbog svega toga? U tim situacijama može biti korisno napraviti korak unatrag i unijeti određenu racionalnost u ovu raspravu. Po definiciji, histerija je suprotna hladnokrvnoj analizi. Histerija je razlog zašto postoji toliko iracionalnosti i zbrke oko pitanja klimatskih promjena - i ne radi se samo o znanstvenoj raspravi, kao što ćemo vidjeti. Jer, bez obzira na to kakav imate stav vezano uz ispravnost teorije o globalnom zagrijavanju koju je stvorio čovjek, postoji mnogo mitova i problema sa ludošću koju predstavlja "Petak za Budućnost" (školski štrajkovi za klimu u Njemačkoj i Europi, op.prev.), nadahnut od strane Grete.

Kao Nijemac, živim u zemlji koja je klimatske promjene već desetljećima učinila središnjom temom svoje politike. Pa neka ovo bude priča upozorenja za druge zemlje. Imajte na umu da, iako radikalni aktivisti i većina medija ovu raspravu postavljaju u crno-bijelom tonu i pokušavaju ju učiniti lijevim ili desnim pitanjem, to jednostavno nije točno. Postoji mnogo različitih mišljenja o klimatskim promjenama i s lijeve i s desne strane, kako unutar glavne znanosti, tako i u takozvanoj zajednici 'klimatsko skeptičnih'. Kada se ostavite histeričnog načina razmišljanja, ove nijanse postaju vrlo uočljive. I dok uvelike kompliciraju stvari, uzimanje u obzir ovih nijansi jedina je alternativa pogubnim posljedicama političke histerije. Evo mojih deset najboljih argumenata za suprotstavljanje trenutnoj maniji klimatskih promjena:

1. Problem ili apokalipsa?

Greta End is nigh
Vjerojatno najveća zamka u koju je upao cijeli ovaj klimatski pokret je ideja da "ako sada ne djelujemo, svi ćemo uskoro umrijeti": apokaliptično razmišljanje. Time se isključuje mirna, racionalna misao. No, kad jednom izađete iz takvog razmišljanja, to pitanje mnogima jednostavno postaje problem. Koliko vam od tih prosvjednika i aktivista uopće može reći koje su posljedice emisije CO2 - čak i prema 'službenoj znanosti' IPCC-a? [IPCC - Intergovernmental Panel on Climate Change, op.prev.]

Evo što je Jochem Marotzke, koautor izvješća IPCC-a za 2013., rekao u intervjuu za njemački časopis SPIEGEL 2018. godine:
SPIEGEL: "Postoje li pragovi iznad kojih započinju nepovratni procesi?"

Marotzke: "Ne možemo to isključiti, ali dokazi za takve prekretnice do sada su bili prilično slabi. Zagrijavanje od 2 stupnja najvjerojatnije bi moglo dovesti do otapanja grenlandskog ledenog pokrova, dugoročno uzrokujući porast razine mora za sedam metara - to bi bila iznimno dramatična promjena. Ali ukoliko bi se to i dogodilo, odmrzavanje bi trajalo 3000 godina. Sve druge navodne prekretnice poput prekida Golfske struje ili otapanja Zapadnog Antarktika malo su vjerojatne u doglednoj budućnosti."



Još jedan vodeći znanstvenik IPCC-a, profesor s Oxforda Myles Allen, rekao je nešto slično u kratkoj poruci na YouTube-u: svijet neće završiti uskoro i zasigurno ne postoje rokovi u kojima moramo 'djelovati' kako bismo izbjegli neku vrstu apokalipse.

Zapamtite, unatoč nekim oštrim tonovima u priopćenjima IPCC-a, ovo je 'službeni položaj' u znanosti i nema nikakve veze s 'klimatskim skepticima'. Mogao bi se sažeti na: "Da, imamo problem i moramo smisliti način kako se s njim nositi, ali puno toga još uvijek ne razumijemo, u svakom slučaju, proći će još mnogo godina dok se taj problem ne očituje, što nam daje dovoljno vremena za njegovo rješavanje." To u najmanju ruku pokazuje da, suprotno uvriježenom mišljenju, postoji velika raznolikost čak i unutar glavne znanosti o učincima klimatskih promjena. Već ta činjenica sama po sebi bi nas trebala napraviti imunima na političare i aktiviste koji žele požuriti drastične mjere i politike, i ignorirati vjerojatno neželjene posljedice, uz argument da ako ne pokrenemo ove mjere upravo sada, svi ćemo umrijeti.

2. Gluposti dugoročnih predviđanja

Ne ulazeći u znanstvenu raspravu o klimatskim promjenama, svakome tko ima zdravog razuma trebalo bi biti očito koliko je smiješno dugoročno predviđati kad su u pitanju zbivanja na Zemlji. Sjetite se samo kako su ljudi iz 1900. zamišljali kako će svijet izgledati 1950. Ili kako su ti ljudi iz 1950. zamišljali svijet 2000. godine. Dovraga, koliko je naš svijet u 2019. drugačiji od svega o čemu su ljudi mogli samo sanjati čak i godine 2000.!


Komentar: Da li ste 2019. godine mogli zamisliti da bi cijeli svijet pao na noge, dozvolio ukidanje ljudskih prava i cijelu trenutnu priču oko "plandemije"?


Samo zamislite! Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća mogli bismo imati svjetski rat koji će dovesti do masovne deindustrijalizacije. Možda će doći do tehnološkog proboja koji će sve promijeniti i učiniti klimatski alarmizam nebitnim. (Razmislite o tome kako su električna energija ili motor s unutrašnjim izgaranjem promijenili svijet.) Mogli bismo imati ekonomsku recesiju koja će preko noći prepoloviti svjetsku emisiju CO2. Drugim riječima, sama ideja da je naše podneblje "stvoreno od čovjeka" znači da ga ne možemo predvidjeti, jer je sve u ljudskoj sferi krajnje nepredvidljivo. A trenutno čak ni ne uzimamo u obzir prirodne pojave sa globalnim učinkom [tzv. "black swan event" - teorija "crnog labuda" ili teorija "događaja crnog labuda" je metafora koja opisuje događaj koji dolazi kao iznenađenje i ima veliki globalni učinak, op.prev.] koje bi mogle uvelike promijeniti naše proračune CO2: na primjer, erupcija nekoliko vulkana bi automatski učinila sve naše napore za smanjenje emisije CO2 irelevantnima!

Na kraju, ali ne i najmanje važno, postoji i problem da se znanstvenici u području klimatskih promjena koriste modelima za svoja predviđanja. No, čak i najbolji modeli imaju (često veliku) granicu pogreške, što znači da njihova točnost brzo opada s vremenskim rasponom njihovog predviđanja. Ovo je još jedan razlog zašto dugoročna predviđanja treba uzeti sa zrnom soli.

Primjer je ovaj članak iz 1989. godine koji citira nekoga iz UN-a koji daje sljedeća predviđanja:
UNITED NATIONS (AP) _ Visoki dužnosnik UN-a za zaštitu okoliša kaže da bi se čitave nacije mogle izbrisati s lica zemlje povećanjem razine mora ako se trend globalnog zagrijavanja ne preokrene do 2000. godine .

Poplave priobalja i propast usjeva stvorili bi egzodus "eko-izbjeglica", prijeteći političkom kaosu, rekao je Noel Brown, direktor njujorškog ureda UN-ovog Programa za okoliš (ili U.N. Environment Program - UNEP).

Rekao je da vlade imaju 10-godišnji period mogućnosti za rješavanje efekta staklenika prije nego što on preraste ljudsku kontrolu.

Kako će zagrijavanje otapati polarne ledene kape, razina oceana će porasti do tri stope, dovoljno da pokrije Maldive i druge ravne otočne zemlje, rekao je u srijedu Brown u intervjuu za Associated Press.

Obalna područja bit će poplavljena; jedna šestina Bangladeša bi mogla biti poplavljena, čime će se iseliti četvrtina od 90 milijuna stanovnika. Petina egipatskih obradivih površina u delti Nila bi bila poplavljena, čime bi se prekinula opskrba hranom, prema zajedničkoj studiji UNEP-a i Američke agencije za zaštitu okoliša.
Dakle, prema ovom 'znanstvenom' predviđanju, već 19 godina smo 'osuđeni na propast'. Popis nepredvidljivih stvari koje bi masivno mogle promijeniti cijelu sliku (bilo da prihvatite da je teorija globalnog zatopljenja umjetna ili ne) je beskonačan - a time i vjerojatnost da su naše dugoročne prognoze točne se brzo približava 0%. Dakle, svatko tko vam kaže da ćemo svi umrijeti za X godina ako sada ne smanjimo CO2 ne razmišlja ispravno. Moram priznati, možda će se uskoro čovječanstvo zaista poništiti - a ako to tako i bude, onda će to imati mnogo više veze sa ogromnom histerijom ovdje na Zemlji, nego sa emisijom CO2!


Komentar: Histerija na Zemlji i poništenje civilizacije? Pročitajte RNK cjepiva, poslušnost i eugenika


3. Pravi okoliš protiv klimatske histerije

Veliki dio današnje zbrke oko klimatskih promjena je u tome što mnogi ljudi ne razlikuju priču oko "CO2 je zli otrov" i stvarnih pitanja vezanih uz okoliš poput onečišćenja, ubijanja ugroženih vrsta, te općenite rastrošnosti i raširenog konzumerizma koji uništavaju Majku Prirodu. Sve brige za okoliš nekako se miješaju s klimatskim promjenama. Dakle, u glavama nekih pojedinaca, ako ste skeptični u pogledu klimatske histerije, onda ste vi zasigurno zli desničar koji želi ukloniti sve propise o zaštiti okoliša i koji voli izlijevati bačve otrovnog mulja u rijeke samo radi zabave.

Istina je ipak puno drugačija. Među onima koji su kritični prema trenutnoj klimatskoj histeriji ima mnogo ekologa i "zelenih stare škole" koji iskreno brinu o našim divljim životinjama, smanjenju otpada i toksina, i općenito ne vole rašireni konzumerizam u današnjem svijetu. I upravo zbog toga ne vole ni klimatsku histeriju: strah od CO2 zasjenjuje sve ostale, istinske brige za okoliš. Doista, ova histerija često je izravna prijetnja stvarnom očuvanju okoliša, na primjer kada vjetroturbine ubijaju ptice i uništavaju šume, kada električni automobili vode do dječjeg ropstva i više otpada, ili jednostavno zato što se većina današnjih sredstava usmjerava u klimatske promjene umjesto u projekte očuvanja prirode. Onima koji zaista brinu o našem okolišu se slama srce dok vide ljude i političare koji tvrde da je u redu ubijati ugrožene ptice vjetroturbinama, jer ako ne učinimo nešto u vezi s klimom, one će ionako u budućnosti završiti mrtve. Okrutnost i podmuklost takvih argumenata trebali bi biti očigledni svima s imalo pristojnosti.



4.
Instrumentalizacija mladih

Children climate

Da, slatki su. No, vjerujete li doista da ova djeca imaju ikakvu ideju protiv čega se bune?
Recite što hoćete o ljevičarskom pokretu 60-ih, ali ti su ljudi barem bili protiv tadašnjih vlasti i riskirali su nešto pridruživši se pokretu. Današnji 'klimatski aktivisti' nisu u istom rangu, s obzirom da poprilično reklamiraju stranačke stavove i zasipaju pohvalama moćnike na vlasti, od političara preko slavnih osoba pa sve do pape. Ako i dalje vjerujete da je ovo "pokret građana" protiv establišmenta, razmislite o ovome: najveći njemački autobusni prijevoznik nudi besplatnu vožnju za one koji putuju na prosvjedne marševe.


Komentar:
old vs new left

Stari ljevičar protiv modernog ljevičara

Jedna je stvar ako mladi ljudi izađu na ulice iz različitih razloga, opravdanih ili zavedenih. Sasvim je drugo ako su tinejdžeri, pa čak i djeca izuzeti iz škole kako bi prisustvovali marševima i skupovima: to je oblik pokreta odozgo-prema-dolje, odobren od strane države, zaštitni znak fašističkih i komunističkih totalitarnih režima. To je upadljiva instrumentalizacija mladih koji, ako se radi o djeci, nemaju pojma o čemu se radi, i vide to kao zabavu koja je poželjnija od škole. Sasvim je znakovito da njihovi vršnjaci, pa čak i njihovi učitelji, maltretiraju one koji se zapravo ne žele pridružiti 'pokretu'. Jedna je škola čak objavila da je prisustvovanje skupovima obavezno!

U slučaju da još uvijek sumnjate u totalitarni okus ovog odozgo-prema-dolje pokreta, evo službenog stava školskog odbora u Vancouveru, Kanada:
U ponedjeljak je nadzornik škola u Richmondu također dopustio učenicima da prisustvuju klimatskim skupovima.

"Postoje brojni dokazi koji podupiru argument da su klimatske promjene stvarne i da ih se mora ozbiljno shvatiti. Kao javna školska četvrt, imamo ključnu ulogu u obrazovanju učenika o globalnom zatopljenju i njegovim potencijalnim utjecajima na naš planet", rekao je Scott Robinson u pismu objavljenom na web stranici školskog okruga.

"U mnogim učionicama u cijelom okrugu, ovog će tjedna tema biti rasprava o klimatskim promjenama gdje će učitelji angažirati učenike u raznim lekcijama i aktivnostima. Također vas potičem kao roditelje da sa svojom djecom razgovarate o ovoj temi i globalnom pokretu zagovaranja."
Čak i ako se politički slažete s pokretom, trebali biste se i dalje bojati državnih, poluobveznih političkih skupova koji uključuju tinejdžere i djecu. Što ako će sutra vaša djeca tužiti vas, ili vaše dijete, ako ne slažete? To je neprihvatljivo.


Komentar: Pojedine škole u Njemačkoj promoviraju kako je super jesti kukce!!!! (Pogotovo u pokraijnama u kojima su "Zeleni" na vlasti (politička stranka "Die Grüne").)

Iz članka Kakvog okusa su kukci?:
"Profesor Christian Borgemeister sa sveučilišta u Bonnu dao je odgovore i pozvao je djecu na test okusa. Nakon predavanja, mnogi su učenici shvatili: kukci su korisni, zdravi i štite našu klimu. Djeca su se prethodno bavila Globalnim ciljevima, 17 ciljeva održivog razvoja, mogli su odgovoriti na njihova pitanja i sami isprobati pečene cvrčke, skakavce i gliste u parku Bürgerpark. "Hrana bazirana na insektima je nešto što čini dobro za našu klimu, jer je potrebno manje prostora i proizvodi se manje plinova CO2", rekao je ravnatelj škole Christian Eberhard. Osim toga, insekti su vrlo bogati bjelančevinama, željezom i sadrže vitamine. Nakon malo prevladavanja, djeci je postalo jasno: Kukci mogu poslužiti kao zamjena za meso u prehrambenom lancu."


5.
Dilema proračuna i ograničeni resursi

Bjorn Lomborg često je istaknuo, i to na izvrstan način, da: od svih ljudi, klimatski alarmanti bi trebali shvatiti da su naši resursi ograničeni. To vrijedi, naravno, i za vladine resurse. No, "učiniti nešto u vezi s klimatskim promjenama" je doista jako skupo. To znači da svaki cent koji uložite u 'borbu protiv klimatskih promjena' ne možete staviti nigdje drugdje. Dakle, da imate izbor između, recimo, ulaganja 1000 dolara u borbu protiv klimatskih promjena ili korištenja istog novca za spašavanje umirućeg djeteta u Africi, što biste učinili? Ili biste radije povećali javnu potporu starijim osobama umjesto da subvencionirate bogate tvrtke s 'zelenom tehnologijom'? Ovo su ključna pitanja koja tjeraju većinu ljudi da se zamisle. A ako je odgovor 'zašto ne učiniti oboje', onda ste izgubili poantu: svaki cent uložen u pitanje klimatskih promjena, svaki sat koji javni službenik potroši na klimatske promjene, i svaki objavljeni naslov o klimatskim promjenama u medijima je resurs izgubljen za drugi cilj i točka. Morate birati, i izaberite mudro.

Ali zapravo nemate izbor, zar ne? Ako vam alarmisti kažu da ćemo svi umrijeti ako ne smanjimo emisije, tada smanjenje emisija postaje jedini vrijedan cilj. Ako dobro razmislite, to bi značilo ulaganje svih resursa u borbu protiv klimatskih promjena. Ovo je neizbježan zaključak prijedloga alarmista, bili oni toga svjesni ili ne. I to će se odigrati ako ljudi ne dođu k sebi i priznaju da postoje mnogi drugi, neposredni problemi koje treba riješiti i koji zaslužuju mnogo više vremena, novca i snage mozga.


Komentar: Sve više političara i medija pričaju o klimatskim zaključavanjima; na primjer:


6. Osobna odgovornost

Climate strike

Dragi klimatski aktivisti, kako bi bilo da se odreknete svojih voljenih pametnih telefona?
Jedna od stvari koje me najviše ljute kod klimatskih aktivista je to što se uvijek neki drugi moraju odreći nečega da bi spasili klimu, ali oni ne trebaju. A ukoliko se oni nečega odreknu (često to i objave cijelom svijetu uz mnogo pompe i propovijedanja o njihovom herojskom podvigu, što je samo po sebi porok), oni se nikada ne odreknu nečega do čega im je zapravo stalo.

Ljudima je lako reći da ne koriste automobil dok ti isti žive u velikom gradu gdje im auto ne treba, ili reći da ne idu na daleka mjesta na odmor ako im do toga ionako nije stalo, ili da blate one koji voze velike automobile dok si ih oni sami ne mogu priuštiti. Ne, to ne znači žrtvovanje. Za to biste se morali odreći nečega što je vama vrijedno. Kako bi bilo da bacite svoj pametni telefon i naručite stari glupi telefon s eBay-a? Siguran sam da sve one kineske tvornice koje proizvode vaše spravice ispumpavaju puno CO2 u atmosferu! Ili zašto ne odustanete od svoje rutine u kafiću? Ili ograničite korištenje interneta na jedan sat dnevno, čime ćete uštedjeti tone serverske energije? Ali ne, uvijek se netko drugi treba promijeniti, uvijek se drugi ljudi moraju odreći nečega što oni cijene.

Naravno, žrtvovanje nečega za veće dobro je plemenit čin. Ali to bi trebala biti žrtva za pravi cilj, a ponajviše dobrovoljna žrtva. Maltretiranje i posramljivanje od strane licemjernih političara i aktivista zasigurno nije plemenit čin. Trebali bismo prozrijeti igru ​​alarmista o korištenju trenutne histerične atmosfere kako bi nas prisilili da radimo ono što oni žele od nas - i od čega oni profitiraju!


Komentar: Hoće li se i Soros, Gates, Schwab i ostala multibilijaderska ekipa isto odreći privatnih letova?


deutschland.de u ovom Tweet-u kaže:
#Zaštita klime važna je #Njemačkoj. Kako bi postigao svoje ciljeve, domaći zračni promet mogao bi prestati u budućnosti.
No, prijevoz putnika tada bi se morao organizirati učinkovitije, rekao je savezni ministar istraživanja.


7.
Ekonomski razvoj za siromašne

Gospodarski rast i emisija CO2 usko su povezani. To znači da se, ako želite smanjiti te emisije, morate boriti protiv gospodarskog rasta. A gdje nalazite najveći dio gospodarskog rasta? U zemljama u razvoju i tržištima u razvoju, naravno. Da li je pravedno da razvijeni Zapad guši gospodarski razvoj onih zemalja koje su tek na početku? Ne bi li baš ti ljudi trebali biti priključeni na mrežu, graditi kuće i tvornice i vodovodne sustave - a sve to dovodi do veće emisije CO2? Kako se usuđujete?

I to ne možete izbjeći: klimatski alarmizam oblik je neokolonijalizma i pokroviteljstva nad zemljama u razvoju. Samo da vam navedem primjer: ovdje u Njemačkoj, potpuno smo posjekli naše šume mnogo puta u svojoj povijesti. Svoju smo civilizaciju djelomično izgradili koristeći baš te resurse - za grijanje, kuhanje, za izgradnju kuća i brodova, te oružja i namještaja i drugih proizvoda. Pa ipak, imamo hrabrosti zabraniti drugim zemljama da ne koriste svoje prirodne resurse zbog naše histerije oko klimatskih promjena! Čak i ako slijede strogu politiku održivosti, za razliku od Zapada prije samo nekoliko desetljeća, mi ih i dalje kažnjavamo zbog toga što ne čine dovoljno. Što mislite kako takve zemlje doživljavaju tu bahatost i licemjerje? Kako se doista usuđujete!



8.
Opasnost politike klimatskih promjena

Histerija na političkoj razini može dovesti samo do katastrofe: ako ste uvjereni da ćemo svi umrijeti ako sada ne poduzmemo ekstremne mjere, tada cilj opravdava sva sredstva.

Prva stvar koju će političari učiniti, a čemu sam svjedočio ovdje u Njemačkoj već duže vrijeme, jest pronaći uvijek nova sredstva za povećanje poreza. Porez na meso, porez na obnovljive izvore energije, porez na Eko gorivo - izmišljanje novih poreza je jedino područje gdje političari pokazuju izvanrednu kreativnost. A ako mislite da je priča protiv povećanja poreza samo desničarska tema za razgovor, razmislite o ovome: svi takvi porezi jednostavno poskupljuju osnovne proizvode poput hrane, električne energije ili goriva, što nesrazmjerno šteti siromašnima i onima u nepovoljnom položaju. Bogati ne brinu o cijenama mesa i goriva, ali oni koji se bore od plaće do plaće - oni se svakako brinu. Ali što možete reći? Zapamtite, bez ovih poreza svi ćemo umrijeti!
Energy prices Germany US

Rezultat histeričnih politika klimatskih promjena: netko se ovdje bogati - bez ikakvog utjecaja na emisije.

Ali takvo razmišljanje nadilazi povećanje poreza i mnogo je podmuklije. Političari i aktivisti već su počeli opravdavati nasilje i uništavanje imovine 'zbog klimatskih promjena'. Sljedeća priča je vrlo poučna u tom smislu:

Njemački poljoprivrednik požalio se na Twitteru nakon što je 500 klimatskih aktivista gazilo njegova polja tijekom 'marša' uništavajući njegove usjeve. Rekao je da financijski gubitak zapravo nije problem, ali ga boli kad vidi uništenu hranu i uzimanje plodova njegova rada. I, kao da ironija "klimatskih aktivista" koji uništavaju usjeve nije dovoljna, političar iz stranke Zelenih napisao je ovo na Twitteru : "Vaše mrkve nisu toliko važne kao naša klima. Sorry."

Što će još političari i vlasti opravdati u ime 'naše klime'? Kako bi bilo zabraniti 'poricanje klimatskih promjena' i ukloniti pravo na slobodu govora? Ili kako bi bilo regulirati koliko energije smijete koristiti - ili čak propisati točnu svrhu vaše potrošnje energije? Možda će meso postati ilegalno? I što je sljedeće? Probudite se ljudi, ovo je zastrašujuće!


Komentar: Luke, naša stranica i mnogi drugi pišu o ovim stvarima već godinama.
Situacija se nije promijenila; štoviše - pogoršala se. Dodatni pokušaj kontolora da prikriju stvarne zemaljske promjene pročitajte ovdje: U članku (između ostalog) piše:
"Zato danas najavljujemo novu politiku monetizacije za Google oglašivače, izdavače i kreatore YouTube sadržaja koja će zabraniti oglase i monetizaciju sadržaja koji je u suprotnosti sa ustaljenim naučnim konsenzusom o postojanju i uzrocima klimatskih promjena."
Teorije zavjere nisu više samo teorije, kao što vidimo.

Dodatno, kako bi bilo da vaša kreditna kartica prati vašu kupnju i mjeri koliko ste "potrošili CO2" sa svakom kupnjom? I nakon nekog vremena dobijete:
mastercard-co2

Transakcija odbijena! Prekoračili ste svoj CO2 limit.
Dakle, MasterCard je izdao posebnu "Black Card" će Vam moći odbiti transakciju zbog CO2 limita, nebitno koliko zapravo imate novaca na računu!
Dodatno, vaša CO2 potrošnja može utjecati na Vašu kreditnu sposobnost!
Za više informacija pogledajte video ispod:





9.
Obnovljiva energija ne funkcionira

Njemačka se često predstavlja kao svijetli primjer uspješnog prijelaza na obnovljivu energiju. Ali da vam ispričam drugu priču. Ovo je važno, jer je obnovljiva energija jedna od najvidljivijih (i najgadnijih) politika klimatskih promjena koje bi uskoro mogle utjecati na vašu zajednicu.

Obnovljivi izvori, pod kojima ljudi obično podrazumijevaju vjetar i solarnu energiju, ne funkcioniraju. Razlog je jednostavan: ponekad nema ni sunca ni vjetra, osobito ne noću - pa tako i energija obnovljivih izvora pada na nulu. To znači da čak ni jednu konvencionalnu elektranu ne možete zamijeniti obnovljivom izvorom energije.

Wind energy / renewable energy

Tužna istina o tehnologiji obnovljivih izvora energije ...
No, nestalna i uglavnom nepredvidiva proizvodnja obnovljivih izvora energije stvara još više problema. Iako je moguće stalno prilagođavati konvencionalne elektrane, uglavnom plinske, kako bi se nadoknadili padovi i naleti vjetra i sunca, to ima tehnička i praktična ograničenja. Rezultat je to da se a) mnoge vjetroturbine jednostavno isključuju iako ima vjetra, što možete vidjeti u Njemačkoj na sve strane i b) Njemačka zapravo plaća svojim susjedima da nam uzimaju energiju tijekom skokova jer jednostavno nema dovoljno opterećenja unutar zemlje. Oni to eufemistički zovu "prodaja energije po negativnim cijenama". Bilo bi prilično smiješno da nas porezne obveznike ta cijela stvar ne košta cijelo bogatstvo.

Rezultat svega toga je da se samo mali dio kapaciteta obnovljivih izvora energije može zaista koristiti. Ako to kombinirate s ogromnim troškovima i energijom potrebnom za proizvodnju svih tih vjetroturbina i solarnih panela, transportirate ih po cijelom svijetu, instalirate ih, posječete šume, izgradite nove dalekovode, itd., uzimajući u obzir životni ciklus ovih uređaja i problem njihova zbrinjavanja, može postojati samo jedan zaključak: ovo je najlošija ideja koja je ikada postojala!


Komentar: I uistinu! Stare propelere vjetroturbina je nemoguće reciklirati i trenutno se bacaju na odlagališta. Evo slike iz članka u nastavku: mala žuta mrlja koju vidite je traktor koji pokušava zakopati istrošene propelere na odlagalište.
polje turbina
© Benjamin Rasmussen for Bloomberg Green
Propeleri vjetroturbina čekaju pokop na regionalnom odlagalištu Casper u Wyomingu.
Pročitajte takoder i zašto je zelena energija katastrofa za američku elektroenergetsku mrežu.


Renewable Energy subsidies

... i tužna istina o ekonomiji obnovljivih izvora energije
Trenutno postoje dva glavna prijedloga kako riješiti ta pitanja. Jedan je da bi Njemačka trebala izgraditi masivne dalekovode između sjevera i juga (što bi koštalo ogromne svote novaca, uništavanje šuma, itd.) kako bi se "poravnala" proizvodnja energije povezivanjem svih vjetroturbina. Teorija je da "negdje uvijek ima vjetra". No, ovo je očito glupo jer je dovoljno pogledati vremensku kartu kako biste shvatili da je brzina vjetra u velikoj mjeri povezana s cijelom zemljom. Kako bi moglo drugačije biti? Zapravo, da bi teorija uspjela, potrebna vam je negativna korelacija između različitih dijelova zemlje. Nema kockanja! Područje niskog tlaka u cijeloj Europi je - u cijeloj Europi. I tu ode i ta teorija.

Još jedno nadahnuto rješenje je izum nekog čarobnog načina za pohranu ogromnih količina energije. No, unatoč desetljećima masovnog financiranja takvih istraživanja, na horizontu ne postoji ništa što bi moglo obaviti posao. Baterije i obnovljivi izvori energije dobro rade za napajanje hladnjaka na vašoj farmi, ali su beskorisni za napajanje moderne civilizacije s njezinim tvornicama aluminija, industrijom čelika i proizvođačima automobila. Istina je da su sustavi za skladištenje energije velikih razmjera u ovom trenutku samo san. Pa čak i ako u nekom trenutku u budućnosti netko smisli sustav koji funkcionira, to bio bi trenutak za razmišljanje o obnovljivim izvorima energije umjesto o njihovoj izgradnji sada kada oni jednostavno ne rade i troše mnogo više energije nego što će ikada generirati. A ako to nije bilo dovoljno loše, sve je to preskupo za porezne obveznike: Njemačka je u posljednjih pet godina samo za takozvanu energetsku tranziciju potrošila 160 milijardi eura (180 milijardi dolara). (Za neku perspektivu, njemački vojni proračun iznosi oko 50 milijardi dolara.)

Windpower madness

Uskoro će doći u vašu zajednicu.
No, još više je na stvari, i ljudi to moraju znati: vjetroturbine su posebno destruktivna čudovišta koja uznemiruju cijele zajednice gdje god ih se izgradi. Vrlo su glasne, čak i na udaljenosti od 2 km, a njihov karakterističan zvuk poput mlaznog motora izluđuje mnoge ljude i lišava ih sna. Osim toga, svako lijepo selo pretvaraju u industrijsku zonu velikih razmjera. Oni bacaju sjene koje plaše ljude. I mnogi hrabri liječnici u Njemačkoj već alarmiraju jer vide snažan porast bolesti u zajednicama u kojima su instalirane vjetroturbine, vjerojatno povezane s infrazvukom - što se sve više potvrđuje studijama. Ako postoje planovi za izgradnju vjetroturbina bilo gdje u blizini vašeg doma, trebali biste se boriti protiv njih do zadnjega daha. Ova priča na YouTubeu dobar je primjer kako klimatske politike, u skladu s poslovnim interesima, hvataju ljude dobra srca kako bi ih prevarile i uzele imanja i miran život. Čuvajte se lobija vjetroelektrana koji očajnički pokušava zataškati patnje tisuća i tisuća građana!


10. Službena znanost je bila i prije u krivu

Znanost je super. Međutim, kad god se znanost zaplete s moćnim političkim ciljevima ili financijskim interesima, ili oboje, zdrava količina skepticizma je uvijek dobra ideja. U slučaju klimatskih promjena, puno je u igri: cijela politička generacija izgradila je svoju platformu oko tog pitanja, plus postoji čitava mala industrija think tankova, vladinih programa, inicijativa koje sponzorira država, istraživačkih programa itd. koji se financiraju zbog klimatskih promjena. A tu je i visoko subvencionirani sektor zelene tehnologije i obnovljive energije. Industrija zelene energije ukupno vrijedi 1,5 bilijuna dolara. Bilo bi naivno misliti da se u ovom kontekstu radi o zaštiti okoliša koji je na izdahu snaga i istine.

I ne zaboravimo da je znanost griješila u prošlosti, ponekad i spektakularno. Izraz koji počinje s: "velika većina znanstvenika se slaže da ..." se povijesno primjenjivao na stvari poput superiornosti bijele rase (mnogo prije nacista), neupitnu istinu povijesnog materijalizma à la Karl Marx u komunističkim zemljama i bezbroj drugih, sada zastarjelih, teorija koje su nekad bile u modi.

Ovaj članak nije mjesto za proučavanje znanosti klimatskih promjena. Ako želite, možete započeti vlastiti put u tu temu. Ali ono što je najvažnije, mislim da je ne nasjesti na pojednostavljenu naraciju koju prezentiraju mediji i provjeriti nijanse priče. Na primjer, mnoga pitanja koja treba odvojiti, obično se jako pomiješaju u ovakvim raspravama, poput:
  • Događaju li se klimatske promjene ili ne, bez obzira na uzrok?
  • Ako da, uzrokuju li to staklenički plinovi poput CO2? Koja je specifična uloga CO2?
  • Ako je tako, koliko je toga uzrokovao čovjek i kakvu ulogu igra čovjek?
  • Postoje li drugi uzroci osim stakleničkih plinova i koji su njihovi učinci?
  • Izaziva li CO2 klimatske promjene ili su te dvije stvari samo povezane?
  • Koliko su klimatski modeli točni za znanstvena predviđanja?
  • Kakve bi posljedice klimatske promjene mogle imati na našu civilizaciju?
  • Događa li se zagrijavanje ili hlađenje?
  • Možemo li učiniti nešto po tom pitanju, i ako da, što i kako?
Prihvaćate li pojednostavljenu ideju antagonizma između 'većine znanstvenika' i 'poricatelja klime', nećete daleko stići. No, kad se različita i složena pitanja riješe jedno po jedno, mogli bismo se približiti istini.

No, bez obzira na to što znanost kaže, jedno je jasno: trenutno se događa toliko iracionalnosti i histerije da to ljudima otežava da zaista razmisle. Ako vas barem mogu uvjeriti da je dobra ideja vratiti se jasnom, racionalnom razmišljanju, a možda čak i pomoći svojim prijateljima, rodbini i suradnicima da budu razumniji u cijeloj ovoj raspravi, onda je moj posao gotov!