stained glass ceiling
Takozvani "kršćanski transhumanizam", ili pokušaj spajanja transhumanističke agende s propisima kršćanske teologije, postoji već neko vrijeme. No nedavno je došlo do ponovnog porasta interesa za projekt. Knjiga Religious Transhumanism and Its Critics [Religijski transhumanizam i njegovi kritičari; op.prev.], objavljena 2019., tvrdi da nudi "svjedočanstvo iz prve ruke o vrijednosti transhumanističke vizije koju percipira religiozni um". Svezak uključuje priloge brojnih kršćana. "Kršćanska transhumanistička udruga" (CTA), osnovana 2014., aktivno je posvećena promicanju transhumanizma kao sredstva "sudjelovanja s Bogom u otkupljenju, pomirenju i obnovi svijeta".

Problem s tim nastojanjima je u tome što su transhumanistički svjetonazor i kršćanska vjera nespojivi. Ne možete biti "kršćanski transhumanist" - isto kao što ne možete biti kršćanski budist ili kršćanski musliman.

Transhumanizam je futuristički društveni pokret. Njegovi pristaše vjeruju da se besmrtnost može postići u tjelesnom svijetu kroz čuda primijenjene tehnologije. Cilj je postati "H+" ['H' od engleske riječi "human", čovjek; op.prev.], ili više od čovjeka. Transhumanistički prozelitizatori uključuju akademike poput Nicka Bostroma iz Oxforda, velike tehnološke gurue poput Raya Kurzweila i popularizatore poput predsjedničkog kandidata 2016. Zoltana Istvana. Obećavaju da dolazi "singularnost" - vrijeme kada će krešendo znanstvenog napretka učiniti pokret nezaustavljivim, a transhumanisti će se transformirati u super-bića koja mogu uživati ​​u fizičkom životu bez kraja.

Nije iznenađujuće da je transhumanizam postao fenomen. Zapadno društvo postaje sve sekularnije, s eksponencijalnim rastom "nones" [engleski izraz za osobe koje se ne indentificiraju s niti jednom religijom; nereligioznost; op.prev.] među mladima. Takav društveni pomak ima posljedice. Uklanjanje Boga iz ljudske jednadžbe povećava beznađe i rađa nihilizam. To je ključna slabost modernog materijalizma, slabost koju transhumanizam nastoji otkloniti. Nudeći sljedbenicima nadu u tehnološki spas od konačnog uništenja smrti, transhumanizam nudi nevjernicima postmodernistički zaokret i obećanje vjere o vječnom životu. Mogu živjeti vječno, gorljivo vjeruje transhumanist, ako samo što prije razvijemo tehnologiju.

Ali svaki pokušaj spajanja transhumanizma i kršćanstva je pogrešan, jer su to dva proturječna sustava vjerovanja. Transhumanistička dogma je potpuno materijalistička. Njegov fokus je solipsistički, a svrha eugenička. Štoviše, odbacuje osnovna kršćanska načela poput grijeha, potrebe za božanskim oproštenjem, vrijednosti otkupiteljske patnje i vječnog spasenja. Kako bi zamaglili tu istinu, CTA web stranica pažljivo izbjegava raspravu o stvarnim načelima transhumanizma. Nudi suhoparne izjave kao što su: "Vjerujemo da Božja misija uključuje preobrazbu i obnovu stvaranja" i "Tražimo rast i napredak u svakoj dimenziji našeg čovječanstva." Na taj način CTA spaja težnju za tehnološkim napretkom — što kršćani svakako mogu podržati — s fiksacijom transhumanizma na tehnologiju kao spasitelja.

CTA web stranica niti ne raspravlja o "sredstvima" koja zagovornici transhumanista planiraju koristiti za postizanje ove utopijske vizije - a da ne spominjemo njihove etičke implikacije. Na primjer, neki transhumanisti se nadaju da će više puta obnavljati svoja tijela kroz uzgoj klonova kao izvora zamjene organa. Drugi planiraju kriogenski zamrznuti glavu kako bi se omogućilo eventualno kirurško pričvršćivanje na drugo tijelo ili kiborga. No najveća strast transhumanista je vječno spašavati svoje umove - za razliku od duša, koja nije transhumanistički koncept - učitavanjem u računalne programe, koncepta poznatog kao "digitalna besmrtnost". Teško da je na to mislio sveti Pavao kada je upitao: "Smrti, gdje je tvoj žalac? Grobu, gdje je tvoja pobjeda?"

Transhumanisti ne samo da vjeruju da je život prekratak, već i da su ljudski kapaciteti neadekvatni. Dakle, drugi veliki cilj transhumanizma je "morfološka sloboda", tj. radikalno poboljšanje kvalitete - ne kroz samodisciplinu, prihvaćanje vrlina ili usredotočene napore u izgradnji karaktera, već putem materijalističkih sredstava kao što su uređivanje gena, moždani implantati i spajanje s AI tehnologijama.

Konačna svrha ove potrage nije duhovna — to nije ni bogoljublje niti posvećenje — već postati super-bića u materijalističkom smislu. Kao što je Istvan napisao 2016. u Huffington Post-u:
"Moramo forsirati našu evoluciju u današnje vrijeme putem našeg razmišljanja, inventivnosti, a posebno naše znanstvene tehnologije. Ukratko, moramo prihvatiti transhumanizam - radikalno polje znanosti koje ima za cilj pretvoriti ljude u, u nedostatku bolje riječi, bogove."
Teško je vidjeti kako išta od toga odgovara kršćanskom pozivu na poniznost.

Transhumanisti ne žele samo manipulirati svojim tijelima, već i tijelima svoje djece. Nadaju se da će to učiniti genetskim inženjeringom i neprirodnim načinima formiranja obitelji. Prema Transhumanističkom Zakonu o pravima, "Svi osjećajni entiteti imaju pravo na slobodu reprodukcije, uključujući i nova sredstva kao što su stvaranje klonova uma, jednoroditeljsku djecu ili dobronamjerna opća umjetna inteligencija." A nisam se ni upustio u to kako, dajući svoja prava AI računalima i predlažući "nadogradnju" životinja u racionalna bića, pokret odbacuje kršćanski pogled na ljudsku jedinstvenost.

Čitatelji neće pronaći ništa od ovoga na CTA-inoj web stranici. Umjesto toga, CTA tvrdi da prihvaćanjem transhumanizma kršćani mogu "prerasti u naš identitet kao ljudi stvoreni na sliku Božju". Ali kršćani prihvaćaju duhovni rast kroz molitvu, post i djela asketizma, a ne kroz površna tehnološka poboljšanja naše tjelesnosti. Kršćani ne gledaju na bolesne i na invalide kao na nešto manje. Štoviše, kršćanska nas vjera poziva da pokažemo suosjećanje prema drugima, umjesto da budemo opsjednuti sobom. Kršćanima je zapovjeđeno da nahrane gladne, pozovu stranca u svoj dom, oblače gole, te da posjećuju bolesne i zatvorene, jer čineći ta djela milosrđa najpotrebnijima među nama, činimo ih Kristu.

Prvi principi su važni, a oni transhumanizma i kršćanstva ne mogu biti kontradiktorniji. Transhumanizam je materijalistički. Kršćanstvo je teističko. Transhumanizam je utopijski. Kršćanstvo realno gleda na pali svijet. Transhumanizam percipira besmrtnost kao nešto što ljudi mogu postići. Kršćanstvo identificira vječno spasenje kao milosrđe Boga koji voli. Njegova se eshatologija usredotočuje na Božja obećanja, a ne na napredne znanstvene primjene.

Svakako se može biti kršćanin, a kao sporedna stvar, tehnofil. Ali ne može se biti "kršćanski transhumanist". Te dvije religije — jer je to u biti ono što je transhumanizam postao — jednostavno ne mogu zauzimati isti prostor.
Wesley J. Smith je voditelj podcasta Humanize i predsjednik centra Discovery Instituta o ljudskoj izuzetnosti.

Njegov portal, First Things, ovisi o svojim pretplatnicima i pristašama. Pridružite se razgovoru i dajte svoj doprinos već danas.

Kliknite ovdje za donaciju.

Kliknite ovdje da biste se pretplatili na First Things.