Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 31. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.

Prethodno poglavlje je Geografski nagib i preokret magnetskih polova.


ecch naslovna
© Sott.net
Čini se da je većina (do sada analiziranih) fenomena započela ili se ubrzala na prijelazu u 21. stoljeće. Na slici 180 možete vidjeti njihov sažetak. Međutim, imajte na umu da se većina ovih opažanja temelji na javno dostupnim podacima. Pretpostavljam da bi samo vrlo paranoičan um posumnjao da su ti podaci 'namješteni'. Međutim, to ne bi bilo prvi puta. Na primjer, istraživači sa Sveučilišta East Anglia učinili su upravo to s podacima o globalnoj temperaturi. Incident Odjela za klimatska istraživanja ubrzo je postao poznat kao 'Climategate', što je sasvim prikladno ime kada razmislimo o tome što se dogodilo:
. . . Zagovornici AGW-a661 su na udaru kritika nakon objavljivanja više e-poruka povezanih sa skandalom 'Climategate'. Ove e-poruke pokazuju, kao i u prethodnim objavama prije dvije godine, da su mala skupina utjecajnih znanstvenika promovirala teoriju AGW-a, da su planirali potisnuti neslaganja, da su maltretirati urednike časopisa, skrivali opadanja i da su privatno izražavali mnogo više nesigurnosti nego što su to sugerirali iz njihovih javnih izjava. Dok čekamo da vidimo posljedice nedavnih otkrića, nudim vam na razmatranje esej britanskog znanstvenika i inženjera dr. Johna Brignella pod naslovom: 'Kako znamo da oni znaju da lažu.' Između ostalog, on raspravlja o razlici između prave znanosti i birokratske znanosti (BS).662
Figure 180
© Sott.netSlika 180: Popratni simptomi približavajućeg Nemesisa i njegovog roja (godina kada su simptomi započeli, bilješke i izvori).
Prijevod tablice iznad:

Fenomen Početak Bilješka Izvor
Pad solarne aktivnosti 1997.-1998. Slabi solarni ciklusi 23 i 24 SOHO
Usporavanje Zemlje Oko 2003. Ubrzanje u dužini trajanja dana IERS
Globalno hlađenje Oko 2002. Primjećene globalne temperature IPCC - HARDCRUT3
Povećan broj vatrenih kugli 2002. Podaci iz AMS-a počinju 2005.
Povećanje počelo oko 2002.
AMS - Vatrene kugle i
blog meteora
Povećanje vulkanske
aktivnosti
1998. Povećanje vulkanskih erupcija GVP
Povećanje potresa 1995. Potresi magnitude +6.0 USGS
Vrtače 2004. Najraniji zapris u SOTT bazi SOTT
Golfska struja 2004. Konstantno slabljenje od 2004. Sveučilište
Princeton
Mlazna struja 1998.-1999. Slabljenje u brzini i
pomak prema ekvatoru
NCAA
Uragani 1997. Povečanje u učestalosti uragana Dr. Maue
Tornada 2002. Povečanje u učestalosti tornada NOAA
Globalno zamagljenje Oko 2000. Globalno zamagljenje se povećalo od
otprilike 2000. nakon pada tijekom 1990tih
Noktilucentni oblaci 1980.-1990. Prvi puta primjećeni 1885, sa
28% povećanjem po dekadi od 1980.
NASA
Contrails 1995.-1997. Započinje propaganda o "chemtrailovima" -
prikrivanje predugo zadržavajućih contrailova aviona
Razni portali o
"chemtrailovima"
Čudni zvukovi 2008. Prvi izvještaj u moderno doba seekstress.com

Kao što ćemo vidjeti u završnom dijelu ove knjige, elitni vladari našeg svijeta, kao i njihove sluge, uvelike korumpirana znanstvena zajednica (tu postoje brojne iznimke), te kupljeni i plaćeni mainstream mediji (bez izuzetaka), imaju nekoliko dobrih razloga za skrivanje onoga što se događa ili barem minimaliziranje istoga. Dakle, vjerojatnost je da i dostupni podaci podcjenjuju ogromne 'zemaljske promjene'. U svakom slučaju, iako imamo samo javno dostupne podatke za analizu, trenutna situacija i vjerojatni razvoj događaja prilično su jasni na temelju subjektivnih zapažanja i globalnog dijeljenja informacija putem interneta.

Figure 181
© Munich RESlika 181: Prirodne katastrofe u razdoblju od 1980. do 2013.
Cjelokupni trend je potvrđen na slici 181. Od 2003., povećanje prirodnih katastrofa se pojačalo (ljubičasta linija - uzlazna linearna regresija), pri čemu je 2012. i 2013. oboren bezbroj rekorda663 (poplave, potresi, hladnoća, meteorske vatrene kugle i suša). Osim 2000. godine, posljednjih osam godina (2006.-2013.) bile su najkaotičnije od početka zapisa 1980. godine.

Činjenica da prirodne katastrofe i gore opisani 'simptomi' postaju sve češći i intenzivniji, sugerira da Nemesis i njegov prateći kometni roj još nisu dosegli perihel (najbližu točku Suncu) i da se možda još uvijek približavaju negdje u udaljenim dijelovima Sunčevog sustava. Sve dok Nemesis ne prođe perihel, trebali bismo u nadolazećim godinama nastaviti svjedočiti porastu učestalosti i intenziteta njegovih učinaka. I ne, nije vjerojatno da bi takvo tijelo ikada ušlo u sam unutarnji Sunčev sustav664. Svi fenomeni opisani u ovoj knjizi mogu se manifestirati kao rezultat električnih poremećaja Sunca relativno bliskog prolaska i istodobnog povećanja kometnog toka koji djeluje kao obilješka Nemesisa.

Svi spomenuti fenomeni - mirovanje Sunca, povećanje kometarne aktivnosti i kataklizmi, globalno hlađenje, povećanje vrtača, prekid oceanskih struja i mlaznih struja, itd. - obično se smatraju 'anomalijama', koje je potrebno objasniti, gdje je to moguće, kao rezultat ljudskih aktivnosti (npr. antropogene klimatske promjene, umjetni 'chemtrailsi', 'testiranja projektila' ili svemirsko smeće prikrivaju vatrene kugle, puknute cijevi objašnjavaju vrtače, itd.). Iako je njihova stvarnost ponekad javno priznata, glavni izvori sustavno podcjenjuju te 'anomalije' i umanjuju njihove posljedice. Konstituirane vlasti smatraju ih bezopasnima, besmislenima, stabilnima (u smislu njihove učestalosti) i stoga, u konačnici, nepovezanima.

Ali to jednostavno nije istina. Ove 'anomalije' nisu posljedica slučajnosti ili ljudske aktivnosti; oni su rezultat temeljnih kozmičkih promjena. Nisu bezopasne; postaju sve destruktivnije i odgovorne su za sve veći broj žrtava i prirodnih katastrofa. Njihova frekvencija nije stabilna; povećavaju se od prijelaza stoljeća. I u konačnici, vrlo je malo vjerojatno da nisu povezane nego sve one vjerojatno potječu iz istog temeljnog uzroka: mogućeg približavanja solarnog suputnika i njegovog kometnog roja. U tom smislu, sve te anomalije su povezane sa sustavnim, rastućim i globalnim fenomenom, i utječu na sve regije planeta.

Figure 182
© Sott.netSlika 182: Globalni učinci približavajućeg Nemesisa i njegovog pratećeg kometnog roja.
Desetljećima su neki 'heretički' znanstvenici proučavali električnu prirodu svemira, kometarne cikluse, utjecaj sunčeve aktivnosti na Zemlju i cikličke katastrofe. Njihov rad predstavlja temeljne izazove prevladavajućoj ortodoksiji, koja pretpostavlja da živimo u predvidljivom i stabilnom svemiru.

Problem za visoke svećenike službene znanosti je u tome što bi se, kada bi u tim pojavama prepoznali ulogu Sunca, njegovog pratioca i roja kometa, na kraju suočili sa sljedećim temeljnim pitanjima: 'Koji faktor(i) moduliraju aktivnost Sunca?' 'Imamo li ikakvu moć promijeniti ove pojave?' 'Kakva nas budućnost čeka?' 'Što je uzrok promjenama koje su u tijeku?'

Ogromna kampanja dezinformacija koju vode vlasti o tim 'anomalijama' odaje se njihovim sumnjivim teorijama, koje zamagljuju zajednički uzrok koji povezuje sve te pojave, stvarnu težinu situacije i vjerojatne rezultate u našoj bliskoj budućnosti. Kad bi ljudi znali istinu, shvatili bi što nam budućnost sprema. Shvatili bi laži kojima su hranjeni. Shvatili bi da elite nemaju njihove najbolje interese na umu ili u srcu, i da bi se moglo učiniti mnogo više za čovječanstvo u cjelini ako bi vladari zaustavili uništavanje, silovanje i pljačku Zemlje i počeli ispunjavati svoje odgovornosti.

I mogli bi čak i shvatiti - kao što je stanovništvo to već shvatilo u prošlosti - da bi upravo te elite, koje bi ih trebale štititi, mogle biti uzrok ove prijeteće situacije i naše sumorne budućnosti. To je ono na što ćemo se usredotočiti u završnom dijelu ove knjige.


Reference:

661 Antropogeno globalno zatopljenje [eng. Anthropogenic global warming - AGW]
662 Brignell, J., 'How we know they know they are lying', Numberwatch (siječanj 2009.)
663 Vidite na primjer: Lyall, S., 'Heat, Flood or Icy Cold, Extreme Weather Rages Worldwide', The New York Times (10. siječnja 2013.)
664 Regija koja obuhvaća Zemlju i njene susjede (Merkur, Veneru i Mars).