© The Cradle
Kako bi održao svoju globalnu hegemoniju u suočavanju s brzo nastajućim multipolarnim svijetom, SAD nastoji ograničiti preraspodjelu moći u svim regijama u kojima njihova moć slabi.
Dok si Washington više ne može priuštiti visoke troškove uključivanja u izravne, vruće ratove, njegov vojno-industrijski kompleks - snaga američke ekonomije - također si ne može priuštiti povlačenje iz globalnog sukoba. Stoga se američka vojna strategija promijenila sa vođenja rata na dovođenje rata svojim protivnicima, putem posrednika.
Ideja je iskoristiti slanje oružja i vojne opreme američkim posrednicima kako bi potopili svoje protivnike u dugotrajnu močvaru. Ratovi Pentagona u 21. stoljeću su "punog spektra", što znači da se koriste sva sredstva ratovanja, uključujući sankcije, dezinformacije i sabotaže kako bi se izazvali veliki poremećaji u društvenoj, političkoj i ekonomskoj stabilnosti protivničke države.
Krajnji cilj Washingtona je preoblikovati svoje protivnike u podređene klijentske države ili ih neutralizirati do te mjere da se više ne mogu oduprijeti američkoj hegemoniji.
Kao što je američki kongresmen Adam Schiff jasno rekao još u siječnju 2020., "Sjedinjene Države pomažu Ukrajini i njezinom narodu kako bismo se mogli boriti protiv Rusije tamo, a ne da se moramo boriti protiv Rusije ovdje." Od veljače 2022., Rusija je počela uzvraćati otpor SAD-u u Ukrajini, a tom se sukobu ne nazire kraj.
Nekonvencionalno ratovanje
Američki vojno-industrijski kompleks već je započeo s planiranjem i promicanjem kineskog rata s Tajvanom s predviđenim proračunom od 22,69 milijardi dolara dodijeljenim Pacifičkoj inicijativi za odvraćanje. Ove "inicijative odvraćanja" općenito uključuju veliku vojnu nazočnost na teritoriju posrednika, izazivajući tako protivnika na sukob.
Washingtonova strategija prema svom dugogodišnjem iranskom neprijatelju bila je složenija i uključuje korištenje sankcija, ubojstava, kibernetičkih napada i informacijskog rata za protutežu Teheranu u zapadnoj Aziji, izravno i preko američkih regionalnih država klijenata.
Dok je san SAD-a oduvijek bio od Irana napraviti Libiju - očito nemoguć, inače bi Pentagon to već učinio - plan B nastoji uvući zemlju u dugotrajni građanski sukob i ponoviti sirijski model podjele i pljačke zemlje.
Iranske vojne sposobnosti su narasle do neviđene sofisticiranosti i dosega tijekom proteklih godina, čineći ga otpornom silom u suprotstavljanju NATO-vim ambicijama u zapadnoj Aziji. To je razlog zašto se staro Washingtonovo obećanje da su sve opcije na stolu sve više pretvaralo u scenarij hibridnog ratovanja.
Propaganda i iranski prosvjedi
Nakon smrti Mahse Aminija u policijskom pritvoru prošlog rujna, mnogi su Iranci izašli na ulice tražeći pravdu i odgovornost. Unutar nekoliko dana prosvjeda, građanski pokret usmjeren posebno na prava žena brzo je poprimio obilježja hibridnog rata koji djeluje na više frontova - od astroturfinga na društvenim mrežama do linča policajaca i snaga sigurnosti od strane gomile obučenih i naoružanih mladih muškaraca.
Komentar: Astroturfing je organizirana aktivnost koja je namijenjena stvaranju lažnog dojma široko rasprostranjenog, spontano nastalog, osnovnog pokreta za potporu ili protivljenje nečemu, ali koju je u stvarnosti pokrenula i kontrolirala prikrivena skupina ili organizacija.
Zapadni mediji, koji većinu svojih krilatica dobivaju iz anonimnih izvora, rijetko su, ako uopće, izvještavali o tim napadima isključivo muške gomile, vjerojatno zato što bi se to kosilo s njihovim šarmantnim narativom o "feminističkoj revoluciji".
Velik dio cyber propagande uglavnom se pripisuje članovima Mojahedin-e-Khalqa (MEK), koji je sada preimenovan u Nacionalno vijeće otpora Irana (NCRI). Nekad teroristička skupina, koju su i SAD proglasile terorističkom skupinom koja se borila uz Sadama Husseina u iransko-iračkom ratu - zbog čega je naširoko kritizirana među Irancima svih političkih opredjeljenja - MEK danas čvrsto podupiru ljudi poput Johna Boltona i Mike Pompea, odnosno američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost i državnog tajnika u Trumpovoj administraciji.
Komentar: Za detaljnije o MEK-u pogledajte: MEK teroristički kult smrti: Upoznajte washingtonsku "iransku opoziciju"
MEK već godinama vodi farme trolova iz svojih "kampova" u Albaniji i dugo je činio okosnicu online propagande protiv iranske države.
U jesen, priča kojom se opravdava oružani sukob - s prizvukom ženstvenosti - počela se naširoko propagirati u stranim medijima. Od rujna, mediji na perzijskom jeziku financirani od Zapada otvoreno su poticali Irance da se pridruže "ratu" i pribjegnu "časnoj sabotaži" (خرابکاری شرافتمندانه).
Iran International, sa sjedištem u Londonu i kojeg financira ga novinska agencija iz Saudijske Arabije, pozvao je akademsku istraživačicu sa Virginia Tech Shukriya Bradost da izrazi svoje mišljenje o događajima u Iranu. Poput Amini, mlade žene u središtu prosvjednog pokreta, Bradost je kurdskog podrijetla i pozivala je na ubijanje Kurda koji surađuju s iranskom vladom. Potvrđujući da se te osobe trenutno identificiraju, dodala je:
"Ovo je odlična taktika na bojnom polju jer stvara strah kod neprijatelja. Strah od identificiranja natjerat će one koji surađuju s režimom da prekinu suradnju jer kao što smo vidjeli u Bukanu i drugim gradovima, sudbina takvih ljudi je ono što trebaju dobiti, odnosno da ih se ubije zbog suradnje s režimom."Kako su se ubijanja policajaca i snaga sigurnosti intenzivirala, još jedan gost, kojeg je kanadski CBC nazvao "iransko-kanadskim aktivistom", pojavio se na Iran Internationalu i pozvao Irance da ubiju policiju:
"U ratu nije moguće biti vezan moralom. Moramo priznati da smo u ratu s Islamskom Republikom... ubijanje policajaca je moralno. Ako imate priliku [ubiti policajca] i odbijete učiniti to, to bi bilo nemoralno."Nelogično, kada je kasnije intervjuirana za CBC News, ista "aktivistica" je tvrdila da su iranske optužbe za nasilje protiv uhićenih izgrednika lažne. U izvješću ona obavještava svoju kanadsku publiku da se "usredotočuje na provjeru činjenica i propagandu... jer je režim često u stanju 'iskriviti istinu' pojačavanjem lažnih optužbi."
Nakon niza iranskih uhićenja i kaznenih progona, bivši novinar Glasa Amerike (VOA) ponudio je nagrade na Twitteru za ubojstva iranskih odvjetnika, istražitelja i sudaca uključenih u slučajeve povezane s prosvjedima, nudeći plaćanje u bitcoinima za ubojstva, nakon što je na internetu otkrio podatke njihovih imena i adresa. Kasnije je na Twitteru objavio da je svoje objave morao ukloniti zbog politike tvrtke, ali da njegova ponuda i dalje stoji.
Poticanje na nasilje putem surogata uobičajena je taktika u subverzivnom zapadnom hibridnom ratovanju i ima za cilj ili iskorištavanje posljedica ako sigurnosne snage reagiraju ili ih prikazati kao slabe i neučinkovite ako to ne učine.
Nije iznenađujuće da su slogani "časna sabotaža" i "moralno ubojstvo", zajedno s zapadnim medijskim izvještavanjem, ubrzo izgubili zamah nakon što je Iran nastavio nuklearne pregovore sa zemljama EU-a koje su razorene globalnom energetskom krizom i kojima je potrebna jeftina energija.
Angažiranje Azerbajdžana u hibridnom ratu protiv Irana
Nakon drugog rata u Nagorno-Karabahu 2020. između Armenije i Azerbajdžana, Iran je sve više dolazio u sukob s Bakuom. Jedna točka spora su težnje predsjednika Ilhama Alijeva za stvaranjem Turanskog koridora kako bi se promijenile međunarodne granice između Irana i Armenije. Iran se žestoko usprotivio prodorima Bakua u regiju Syunik u Armeniji i obećao je upotrijebiti sva potrebna sredstva kako bi spriječio promjene svojih državnih granica.
Istraživački centar Iranskog strateškog vijeća za vanjske odnose nedavno je objavio članak u kojem se sugerira da je drugi Karabaški rat bio paravan za stvaranje NATO-ovog Turanskog koridora u Zangezuru, koridora sličnog Hitlerovom Danziškom koridoru čije je stvaranje bilo ideološko i usmjereno na geopolitičke promjene prije početka Drugog svjetskog rata.
U članku se tvrdi da je Turanski koridor osmišljen kako bi doveo NATO izravno na sjeverne granice Irana, južne granice Rusije i zapadne granice Kine u Xinjiangu - i okružio Rusiju s Crnog mora, Kinu s Južnog kineskog mora i Iran iz Perzijskog zaljeva.
NATO-ov Turanski koridor također će geopolitički oslabiti Iran, Rusiju i Kinu i omogućiti zapadnom vojnom savezu da potakne etničke nemire među Azarima u Iranu, Tatarima u Rusiji i Ujgurima u Kini.
Neobjašnjivo, na vrhuncu iranskih "feminističkih" prosvjeda, teroristički napad ISIS-a u Shirazu odnio je živote 15 ljudi. Tenzije između Bakua i Teherana dodatno su se pojačale nakon što je otkriveno da je počinitelj ušao u Teheran iz međunarodne zračne luke Heydar Aliyev u Bakuu. Ubrzo nakon što su se ova izvješća pojavila, Baku je uhitio pet Azerbajdžanaca optuženih za špijunažu za Teheran.
Postoje i izvještaji stari više od desetljeća koji upozoravaju na prisutnost MEK-a sa sjedištem u Bakuu u Albaniji, koji je više desetljeća izvodio bombaške napade i ubojstva u Iranu.
Nakon Aliyeva nedavnog posjeta Albaniji, neslužbena izvješća sugeriraju da možda postoje planovi za djelomično preseljenje članova MEK-a u Baku. Iran je upozorio da će se dopuštanje Azerbajdžanu da postane sigurno utočište za teroriste i zlonamjerne aktere smatrati ratnim činom i okončati Alijevljevu vladavinu.
Žene, život, sloboda... i NATO
Zapadni konstrukt "Žene, život, sloboda" postao je još transparentniji kada su se tisuće okupile u Berlinu, glavnom gradu zemlje koja je donedavno bila europsko rusko plinsko čvorište i opirala se pridržavanju NATO-ove linije u rusko-ukrajinskom ratu.
Deseci tisuća prosvjednica udružile su snage u Berlinu kako bi podržae iranske žene - svi su mahali zastavom Autonomne uprave sjeverne i istočne Sirije (kurdskog režima koji podržava SAD), zastavom Slobodne sirijske vojske, zastavom iračkog Kurdistana, zastavom terorista Jaish al Adl koji djeluju na iranskoj pakistanskoj granici i zastavom Al-Ahwaza, terorističke skupine koju podupire Saudijska Arabija i koja želi zauzeti južni iranski teritorij. Zastave Azerbajdžana, Ukrajine i Izraela također su bile među pobornicima "žena u Iranu".
I okupili su se kako bi ispričali "san," san u kojem će "... susjedne zemlje [Irana] imati mir", san u kojem "nema kaosa i sukoba u Siriji, Libanonu i Iraku", san u kojem "nitko ne daje oružje Putinu da ubija Ukrajince", san u kojem su "naftne [rezerve] blagoslov, a ne pustoš...", i "ovaj san će se ostvariti samo s rušenjem Islamske Republike ."
Istog je dana američki predsjednik Joe Biden obećao potporu "iranskom snu". Sjedinjene Američke Države ponovno su mobilizirale svoje "umjerene pobunjenike" i "slobodne vojske" kako bi naftnu pustoš u još jednoj zapadnoazijskoj zemlji pretvorile u blagoslov. Ovaj put, međutim, globalna energetska kriza hara zemljama NATO-a, a ulozi su veći.
Destabilizirani Iran ne samo da se bori s ključnim ruskim zapadnoazijskim strateškim partnerom koji graniči sa strateški vitalnim Južnim Kavkazom, Afganistanom i Irakom, već također pruža priliku da se da zeleno svjetlo NATO-ovom Turanskom koridoru s katastrofalnim geopolitičkim posljedicama za Iran, Rusiju i Kinu.
Žene, život, sloboda - bez obzira na porijeklo - sada je slogan za neregularno ratovanje u protivničkoj državi Sjedinjenih Država.
Komentari čitatelja
na naše novosti