To je postala sjajna nogometna igra. Znajte da mi imamo svoj tim, oni imaju svoj tim, mi želimo postići najveći rezultat. Znate da nas nije briga koliko će naših igrača biti osakaćeno na terenu, sve dok pobjeđujemo.
Sada isporučujemo fantastične količine oružja, a to je uzrokovalo zalihe Raytheona koji stvara projektile i sjeverno od Grummana koji stvara zrakoplove i projektile. Sve su te obrambene industrije strahovito pretrpane poreznim dolarima.
Ne mislim da će to na kraju promijeniti ishod, mislim da će Rusija pobijediti. Ukrajinci su u vrlo nezgodnom strateškom položaju na istoku, ali ako pogledate kako se to odvijalo, predsjednik Putin se očajnički trudio zaustaviti marš prema ratu još u prosincu 2021.
Otišao je toliko daleko da je stavio konkretne pisane prijedloge na stol s mirovnim prijedlozima NATO-a kako bi ublažio ono što se događalo. Budući da je u tom trenutku Ukrajina gomilala trupe za napad na Donbas i on je pokušavao ovo spriječiti, nije želio rat.
NATO je to samo otpuhao, samo odbacio, nikada to nije shvatio ozbiljno, nikada nije krenuo u ozbiljne pregovore. U tom trenutku Putin je vidio da su naoružani Ukrajinci oružjem za ubijanje ruskih trupa doslovno na njihovim granicama, odlučio je da mora napasti prvi.
Sada vidite da ovo nije bio, to nije bio neki unaprijed planirani napad. Ovo nije bilo kao Hitlerov napad na Poljsku gdje je standardno pravilo da uvijek imate prednost tri prema jedan.
Kada ste napadač morate imati tri puta više tenkova, topništva, aviona i ljudi nego što ih ima druga strana.
Zapravo, kada je Rusija ušla, ušli su s onim što su imali što su se mogli skupiti u kratkom roku, a bile su brojne nadjačane od strane ukrajinskih snaga.
Ukrajinske snage imale su oko 250 000, ruske možda 160 000 ljudi.
Dakle, umjesto da imaju tri puta više, zapravo su imali manje vojnika od Ukrajinca, ali su bili prisiljeni napasti kako bi pokušali spriječiti bitku koja je prijetila.
Tamo gdje su Ukrajinci usredotočili te snage protiv Donbasa, Donbas je sada susjedan Rusiji, to je dio Ukrajine koji se nije pridružio prevratničkoj vladi koja je izvela državni udar 2014. i svrgnula vladu Ukrajine.
Odbili su postati dio nove vlade Ukrajine i tako su proglasili svoju neovisnost. Ukrajina je okupila ovu ogromnu vojsku za napad na Donbas, a tako je Rusija bila prisiljena ući kako bi spriječila taj planirani napad Ukrajine.
Mogli ste vidjeti da se Rusija jako nadala da će moći provesti ovu specijalnu operaciju bez neopravdanog izazivanja žrtava za Ukrajince, jer oni misle na Ukrajinu ili su barem mislili na Ukrajinu kao na braću Slavene s kojima žele imati dobre odnose.
Ali bila je poznata slika s ruskim tenkom kojega je zaustavilo okupljanje od možda 40 civila, koji su samo izašli na cestu i blokirali cestu i tenkovi su ostali.
Mogu vam reći u Vijetnamu, da smo imali hrpu ljudi koji su stali na put američkom tenku koji prolazi, taj tenk ne bi ni malo usporio, ne bi zatrubio, ne bi to učinio ništa, ne bi ispalio hitac upozorenja, samo bi se nastavio i mislim da je to tipičnije.
Ne kritiziram Amerikance, bio sam tamo i borio sam se i vjerojatno bih prošao tenkom ravno preko njih, ali ono što želim reći jest da su pravila borbe za Ruse bila vrlo vrlo oprezna.
Nisu htjeli stvarati veliku mržnju i neprijateljstvo.
Rusi nisu bombardirali električni sustav, medijske sustave, vodovodne sustave, mostove i tako dalje.
Pokušali su održati infrastrukturu Ukrajine u dobrom stanju, jer su se htjeli vratiti.
Samo su htjeli da se s ovim završi i da se vrate u normalu.
Nije išlo, ukrajinski otpor bio je neočekivano jak.
Ukrajinski vojnici su se borili s velikom hrabrošću, velikim junaštvom.
I tako je sada igra prilagođena i postala je mnogo ozbiljnija, ali nevjerojatno je gledati i vidjeti da Rusija dominira zrakom.
Nisu izbacili iz stroja sustava vlakova, nisu izbacili iz stroja elektrane, nisu izbacili toliko toga iz stroja.
Nikada nisu bombardirali zgrade u središtu Kijeva, glavnog grada Ukrajine, nisu bombardirali zgrade u kojima se sastaje parlament, bile su nevjerojatno rezervirane prema tim stvarima, nadajući se da se može postići mir.
Ali ne mislim da Ukrajina ima kakve veze s odlukom o miru ili ratu.
Mislim da se odluka o miru ili ratu donosi u Washingtonu, sve dok želimo da se rat nastavi, vodit ćemo taj rat koristeći Ukrajince kao zastupnike i borit ćemo se do posljednje ukrajinske smrti.
Komentar: Pogledajte još neke od izjava senatora Richarda Blacka: