3D rekonstrukcija lubanje jednog od djece
© Panzer et al., International Journal of Osteoarchaeology, 2023.
3D rekonstrukcija lubanje jednog od djece
Međunarodni tim paleopatologa pod vodstvom Stephanie Panzer prikupio je više od 20 staroegipatskih mumija djece, kako bi otkrili od kojih su bolesti najviše bolovala. A razlog za tako nešto leži u činjenici da su mumificirani ostaci jedinstveno očuvani i daju više informacija o životu u prošlosti nego kosturni ostaci.

Da bi došli do bilo kakvog zaključka, nakon CT-a izračunali su gustoću kostiju ispitanika i usporedili rezultate. Sve je upućivalo na to da je 7 od 21 dječje mumije imalo jasne i upečatljive znakove anemije, tj. istaknuti frontalni svod na lubanji.

Jedan od njih imao je i tragove bolesti poznate kao talasemija, nasljednog poremećaja zbog kojeg ljudsko tijelo ne može proizvesti dovoljno hemoglobina. Ista mumija koja je pokazivala jasne znakove krvne bolesti također je imala neobično velik jezik koji ukazuje na Beckwith-Wiedemannov sindrom.

Procjenjuje se da je dijete umrlo u dobi od 1,5 godine, upravo zbog navedenih bolesti. Dok je za ostale raspon godina u trenutku smrti bio od 1 do 14 godina, s tim da se za ostale, kako ističu znanstvenici, ne može utvrditi točan uzrok smrti.

mumija
© SMB/Ägyptisches Museum und Papyrussammlung/Jens Klocke
Mumija iz slučaja talasemije. (a) Na gornjim i donjim udovima te trupu još uvijek postoje komadi tekstila koji su korišteni za omatanje tijela. Tvari za balzamiranje potamnile su kožu i obloge. Glava djeteta je duža nego inače. (b) Detaljna fotografija iste mumije i (c) 3D volumenski prikaz CT rekonstrukcije djetetove glave, koji pokazuje isplaženi jezik
Ipak, za njih je to dovoljan podatak da zaključe kako je anemija bila raširena u starom Egiptu zbog čimbenika poput pothranjenosti, parazitskih infekcija i genetskih poremećaja.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu International Journal of Osteoarchaeology.