Intersteller comets
© Roy Keeris/Flickr

Komentar: Ovo je 21. poglavlje knjige gosp. Lescaudrona "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija".

Prethodno poglavlje: Poglavlje 20. (Drugi dio): Karlo Veliki (Charlemagne)​
Prvo poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja


Uvjeti prije Crne smrti

Ugnjetavanje na početku Crne smrti bilo je prilično slično onome što se dogodilo prije Justinijanove kuge.

Početkom 13. stoljeća crkva je dvorsku ljubav osudila kao heretičku.[1] Godine 1209., papa Inocent III ., uz podršku francuske monarhije, pokrenuo je križarski rat protiv Katara.[2] Godine 1229., uspostavljena je inkvizicija.[3] Tijekom sljedećih godina barbarstva, milijun[4] nevinih Francuza je pobijeno[5] i cijela okcitanska kultura, jedna od kolijevki paleokršćanstva, je izbrisana.

Burning of heretics
© Public DomainSpaljivanje heretika
Godine 1252. papa Inocent ozakonio je mučenje.[6] Inkvizicija je progutala Europu, ostavivši stotine tisuća žrtava,[7] dok su protiv 'nevjernika' vođeni 7., 8. i 9. križarski rat.

Zatim je oko 1300. završilo srednjovjekovno toplo razdoblje, ustupivši mjesto malom ledenom dobu, a kataklizme su počele rasti po učestalosti i intenzitetu.[8] Godine 1321., posljednji katar, Guillaume Belibaste[9], spaljen je na lomači. Godine 1343., papa Klement VI. izdaje papinsku bulu kojom utvrđuje temelje za izdavanje oprosta.[10] Pet godina kasnije, 1348., Crna smrt je pogodila Europu.[11] To će na kraju ubiti stotine milijuna ljudi.[12]

Početkom 11. stoljeća filozof Avicenna razvio je koncept kurtoazne ljubavi,[13] koji su kasnije u sjevernoj Europi popularizirali Minnesingeri[14], a u južnoj Europi trubaduri, koji su utjelovili novu okcitansku kulturu.

Još je u južnoj Europi 1143. godine nove ere klerik Eberwin od Steinfelda napisao je prvo izvješće[15] o katarima. Ivan Damascen, koji je pisao u 8. stoljeću nove ere, također bilježi raniju sektu zvanu "Katari", u svojoj knjizi O herezama, preuzetu iz sažetka koji daje Epifanije Salaminski u svom Panarionu.[16] Ovo sugerira da su katari bili aktivni desetljećima prije nego što su dovoljno narasli da bi bili vrijedni spomena u pisanom dokumentu.

12. stoljeće obilježilo je i pojavu prve gotičke građevine nakon više od tisućljeća rimske arhitekture. Bazilika Saint Denis u Parizu bila je prva gotička građevina,[17] započeta 1140. godine, nakon koje je 23 godine kasnije uslijedila Notre-Dame de Paris[18]:

Notre-Dame
Notre-Dame de Paris noću
Uvjeti nakon crne smrti

Kao i za Justinijanovu kugu, trebala su proći stoljeća da se civilizacija ponovno oporavi nakon Crne smrti. Doista, europsko stanovništvo nije vratilo svoju razinu iz 1300. sve do 1500-ih.[19] Međutim, kataklizme izazvane kometama bile su slabije tijekom Crne smrti.

Inkvizicija (1229. - 1821.),[20] Crna smrt (1347. - 1837.)[21] i Malo ledeno doba (1350. - 1800.)[22] - svi su se uskladili tijekom gotovo istog vremenskog razdoblja od pet stoljeća.

Slično oporavku od Justinijanove kuge, oporavk od Crne smrti prikazuje osobine nalik životnoj eksploziji. Na primjer, plodnost žena je neočekivano porasla:
Nakon prestanka Crne kuge, posvuda je bila zapažena veća plodnost žena − veliki fenomen, koji, od svoje pojave nakon svake razorne kuge, uvjerljivo dokazuje, ako to ijedna pojava može učiniti, prevlast više sile u smjer općeg organskog života.[23]​
Isto tako, prosječna visina se znatno povećala:
U Švedskoj, u regiji Lund, utvrđeno je da su žene narasle nešto više (2,5 cm) u generaciji nakon Crne smrti.[24]​
Povećana plodnost i visina obično su obilježja zdrave populacije. Ovo nisu karakteristike koje biste očekivali u Švedskoj nakon stoljeća pandemija kada je zemlja još bila opustošena glađu, pothranjenošću, bolešću, hladnim vremenom i tugovanjem. Je li virus Crne smrti izazvao korisne genetske promjene koje su povećale plodnost i visinu preživjelih?

Posljedice Crne smrti nisu obilježene samo fiziološkim promjenama. Učinci na sam način razmišljanja mogli bi biti čak i veći.

Renesansa se pojavila tijekom prvih epidemija crne smrti (oko 1347.-1353.). Od svih mjesta, vjeruje se da je renesansa započela u Firenci, Italija,[25] koja je bila prva zapadnoeuropska zemlja koju je pogodila Crna kuga. Italija je možda čak bila prva pogođena zemlja u svijetu budući da navodna migracija epidemije s Krima u Italiju ne prolazi činjenično ispitivanje.[26]
​
Unutar Italije, Firenca je bila jedan od gradova s ​​najvećim brojem umrlih. U samo četiri godine (1348. - 1352.) stanovništvo se više nego prepolovilo:
Do srpnja i kolovoza [1348.], najbolje procjene pokazuju da je bilo 400 smrtnih slučajeva dnevno od kuge [...] do 1352., stanovništvo Firence je palo na manje od polovice onoga što je bilo početkom 1348. godine. Gotovo 60.000 ljudi koji su živjeli u gradu je umrlo, a oni koji nisu umrli, u velikom su broju pobjegli na selo, što je dovelo do daljnje depopulacije grada.[27]​
​Unatoč potpunom razaranju koje je doživjela Firenca, ili baš zbog toga, tri najveća uma cijeloga svijeta iz doba Renesanse rođena su u ovom gradu ili njegovoj neposrednoj blizini:
Neki povjesničari su pretpostavili da je Firenca bila rodno mjesto Renesanse kao rezultat sreće, tj. jer su "veliki ljudi" slučajno rođeni tamo: Leonardo da Vinci,[28] Botticelli[29] i Michelangelo[30] su svi rođeni u Toskani.[31]​
​Možda je, kao što gore spomenuti citat sugerira, rođenje trojice najvećih umova renesanse bilo pukom srećom ili je možda integracija virusne sekvence virusa Crne smrti u genom preživjelih i njihovo potomstvo omogućila novi način razmišljanja?
Na neki način renesansni humanizam nije bio filozofija nego metoda učenja. Iako su se povjesničari ponekad borili da precizno definiraju humanizam, većina se odlučila za "srednju definiciju... pokret za oporavak, tumačenje i asimilaciju jezika, književnosti, učenja i vrijednosti antičke Grčke i Rima".[32]​
​Uočite temeljnu promjenu paradigme u usporedbi sa Srednjim vijekom. Kao da je čovjek zamijenio Boga.
Iznad svega, humanisti su ustvrdili "genijalnost čovjeka... jedinstvenu i izvanrednu sposobnost ljudskog uma".[33]​
​Konkretno, empirizam je označio isključivi fokus na vidljive činjenice nauštrb nevidljivog i, time, raskol između religije i znanosti:
Empirizam je počeo zahvaćati znanstvenu misao. "Znanstvenici su bili vođeni iskustvom i eksperimentom te su počeli istraživati ​​prirodni svijet kroz promatranje", rekao je Abernethy. "Ovo je bio prvi pokazatelj razlike između znanosti i religije.[34]
​Crna smrt je vjerojatno bila važan uzrok za Renesansu, koja je pokrenula temeljno novi način razmišljanja, pomak od religijskih uvjerenja prema znanstvenim spoznajama:
Umjesto da vjeruju u Boga, ljudi su počeli razmišljati o znanosti.[35]​
​Razlog za prelazak s religije na znanost obično se pripisuje gubitku vjere izazvanom Crnom smrti:
Ljudi su išli u Crkvu i nadali su se Božjem oprostu. Međutim, širenje Crne smrti nije prestalo. Mrtvo tijelo natjeralo je ljude da počnu pronalaziti drugi novi put. Umjesto da vjeruju u Boga, ljudi su počeli razmišljati o znanosti.[36]
Ako je tako, zašto je Justinijanova kuga izazvala upravo suprotne učinke, naime oživljavanje odanosti religiji, posebice kršćanstva?

Smrt vjere ne bi objasnila ni zašto je Firenca, od svih mjesta, bila kolijevka renesanse, ili zašto su tri najbriljantnija genija renesanse rođena u blizini Firence unutar 3 desetljeća.

Što ako je pravi uzrok renesanse doista bila Crna smrt, ne toliko kroz razaranje koje je izazvala, već radije kroz genetske mutacije u ljudskom genomu izazvane virusom? Pitanje vrijedi postaviti s obzirom da se zna da su virus ebole[37] i virus velikih boginja,[38] dva najbliža rođaka virusa Crne smrti i više puta su integrirani u genom ljudi i drugih kralježnjaka.
Human Fragility Salvator Rosa
© Commons"Krhkost čovjeka", Salvator Rosa, oko 1640. godine
_______________

[1] Roger Boase (1986.), "Courtly Love" in Dictionary of the Middle Ages, Charles Scribner's Sons, Vol. 3, str. 667-668; također vidite članak "Dvorska ljubav", Wikipedia
[2] Bird, J. (2014.), "Crusade and Christendom", Outside the Americas, str. 66
[3] Tyerman, C. (2006.), "God's War: A New History of the Crusades", Harvard University Press, str. 602
[4] Quénot, K. (2012.), "Cathares : Le massacre oublié", Hugo et Compagnie, str. 11
[5] U Beziersu je cijelo stanovništvo, procijenjeno na 20 000, zaklano u ime "izvršenje milosrđa". Tijekom te epizode, opat Citeauxa, Arnaud Amaury, navodno je rekao: "Pobijte ih sve. Bog će znati svoje."
[6] Tracy, L. (2012.), "Torture and Brutality in Medieval Literature: Negotiations of National Identity", Literary Collections, str. 22
[7] Samo je Španjolska inkvizicija između 1480. i 1815. izbrojala oko 350 000 žrtava (spaljenih, mučenih, osuđenih).
Vidi: Pérez, J. (2006.), "The Spanish Inquisition: A History", ‎Yale University Press, str. 170
[8] Baillie, M. (2006.), "New Light on the Black Death", Tempus, str. 136-160
[9] Gauthier Langlois (2012.), "Bélibaste, le dernier parfait cathare occitan'', Paratge
[10] Diana Wood (2003.), "Clement VI: The Pontificate and Ideas of an Avignon Pope", Cambridge University Press, str. 32-33.
[11] Baillie, M. (2006.), "New Light on the Black Death", Tempus, str. 145-155
[12] Samo prvo izbijanje (1347.-1351.) odnijelo je oko 75 milijuna života.
Vidi: Edwards, K., And America Quaked: A Chilling Series of Visions of a Future American, str. 100
[13] G. E. von Grunebaum (1952.), "Avicenna's Risâla fî 'l-'išq and Courtly Love", Journal of Near Eastern Studies, 11 (4): 233-8; također vidite članak "Dvorska ljubav", Wikipedia
[14] Moller, H. (1960.), "The Meaning of Courtly Love", The Journal of American Folklore, 73(287), 39-52
[15] Matthew A. McIntosh (2020.), "The Medieval Cathari: Religious Sect Wiped Out in the Albigensian Crusade", Brewminate
[16] Schaff, Philip et al. (1994.), "Nicene and Post-Nicene Fathers", Second Series, vol. 14: Hendrickson
[17] The Editors of Encyclopaedia Britannica (2021.), "Gothic architecture", Encyclopaedia Britannica
[18] Actes du colloque scientifique tenu au Collège des Bernardins (2013.), ''Notre-Dame de Paris 1163-2013'', BREPOLS
[19] July Galens et al. (2001.), "The Late Middle Ages", Middle Ages Reference Library
[20] Inkvizicija je službeno ukinuta šest stoljeća nakon svog nastanka, 1821. godine.
Vidi: Juan Antonio Llorente et al. (2009.), "J. History of the Spanish Inquisition", ‎Kessinger Publishing, str.247
[21] Kelly, J. (2006.), "The Great Mortality: An Intimate History of the Black Death", Harper Perennia, str. 135
[22] Husher, J. (2008.), "Facts and Myths Facing Today's World", iUniverse, str.17-30
[23] Dobler Sacha (2017.), "Black Death and Abrupt Earth Changes in the 14th century", Abrupt Earth Changes, str.35
[24] Lagerås, Per (2015.), "Environment, Society and the Black Death: An interdisciplinary approach to the late-medieval crisis in Sweden", Oxbow Books
[25] Dick Harrison (2000.), "Den värsta katastrof som drabbat Europa", Ordfront
[26] Hannah Barker (2021.), "Laying the Corpses to Rest: Grain, Embargoes, and Yersinia pestis in the Black Sea, 1346-48", Speculum 96
[27] Dorsey Armstrong (2021.), "The Black Death: How It Ravaged Florence", The Great Courses Daily
[28] (1452. - 1519.) rođen u metropolitanskom području Firence
[29] (1445. - 1510.) rođen u Firenci
[30] (1475. - 1564.) rođen u Arezzu, 80 km (50 mi) od Firence
[31] Wikipedia contributors (2021.), "Renaissance", Wikipedia
[32] Hayden Spencer (2018.), "English Literature: From Renaissance to Seventeenth Century", Scientific e-Resources, str.10
[33] Ibid
[34] Jessie Szalay (2016.), "The Renaissance: The 'Rebirth' of Science & Culture", Livescience
[35] Bartleby Editors (2021.), "The New Ways Of Thinking Influenced The Renaissance", Bartleby Research
[36] Ibid
[37] Belyi, V. et al. (2010.), "Unexpected inheritance: multiple integrations of ancient bornavirus and ebolavirus/marburgvirus sequences in vertebrate genomes", PLoS pathogens, 6(7), e1001030
[38] Alison P. Galvani (2003.), "Evaluating plague and smallpox as historical selective pressures for the CCR5-Δ32 HIV-resistance allele", Proceedings of the National Academy of Sciences