Iran
© Mohammad ALI MARIZAD / AFPMarš pro-vladinih prosvjednika u iranskom svetom gradu 3. siječnja 2018. godine
Dok stotine tisuća Iranaca izlaze na ulice za potporu svoje vlade i protiv nedavnih nasilnih demonstracija u zemlji, glavni zapovjednik Iranske revolucionarne garde (IRGC) izvještava da su neredi u nekoliko iranskih gradova od prošlog tjedna sada pod kontrolom. Tvrdeći da je "iranski narod ciljan zbog svojeg otpora prema SAD-u i njegovim slugama i za potporu potlačenih nacija širom svijeta", general-bojnik Mohammad Ali Jafari također je izvijestio da je "veliki broj uhićenih izazivača nereda koji su se našli u središtu pobune dobilo obuku od protu-revolucionarne i terorističke Mujahedin-e Khalq organizacije [MKO/MEK - Narodni mudžahedini Irana, također zvani Nacionalno vijeće otpora Irana]."

Kada je jučer predsjednik Rouhani razgovarao s francuskim predsjednikom Macronom, pozvao je Francusku da prestane podržavati MEK, koji ima sjedište u Parizu otkako su njezini čelnici napustili Iran nakon revolucije 1979. godine. Macron nije priznao potporu svoje zemlje MEK-u, ali pozvao je SAD, Saudijsku Arabiju i Izrael da ohlade svoju agresivnu retoriku. Kao što je Sirijski opservatorij za ljudska prava žlicom hranio zapadne medije lažnim informacijama o tome što se tamo događa, i baš kao što se Turska mora brinuti o petoj koloni Gulenove mreže sa sjedištem u SAD-u, Iran se mora boriti s prognanom organizacijom koju je Hillary Clinton skinula s popisa američkih terorističkih organizacija u 2012. godini.

Neometani od obične fantazije da bi se "demokratska revolucija" mogla dogoditi u zemlji koja održava redovite izbore, svi američki mediji su pokrenuti u nastojanju da "katapultiraju propagandu" protiv iranskog "islamskog režima". Fox News jučer je dao platformu Alirezi Jafarzadeh, zamjeniku ravnatelja Washingtonskog ureda MEK-a, u kojem je pozvao Trumpovu vladu da nametne sankcije (dodatne, vjerojatno, na postojeće) i da prizna njegovu organizaciju kao novu vladu Irana.

Herojska priča o pravednom porijeklu borbe za plemenite ideale protiv tiranskih režima vještački je oživjela američku politiku - desno i lijevo, uključujući i neke od navodno anti-globalističkih 'alt-medija' - proglasivši njihovu strastvenu potporu "iranskoj oporbi", koju oni prikazuju kao demokratske bijele vitezove protiv teokratskih despota koji vladaju Iranom. No, bliži pogled na "bolju opciju" koju su neki zapadnjaci nazvali "spasiteljima" Irana otkriva sasvim drugu priču.

ŠTA JE MEK?

Iran
Prosvjednici oko Shahyadovog tornja (kasnije Azadi tornja), Teheran, 1979.
MEK ima neobičnu i krvavu povijest. Poput svih revolucionarnih pokreta, počeli su s plemenitim namjerama oslobađanja ljudi iz jarma imperijalizma, ali su podvrgnuti nizu metamorfoza. Danas ga dominira kult osobnosti koji okružuje svoje vođe, Massoud i Maryam Rajavi, koji su nadzirali prijelaz od anti-cionističkog, antiimperijalističkog, pseudo-islamskog, marksističkog revolucionarnog pokreta do bizarnog kulta terorističkih samoubojstva čiji članovi vjeruju da su njihovi lideri božanski vladari Irana na-čekanju, uvjerenje koje su njihovi lideri uspješno usadili u krugovima koji stvaraju zapadne politike. (Massoud Rajavi zapravo možda više nije živ, ali njegova žena još uvijek javno vodi organizaciju.)

MEK je surađivao s Ayatollahom Khomeinijem kako bi srušio Šaha, ali je ispao iz milosti iranskog svećenstva kada se digla prašina nakon islamske revolucije 1979. godine. Khomeini je blokirao vođe MEK-a u utrci za prve predsjedničke izbore nakon revolucije. MEK je odgovorio postavljanjem demonstracija protiv Khomeinija, što je izazvalo nasilnu reakciju nove vlade i izazvalo začarani krug napada i odmazde što je dovelo do zatvaranja, mučenja i smrti tisuća Iranaca početkom osamdesetih godina, uglavnom bilo tkoga od lijevo-orijentiranog uvjerenja.

Iran
Fanatični MEK bhakta u kampu Ashraf
Sve u svemu, MEK je ubio oko 10.000 Iranaca u ratu protiv vrhovnog svećenstva. Među njihovim žrtvama visokog profila u razornim napadima bili su vrhunski iranski dužnosnici, uključujući predsjednika Rajaia i premijera Mohammada Javad Bahonar 1981. godine. Određen broj vođa MEK-a bio je uhićen i pogubljen. Rajavi i njegove pristaše pobjegli su u progonstvo u Francusku. Prilikom rekonstituiranja organizacije u Parizu, Massoud Rajavi je odlučio da mu je potreban partner kako bi zajedno s njim vodio stvari. Priča kaže da je Mayriam Rajavi postala njegova supruga kad se zamjenik unutar organizacije "dobrovoljno" razveo od nje da bi se ona mogla udati za Massouda.

Ovaj bizarni potez odjeknuo je nizom ekstremnih mjera koji su transformirali organizaciju u kult koji je postao danas. Svi bračni parovi su rekli da se moraju razvesti. Njihova djeca su poslana u udomiteljstvo s članovima MEK-a u ćelije u inozemstvu. Spolovi su bili fizički odvojeni, kako u Iraku tako i u Francuskoj, uključujući i svu djecu od rođenja. Zabranjen je kontakt očima među spolovima. Organizirane su dnevne i tjedne sjednice na kojima bi članovi priznavali svoje najintimnije misli, uključujući i njihove osjećaje prema ostalim članovima. Sve emocije trebale su biti usmjerene ka obožavanju njihovih vođa, Rajavisa i "revolucionarne borbe za slobodu Irana". Uglavnom, scientologija za muslimane.

MEK je najviše ocrnjen u Iranu zbog suradnje s Saddamom Husseinom tijekom rata Irana i Iraka 1980-ih, što je stajalo Iran oko milijun smrtnih slučajeva. Iranski dužnosnici upućuju na taj pokret kao Munafiqeena, "licemjeri", dosjetka o mudžahedinima. MEK sebe pozicionira kao opoziciju iranske vlade a Maryam Rajavi voli biti nazivana predsjednicom Irana. Ipak, čak i Zeleni pokret (iranska "obojena revolucija"), koji je u Iranu prikupio značajnu potporu u predpristupnim predsjedničkim izborima za 2009. godinu (iako sa sumnjivom podrškom zapadnih obavještajnih agencija), se udaljio od kulta. Zahra Rahnavard, supruga reformističkog predsjedničkog kandidata gospodina Hossein Mousavija, izričito je izjavila da "gospodin Mousavi, gospodin Khatami, gospodin Karroubi i svi mi u Zelenom pokretu ne smatramo da je MEK dio Zelenog pokreta".

Iran
Massoud Rajavi i Saddam Hussein (umetnut)
Do kraja 1980-ih, Rajavis je skupio snažnu oružanu snagu, oko 14.000 vojnika, koji su provodili racije u Iranu. Krajem rata Irana i Iraka, 26. srpnja 1988., šest dana nakon što je Ayatollah Khomeini najavio prihvaćanje rezolucije o prekidu vatre posredovanu od UN-a, Massoud Rajavi naredio je svojim snagama da prijeđu granicu u samoubilačkoj misiji nazvanoj Operacija Vječno svjetlo. Njihov konvoj tenkova došao je sve do iranskog grada Islamabad-e Gharb, kojeg su sravnili sa zemljom, prije nego što su bili poraženi ogromnom iranskom vatrenom moći i vraćeni u Irak. Posljednja velika ofenziva MEK-a provedena je protiv iračkih Kurda 1991. godine, kada se pridružio brutalnoj represiji Saddama Husseina u kurdskoj pobuni. Maryam Rajavi navodno je rekla svojim lojalnim podanicima,"Uzmite Kurde pod svoje tenkove i štedite metke za iransku revolucionarnu stražu".

Sa Saddamom Husseinom koji pada u nemilost Zapada u Prvom zaljevskom ratu, Rajavis je preuredio svoju organizaciju. Oni su počeli predstavljati više benignu sliku sebe Zapadu, usmjeravajući svoju energiju na širenje propagande i lobiranje zapadnih dužnosnika. Istodobno, njihovo vojno krilo vršilo je nasilne napade protiv iranskih ciljeva na Zapadu, od kojih je najspektakularniji val koordiniranih napada na dan 5. travnja 1992. kada su MEK-ovi vjernici upali u iranska diplomatska predstavništva, uzeli taoce i teško vandalirizali prostorije u New Yorku, Kanadi, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj i Australiji.

Ubrzo nakon što je američki State Department stavio MEK na svoj popis terorističkih organizacija 1997. godine, objavljeno je poučno izvješće u The Iran Brief, privatnoj mjesečnoj publikaciji koja se čita u krugovima Washingtona. Izvješće opisuje neke od nalaza Operacije Šivanja, FBI istraživanja aktivnosti MEK-a u SAD-u, koja su otkrila da je organizacija postavila stotine paravan tvrtki u SAD-u kroz koje je, između ostalog, aktivno kupovala političke pogodnosti.

Iran
Maryam Rajavi s Rudolfom Giulianijem, koji je u više navrata rekao: "MEK je jedini način da se zaustavi Iran".
Da su američki kongresnici uzimali mito nije ništa neobično, ali uzimanje doprinosa za kampanju u gotovini koja je bila izuzetno ugodna, od službeno priznate terorističke organizacije i financirana od strane Saddama Husseina u vrijeme kada su američki mediji predstavljali Saddama kao "Novog Hitlera" je prilično izvanredno. Očito su kongresmeni bili povučeni Rajavisovim nastojanjem da distancira svoj krvavi rat protiv Irana od njihove "novoosnovane misije" kako bi podigao svijest o kršenjima ljudskih prava u Iranu. Ali nisu svi bili prevareni.

Prema izvješću FBI-a iz kolovoza 2002. godine poslan Francisu Tayloru, koordinatoru za protuterorizam u Američkom državnom odjelu, FBI je izvršio nalog za pretragu pretvorenih ureda MEK-a u Falls crkvi u Virginiji, 5 milja od CIA-inog središta Langleya. FBI je istraživao kako su razne fronte (MEK, PMOI, MKO, NLA, NCRI, itd.) sve povezane. Izvješće FBI-a imenovalo je sjedište organizacije kao Rue des Gords 17, Auvers-sur-Oise, na sjeverozapadnoj obali Pariza u Francuskoj. Među zanimljivim poslasticama koje su otkrili bilo je i da su svi pozivi u MEK-ov ured u Nacionalni press klub u Washingtonu DC, proslijeđeni na adresu Falls crkve i da je službeni list organizacije (Mojahed Weekly) tamo pripremljen. FBI je također zaplijenio publikacije koje sadrže detalje o vojnim aktivnostima NLA, priručnike za obuku, mape operacija i potpisane prazne čekove za plaćanje njihovih predstavnika i financiranje njihovih aktivnosti. Suprotno onome što je vodstvo MEK-a govorilo svojim lakovjernim novacima i washingtonskim dostojanstvenicima, FBI je nedvosmisleno zaključio da "NRCI djeluje kao alias PMOI/MEK-a, usprkos svemu što ovi entiteti javno objavljuju što može zavarati autsajdere, pa čak i neke od onih unutar entiteta."

To je bilo važno FBI-u jer je, prije pet godina, 1997. godine, unatoč tome što je podmitio potpredsjednika Al Gorea dok je bio na kampanji s Clintonovima još 1992. godine, MEK bio službeno naveden kao 'FTO' (strana teroristička organizacija) od strane američkog State Departmenta jer je 70-ih godina ubio trojicu američkih vojnih časnika i tri obrambena poduzetnika u Iranu, osumnjičen je za brojne druge pokušaje atentata na američke državljane i napad na iranske ciljeve u SAD-u i Europi. To je potaknulo FBI 2004. da pokrenu kriminalnu istragu (Operacija Istočni pristup) o aktivnostima MEK-a u SAD-u.

Iran
Trening MEK-a u kampu Ashraf u Iraku
Kroz prisluškivanje, FBI-jev LA ured otkrio je da MEK planira bombaške napade iz njihovog pariškog sjedišta i da je njegova aktivnost prikupljanja sredstava zapravo povećana budući da je 1997. bila zabranjena. Novac otiman od bogatih iranskih iseljenika u SAD-u i trgovine drogom u SAD bio je "prenesen u inozemstvo kroz složenu međunarodnu operaciju pranja novca koja koristi račune u Turskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Norveškoj, Jordanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima". Iako je samo jedan pripadnik MEK-a bio osuđen u slučaju SAD-a protiv Tabatabaija, stotine članova MEK-a uhićeno je ili ispitano od strane FBI-a u zajedničkim operacijama s njemačkim i francuskim obavještajnim službama. FBI je zaključio da "ova organizacija [MEK] rutinski lobira nesvjesne članove Kongresa pod izgovorom o pitanjima ljudskih prava u Iranu".

FBI je nadalje utvrdio da je organizacija nabavila opremu i lažne putovnice širom SAD-a i Europe za članove da počine teroristička djela u Iranu. Organizacija imenuje članove u vojnom-stilu po svojoj lojalnosti, koristi složene komunikacijske metode osmišljene kako bi sakrila svoje tragove i djeluje u velikoj mjeri onako kako elementi američke obavještajne zajednice tvrde da radi Hezbollah, s ćelijama unutar ćelija i resursima koje dobijaju da obavljaju stvari. No, za razliku od znatno neprirodnih 'al Qaede' ili 'ISIS' mreža - koje su u velikoj mjeri upletene u šemu pri čemu FBI infiltrira skupine nezaposlenih muslimana, isplati im velike novčane iznose, daje im opremu za izradu bombi, a zatim ih zarobi predlažući da raznesu javne znamenitosti - teroristička mreža MEK je stvarna.

Pariški kamp MEK-a u suštini je niz zgrada složen u jedan kompleks, koji je jako čuvan s naoružanim sigurnosnim kontrolnim točkama. To je očito kako bi zaštitio svoje članove od "iranske prijetnje", ali se sumnja da je zapravo potrebno zadržati članove kulta od bijega. U intervjuu kojeg je Massoud Rajavi dao 2002 Corriere della Sera, novinar je opisao razinu sigurnosti kojoj je svjedočio:
Njegovo [Rajavino] prebivalište u Auver-sur-Oiseu, u pariškom predgrađu, slično je tvrđavi. Postoji visoki zid koji je skrivao od sumnjivih očiju. Uokolo se nalaze bodljikave žice visokog napona, kao i reflektori na zidovima koji osvjetljavaju okolinu. Put do vile Massouda Rajavija (voditeljski centar) kontrolira se s dva francuska kontrolna punkta opremljena strojnicama. Jedini ulaz u vilu čuvaju same mudžahedinske snage.
Iran
U lipnju 2003. godine, kada je francuski sud presudio da MEK i njegove brojne paravan skupine predstavljaju terorističku organizaciju, francuska protuteroristička policija pretresla je razne urede MEK-a u i oko Pariza, uključujući i njegov garnizon u Auvers-sur-Oiseu, uhitivši 160 njegovih članova i oduzimajući milijune eura. Nicolas Sarkozy, ministar unutarnjih poslova u to vrijeme, izrazio je zabrinutost što je MEK "želio da Francuska postane njihova baza podrške, osobito nakon intervencije u Iraku ", dok je Pierre de Bousquet de Florian, šef francuske domaće obavještajne službe, upozorio da je skupina "pretvorila centar Val d'Oise u međunarodnu terorističku bazu." (Njihova zabrinutost naravno bila je neprikladna s obzirom da se to događalo već desetljeće, ali govori o mješovitim osjećajima zapadnih vođa o skloništu takve opasne organizacije.)

MEK ćelije diljem Sjeverne Amerike i Europe pokrenule su akciju prisiljavajući svoje bhakte na koordinirane prosvjede, 40 članova kulta otišli su na štrajk glađu, a uz pomoć bhakta, još 16 ih se zapalilo, od kojih dvije pogubno. Maryam Rajavi i ostatak francuskog vodstva MEK-a odmah su pušteni. Što god je rečeno francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu, on je popustio odmah. MEK je od tada ostavljan na miru od strane uzastopnih francuskih vlada.

Kako je počeo mit o iranskim nuklearnim bombama

Dobivate ideju o tome koliko je oruđe MEK kad vidite njegovu ulogu u propagiranju zapadnih priča o Iranu. Tri mjeseca prije odluke francuskog suda i policijske racije, u ožujku 2003. godine, SAD su pokrenule Operaciju Iračka sloboda. Dok je Bush poskakivao po USS Lincolnu izjavljujući "Misija postignuta" u Iraku, u pozadini se događalo nešto vrlo zanimljivo, nešto što se otkrilo tek četiri godine kasnije u 2007. na BBC programu Noćne vijesti. Nazovimo ga 'izvornim iranskim dogovorom'.

Shvativši da je u interesu spriječiti Irak da sklizne u sveobuhvatni građanski rat, iranska je vlada poslala pismo u Bijelu kuću nudeći sljedeće:
  • Iran će iskoristiti svoj utjecaj kako bi podržao stabilizaciju u Iraku
  • Iran će otvoriti svoj civilni program nuklearne energije za punu međunarodnu inspekciju
  • Iran će prekinuti podržavati Hamas i Hezbollah
Zauzvrat, Iran je zatražio sljedeće:
  • Prekid neprijateljskog ponašanja SAD-a
  • Ukidanje svih ekonomskih sankcija
  • Konkretno, potraga za vodstvom MEK-a i repatrijaciji njihovih članova
Potpredsjednik SAD-a Dick Cheney odbio je ponudu.

Sve je bilo tamo; Iran je buo spreman surađivati ​​sa SAD-om u Iraku, surađivati ​​s Izraelom i Sjedinjenim Američkim Državama u Palestini, Siriji i Libanonu i omogućiti potpunu transparentnost svog nuklearnog programa... ako samo SAD odustanu od skrivanja terorista MEK-a. Američka Vlada je očigledno htjela nastaviti, ali određeni Neokonci su torpedirali sporazum .

Iran
Mohammad Mohaddessin, danas predsjedatelj Odbora za vanjske poslove NCRI (MEK), koji je predstavio "informacije" o Iranu na jednoj od stotina konferencija za tisak koje je održao u Bruxellesu i Washingtonu
Razmislite o posljedicama ovog odbijanja SAD-a da prihvati ono što je značilo izuzetnu maslinovu granu. Američka "misija postignuta" prenesena je u desetljeće dugi pokolj koji je iznjedrio ISIS. Izraelska invazija na Libanon nikad se ne bi dogodila jer bi Hezbollah bio gotov kao borbena sila. I Operacija Cast Lead nikada se ne bi dogodila jer Hamas nikad ne bi došao na vlast u Gazi.

I opet, ne možemo zaboraviti koliko je rat profitabilan za ratne huškače, koliko Izrael treba da bude okružen neprijateljskim snagama, i koliko je Saudijska Arabija spremna ići da bi zadržala svoju nezasluženu poziciju na Bliskom Istoku sabotirajući miroljubivi iranski gospodarski razvoj.

No, ono što je stvarno uvnuto ovdje je da su tri konkretne ponude koje je Iran napravio 2003. kasnije postale isti uvjeti za koje je SAD rekao kako ih Iran mora ispuniti kako bi se izbjeglo povećanje sankcija i prijetnja zračnim napadima na nuklearna postrojenja od strane SAD-a i saveznika, nakon čega slijedi sigurni sveopći rat.

Pa zašto Iranci i Amerikanci jednostavno nisu ponovno pogledali originalnu ponudu i overili je?

Zato što je od pada režima Saddama Husseina 2003. godine, dvolični MEK bio zauzet prodajom svijetu iranskog ekvivalenta velike laži o oružju za masovno uništenje. To je bio MEK koji je rekao Bušovoj Bijeloj kući da Iran tajno gradi nuklearno oružje. Zapravo, najmanje 20 "zapanjujućih otkrića o iranskom nuklearnom programu" potječu od MEK-a. Tako je, neprestana bremena propagande o Iranovim namjerama u odnosu na njezin nuklearni program proizlaze iz lažnih informacija koje je američkim vladama dao poludjeli kult koji lobira svaku američku administraciju - Trumpova je samo najnovija - kako bi zbacili iransku vladu u njihovo ime.

Naša vrsta terorista

Bivši član MEK-a Anne Singleton izvijestila je da kada je Massoudu Rajaviju postalo očito da je Saddam postao povijest, pružio je ruku Amerikancima i obećao punu suradnju u zamjenu za zaštitu. U travnju 2003. godine, SAD su javno objavile da su posredovale sporazum s Rajavisom čime je MEK zamijenio vjernost Saddamu Husseinu s američkom vladom.

Američki State Department očigledno je shvatio da je suradnja s MEK-om loša vijest i htjeli su rastaviti njihove kampove, ali ih je Pentagon htio zadržati operativnim jer je CIA shvatila da će oni biti korisni kao moć nad Iranom. Ovo je raskrižje bilo očito u članku Sunday Telegrapha iz 2007, koji je izvijestio da "jedna frakcija u američkom ministarstvu obrane želi osloboditi MEK". Ova "frakcija" zadržala je MEK živim jer je Saddam uklonjen iz vlasti. Kada je američki Kongres 2007. godine donio proračun od 400 milijuna dolara za orkestriranje promjene režima u Iranu, "frakcija" je osigurala da je MEK najveći primatelj sredstava.

Iran
© Veterans today
Seymour Hersh u 2012. godini piše u New Yorkeru da je od 2005. do 2008. godine Zapovjedništvo za specijalne operacije SAD-a provelo obuku za članove kulta ove tada-nazvane strane terorističke organizacije u 'objekt za kontraobavještajnu obuku' u pustinji sjeverno od Las Vegasa. Hershov izvor je rekao da svrha ometanja iranskog programa nuklearne energije nije bio da "eliminiraju Einsteine", već da "utječu na iransku psihologiju i moral demoraliziranjem cijelog sustava." To se proširilo na napade na naftne i plinske cjevovode, rafinerije nafte, prometnu infrastrukturu i ciljanju civila kroz neselektivne bombaške napade. Operacije je "prvenstveno obavljao MEK putem veze s Izraelcima." Čak je i izraelski virus Stuxnet koji je ometao iranske IT sustave isporučio agent MEK-a.

Sada možemo početi shvaćati kako je ovaj relativno mali igrač postao organizacija koja je plasirala vijest da je Iran dva desetljeća "tajno skrivao" postrojenja za obogaćivanje urana od IAEA-e. Koristeći problem iranskog nuklearnog oružja, MEK mreža bila je fokusirana da govori neoconovim mladim jastrebovima u Washingtonu upravo ono što su Izraelci htjeli da oni čuju. Uzimajući kao vanjski oblik NCRI ili PMOI, kult je slobodno držao press konferencije u Nacionalnom press klubu u Washingtonu, u Londonu, New Yorku, Parizu i Bruxellesu, gdje navode svoje "neimenovane izvore" (vjerojatno Mossad) i daju najnovija 'obavještenja' o Iranu.

Poslijeratne iračke vlade opetovano su naglašavale kako su željele da kult bude izvan zemlje što je prije moguće. Obitelji njegovih preostalih otprilike 3000 članova ispranih mozgova u Iraku održavali su svakodnevno bdjenje na vratima kampa pustinjskog kompleksa Ashraf do njihovog eventualnog uklanjanja iz Iraka u 2016, kada je Reuters izvijestio da je zadnja skupina 280 MEK terorista premještena u Albaniju, što je bio potez u kojem je posredovao SAD putem Agencije za izbjeglice UN-a. Još 2.000 otprilike bilo je ispraćeno prema desetak neimenovanih zemalja u EU.

U kolovozu prošle godine delegacija visokih američkih senatora sastala se s Maryamom Rajavi i drugim čelnicima MEK-a u Tirani u Albaniji. Što bi oni mogli planirati?

Iran
Viši američki senatori sastali su se s vodstvom MEK-a u Tirani u Albaniji, 16. kolovoza 2017. godine
MEK predstavlja zanimljivu studiju slučaja o tome kako se proxy snage - plaćenici, učinkovito - mogu preseliti na globalnoj šahovskoj ploči. U svibnju 2013. Le Figaro je izvijestio da su dvojica članova organizacije pronađena mrtva u Idlibu, Sirija, citirajući "europskog parlamentarca u kontaktu s anti-vladinim pobunjenicima". U kolovozu ove godine Qassem Al-Araji, član Sigurnosne komisije u Iračkom parlamentu, potvrdio je da je MEK bio angažiran u ratu kako bi svrgnuo Assada u Siriji. Iako su općenito bili oprezni u prilagođavanju svoje propagande u skladu s zapadnjačkim pričama, The Nation je izvijestio da kada je ISIS uzeo Mosul u 2015. godini, jedna web stranica MEK-a dala je slavodobitni prikaz osvajanja, odnoseći se na ISIS kao na "revolucionarne snage"."

MEK Iran
Zmija u odijelu: Maryam Rajavi govori o zlu iranske vlade na još jednoj konferenciji u kojoj je s obje strane okružena visoko plaćenim zagovornicima, a svaka je njezina riječ pozdravljena od strane vernih kultnih sljedbenika
Maryam Rajavi je postala javno lice organizacije na Zapadu, gdje već desetljeće održava maratonske konferencije u Washingtonu, Parizu, Bruxellesu i drugdje. Početni cilj MEK-a bio je da se "skine" s američke terorističke liste - a što je Hillary Clinton i učinila za njih 2012. Ali sada ne traži ništa manje od njenog trijumfalnog povratka u Teheran kao novog režima. Bivši ravnatelj CIA-e Portera Goss, dok je oplakivao poteškoće u MEK-u na konferenciji na visokoj razini u Parizu 2012. godine, izjavio je velikom broju navijača MEK-a koji mašu zastavama da "jednom kad prođemo republikanske predizbore, mislim da je sigurno da ovo pitanje [MEK] će postati prednji i središnji problem jer ono simbolizira sve vrijednosti kojima se želimo baviti na ovim izborima o nacionalnoj sigurnosti i ljudskim pravima."

Drugi koji su tijekom 2012. godine održali govore u korist MEK-a na toj pariškoj konferenciji uključivali su bivšeg gradonačelnika New Yorka Rudy Giuliani; François Colcombet, visoki francuski sudac i utemeljitelj francuskog odbora za demokratski Iran; Philippe Douste-Blazy, zamjenik glavnog tajnika UN-a i bivši francuski ministar vanjskih poslova; general Hugh Shelton, bivši predsjednik Američkog zapovjednog stožera; sudac Michael Mukasey, bivši Glavni državni odvjetnik; Ingrid Betancourt, kolumbijski predsjednički kandidat; Yves Bonnet, bivši šef francuskog protuterorizma; John Sano, bivši zamjenik ravnatelja CIA National Clandestine Servicea; general David Phillips, bivši zapovjednik američke vojne policije; Geir Haarde, bivši islandski premijer; Aiham Samarrae, bivši ministar vlade Iraka; Carlo Ciccioli, član talijanskog parlamenta; Lord Ken Maginnis, član britanskog Doma lordova; André Glucksmann, član Novih filozofa Francuske; i William Bourdon, istaknuti francuski pravnik.

To je popis govornika koji sam našao na samo jednoj konferenciji; bilo je mnogo drugih skupova i konferencija, iz godine u godinu, bezbrojni videozapisi koji su objavljeni na YouTube. Ne iznenađuje da je MEK platio svakog od tih govornika ogromnim govornim pristojbama, s novcem koji je očito dolazio kroz Saudijsku Arabiju i Izrael.

Ako MEK predstavlja "demokratsku opoziciju" koju SAD i Izrael žele vidjeti u preuzmanju vlasti u Iranu, i pretpostavljajući da su ova organizacija i njeni moćni pokrovitelji doista uključeni u iskorištavanju neslaganja u zemlji, onda ćete mi oprostiti jer ne navijam za propast još jedne bliskoistočne vlade koja je suočena s poremećenim fanaticima koji bi doslovce učinili bilo što za postizanje moći.