Slika
Slika trogodišnjeg izbjeglice Aylana Kurdija, dok njegovo mrtvo tijelo leži na turskoj plaži, je postala ikona vremena te se u kratkom roku proširila Internetom poput požara. Ta ista slika je konačno dovela dvogodišnju europsku „izbjegličku krizu“ u centar medijske pozornosti. Zemlje EU-a će se morati suočiti s najvjerojatnijim dolaskom stotina tisuća imigranata koji bježe u sigurnost i stabilnost iz ratom uništenih država, a sve zahvaljujući NATO-vom aranžmanu. Hoće li imigranti uspjeti pronaći stabilnost i sigurnost još uvijek je otvoreno pitanje.

Naravno, 'problem izbjeglica' nije novost, tragična smrt malenog Aylana nije prva takva stvar direktno povezana sa spomenutom problematikom. Zamislite na stotine tisuća mrtvih ljudi u Siriji, a sve to zahvaljujući 'revoluciji' koju je izmanipulirao SAD prije četiri godine. Ili razmislite o ni sa čim isprovociranim napadima i invaziji na Irak i Afganistan, te o NATO-vom bombardiranju Libije i potonje instalacije fundamentalističkog 'džihadijskog' režima u istoj zemlji. Zatim razmislite o tome da je na putu za Europu na samom Mediteranu već umrlo više od 2600 ljudi. 'Izbjeglička kriza' je polako vrila u posljednje dvije godine, no tek je pogled na mrtvo tijelo dječaka Aylana skrenulo pažnju javnosti.

Izbjeglička kriza je sasvim stvarna, barem u smislu činjenice da su odredi smrti organizirani od strane zapadnjačkih sila uspjeli pretvoriti u mizeriju živote milijuna Sirijaca (gotovo polovica sirijske populacije je razmještena po samoj zemlji i inozemstvu). Iako SAD (zajedno s lakejima poput Kanade, Australije, zaljevskih zemalja i drugih) nosi najveći dio odgovornosti, ova zemlja je najmanje željna prihvatiti izbjeglice iz država koje sama uništava s navodom kako te iste zapravo 'spašava'. Europa je prisiljena primiti glavninu izbjeglica i brinuti se o njima: ljudi trebaju hranu, krov nad glavom i posao. Naravno to se sve može urediti da je želje i volje. Rusija je dragovoljno udomila milijune ukrajinskih izbjeglica (ta kriza je također aranžirana od strane Amerike koja je stvorila prošlogodišnju revoluciju u istoj državi). No za sada, Njemačka je jedina EU država koja ima volje otvoriti vrata ljudima kojima je pomoć najviše potrebna, te je samo tijekom ove godine primila 800 tisuća izbjeglica.

Ostale europske zemlje se u najboljem slučaju nećkaju te primaju izbjeglice tek nakon što ih javnost na to prisili s masovnim negodovanjem. Za lidere spomenutih zemlja, izbjeglice su 'rojevi,' 'invazija' ili obične 'kvote'. Zapravo izbjeglice su za njih bilo što drugo osim ljudskih bića. Danska želi platiti Turskoj da zadrži izbjeglice na njihovoj granici, a Nizozemska bi im ukinula hranu i skloništa. Britanija zajedno sa Španjolskom, Francuskom, Estonijom, Latvijom, Litvom, Poljskom, Češkom, Slovačkom i Mađarskom se protivi kvotama Europske komisije o prihvatu izbjeglica. Mađarska je nakon dozvole tranzita 12 tisuća izbjeglica za Njemačku izgradila ogradu na granici sa Srbijom kako bi spriječila daljnji prolazak. S druge strane, obični Europljani su više na strani izbjeglica nego li njihovi lideri, to se najbolje može vidjeti s masovnim protestima za podršku izbjeglicama koji su se održali u Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj.

Nalikuje na namještaljku?

Izbjeglička kriza je zasigurno već bila predviđena (rat uvijek stvara izbjeglice), no čini se da su zemlje EU-a ovaj put zadužene za čišćenje nereda kojeg su stvorili ratni huškači u Washingtonu. Unatoč godinama uvjeravanja da su svi pripadnici islamske vjeroispovijesti teroristi, zapadnjačko javno mnijenje je u najmanju ruku podijeljeno, no po nekima je najgore što zapadnjaci ipak suosjećaju s rijekama izbjeglica. Za taj problem je potrebno „kreativno destruktivno“ rješenje iz domene samoprozvanih 'kreatora stvarnosti' koji se nalaze unutar globalne kriminalne 'elite'. Za takvo što je potrebna propagandna mašinerija.

Čini se da je najveći dio javnosti već pripremljen za takvo 'rješenje.' U ovoj točci, psihopate na vlasti ne mogu učiniti ništa kako bi spriječili iskrenu (iako slabašnu i sporadičnu) navalu suosjećajnosti prema izbjeglicama. Ali „ono što vidimo je ono što jeste“, i to se vrlo lako može promijeniti ako se stvore traumatični događaji koji će ljudske umove otvoriti ka novoj priči koja će biti suprotna od one u koju su vjerovali samo dan ranije.

Dan nakon što je „Behind the Headlines opisao ovakav scenarij,“ britanski Daily Express je objavio tekst pod nazivom „Samo pričekajte - ISIS otkriva kako su na tlo Europe prokrijumčarili na TISUĆE ekstremista.“ Sam tekst, i navodni izvor informacija, je u najmanju ruku smiješan. Ali ideja koja se pokušava izmusti je i te kako važna. Mađarska televizija također izvještava o 'militaristima' koji se pretvaraju da su izbjeglice i koji se potajno infiltriraju u europske nacije. Navodno su identificirali dvoje izbjeglica kao članove Al Nusra Fronta i ISIS-a i sve to zahvaljujući fotografijama, te su isti zadržani u pritvoru. Navodni član ISIS-a je zapravo povezan sa Slobodnom sirijskom armijom (FSA), a ako je to istina, tada isti ne bi trebao predstavljati nikakvu opasnost jer ga plaća „stric Sam“.

Slika
Direktor Američke tajne službe James Clapper bi trebao znati više o ovoj temi.
Komentatori tvrde kako bi takav scenarij bio 'pobjeda' ISIS-a. Važne vijesti, nema što. 'ISIS' nema razloga za infiltraciju u Europu. Oni sasvim dobro odrađuju svoj posao tamo gdje se nalaze, jer je ISIS umjetna tvorevina s armijom plaćenika koji obavljaju posao po nalogu SAD-a (bez obzira jesu li obični džihadisti upoznati s takvim činjenicama ili ne).

Uzimajući u obzir sve gore rečeno, zamislite kako bi lako bilo da par zamaskiranih ubojica obučenih u crno ubiju nekolicinu građana Europe, nakon toga bi tajne službe krivicu svalile na bespomoćne pripadnike islamske vjeroispovijesti koji bi poslužili kao žrtveni janjci, jer su već bili na „radaru“ (ili su već bili na platnoj listi). Takve stvari su se događale puno puta u prošlosti i mogu se ponoviti u budućnosti. Stoga je potpuno nevažno razmišljati ima li pravih džihadista ISIS-a među izbjeglicama po Europi. Mi bismo se, zapravo, trebali brinuti jesmo li spremni na događaje koji bi uslijedili nakon takvog isceniranog događaja; vrlo lako bi se nakon toga političari i javnost mogli usmjeriti ka stvaranju koncentracijskih logora za izbjeglice i druge „nepoželjne“ osobe. Nevjerojatno je kako se brzo 'ljubav' pretvori u 'mržnju' i kako se lako zapadnjačkom javnošću može manipulirati tako da se uz veliku količinu vojne infrastrukture naša stvarnost pretvori u distopijsku policijsku državu. Naravno sve to u ime 'slobode'.