Dies Natalis Solis Invicti - Rođendan Nepobjedivog Sunca
zima
Dio smo prirode i ono što se u njoj događa nužno utječe i na nas ljude. Priroda svoje zakonitosti iskazuje pojavama koje su istovremeno i događaji i simboli. O njima govore mnogi mitovi, legende, još uvijek živi običaji naroda i objašnjavaju na koji je način čovjek povezan s tim velikim misterijem prirode koji skriva sudbinu svega, pa i nas ljudi...

Za stanovnike sjeverne hemisfere zimski solsticij je prvi dan zime. Astronomski gledano, to je trenutak u godini kada je noć najduža, a dan najkraći. Sunčevo svjetlo tada je najslabije, a Zemlja je obavijena studeni.

Riječ solsticij dolazi od latinske riječi sol (Sunce) i sistere (stajati). Zimski solsticij je vrijeme kada zrake Sunca obasjavaju Zemlju pod najmanjim kutom zbog čega je na sjevernoj hemisferi dan najkraći, noć najduža, a Sunce astrološki ulazi u znak Jarca pod vladavinom planeta Saturna.

Mitologije i religije mnogih drevnih kultura bilježe u ovo doba rođenje sinova boga, samih bogova, velikih učitelja, onih koji su svijetu donosili plamen svjetla, iskru nade, snagu preporoda i obnove. To su primjerice grčki Bakho, fenički Adonis, frigijski Athis, Isus, Mitra, Horus, Agni, ...

U Egiptu je zimski solsticij vrijeme svetkovine rođenja Horusa koji se prema koptskom kalendaru rodio u mjesecu meshiru. Prema tradiciji, delta Nila je primila novorođenče obavijajući ga muljem kako bi ga sakrila od opasnog Seta, boga tame. Ova se svetkovina odvijala na dan 25. prosinca.

U Indiji drevni zapisi govore o rođenju Agnija, boga vatre. On je, slično Kristu, rođen na slami u pećini, polegnut između krave i magarca, koji je Saturnova životinja, a rođenje mu je popratila pojava blistave zvijezde repatice.
Karakteristike solarnih mitova

Sunce je uvijek simbol zakona, logosa, apstraktnog vrhovnog boga. U mitovima može označavati i njegovo utjelovljenje na Zemlji u obliku glasnika, sina boga koji ga predstavlja u određeno povijesno vrijeme.

Sunčev ili solarni mit ima dva aspekta: tijekom zimskog solsticija predstavlja prividnu smrt prirode, uništavanje i transformaciju materije, dok u drugom aspektu utjelovljuje život samog sina boga koji se rađa na zimsku kratkodnevicu, umire na proljetnu ravnodnevnicu i pobjeđujući smrt uzdiže se na nebo.

Sin boga se uvijek rađa poslije najkraćeg dana u godini u ponoć 24. prosinca kada se znak Djevice uzdiže iznad horizonta; uvijek ga rađa djevica i ona ostaje djevica nakon što je dala život svom djetetu Suncu, kao što nebeska Djevica ostaje nepromijenjena nakon što Sunce izađe iz njezinog zviježđa na nebu.

Sin boga koji je rođen u svitanje 25. prosinca uvijek je razapet na proljetnu ravnodnevicu.

Fiksnost datuma rođenja i varijabilnost datuma smrti puni su značaja. Sunčev položaj na Uskrs je pokretan događaj koji se izračunava pomoću relativnih položaja Sunca i Mjeseca, što je nemoguć način fiksiranja nekog povijesnog događaja, ali vrlo prirodan način računanja jedne solarne svečanosti. Zato ovi datumi ne ukazuju na povijesnost nekog čovjeka, nego na junaka solarnog mita.
Jarac je u Indiji životinja vedske žrtve, poistovjećen je s bogom ognja Agnijem, zemaljskim odrazom nebeskog duhovnog Sunca. Simbol je vatre postanka i žrtvene vatre iz koje se rađa novi i sveti život.

mitra
Na području drevne Perzije i u Rimskom Carstvu kult Mitre proširili su zoroastrijci. I on je također solarno božanstvo. Poput Apolona, simbol je svjetlosti, poput Krona ili Saturna, simbol je vremena. Predstavlja nevidljivu, unutarnju snagu Sunca.

Mitra je staro iransko božanstvo, čije se ime izvodi iz korijena mithr' što po nekim izvorima znači ugovor, savez. Zaštitnik je pravde i prisege. Njegovo prebivalište su podzemni hramovi ili prirodne pećine.

Obično nosi plašt sa zvijezdama i oko glave nimbus sa zrakama; uz njega su prikazana i dva mladića od kojih jedan drži uzdignutu, drugi spuštenu baklju. Jedan personificira izlazeće Sunce koje raste u snazi manifestacijom proljeća i oplođuje prirodu pobjedonosnom toplinom ljeta, a drugi zalazeće Sunce koje se spušta najavljujući povratak zime.

Mitra se rađa 25. prosinca, a njegov rimski naziv je Nepobjedivo Sunce (lat. Sol Invictus).

Prikazuje ga se kako savladava bika. U mitu je bik sveta životinja, simbol savršene kreacije materije prirode. Mitra u borbi pobjeđuje bika, a iz njegove krvi na zemlji nastaje u proljeće novi ciklus života. Bikova duša tada prelazi na nebo odakle i dalje štiti ovozemaljsku prirodu.

Za vrijeme svete gozbe s bogom Sunca, Mitra, nebeski posrednik, zapečaćuje izmirenje suprotnih snaga (svjetla i tame, duha i materije) univerzuma.

S jedne strane ovaj mit govori o uništenju starih oblika kako bi mogli nastati novi, a s druge strane, o savezu između Sunca i ljudi, pri čemu je Mitra posrednik.

Božanstva starih Slavena također su povezana uz bića prirode i njihove manifestacije. Postoji vrhovni bog, opće počelo, zakon sveukupne prirode, Svarog. U području svjetla vlada zakon i red koje predstavlja Bjelbog, a u području tame sve je obrnuto i vlada Crnbog. Uloga Svjetlonoše je da se junački bori s tamom i pobijedi je u viteškoj borbi. Sin Svaroga, Svarožić ili Koledo, simbolizira toplinu i blagost.

svarog
Slavenski mitovi kažu da se Mlado Sunce (Koledo, Svarožić) žalilo svojoj majci kako ga ljudi na Zemlji ne štuju i kako su grešni. Na to se razljuti "Višnji Bog" i udari na Zemlju munjama. Bio bi je uništio da ga ne umiri Bjelbog, a Koledo prihvati da ga majka svake godine rađa na Zemlji kako bi mogao ljude podučavati dobru i naučiti ih kako ga svetkovati.

Tako je Svarog uredio godišnja doba da kada zli duhovi ojačaju, oni zatvore Sunce te Zemlju pritišću mrakom i ledom sve dok bog munje Perun ne oslobodi Sunce.

Najveseliji dan u godini slavio se oko Božića. Tada se rađa Koledo - pomlađeno Sunce. To je dan kada pomlađeno Sunce ojača, Zemlju obasjava sve snažnije i toplije kako bi nadvladao Moranu (zimu) ili Mrzlinu i njezine bjesove. Od tada dani postaju sve duži, a bitke uvijek dobiva Sunce i vrhunac njegova viteštva je ljetni solsticij.

Danas su ovi staroslavenski običaji snažno isprepleteni s kršćanskom tradicijom i nešto suvremenijim europskim narodnim običajima, a obuhvaćaju očišćenje, kićenje, badnjak, koledanje.

Očišćenje ili purifikacija sastavni je dio solsticijskog događanja. Za njega su se stari Slaveni pripremali tjelesnim i duhovnim pročišćenjem. U mnogim krajevima žene bi do Badnjaka istkale novo rublje, a najsvečaniju odjeću oprale bi i pohranile za tu priliku. U cijelom domaćinstvu, u staji i na dvorištu, ništa nije smjelo dočekati Badnju večer neuređeno.

Bezmesna hrana, plodovi polja i voćnjaka, čisto tijelo, odjeća i kuća, dio su obreda kojim se čovjek oslobađa grešaka i tereta iz stare godine, te čist i obnovljen stupa u novu, s nadom da će ona biti bolja od prethodne.

Dom se ukrašavalo svijećama, jabukama, zelenim granama (bršljan, zimzelen, božikovina, hrast, javor, borovica), zelenim žitom (običaj sijanja pšenice za božićni stol), sjemenjem, božićnim kruhom... Božićno drvce je relativno mlad običaj koji je po prvi puta zabilježen u Njemačkoj u 16. stoljeću. Jaslice se u kućama izrađuju od 17. stoljeća. Sveti Franjo prve vanjske jaslice u prirodnoj veličini izrađuje 1223. godine.

Unošenjem slame u kuću, na stol i ognjište prizivala se dobra žetva i svako izobilje za domaćinstvo. Rukovet slame običavao se vezati oko voćki i rasipati po njivi. Ophod sa svijećom oko snopova predstavljao je snagu novog Sunca koja će učiniti da žito dobro ponese, kao i da bude sloga u kući.

vatra
Badnjak i bdijenje

Riječ badnjak ima dvostruko značenje. Ona dolazi od slavenske riječi koja znači bdjeti, a označava i badanj, tj. panj.

Bdijenje uz razgoreni badnjak događalo se u noći s 24. na 25. prosinca, za koju se u pretkršćansko vrije­me vjerovalo da predstavlja trenutak rođenja mladog Sunca.

Ceremonijom unošenja i paljenja badnjaka čovjek je na simbolički način predočavao nevidljivo događanje u prirodi, ali i pomagao da se to dogodi. Naime, stari su narodi vjerovali da održavanjem vatre tijekom noći nebeski impuls novog rođenja prirode održavaju i u sebi te da time pomažu da svjetlost prevagne i nadvlada tamu. Kao badanj se koristilo hrastovo drvo, koje je zbog svoje tvrdoće i dugovječnosti personificiralo snagu života, njegove sposobnosti obnavljanja i neuništivosti.

Za badnjak se vjerovalo da predstavlja tijelo u koje se spustilo božanstvo. Povezivalo ga se s čovjekom u kojem također postoji božanska iskra. Na isti način kao što badnjak plamsa u vatri, život čovjeka trebao bi biti prožet i posvećen vrlinama duše - poštenjem, plemenitošću i pravednošću.

Tri svijeće koje su se palile na vatri badnjaka predstavljale su mrtve i prošlost, žive i sadašnjost, te nerođene odnosno budućnost. Povezivale su se trakom koja je simbolizirala tradiciju i odgovornost koju svaki pojedinac ima prema svojim precima, odnosno nasljednicima.

bozicne jabuke
Koledanje

Koledanje je oblik čestitanja, ophoda u kojem sudjeluje više ljudi. Zbiva se na Božić i u svečanom dvanaestodnevnom razdoblju nakon Božića, uoči i na Novu godinu i Sveta Tri kralja. Koledari idu od kuće do kuće pjevajući prigodne pjesme kojima izražavaju dobre želje domaćinima.

Te dane boravilo se u krugu obitelji, a iz kuće se izlazilo samo radi obrednog umivanja.

U danima između 25. prosinca i 6. siječnja snovi se ostvaruju, a tzv. "ledeno cvijeće" na prozoru, jutarnji vjetar i kiša obećavaju plodnu godinu. Dan poslije Božića 26. prosinca (na dan sv. Stjepana ili Štefanje) ukućani odlaze na zdenac i umivaju se radi zdravlja i ljepote; u nekim međimurskim selima djevojke bacaju jabuku u zdenac.

Došašće (Advent) i dani poslije Božića

To je vrijeme pomaganja i darivanja siromašnih, bolesnih i prognanih. Pripremaju se tradicionalni darovi prijateljima, mladićima i djevojkama od ukrašenih zelenih grančica, suhog voća, oraha, lješnjaka, badema, kolača, ručnih radova ili novaca. Drevan je običaj darivanja božićnice, dara u novcu, hrani ili ogrjevu.

Čemu nas podučava Božić ili Sol Invictus?

Tradicija nam poručuje da je potrebno svake godine obnoviti entuzijazam i poput Sunca svake se godine ponovno roditi!

To je vrijeme rađanja učitelja čovječanstva i novog duhovnog impulsa koji vodi regeneraciji duše. To je i vrijeme milosti i blagoslova u kojem svi imamo mogućnost sudjelovati.

To je vrijeme najdublje tame iz koje se rađa svjetlost koja počinje jačati. Pronađimo i probudimo svoje vlastito unutarnje svjetlo, svoje nepobjedivo Sunce, Sol Invictus.