Panspermija i inteligentni dizajn 'udružili snage': Prirodni procesi u svemiru mogu proizvesti građevinske blokove za život!

vijesti.uk
Čet, 17 Vel 2022 08:36 UTC

Peptidi su jedni od najmanjih biomolekula i jedan su od kritičnih građevinskih blokova za život. Novo istraživanje pokazuje da bi se mogle formirati na površinama ledenih zrnaca u svemiru. Ovo otkriće daje vjerodostojnost ideji da su meteoroidi, asteroidi ili komete mogli dati poticaj životu na Zemlji tako što su se srušili na planetu i isporučili biološke građevne blokove.

© universetoday.com

Peptidi su kratki lanci aminokiselina, a aminokiseline su građevni blokovi proteina. Kada se peptidi spoje u lanac, nazivaju se polipeptidi. Lanac polipeptida duži od oko 50 je protein. Ponekad se peptidi nazivaju "kraćim rođacima proteina". Proteini su veće biomolekule koje igraju mnoge kritične biološke uloge, tako da ne bi bilo proteina i života bez peptida. Svaka ćelija i svo tkivo u telu sadrže peptide.

Prema većini, Emil Fischer je otkrio peptide i peptidnu vezu početkom 20. stoljeća. Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1902., Fischer je mislio da će doći dan kada će naučnici moći da koriste nauku o peptidima za sintezu proteina. Sada živimo u doba stalnog otkrivanja i sinteze peptida, što dovodi do više od 80 novih terapeutika koji liječe širok spektar bolesti. Peptidi su kritični i njihova upotreba je široko rasprostranjena. Njihovo otkriće pomoglo je da započnemo doba obilježeno naletom našeg razumijevanja bioloških procesa.

Njihovo otkriće u svemiru moglo bi učiniti isto za razumijevanje porijekla života.

© peptidesciences.com

Sekvenca u kojoj se aminokiseline i peptidi spajaju da bi formirali organske ćelije.

Aminokiseline --> Peptidi --> Proteini

Peptidi su morali negdje nastati. Istraživači su u svemiru posljednjih godina otkrili druge građevne blokove poput aminokiselina. Astronomi su pronašli aminokiseline u meteoritima koji su pali na Zemlju, a otkrili su i glicin u kometi zajedno sa amonijumovim solima i alifatskim jedinjenjima.

Komentar: Za više informacija o organskom materijalu nađenom u meteorima pročitajte članke:

Otkrivena izvanzemaljska organska materija stara više od 3 milijarde godina u planinama Makhonjwa u Južnoj Africi, izvijestili su stručnjaci:

U novoj studiji CNRS Centra za molekularnu biofiziku u Francuskoj, naučnici su otkrili vanzemaljsku organsku materiju "zarobljenu" u vulkanskim stenama duž planine Makondžva u Južnoj Africi, starim više od tri milijarde godina.

Prvo otkrivanje šećera u meteoritima može dati naznake o podrijetlu života:

"Već smo ranije u meteoritima pronašli druge važne građevne blokove života, uključujući aminokiseline i nukleobaze. No, nedostajali su nam šećeri, a oni spadaju u esencijalne elemente za stvaranje životnih procesa", rekao je planetarni znanstvenik Joshihiro Furukawa s japanskog Sveučilišta Tohoku.

"...najnovije istraživanje pruža prve izravne dokaze o postojanju riboze u svemiru i na meteoritima. Vanzemaljski šećer mogao je pridonijeti stvaranju RNK na Zemlji, odnosno nastanku života."

Ali to nije sve, pa idemo dalje sa člankom...

Sada izgleda da možemo dodati peptide na listu organskih građevnih blokova koji se prirodno javljaju u svemiru.

"Nevjerovatna je činjenica da složeni organski molekuli postoje u gušćim područjima između zvijezda, u protoplanetarnim diskovima, primitivnim meteoritima i kometama."

- Thomas Henning, koautor studije, MPIA.

Ako je ovo novo istraživanje tačno, prirodni procesi u svemiru mogu proizvesti osnovne predbiološke građevne blokove. Ovo sugerira da bi mogućnost nastanka života mogla biti široko rasprostranjena i da je bilo koja plodna planeta ili mjesec vjerovatno zasijana ovim građevinskim blokovima.

Istraživanje dolazi od naučnika sa Univerziteta u Jeni i Instituta za astronomiju Max Planck. Rad pod imenom "Put do peptida u svemiru kroz kondenzaciju atomskog ugljika." Glavni autor je Serge Krasnokutski, a rad je objavljen u časopisu Nature Astronomy.

"Nevjerovatna je činjenica da složeni organski molekuli postoje u gušćim područjima između zvijezda, u protoplanetarnim diskovima, primitivnim meteoritima i kometama", rekao je Thomas Henning, koautor nove studije i direktor Instituta za astronomiju Max Planck. "Mogu se formirati različitim procesima od procesa u gasnoj fazi, na ledenim površinama zrna i vlažnom hemijom na matičnim tijelima meteorita."

U svom radu istraživači ističu da su složeni molekuli prisutni u međuzvjezdanom mediju (ISM). Prethodni istraživači su simulirali ISM uslove u laboratorijama i proizveli iste kompleksne molekule. Ali postoji granica za tu vrstu istraživanja.

"Međutim, do sada je pokazano da se eksperimentalno formiraju samo relativno mali molekuli od biološkog interesa u tipičnim svemirskim uslovima", objašnjavaju oni.

© ESA/Rosetta/OSIRIS

Naučnici su otkrili glicin u kometi 67P/Čurjumov-Gerasimenkovoj komi 2020. Na ovoj slici, Rozetina naučna kamera OSIRIS pokazuje iznenadni početak dobro definisane karakteristike poput mlaza koja izlazi sa strane vrata komete, u regionu Anuket.

Ovo istraživanje se fokusira na ledene površine zrna prašine - posebno atoma ugljika ili silikata - koje postoje u ogromnim molekularnim oblacima (GMC). GMCs. Atomi ugljika i silikata skupljeni su u konglomerate manje od milionitog dijela metra u prečniku. Njihova lokacija unutar GMC-a je od vitalnog značaja jer se zvijezde, a na kraju i planete, formiraju od materijala u GMC-ovima. Ovo je početak potencijalne veze između peptida i života na Zemlji ili drugdje.

Komentar: Znanstvenici otkrili molekule u blizini zvijezde MWC 480 koje predstavljaju kemijske građevne blokove života

Ovaj rad se razlikuje od prethodnog rada koji je proizveo male biološki važne molekule. Peptidi su lanci aminokiselina, tako da su veći od stvari kao što je formaldehid proizveden ranije. Ovo novo istraživanje fokusira se na ledene slojeve konglomerata atoma ugljika i silikata. Ovi slojevi pružaju prirodnu laboratoriju u kojoj se materijali lijepe za led i dolaze u bliski kontakt jedan s drugim. Ta blizina omogućava hemijskim reakcijama da formiraju složenije molekule.

"Ovdje eksperimentalno dokazujemo da kondenzacija atoma ugljika na površini hladnih čvrstih čestica (kosmičke prašine) dovodi do stvaranja izomernih poliglicinskih monomera (molekula aminoketena). Nakon susreta između molekula aminoketena, oni se polimeriziraju kako bi proizveli peptide različite dužine", pišu autori.

Ovo otkriće snažno počiva na naučnim naporima glavnog autora Sergea Krasnokutskog. Zanima ga hemija atoma ugljika, posebno hladnih atoma ugljika koji se nalaze u svemiru. Krasnokutski je razvio i potom patentirao metodu za proizvodnju hladnih atoma ugljika koja omogućava laboratorijskim eksperimentima da dupliciraju uvjete u svemiru. Laboratorije širom svijeta sada koriste ovu metodu.

Krasnokutski je 2020. objavio rezultate koji pokazuju da se glicin, najjednostavnija aminokiselina, može formirati na površini zrna prašine uz pomoć hladnih atoma ugljika. Pokazao je da ovim hemijskim reakcijama nisu potrebni ultraljubičasti fotoni kao izvor energije.

© Rogelio Bernal Andreo – http://deepskycolors.com/astro/JPEG/RBA_Orion_HeadToToes.jpg, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=20793252

Molekularni oblaci su ogromna područja za formiranje zvijezda. Ova slika prikazuje Orionov molekularni oblačni kompleks, aktivnu oblast za formiranje zvijezda udaljenu 1.000 i 1.400 svjetlosnih godina. Novo istraživanje pokazuje da peptidi, jedan od građevinskih blokova života, mogu započeti u ovim hladnim regijama.

"Pojedinačni atomi ugljika su iznenađujuće reaktivni, čak i na najnižim temperaturama", rekao je Krasnokutski. "Oni djeluju kao 'molekularno ljepilo' koje spaja molekule zajedno i pretvara neorganske tvari u organske."

Jednom kada se formiraju jednostavne aminokiseline poput glicina, gotovo se postavlja sljedeće pitanje. Mogu li se ove kiseline formirati u duže lance peptida ili proteina u svemiru?

Komentar: Uistinu mogu! I više od toga! U članku Preti nam invazija vanzemaljaca, ali ne onakvih kakve očekujemo stoji:

Naučnici već dugo znaju da pojedini mikroorganizmi, kakvi su poliovirusi ili bakteriofagi, mogu da prežive vakum u svemiru i kosmičko jonizujuće zračenje.

... Naučnici objašnjavaju da pojedini organizmi imaju razvijenu toleranciju na uslove u svemiru, kao i da neki mogu čak i da rastu i evoluiraju u pojedinim svemirskim uslovima, kao što je mikrogravitacija.

Jedini način da to saznate bio je osmišljavanje i izvođenje pravih eksperimenata. Tim istraživača morao je da ponovi ključne uslove hladnih atoma ugljenika u svemiru. Koristili su metodu prethodno razvijenu u MPIA laboratorijskoj astrofizičkoj grupi na Univerzitetu u Jeni. Metoda je usredotočena na ultravisoki vakuum (UHV) komoru, koja stvara vakuum koji se nalazi u molekularnim oblacima u ISM-u.

Unutar UHV-a, istraživači su simulirali površinu zrna ledene prašine i taloženih atoma i molekula na njihove površine. Otkrili su da se aminoketen formira na hladnoj površini. Aminoketen je prekursor glicina, najjednostavnije aminokiseline. Takođe su pronašli dokaze o peptidnim trakama, vrsti hemijske veze koja povezuje aminokiseline u kratke lance peptida, kao i u duže lance proteina.

Te peptidne trake su se pojavile tek kada je tim zagrejao svoje uzorke iznad temperature unutar molekularnih oblaka. Tako da se mogu pojaviti prirodno kada se formira nova zvijezda, ili kada se zrnca prašine talože na površini planete u nastanjivoj zoni zvijezde.

"Zajedno, niskotemperaturna hemija koja formira aminoketen i zagrijavanje omogućavajući molekulama aminoketena da se vežu kako bi formirali peptid mogli bi stvoriti peptide na međuzvjezdanim zrncima prašine", piše u sažetku u saopštenju za javnost.

Tim je otkrio novi put do stvaranja peptida. I zahtijeva manje energije od drugih puteva, što znači da bi se moglo dogoditi prirodno u hladnoći svemira. Takođe, potrebni su C atomi, ugljen monoksid i amonijak, koji su najzastupljenije vrste molekula u ISM.

Ugljik je u središtu ovoga, baš kao i u cijelom životu.

"Pojedinačni atomi ugljika pokreću bogatu i raznoliku hemiju. Čak i pod uslovima u svemiru, ta hemija ide mnogo dalje od onoga što je potrebno za nastanak života nego što se mislilo", rekao je Krasnokutski.

© John Vermette – www.johnsastrophotos.com, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=38688394

Ugljik je neophodan za život i po masi je četvrti najzastupljeniji element u svemiru. Na ovoj slici komete C/2014 Q2 (Lovejoy), ugljenik pomaže u stvaranju zelenog sjaja oko komete koji se zove koma.

Naučnici otkrivaju da su sastojci za život rasprostranjeniji nego što su mislili. Ovom studijom otkrivamo da se neki od ovih sastojaka mogu kombinirati u biološke građevne blokove na malo vjerovatnom mjestu: vakuumu smrzavanja unutar molekularnih oblaka u ISM-u. Složenost tih gradivnih blokova se povećava kada se uslovi zagreju.

Ovi rezultati jačaju ideju molekularne panspermije. Ta ideja kaže da iako je život rijedak, gradivni blokovi su široko rasprostranjeni. Ovi gradivni blokovi su se vjerovatno proširili na svaku planetu i mjesec, iako je život nemoguć na većini svjetova. Ako je to istina, onda je život vjerovatno nastao na mnoštvu mjeseci i planeta širom Univerzuma.

Ali istraživanja pokazuju da mnogi svjetovi, iako su možda iskusili period nastanjivosti, nikada nisu dugo ostali nastanjivi. To znači da je Zemlja još uvijek rijetkost, možda čak i jedinstvena.

To je jedino mjesto za koje znamo gdje su sićušni građevinski blokovi iskovani u ledenom vakuumu svemira na kraju evoluirali u složen život dovoljno pametan da proučava svoje porijeklo.

© NASA

Molekularna panspermija kaže da su građevni blokovi života široko rasprostranjeni u svemiru.

Dodatne reference:

• Press Release: Peptides in outer space: new chemical pathway allows for biomolecules to form on cosmic dust grains
• Published Research: A pathway to peptides in space through the condensation of atomic carbon
• Universe Today: One of the Building Blocks of Life Can Form in the Harsh Environment of Deep Space Itself. No Star Required

Komentar: Materialistički pogled na svijet i dalje traži porijeklo života na materijalistički način. Panspermija je jedan od takavih materijalističkih pogleda.

Pa ipak, službena znanost se malo po malo se približava "nadahnutim" teorijama o kojima smo već pisali na našim stranicama.

Zašto se Znanost i Nadahnuće ne bi mogli ujediniti? Veze su više nego očite.


Tako u članku Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje čitamo:

Unatoč prividnoj udaljenosti, kometarni događaji su stvarni i zapravo mogu biti jedan od glavnih pokretača života i smrti na Zemlji. Većina masovnih izumiranja potaknuta su kometarnim događajima i, što je zanimljivo, pratila ih je pojava složenijih životnih oblika.

Ovom fenomenu možemo svjedočiti, na primjer, na granici eoceona i oligocena (EO) gdje su brojne eocenske vrste izumrle i "zamijenjene" složenijom oligocenskom faunom:

Čak i otvoreniji krajolik omogućio je da životinje narastu do većih veličina nego što su bile u paleolcenskoj epohi 30 milijuna godina ranije. Morske faune postale su prilično moderne, kao i faune kopnenih kralježnjaka na sjevernim kontinentima. To je vjerojatno više posljedica umiranja starijih oblika nego posljedica evolucije modernijih oblika.

Izvor

Sličan je obrazac na granici krede-paleogena (K-Pt) (koji se pripisuje udaru Chicxulub) gdje su brojne vrste krede izumrle i "zamijenjene" su složenijom paleogenom faunom:

Paleogen je najistaknutiji po vremenu tijekom kojeg su se sisavci razvili iz relativno malih, jednostavnih oblika u veliku skupinu raznolikih životinja nakon događaja izumiranja krede-paleogena koji je okončao prethodni period krede.

Izvor

© NASA/MSFC

Cijanobakterijska vlakna u meteoritu Murchison CM2

Ako veliki kometarni udari uzrokuju skokove u složenosti života na našem planetu, pitanje je: kako?

Jedan od mogućih mehanizama je putem virusa koji se prenose kometima. Mainstream znanost sada pretpostavlja prisutnost organskog materijala u kometama. A znamo da virusi mogu prenijeti DNK svojim domaćinima.

Pa, jesu li glavni kometarni događaji povoljna prilika koju 'inteligentni dizajn' koristi za uklanjanje zastarjelih životnih oblika (masovno izumiranje) i uvođenje složenijih životnih oblika (životna eksplozija) putem novih DNK kodova koje nose prateći virusi?

Osim toga, u članku Novi pogled na Crnu smrt: virusna i kosmička veza piše:

Prema pokojnom Sir Fredu Hoyleu i Chandrai Wickramasingheu sa Velškog Univerziteta u Kardifu, virusi se mogu prenositi svemirom kroz prašinu koja ostaje iza kometa.

Kako Zemlja prolazi kroz putanju kometa, prašina i virusi se talože u našoj atmosferi, gde se mogu zadržati godinama sve dok ih gravitacija ne povuče na dole. Oni su uporedili mnogobrojne slučajeve pojave kuge kroz našu istoriju koji se podudaraju sa pojavama kometarnih tela na našem nebu. Ovi istraživači su sigurni da bacili koji uzrokuju kuge i epidemije dolaze iz svemira.

U pismu koje je Wickramasinghe poslao Lancet-u [1], on objašnjava kako mala količina virusa koja je ušla u stratosferu može prvobitno pasti istočno od planinskog lanca Himalaja, gde je stratosfera najtanja, te nastaviti sa sporadičnim taloženjem na okolna područja. Da li je to razlog zašto nove vrste virusa gripa koje imaju mogućnost da prerastu u epidemije, i koje nastaju radikalnim genetičkim mutacijama, obično potiču iz Azije?

Wickramasinghe tvrdi da ako je virus samo minimalno infektivan, njegov daljnji tok globalnog napretka će zavisiti od transporta kroz stratosferu i mešanje, što će dovesti do sezonskog padanja na tlo tokom nekoliko godina; čak i ako su napravljeni značajni pokušaji da se spreči širenje zaraze, pojava novih žarišta je ipak moguća skoro bilo gde.

U članku O virusnoj "otpadnoj" DNK, ketogenoj prehrani koja poboljšava DNK i udarima kometa čitamo da:

Najvažniji alat koji imate da promijenite svoje zdravlje je hrana koju jedete.

Genomi kralježnjaka sadrže brojne kopije retrovirusnih sekvenci, stečenih tijekom evolucije. Donedavno se smatralo da su oni jedina vrsta RNK virusa, zastupljenih na taj način, jer je za njihovu replikaciju potrebna integracija DNK s kopijom njihovog genoma.

U ovoj je studiji provedena opsežna usporedba sekvenci, u kojoj je 5666 virusnih gena iz svih poznatih neretrovirusnih obitelji s jednolančanim RNK genomima uspoređivano s genomima embrionalnih stanica iz 48 vrsta kralježnjaka, kako bi se utvrdilo mogu li takvi virusi također pridonijeti genetskom razvoju baštine kralježnjaka. U 19 testiranih vrsta kralježnjaka otkrili smo čak 80 primjera genomskih DNK sljedova visoke pouzdanosti za koje se čini da su izvedeni još prije 40 milijuna godina od predaka članova 4 trenutno cirkulirajuće obitelji virusa s jednolančanim RNK genima.

Iznenađujuće je da su gotovo sve sekvence povezane sa samo dvije obitelji iz reda Mononegavirales: Bornavirusima i Filovirusima, koji uzrokuju smrtnu neurološku bolest, odnosno hemoragične groznice.

Na temelju orijentira, čini se da su neke, a možda i sve, sekvence DNK slične endogenom virusu integrirane pomoću LINE elemenata izvedene iz virusnih mRNA.

Integracije predstavljaju gene koji kodiraju virusni nukleokapsid, RNA-ovisnu-RNA-polimerazu, matricu a možda i glikoproteine. Integracije su općenito ograničene na jednu ili vrlo malo kopija srodnog virusnog gena po vrsti, što sugerira da su, nakon što se dobije (ili odabere) inicijalna virusna linija, kasnije integracije s zakazale ili dale malu prednost domaćinu. Očuvanje relativno dugih otvorenih linija za čitanje za nekoliko endogenih sekvenci, zastupanih od sličnih virusnih vrsta, i potencijalna korelacija između njihove prisutnosti i otpornosti vrste na bolesti uzrokovane tim patogenima, u skladu je s predodžbom da njihovi proizvodi pružaju važne biološke prednosti vrsti. [cijeli tekst dostupan ovdje]

Te u članku Uvjerljivi dokazi da je SARS-CoV-2 stvoren od strane čovjeka čitamo:

Naša DNK kod doslovno je napravljen od virusnih nizova. Ova prevalencija virusnih nizova u ljudskoj DNK je zapanjujuća čak i kada se uzmu u obzir samo poznati virusni nizovi. Ovu sveprisutnost potvrđuju brojne kopije istog virusnog niza pronađenog u cijelom ljudskom genomu:

"[...] ljudi, s obzirom na ogromno širenje mjesta umetanja koje uključuju tih 30 do 50 obitelji virusa i 200 ili tako nešto podskupina. Ako, na primjer, pogledamo samo HERV klon 4-1 varijantu porodice HERV-E koju je proučavao Sekigawa u odnosu na SLE, ljudski genom je sadržavao 85 primjeraka virusa na raznim mjestima integracije unutar različitih kromosoma."

- Frank Ryan, Virolution

Pored toga, većina virusnih sekvenci integrirana je u naše nekodirajuće gene. Geni za kodiranje su poput glazbenika, koji umjesto stvaranja zvuka proizvode bjelančevine, koje su temeljni građevni blokovi svih životnih oblika. Geni koji ne kodiraju igraju još temeljniju ulogu, oni su poput redatelja koji kontrolira glazbenike, modulirajući ekspresiju kodirajućih gena.

Mnogobrojne virusne sekvence pronađene u našoj DNK nisu genetski neutralan arhaizam; sada je dokazano da endogeni virusi imaju korisne učinke na domaćina:

"1996. Roy J Britten s Kalifornijskog tehnološkog instituta uspio je nabrojati deset primjera u kojima su endogeni retrovirusni nizovi pomogli regulirati ekspresiju korisnog gena. Sedam od deset primjera bili su ljudi."

- Frank Ryan, Virolucija

Ne samo da endogeni virusi imaju korisne učinke, već se čini da je njihova prisutnost čak neophodna za postojanje životnih oblika:

"[...] kada je Corrado Spadafora, talijanski istraživač koji je proizveo takav pionirski rad na istraživanju raka, primijenio lijek protiv obrnute transkriptaze u ovom vrlo ranom stadiju embriogeneze kod miša, sav razvoj prestao je u 4 - staničnom stupnju. Čini se da endogeni retrovirusi igraju vrlo duboku, ako potpuno nepoznatu ulogu u ovoj ranoj fazi u embriogenezi sisavaca."

- Frank Ryan, Virolution -- Virolucija

Uloga virusa toliko je istaknuta u ljudskoj DNK da se neki istraživači pitaju: "Jesu li virusi naši najstariji preci?"

...Zapravo, virusi izgledaju osnovniji od samog života; oni su nositelji informacija (genetski kodovi) iz kojih proizlazi biološki život. Virusi su više od života: oni su sam izvor života; oni su informativni prekursori, pokretači životnih oblika.

Stoga zaključujemo da su virusi neophodni da bi svijet funkcionirao.


U članku Zašto je darvinizam u potpunosti pogrešan - 1. Dio: Inteligentni dizajn i informacija vidimo da materijalistički darvinizam ne drži vodu.

Potrebno je nešto više, a to više je - informacija:

...Mora biti neka informacija i ona mora doći od nekud da objasni kako se iz nikakvog života prelazi u prvi oblik života i iz primitivnog života u nevjerojatno složene oblike života koje danas vidimo.

I kako god to funkcionira, ne može funkcionirati na način kako to darvinizam tvrdi.

To također znači da je materijalizam u ozbiljnom problemu: jer materijalisti na kraju krajeva tvrde da se čitav svemir sastoji samo od mrtve materije koja pluta uokolo, pokoravajući se fizičkim zakonima, ali ništa drugo.

U tom pogledu nema postojećih informacija koje bi mogle spasiti stvar; bez plana, bez svrhe, bez smjernica, bez inteligencije, bez ulijevanja informacija. Zapamtite, obrana ove pozicije bila je cijela poanta darvinizma! Ako darvinizam bacimo kroz prozor, bacamo i materijalizam, osim ako netko ne može objasniti kako svemir mrtve materije koji se pokorava prirodnim zakonima može proizvesti informacije u obliku koda. Do sada to nitko nije uspio, jer je to fizički i matematički nemoguće.

Sada će religiozni ljudi brzo tvrditi da je Bog odgovor. A to može biti slučaj.

Ali postoje i druge mogućnosti, uključujući pogled na Kozmos kao živi sustav u kojem vladaju informacije. Gdje su umovi, a ne materija, pravi "pokretači". Ili čak tamo gdje se od te razlike mora potpuno odustati: tamo gdje je materija aktivni dio većeg uma i sve je povezano i međusobno razmjenjuje informacije.

A pojavljuje se sve više dokaza u prilog inteligentnom dizajnu, gdje vidimo da mutacija NIJE slučajna:

"Uvijek smo smatrali da je mutacija u osnovi nasumična u cijelom genomu", kaže biljni znanstvenik Grey Monroe sa Sveučilišta u Kaliforniji. "Ispostavilo se da je mutacija vrlo neslučajna i nenasumična na način koji koristi biljci. To je potpuno nov način razmišljanja o mutaciji."

I da zaključimo:

Dakle, meteori i komete su način kako "novi" virusi (informacija) dolazi na planetu Zemlju.

Nadalje, vidimo da su virusi (i organski materijal sa kometa i meteora) pokretači i evolucije i epidemija.

I upravo su virusi karika koja povezuje naš materijalni svijet sa većim Umom, odnosno Kozmosom, odnosno Informacijom.

I to je uistinu ujedinjenje Znanosti i Nadahnuća.

© Facebook / Jain 108 Academy

Naš DNK je zapravo vođen i pod utjecajem SVE prožimajuće SVJETLOSNE Frekvencije Kozmosa i da ima osnovnu frekvenciju od 144 000 c/p/s ili ciklusa u sekundi.

12 x 12 = 144 je Harmonični fraktal kozmičkog FRAKTALNOG SUSTAVA koji uključuje Sve u Živoj matrici međusobno povezane mreže života koja postoji kroz Kozmos.

Istraživači su isprva mislili da je naša uvijena DNK spirala zapravo poput radio odašiljača, ali sada shvaćamo da je to više od ovoga, ima 12 niti i svjetlosna je antena.