DNK drevnog Feničanina pokazuje europsko porijeklo
© M.Rais / Creative Commons Rekonstrukcija izgleda mladog Feničanina, prozvanog “mladić iz Birse”, a po tvrđavi gdje je pokopan. Podsjetimo, riječ je o monumentalnom zadnju koje je dominiralo nad Kartagom, a porušeno je u Trećem punskom ratu

Iako su bili jedna od najmoćnijih civilizacija antike, s uporištima na području današnjeg Libanona i Tunisa, o Feničanima se, uz arheološke nalaze, ponajviše zna iz počesto neobjektivnih rimskih i grčkih izvora. Poznati kao vrsni trgovci i pomorci, Feničani su u razdoblju od 1.500 godine pr.Kr do 300 godine pr. Kr. bili jedna od dominantnih sila na području Mediterana, utemeljivši poznate feničke gradove Tir, Sidon i Biblos na Bliskom istoku, a isto tako i slavnu Kartagu u sjevernoj Africi, koja je u doba Punskih ratova zaprijetila čak i samom Rimu.
DNK drevnog Feničanina pokazuje europsko porijeklo

Međutim, sve do danas postoje dvojbe tko su bili Feničani i otkud su došli. I dok se u modernoj historiografiji smatra kako su navedeni potekli s Bliskog istoka, nedavno genetičko istraživanje provedeno na posmrtnim ostacima mladog Feničanina iz Kartage, koji je preminuo prije 2.500 godina baca novo svijetlo na možebitno porijeklo ovog naroda Starog vijeka.

Otkriveno je kako je dotični pripadao prastaroj europskoj haplogrupi U5b2c1, koja je ovime prvi put pronađena na području sjeverne Afrike. „U5b2c1 je jedna od najstarijih haplogrupa u Europi, povezana s lovcima sakupljačima. U današnjoj je populaciji navedena iznimno rijetka, s udjelom manjim od 1%“, otkrila prof. Lisa Matisoo-Smith s novozelandskog University of Otago, ujedno koautorica istraživanja

Analizirajući DNK drugih prastarih populacija koje su živjele na području Europe, spomenuta haplogrupa pronađena je kod dvije grupe lovaca sakupljača, koje su živjele na sjeverozapadu Španjolske, u blizini područja gdje danas žive Baski, kao jedna od najstarijih europskih populacija. Štoviše, smatra se kako je haplogrupa U5b2c1 zajednička svim lovcima sakupljačima koji su živjeli u Europi.

Razlog zbog čega je dotična haplogrupa danas rijetka, prema svemu sudeći, leži u činjenici što su poljodjelci s Bliskog istoka, koji su kontinuirano naseljavali europski prostor, potiskivali lovce sakupljače, koji su svoje posljednje utočište našli na Iberskom poluotoku. Štoviše, analiza mitohondrijske DNK upućuje na to kako su preci mladog Feničanina na prostor sjeverne Afrike vjerojatno došli s područja današnjeg Portugala.
DNK drevnog Feničanina pokazuje europsko porijeklo
„I dok je val poljodjelaca s Bliskog istoka uglavnom zamijenio ove lovce sakupljače, neki od njih su možda preživjeli na području Iberskog poluotoka i otoka u blizini, da bi se potom preselili u heterogenu populaciju Kartage u sjevernoj Africi, i to putem feničkih i punskih trgovinskih ruta“, konstatirala je prof. Matisoo-Smith, uputivši nas time na vjerojatan zaključak kako su Feničani s područja Kartage vjerojatno bili kombinacija bliskoistočnih i iberskih utjecaja.