© Roy Keeris/Flickr
Komentar: Ovo je drugi dio 20. poglavlja knjige gosp. Lescaudrona "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija".
Prethodni dio: Poglavlje 20.: Društvo prije i poslije Justinijanove kuge
Prvo poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja
Kao što smo vidjeli, ljudi dovoljno udaljeni od kataklizmi su preživjeli (na primjer Skandinavija, Velika Britanija, istočna Europa, Bliski istok, Španjolska) i, u nekim slučajevima, napredovali i širili paleokršćanstvo.
U međuvremenu je Zapadna Europa bila hrpa ruševina. Nakon više od dva stoljeća opstanka i stagnacije, nakon posljednjeg izbijanja kuge, Zapadna Europa se ponovno pojavila oko 750. godine. Ali paleokršćanstvo koje su sačuvale preživjele populacije bilo je znatno drugačije od službenog kršćanstva ili rimskog kršćanstva koje je stoljećima kasnije proširio Karlo Veliki [na engleskom i francuskom zvan Charlemagne; op.prev.]. Ovo razdoblje naziva se karolinška renesansa:
Tijekom tog razdoblja došlo je do porasta književnosti, pisanja, umjetnosti, arhitekture, jurisprudencije, liturgijskih reformi i biblijskih studija.[1]Obratite pozornost na posljednje dvije stavke: liturgijske reforme i biblijske studije; sugerira li to neku vrstu hereze? Konkretnije, najistaknutiji učinak karolinške renesanse bila je moralna regeneracija:
[Karolinška renesansa] imala je spektakularan učinak na obrazovanje i kulturu u Francuskoj, diskutabilan učinak na umjetnička nastojanja i nemjerljiv učinak na ono što je Karolinzima bilo najvažnije, moralnu obnovu društva.[2]Regeneracija podrazumijeva degeneraciju. Koji su dio društva Karolinzi smatrali degeneriranim?
Sjećate li se da je otprilike 460 godina dodano službenoj kronologiji? Slučajno ili ne, ova vremenska razlika javlja se i negdje drugdje: vladavina Karla Velikog[3] započela je 768. godine, a vladavina Konstantina započela je 306. godine.[4] Razlika između ta dva datuma je 462 godine, prilično blizu pretpostavljenih dodanih godina.
Zapravo, aludirana moralna regeneracija koja je obilježila karolinšku renesansu bila je usredotočena na rimsko kršćanstvo općenito, a posebno na Konstantina:
Ovo oživljavanje koristilo je Konstantinovo kršćansko carstvo kao model, koje je cvjetalo između 306. i 337. godine. Konstantin je bio prvi rimski car koji se obratio na kršćanstvo i iza sebe je ostavio impresivno nasljeđe vojne snage i umjetničkog pokroviteljstva.[5]"Reforma crkve", "učiniti svoje podanike moralnijima", opet se pitamo kakvu je to herezu Karlo Veliki pokušavao iskorijeniti?
Karlo Veliki je sebe vidio kao novog Konstantina i potaknuo je ovo oživljavanje pisanjem svojih Admonitio generalis (789) i Epistola de litteris colendis (otprilike 794-797). U Admonitio generalis, Karlo Veliki propisuje crkvenu reformu, za koju vjeruje da će njegove podanike učiniti moralnijima, a u Epistola de litteris colendis, pismu opatu Baugulfu iz Fulde, ocrtava svoje namjere za kulturnu reformu.[6]
Brojni autori, među njima Heribert Illig i Gerhard Anwander,[7] sumnjaju u povijesno postojanje Karla Velikog i tvrde da je on bio izmišljena figura po uzoru na povijesnog Konstantina.
Konstantin i Karlo Veliki na katedrali u Kölnu
Možda je zapravo bilo obrnuto: je li mitski Konstantin nastao po uzoru na povijesnu osobu Karla Velikog? Još jedan dokaz koji podupire ovu hipotezu je krivotvorenje Konstantinove donacije:
Valla je pokazao da dokument nikako nije mogao biti napisan u povijesno doba Konstantina (4. stoljeće) jer njegov vernakularni stil potječe iz kasnijeg doba (8. stoljeće). Jedan od Vallinih razloga bio onaj Mantis Gräfelfing.[9]Drugim riječima, Konstantinova ostavština bila je dodijeliti vrhovnu svjetovnu i duhovnu vlast Crkvi, a glavni dokaz bila je krivotvorina (vjerojatno izvedena po nalogu Pepina Le Brefa,[10] oca Karla Velikog).
Ako to nije bilo dovoljno, prema službenom narativu, papa Lav III je okrunio Karla Velikog kao cara Rimljana na Božić 800. godine.[11] 800 godina na dan nakon navodnog rođenja Isusa Krista. Nasljeđe Isusa Krista Karlu Velikom i njegov dogovor s papinstvom ne može biti jasniji.
© Friedrich Kaulbach, 1861Carska krunidba Karla Velikog, 25. prosinca 800. godine
Je li Karlo Veliki vodio teološke ratove protiv onoga što je smatrao poganskim vjerovanjima? Je li on nametao zakon (drevni testament) tamo gdje je do tada prevladavala ljubav (poruka sv. Pavla) i milosrđe (poruka Julija Cezara)?
To je ono što snažno sugerira sljedeći odlomak. Jedno je sigurno, Karlo Veliki djelovao je kao inquisitor maximus prije vremena, vodio je prve križarske ratove namećući rimsko kršćanstvo disidentima:
Karlo Veliki se želio ponašati kao pravi kralj Izraela. Amalečani su se usudili podići ruku da izdaju Božji narod, i stoga je bilo ispravno da svi do posljednjeg budu istrijebljeni. Jerihon je bio zauzet i svi koji su bili unutra morali su biti pobijeni mačem, uključujući muškarce, žene, starce i djecu, čak i volove, ovce i magarce, tako da od njih ne ostane nikakav trag. Nakon što je porazio Moapce, David, s kojim se Karlo volio uspoređivati, dao je zarobljenike ispružiti na zemlju, a dvojica od trojice su ubijena. I ovo je bio dio Starog zavjeta iz kojeg je kralj crpio nadahnuće, i teško je ne uočiti praktičnu i okrutno koherentnu primjenu tog modela u masakru u Verdenu.[13]Doista, zločini koje je počinio Karlo Veliki vođeni su u ime "zakona i čovjeka" i to proizlazi iz vlastitih riječi Karlovog prijatelja i biografa Einharda:
Nijedan rat koji je ikada poduzeo franački narod nije bio dugotrajniji, puniji zločina ili zahtjevniji u naporu. Saksonci su, kao i gotovo svi narodi koji žive u Njemačkoj, svirepi po prirodi. Jako su predani obožavanju đavla i neprijateljski su raspoloženi prema našoj religiji. Oni misle da nije sramota obeščastiti i kršiti Božje i ljudske zakone.[14]Ovdje je opsežan popis[15] ratova Karla Velikog, ima ih mnogo, a slučajno ili ne, gotovo svi njegovi ratovi bili su usmjereni na ljude koji su prihvatili paleokršćanstvo:
Akvitanski rat (778.)
Prvi rat koji je vodio Karlo Veliki, ali ne i posljednji. Akvitanija je bila uporište katarizma. Katari su potvrđeni u pisanom obliku još u 8. stoljeću nove ere:[16]
© Military WikiŠirenje "heretičkog" pokreta
Kapitular[17] uključuje nekoliko poglavlja koja govore o zemlji opustošenoj ratom. "Ove Božje crkve koje su napuštene treba obnoviti" [...] "biskupi, opati i opatice trebaju živjeti pod svetim pravilom"... Regija mora biti uništena. Da bi započeo obnovu, Karlo Veliki [Charlemagne] je ponovo naglasio vladavinu zakona, temu kojoj će se uvijek iznova vraćati tijekom svoje vladavine.[18]Lombardijski ratovi
Osvajanje Lombardije (773.-774.), Lombardijska pobuna (776.), Lombardijski rat (780.) Beneventski rat (787.), Drugi Beneventski rat (792.-?)
Lombardija je bila uporište bogumila/katara. Njihove doktrine imaju brojne sličnosti s doktrinama pavlicijanaca, koji su utjecali na njih, kao i ranijih markionita, koji su se nalazili u istim područjima kao i pavlicijanci.[19]Zapisi o Pavlicijancima potjeću još iz 660. godine.[20] Stariji su od Karla Velikog za najmanje jedno stoljeće.
Saski ratovi (771.-804.)
Najduži i najkrvaviji rat koji je vodio Karlo Veliki. Tijekom saksonskih ratova, Karlo Veliki počinio je masakr u Verdenu. Kao što je ranije spomenuto, Saksonci su zadržali neki oblik paleokršćanstva još u kasnom 6. stoljeću.
Primijetite da, iako su bili pokršteni puno prije Franaka, biograf Karla Velikog nije oklijevao demonizirati ih:
Saksonci su, kao i gotovo svi narodi koji žive u Njemačkoj, svirepi po prirodi. Jako su predani obožavanju đavla i neprijateljski su raspoloženi prema našoj religiji. Oni misle da nije sramota obeščastiti i kršiti Božje i ljudske zakone.[21]Španjolski ratovi (777.-778.), (779.-812.)
Jesu li samo Mauri bili meta gnjeva Karla Velikog? Jedna od glavnih bitaka bila je u Pirinejima, kod prijevoja Roncevaux, suprotstavila je baskijsku (vaskonsku) vojsku - ne muslimane - franačkoj vojsci.[22]
Zanimljivo je da su Baske prvi pokrstili Sasi, a ne Franci:
Baski [...] su pokrštavani jednako kao i germanski narodi neprijateljski raspoloženi prema karolinškoj ekspanziji (8.-9. stoljeće), poput Sasa.[23]Primijetite također da se teritorij Vaskona protezao od Atlantskog oceana, rijeke Garonne, jednog od žarišta katarizma sve do 14. stoljeća.
Bretonski rat (786.)
Britaniju su početkom 5. stoljeća pokrstili redovnici iz Irske[24] i znamo da je Irska bila jedno od mjesta paleokršćanstva.
Bavarski rat (787.-788.)
Bavarska je pokrštena najkasnije tijekom 7. stoljeća[25] što je prethodilo Karlu Velikom za najmanje 100 godina. Bavarska je bila jedno od mjesta "krivovjerja" kao što je prikazano na gornjoj karti.
Vikinški rat (kasne 700-te)
Manastir je opljačkan i spaljen, a redovnici ubijeni ili porobljeni. Vikinzi su započeli napade duž sjeverne obale Francuske. Karlo Veliki, franački kralj, postavio je niz obrana duž obale kako bi odbio ove vikinške napade.[26]Pripovijest o barbarizmu ne drži vodu.[27] Ako Vikinzi nisu bili barbari nego civilizirani paleokršćanski narod, koji je bio razlog za pohode na samostane?
Mnogi od najranijih zabilježenih pohoda Vikinga bili su usmjereni na britanske samostane. Neki povjesničari tvrde da je motivacija za ove napade bila osveta protiv invazije kršćanstva u Skandinaviju.[28]Vikinzima pripisuju različite razloge za napade na samostane. Čudno je da svi navedeni razlozi zanemaruju očiglednu činjenicu da su samostani, posebno u to vrijeme, bili prije svega jedina mjesta gdje su se pisali, prerađivali i prepisivali rukopisi.
Dakle, jesu li ti napadi Vikinga na samostane bili motivirani pljačkom bogatstva i zlata kao što se općenito tvrdi i/ili su ti napadi bili motivirani zbog više teoloških razloga, ukazujući na borbu između paleokršćanstva kakvog su se držali Vikinzi i rimskog kršćanstva kakvog je prozelitizirao Karlo Veliki?
Avarski rat (791.-796.)
Avari[29] su uvedeni u pravoslavlje još u 5. stoljeću.[30] Avari su živjeli na području današnje Mađarske, gdje je utemeljeno bogumilstvo.[31]
Slavenski rat (798.)
Kao što se vidi iznad, Slaveni su pokršteni već u 6. stoljeću.
Hrvatski rat (799.-803.)
Pomorska bitka gdje se Julije Cezar suprotstavio Pompejima odvijala se oko otoka Taurus, Hrvatska.[32] Kao što je prikazano na karti iznad, Hrvatska je bila jedno od glavnih mjesta bogumilstva, koje je preživjelo u Hrvatskoj, barem do 14. stoljeća, o čemu svjedoči ovaj nadgrobni spomenik:
© Croatian SchoolBogomilski nadgrobni spomenik u Hrvatskoj, 14.-15. st.
Bizant je bio prijestolnica ortodoksnog kršćanstva, čija je glavna kost razdora s rimskim kršćanstvom bilo izračunavanje proljetnog ekvinocija (više o ovoj temi uskoro).
Danski rat (808.-810.)
Danci i Sasi bili su saveznici. Karlo Veliki je vodio rat s Dancima, koji su dali pomoć i utočište saksonskom vođi Widukindu u saksonskim ratovima.[33]
Bohemijski rat (805.-806.)[34]
Kako je zabilježeno za slavensko područje, pokrštavanje je počelo, najkasnije, tijekom 7. stoljeća:
U početku je kršćanski obred u Češkoj bio slavenski obred Istočne pravoslavne crkve, ali ga je ubrzo zamijenio rimokatolički obred, uveden zbog zapadnih utjecaja.[35]Kontroverze oko proljetnog ekvinocija i Božića
U malom španjolskom selu Bercianos de Aliste preživjela je vrlo neobična tradicija:
Poznato je da Semana Santa uvijek doseže svoj vrhunac na Veliki petak, a da većina tradicionalnih kršćana procesije na Veliku subotu i Uskrsnu nedjelju (Resurrectio) gleda samo kao na dodatak. To bi bio čudan stav, budući da se kaže da se uskrsnuće - koje je centar Uskrsa - događa u nedjelju, a ne u petak. Dakle, čini se da su ovdje na djelu dvije kronologije, ona prema knjizi koja završava u nedjelju, i temeljna, ali očito tradicionalna i starija kronologija s Kristovom smrću u srijedu, njegovim kasnijim ustoličenjem i vrhuncem na Veliki petak. Ova alternativna liturgijska struja očito zanemaruje događaje u pripovijesti Evanđelja o muci, gdje se općenito vjeruje da Krist umire na križu.[36]Uskrs prethodi rimskom kršćanstvu,[37] može li potjecati iz proslave Ožujskih ida - smrti Julija Cezara i uskrsnuća tri dana kasnije?
Ovaj dvodnevni pomak bi imao smisla ako se uzme u obzir izvorna temeljna kronologija koja se izravno temelji na cezarovskoj tradiciji: Cezarova smrt bila je u srijedu, a sprovod s prikazom lika/raspela u petak.
I danas ortodoksni kršćani imaju drugačiju metodu izračuna proljetnog ekvinocija[38] koja se temelji na Julijanskom kalendaru, kalendaru koji je izumio Julije Cezar. U pravoslavnoj tradiciji, Sveto pomazanje (Cezarova smrt) je srijeda,[39] a Veliki petak je petak[40] (Cezarovo uskrsnuće).
Slična kontroverza postoji i za slavlje Božića. Primijetite da je, poput Uskrsa, Božić tradicija koja prethodi rimskom kršćanstvu. Već su ga Rimljani slavili 25. prosinca jer je to bio datum festivala Sol Invictus.[41]
Sol Invictus je bio službeni bog kasnog Rimskog Carstva i zaštitnik rimskih vojnika.[42] Kipovi su postavljeni samom Juliju Cezaru, kao Solu Invictusu.[43]
Ni u jednom evanđelju ne spominje se datum rođenja Isusa Krista. Najranije datiranje Božića napravljeno je 192. godine nove ere:
Pišući nedugo nakon atentata na Komoda 31. prosinca 192. godine, Klement Aleksandrijski daje najranije dokumentirane datume za Rođenje. Sto devedeset i četiri godine, jedan mjesec i trinaest dana, kaže on, prošlo je od tada, što odgovara datumu rođenja 18. studenoga ili, ako se doda četrdeset i devet interkalarnih dana koji nedostaju u aleksandrijskom kalendaru, 6. siječnja. Štoviše, "postoje oni koji su odredili ne samo godinu rođenja našega Gospodina, nego i dan" (Stromata, I.21), uključujući datume u travnju i svibnju, kao i još jedan dan u siječnju.[44]Julije Cezar je rođen 12. srpnja.[45] Slučajno ili ne, još i danas malo selo u Italiji slavi Božić 12. srpnja:
Božić se u Ossoli slavi u srpnju. Već četiri stoljeća, Vagna, vrlo malo selo Domodossola (Vco), slavi Blagdan djeteta, obred koji je u petnaestom stoljeću proširio franjevac San Bernardino da Siena koji je također ovdje pronašao korijene [...]Imenovanje ove godine je za 12. srpnja. Vrhunac blagdana, koji traje tri dana, je svečana nedjeljna misa s božićnim pjesmama i procesijom dül Bambin u kojoj se vidi nosivi kip Djeteta Isusa, djelo lokalnog kipara Bartolomea Zaninija Piroia iz 1730. godine.[46]Jesu li kontroverze i preostale tradicije o proljetnom ekvinociju i zimskom solsticiju pokazatelj da je rimsko kršćanstvo zamijenilo Julija Cezara Isusom Kristom? Je li potonji nastao po uzoru na prvi?
© BaillieOsnivanja irske crkve ukazuju na veliki skok 540. godine
Zašto, za vrijeme svetog Pavla, paleokršćanstvo nije zaživjelo? U gotovo 30 godina propovijedanja (29. n.e. - 55. n.e.), Pavao je okupio najviše tisuću sljedbenika.[47] Kult Julija Cezara isprva je bio ograničen na neke od njegovih vojnika, a ipak, samo nekoliko desetljeća kasnije, paleokršćanstvo je poput oluje zauzelo periferiju Zapadne Europe.
Osim toga, kao što je gore navedeno, središnje vrijednosti u srži paleokršćanstva - milosrđe, oprost i ljubav - bile su tako strane u to vrijeme.[48] Još jedna velika inovacija bilo je uvođenje monoteizma u svijetu kojim je tisućljećima dominirao politeizam.
Je li moguće da je kolektivna trauma kometnog bombardiranja i/ili novounesenog virusa pokrenula ovaj civilizacijski skok?
________________
[1] Wikipedia contributors (2021.), ''Carolingian Renaissance'', Wikipedia
[2] Contreni, John G. (1984.), "The Carolingian Renaissance", Cambridge University Press
[3] Wikipedia contributors (2021.), "Charlemagne", Wikipedia
[4] Mark, J. J. (2019.), "Donation of Constantine", World History Encyclopedia
[5] Nancy Ross (2021.), "Carolingian art, an introduction", Khan Academy
[6] Ibid
[7] Heribert Illig et al. (2002.), "Bayern in der Phantomzeit. Archäologie widerlegt Urkunden des frühen Mittelalters", Mantis Gräfelfing
[8] Vidi predhodno poglavlje: "Društvo prije i poslije Justinijanove kuge"
[9] Jeremy Norman (2021.), "Lorenzo Valla Proves that the Donation of Constantine is a Forgery", History Of Information
[10] Ross, (2021.)
[11] Barraclough, G. (2022.), "Holy Roman Empire", Encyclopedia Britannica
[12] Editors of medievalists (2022.), "Was Charlemagne a Mass Murderer?", Medievalists
[13] Ibid
[14] Ibid
[15] Editors of History Guy (2022.), "Charlemagne, King of the Franks", History Guy
[16] Philip Schaff et al. (1994.), "Nicene and Post-Nicene Fathers", Hendrickson Publishers
[17] A royal command
[18] Bentonian (2016.), "769: Charlemagne's first battle", The Eighth Century and All That
[19] Wikipedia contributors (2022.), "Catharism", Wikipedia
[20] Editors of the Encyclopedia (1911.), "Paulicians", Catholic Encyclopedia
[21] Editors of medievalists (2022.), "Was Charlemagne a Mass Murderer?", Medievalists
[22] Editors of the Encyclopedia (2022.), ''Battle of Roncevaux Pass", DBpedia
[23] Wikipedia contributors (2022.), "History of the Basques", Wikipedia
[24] Editors de Landenweb (2022.), "Brittany - Religion", Landenweb
[25] Editors of the Encyclopedia (2022.), "Bavarians", Encyclopedia of World Cultures
[26] Giotto (2022.), "Viking Invasions of Europe", University of Penfield
[27] Rachael Bletchly (2014.), "The truth about Vikings: Not the smelly barbarians of legend but silk-clad, blinged-up culture vultures", Mirror
[28] Editors of Scandinavia Facts (2022.), "Why Did the Vikings Attack Monasteries? Get the Facts", Scandinavia Facts
[29] People living in what is known today as Caucasus
[30] Wikipedia contributors (2022.), "Avars (Caucasus)", Wikipedia
[31] Wikipedia contributors (2022.), "Bogomilism", Wikipedia
[32] Shahan Garo (2019.), "The Remnants of Caesar's Civil War: Naval Battle off Tauris Island", Tldr History
[33] Editors of History Guy (2022.), "Charlemagne, King of the Franks", History Guy
[34] Ibid
[35] Carl Waldman, Catherine Mason (2006.), "Encyclopedia of European Peoples", Infobase Publishing, str. 200
[36] Editors of Divus Julius (2022.), "The death of Christ on Holy Wednesday", Divus Julius
[37] Alyson Horton
[38] ThoughtCo (2021.), "How Is the Date of Easter Determined?", Learn Religions
[39] Editors of Greek Boston (2022.), "Greek Orthodox Holy Wednesday (Holy Unction) Religious Service Overview", Greek Boston
[40] Editors of Wilstar (2022.), "Orthodox Good Friday", Wilstar
[41] E. Tylor (1889.), "Researches into the Development of Mythology, Philosophy, Religion, Art, and Custom", Vol. 2, John Murray, str.270
[42] Editors of Digital Maps of the Ancient World (2022.), "Sol Invictus", Digital Maps of the Ancient World
[43] Lilly Ross Taylor (1931.), "The Divinity of the Roman Emperor", American Philological Association, str. 65
[44] James Eason (2022.), "Sol Invictus and Christmas", University of Chicago
[45] Toynbee, Arnold Joseph (2022.), "Julius Caesar", Encyclopedia Britannica
[46] Redactors ANSA (2020.), ''Ossola festeggia a luglio il Natale'', ANSA ViaggiArt
[47] Laura Knight-Jadczyk, (2021.), "From Paul To Mark", Red Pill Press
[48] Mert Toker (2019.), "What historic/ancient civilization or society had the lowest preference for mercy?", Quora
Komentar: Slijedeće poglavlje: Poglavlje 21.: Društvo prije i poslije Crne smrti