zastave
© Guliver Image
Prije nekoliko dana utjecajni američki medij Bloomberg kroz pero svog komentatora Javiera Blasa napisao je tekst pod naslovom "Europska petrokemijska industrija ide u smrt", u kojem je, između ostalog, navedeno kako će se u Europskoj uniji 2024. godine zatvoriti brojne petrokemijske tvrtke.

U tekstu se navodi kako je "danas prirodni plin oko pet puta skuplji u Europi nego u Sjedinjenim Državama".
"Sada je puno jeftinije kupiti etilen, sirovinu za proizvodnju plastike, u Teksasu i poslati ga preko Atlantika u Europu na preradu nego ga proizvoditi na kontinentu. To je upravo ono što petrokemijske tvrtke sada rade. Konačni rezultat je slabljenje gospodarske aktivnosti u Europi, promjene u trgovinskoj bilanci u kemijskoj industriji EU te u konačnici gubitak radnih mjesta i gubitak energetske sigurnosti." - stoji u navedenom tekstu.
"Europa je Aziji dala svoje ostale industrije. Ljevaonice čelika, tvornice tekstila i brodogradnja preselile su se na istok. Ovaj put konkurencija nije samo Kina, već i Sjedinjene Američke Države jer imaju ugljikovodika u izobilju. Pod predsjednikom Joeom Bidenom domaća proizvodnja ugljikovodika naglo je porasla". - navodi se u tekstu utjecajnog američkog medija.

S obzirom kako znamo da je perjanica europske kemijske industrije Njemačka (dovoljno je ukazati na njenog stoljetnog petrokemijskog diva, jednog od najvećih u svijetu uopće - BASF koji je veliki dio proizvodnje zbog navedenih problema već prebacio, najvećim dijelom u Kinu ali i u SAD) - jasno je da Bloombergov tekst zapravo ukazuje na velike njemačke gospodarske probleme koji će se onda odraziti i na veliki dio ostalih članica Unije.

Za Ukrajinu novca mora biti

Naime, upravo su ovih dana objavljene i poražavajuće informacije o stanju njemačkih financija odnosno državnog proračuna, što, međutim, nije smetalo njemačkom ministru obrane Borisu Pistoriusu da u jučerašnjem posjetu Kijevu Ukrajini obeća dodatnu vojnu pomoć u iznosu od 1,3 milijarde eura.

"Imam čast najaviti novi paket", rekao je Pistorius na medijskoj konferenciji u ukrajinskoj prijestolnici. Uključuje još četiri protuzračna raketna sustava srednjeg dometa IRIS-T, streljivo od 155 milimetara i protutenkovske obrambene mine Panzer - objavio je POLITICO.

"Sveukupno je to paket vrijedan 1,3 milijarde eura i sasvim sam siguran da će to pomoći vama i vašoj borbi protiv ruske agresije. Pouzdano stojimo uz Ukrajinu", rekao je Pistorius. Iako će Europska unija vjerojatno propustiti svoj samonametnuti rok za isporuku milijun topničkih granata Ukrajini do ožujka 2024., Pistorius je rekao da je njemačka vlada uključila dodatnih 20 000 topničkih granata od 155 mm uz već najavljenih 140 000 za iduću godinu. "Sveukupno 160.000 za sljedeću godinu - s povećanjem broja, nadam se, 2025.", dodao je njemački ministar obrane.

Nije teško zaključiti kako Njemačka, očito, u praksi potvrđuje svoj status i ulogu koju joj je zadao Washington: stožerne europske zemlje, koja će preuzeti potrebe financiranja Ukrajine bez obzira na sve, dok se Bidenova administracija trenutačno sučeljava s proračunskom blokadom od strane Kongresa po pitanju daljnje pomoći toj zemlji i Izraelu.

Zato je, kada je u Kijev gotovo istodobno kao i Pistorius stigao i američki ministar obrane Lloyd Austin, potonji Kijevu obećao novi - nikad skromniji paket američke vojne pomoći od svega 100 milijuna dolara.

Italija se ruga Njemačkoj

Ovakav razvoj stanja nije mogao neopaženo proći u jednoj od najvažnijih članica Europske unije - Italiji.

U danas objavljenom članku američkog Bloomberga pod naslovom "Melonijina Italija trijumfira nad Njemačkom zbog njenog fiskalnog fijaska" navodi se kako bi se talijanskoj premijerki Giorgii Meloni mogla oprostiti svojevrsna zluradost "dok je gledala na razvoj debakla njemačkog proračuna".

Niz fiskalnih pobjeda Rima upravo se poklopio s krizom koja potresa koaliciju kancelara Olafa Scholza u Berlinu nakon što je katastrofalna sudska presuda dovela u sumnju planove financiranja najvećeg europskog gospodarstva.

"Nijemci griješe" - komentirao je ono što se događa u Berlinu Carlo Alberto Carnevale Maffe, profesor poslovanja na Sveučilištu u Milanu.

Profesor je podsjetio da je Italiju dugo vremena tresao politički i ekonomski kaos, ali se situacija stabilizirala zahvaljujući Melonijinoj vladi. Otuda sve vidljiviji kontrast s Njemačkom, gdje je Scholzova koalicija u krizi bez presedana. Sud je već doveo u pitanje primjerenost državne financijske strategije i korištenje nedržavnih sredstava koja su još uvijek dio proračuna.

Bloombergovi analitičari zaključuju kako bi, umjesto Italije, Njemačka uskoro mogla postati "bolesnica" EU. Osim toga, 2023. je bila prva godina u posljednjih 20 godina kada je talijansko gospodarstvo poraslo, ali njemačko nije.

Zaključak

Rekli bismo (nikako ne zlurado, jer njemačko stanovništvo ništa nije krivo kao niti bilo čije drugo): sve se vraća sve se plaća!

Ne tako davno, još u doba kancelarke Angele Merkel kojeg se svi živo sjećamo, Berlin je bio taj koji je s visoka, i Italiji i Grčkoj (ali i ne samo njima), odobravao europsku pomoć za izlazak iz krize i golemog zaduženja davanjem financijskih "lijekova na kapaljku" - uvijek i obvezno uz uvjet provedbe strogih ekonomskih i socijalnih reformi, "stezanja remena" i td., što je samo produbljivalo jaz između bogatih i siromašnih.

Remen su, naravno, u pravilu stezali oni siromašniji, ali svejedno, do popravka njihovog životnog standarda nikada nije došlo. Štoviše, postajao je sve lošiji, a benefite je od svega ubirao najvećim dijelom ionako bogati financijski sektor.

Sada politika kancelara Olafa Scholza - i ekonomska i migrantska i bilo koja druga - dovodi do jačanja nezadovoljstva njemačkih građana kao i do jačanja desnih snaga ali i radikalizma u društvu, što je itekako vidljivo i kroz rezultate lokalnih izbora u nizu regija i gradova gdje jačaju oporbene snage CDU ali, ubrzano, i Alternativa za Njemačku - AfD. Ova potonja, pritom, ne više samo na prostoru nekadašnjeg DDR-a gdje joj je baza, već sve više prodire i duboko u biračko tkivo zapadne Njemačke što je donedavno bilo nezamislivo.

Kamo to sada ubrzano klizi Njemačka vjerojatno ne zna ni savezna vlada u Berlinu. Prečesto izgleda kako politiku vodi potpunim oportunizmom, pukom inercijom bez ikakvih konkretnih strategija - pa kud ih voda odnese.

Bit će po svih bolno ako ta voda preuzme kontrolu nad kormilom i nasuče njemački brod na opasne hridine.