poplave kongo
© Justin Makangara/Afp/Profimedia/Justin Makangara/afp/profimediaPoplava u Kinshasi, glavnom gradu Demokratske Republike Kongo
Deseci tisuća ljudi u Demokratskoj Republici Kongo trenutno žive u privremenom smještaju i čekaju pomoć vlade nakon što je zemlja početkom godine doživjela najgore poplave u zadnjih šest desetljeća, prenosi The Guardian.

Više od 300 ljudi je preminulo, a otprilike 280 tisuća kućanstava diljem polovice zemlje je bilo prisiljeno napustiti svoje domove, otkako su počele obilne kiše krajem studenog 2023. godine. Oštećeno je više od 1500 škola, 267 bolnica i domova zdravlja, 211 tržnica i 146 cesta.

U siječnju je vlada službeno proglasila hidrološku i ekološku katastrofu, nakon što se izlila rijeka Kongo i poplavila glavni grad Kinshasu. Predsjednik zemlje Félix Tshisekedi, koji je osvojio svoj drugi mandat u prosincu, prošlog je tjedna naredio ministrima da ozbiljnije urgiraju po pitanju krize.

Ministrica za humanitarno djelovanje, Modeste Mutinga Mutuishayi, poslana je da nadgleda distribuciju deka, lonaca i šatora za 900 kućanstava u glavnom gradu. Građani nisu zadovoljni dosadašnjom reakcijom i pomoći vlade, navodeći da "šute o poplavama".

- Vlada tek treba poslati ljude u pogođene pokrajine. Imamo srednju školu ovdje u Kisanganiju koja je pretrpana. Mnogi učenici mijenjaju način na koji putuju u školu jer su uobičajene ulice koje koriste poplavljene - rekao je Jackson Lukungula, iz pokrajine Tshopo na sjeveroistoku zemlje.

Mado Ekembe iz Cité du Fleuve, stambenog naselja u Kinshasi koje se nalazi uz obalu rijeke Kongo, rekla je da nije iznenađena neaktivnošću "jer se uvijek suočavaju s poplavama bez pomoći od kongoanske vlade".

- Želja nam je da se vlasti u našoj zemlji ponašaju kao vlasti susjednih zemalja poput Republike Kongo, s druge strane rijeke Kongo. Kad se tamo dogodi katastrofa, vladini se ljudi brzo pojave, donose hranu i ostale bitne stvari kako bi pomogli unesrećenima. Ovdje nadležni ne poduzimaju ništa - dodaje Ekembe.

Najmanje 17 ljudi je poginulo, a 320 tisuća stanovnika je pogođeno poplavama u Republici Kongo, čiji se glavni grad, Brazzaville, nalazi na suprotnoj obali od Kinshase.

Šef osoblja u ministarstvu humanitarnih poslova Demokratske Republike Kongo, Jackson Luneno, rekao je da se potrebe ljudi još uvijek procjenjuju jer su vodostaji i neprohodne ceste dužnosnicima otežali posjet mnogim poplavljenim područjima. Ministarstvo također navodno čeka potpisivanje hitnog proračuna.

- Naš sustav upravljanja humanitarnim poslovima još je u svojim početcima. Radimo s agencijama UN-a na osmišljavanju sustava humanitarne intervencije koji će nam omogućiti da uvijek budemo spremni kad se dogodi katastrofa - objašnjava Luneno.

Kina je donirala 100 tisuća dolara za pomoć, a Japan šatore, deke i madrace. Luneno se nada da će i druge zemlje slijediti njihov primjer kad vladini timovi završe "utvrđivanje potreba zemlje". Dobrotvorna organizacija Médecins Sans Frontières otvorila je hitnu kliniku u Kinshasi.

Liječili su 150 ljudi od malarije i 65 od trbušnog tifusa. Voditelj MSF-a u Kinshasi, Dago Inagbe, rekao je da neki od pacijenata opisuju osjećaje tjeskobe i suicidalnih misli jer su izgubili sve.

Emmanuel Yaki, 70-godišnji umirovljeni mehaničar iz gradske četvrti Kinsuka-Pêcheurs, pokušava prebroditi katastrofu tako da prodaje komade drva i namještaja koji plutaju pokraj njegovog imanja.

- Ovaj sam tjedan prodao vrata za 23 tisuće franaka, bila su od crnog drveta. Uhvatio sam ih kukom. Očekujem da ću drvo i daske prodati trgovcima - objašnjava Yaki.

Većina domova u Kinsuka-Pêcheursu bila je poplavljena, ali Yaki je uspio spasiti dio svojih stvari s drugog kata kuće.

- Na kraju svake godine doživimo neke poplave, ali ovaj put su prevelike - rekao je, skupljajući plastične boce koje su plutale pored njegove kuće.

Ostatak građana si pokušava međusobno pomoći, budući da konkretnog rješenja od vlade još nema. Alice Shabani ugostila je tri obitelji koje nemaju gdje živjeti.

- Kada sam čula ljude kako vrište da voda prodire u njihove kuće iza moje parcele, nisam oklijevala poželjeti im dobrodošlicu u svoju kuću. Dođe mi da plačem, kao da se meni dogodilo - prisjeća se Shabani.