kanada otawa
Vozač kamiona gleda iz svog kamiona prekrivenog porukama podrške, dok demonstranti nastavljaju protestirati protiv mandata cjepiva i drugih mjera protiv COVID-a u centru Ottawe 7. veljače 2022.
Izvorni članak pročitajte ovdje.

Ovaj prosvjed postaje sve značajniji. Značajan i surov. U velikoj mjeri, kako prolaze dani, a prosvjed dobiva na značaju i proteže na sve sfere društva, zemlja je svjedok dubokih podjela kakve nisu viđene desetljećima. Premijera se niti vidi niti čuje.

Značajan i surov - da pojasnimo taj dio, ali prvo moram primijetiti i osuditi uzvišeno arogantne, prezrene postupke bijednih GoFundMe autokrata.
Koji vam je to plitki um rekao da imate pravo odbiti isplatiti devet milijuna dolara doniranih u dobroj vjeri za demokratsku akciju?

Što je s tim internetskim bogovima, s njihovim debelim milijardama na računima i svojim prijenosnim računalima od zlata, da misle da bi trebali suditi što je ispravno, a što nije? Da određuju tko može govoriti na Twitteru, a tko ne? Kome će biti dopušteno okupljanje u hramu Facebooka, a tko će biti izbrisan s njegovih stranica?

Tko je mogao misliti da će GoFundMe djelovati kao budni policajac "cancel" kulture? Kao potpuno samo nominirana institucija za moralnu čistku? "Ova sredstva ćemo proslijediti onima za koje su donirani. Ali neka druga ćemo slati kamo god mi poželimo - jer oni koji voze kamione i rade fizičke poslove ne pripadaju okrilju GoFundMe Inc."

Upad tehnoloških monarha u politiku naših demokracija je mračan i opasan.

Vratimo se na značajan i surov aspekt prosvjeda.

Značajan u smislu da se iz dana u dan nižu događaji koji uvećavaju značaj protesta, kojemu je u početku cilj bio jednostavan - ukidanje obaveznog cijepljenja.

Počelo je oko obaveznog cijepljenja vozača kamiona s tri doze, ali je ubrzo bilo jasno da nije baš tako jednostavno. Radi se, između ostalog o vapaju i borbi za povratak građanskih prava, o kanadskoj politici i razlici u stavovima između metropola i uvijek manje cijenjenog mišljenja stanovnika ruralne i zapadne Kanade.

Tko je ponio najveći teret COVID režima koji su nametnule njihove vlade i elita? Odgovor na to pitanje znaju svi: oni u podređenom ekonomskom položaju, samostalni djelatnici, radnička klasa. Obitelji i mali poduzetnici, uslužni djelatnici, osoblje hotela i restorana. Stari i vrlo stari, a što je najokrutnije oni bolesni i domovima, koji su bili ne samo najizloženiji i najmanje zaštićeni, nego su u najtežim danima bili odsječeni od kontakta s obitelji. Tjeskoba je bila najdublji, najveći teret - kao što se čini uvijek na ovom svijetu - za one koji su najmanje sposobni da ga nose.

Oni koji su najviše zaštićeni od strane poslodavaca ili dobrim državnim zaposlenjem, oni koji su "cijepljeni" visokim prihodima od nagle i rekordne inflacije, gledali su s visine sva ova događanja i svojim stavom doprinijeli širenju prijezira.

Uglavnom se koristeći pogrdnim i odgojnim rječnikom u stilu "tko su ti ljudi?", nazivajući ih mafijom, rasistima, luđacima, izdajicama, ženomrscima i slično, pokazujući tako svoj stav prema radničkoj klasi.

Sadašnji prosvjed je oličenje te tužne podjele. Također je i znak nove podjele u kanadskoj vladi, koja je etiketirala prosvjednike. Prosvjed je samo trebao biti izraz neslaganja s pandemijskim mjerama, potkrijepljen valjanim argumentima.
Umjesto toga, postao je poput simbola podjele. Tko ga podržava je beskorisna vucibatina, a tko ne - taj je dobar građanin.
Lošoj slici je doprinijelo i nemilosrdno odsustvo premijera i vlade. Zemlja je u ovom trenutku u stvarnoj podjeli, istok nasuprot zapadu, ruralno naspram urbanog, naš slavni sklad i instinkt za kompromisom su drastično narušeni. Nitko od naših političkih čelnika nije preuzeo ulogu "iscjelitelja" što bi se činilo, čak i u vrijeme COVID-a, prioritetni medicinski zadatak.
Osim što je prosvjednicima upućivao žestoke kritike, premijer Justin Trudeau kao da se nalazi na Madagaskaru, sudeći po svojoj odsutnosti u zadnjih deset dana. Konzervativni političar Jagmeet Singh, sa svojim pozivanjem na "krvne veze" i gnjevom usmjerenim prema prosvjednicima, bio je čak i previše prisutan. Jadni konzervativci... pa, što reći?

A još je jadniji Parlament, prazan i bez članova parlamenta, otvoren samo za Zoom raspravu, što i nije velika razlika od praznog i neaktivnog.
Demokracija krivotvorena uz pomoć interneta od strane manjinske vlade i to tijekom krize je bijedan posao.

Naši najveći problemi su daleko od toga da budu riješeni.