Tim znanstvenika koji su došli do otkrića predvodili su dr. Rhys Grinter, Ashleigh Kropp, studentica na doktorskom studiju i profesor Chris Greening s Instituta za biomedicinska otkrića Sveučilišta Monash u Melbourneu. Tim je proizveo i proučavao enzim za potrošnju vodika dobiven iz bakterije koja se obično nalazi u tlu.
Enzim je izvanredno učinkovit
Nedavni rad tima pokazao je da mnoge bakterije koriste vodik iz atmosfere kao izvor energije u okruženjima siromašnim hranjivim tvarima. Profesor Greening rekao je da se već neko vrijeme zna da bakterije mogu koristiti vodik u zraku kao izvor energije za rast i preživljavanje, uključujući i arktičko tlo, vulkanske kratere i duboke oceane. Ali se nije znalo kako to čine. U ovoj studiji, objašnjeno je kako je ekstrahiran enzim odgovoran za korištenje atmosferskog vodika iz bakterije. Enzim koji vodik pretvara u struju nazvan je Huc.
"Huc je izvanredno učinkovit, za razliku od drugih enzima i kemijskih katalizatora, on čak troši vodik ispod atmosferske razine, samo 0.00005 posto zraka koji udišemo. Rad pokazuje da se pročišćeni Huc može skladištiti dulje vrijeme. Iznenađujuće je stabilan, moguće ga je zamrznuti ili zagrijati na 80 stupnjeva Celzijusa, a zadržava svoju sposobnost stvaranja energije. Ovaj enzim pomaže bakterijama da prežive u najekstremnijim uvjetima", kaže profesor Greening.Proizvodnja čiste energije
Huc je "prirodna baterija" koja proizvodi stalnu električnu energiju iz zraka ili dodanog vodika. Iako je istraživanje tek u ranoj fazi, otkriće ima značajan potencijal za razvoj malih uređaja na zračni pogon, kao alternativu uređajima na solarni pogon.
Bakterije koje proizvode enzime kao Huc uobičajene su i mogu se uzgajati u velikim količinama. Dr. Grinter kaže da je ključni cilj budućeg rada povećanje proizvodnje Huca.
"Jednom kada ga proizvedemo u dovoljnim količinama, nebo je granica njegove upotrebe za proizvodnju čiste energije."