Voltaire
"Kako biste saznali tko vlada nad vama, jednostavno otkrijte koga vam nije dozvoljeno kritizirati." - Voltaire
U našoj kući najzanimljiviji razgovori započinju oko doručka za stolom prije nego započnemo s radom toga dana. Teme variraju u rasponu od čudnog životinjskog ponašanja do politike i svega između toga. (Hmm... zapravo, "čudno životinjsko ponašanje" i "politika" bi mogli imati više zajedničkog nego bi netko pomislio!) U svakom slučaju, ovoga jutra razgovor je doveo do razmišljanja jednog člana naše obitelji da je sve baš kako sam opisala u jednom od svojih poglavlja Vala prije nekih 16 godina, da možemo pogledati kroz prozor i vidjeti aute kako prolaze, ptice skakuću posvuda, ljudi idu svojim poslom kao da je sve isto kao prije, ali nije; i znati da nije može imati duboki, unutarnji učinak na čovjeka.

U Valu sam pisala o problemu postajanja svjesnim, preko prikupljanja dokaza i spajanja točki, o tome da bi naša stvarnost mogla biti/mora biti utisnuta u neku bizarnu 'hiperdimenzionalnu stvarnost', te da živimo naše živote slično primjeru koji je dao Platon u njegovoj priči o Špilji. Čitati o takvim stvarima kao što su 'Platonovi svjetovi ideja' je zanimljiva intelektualna vježba, no za mene, i mnoge druge, to je iskustvo koje osjećam snažno u sebi. U svakom slučaju tekst u pitanju ide ovako:
"Kroz mnoga stoljeća, tisućljeća čak, jednostavne religije i društvene dinamike su dominirale većinom svijeta. Ovo je bilo moguće zbog toga što čak i kad je bilo upada jednog od tih hiperdimenzionalnih bića u našu stvarnost, kad bi navratili večerati, da tako kažem, to je bilo lako za sakriti zbog manjka komunikacije između plemena i ljudi.

Kada sjedimo u našim udobnim domovima i gledamo u našu stvarnost, uključujući i onu izvan naših prozora, vidimo stabilnu fasadu. Automobili prolaze ulicom, dovozeći ljude do njihovih domova i odvozeći ih negdje dalje u njihovim raznolikim svakodnevnim aktivnostima; sunce sja; djeca prolaze, pričaju i smiju se. Svi su uključeni u svoje živote na neposredan i prepoznatljiv način, vjerujući da je ovaj život koji žive onakav kakvim se doima.

Međutim, ponekad se nešto bizarno dogodi nekome i ljudi se pokušavaju nositi s tom anomalijom u prostorno-vremenskom kontinuumu. Obično se radi o dovoljno maloj stvari koju mogu blokirati i zaboraviti, a to moraju učiniti, jer previše odskače od normalnog prihvaćenog toka događaja. Ona se mora pomesti pod tepih.

Ponekad se veće stvari dogode u stvarnosti - dokaz o hiperdimenzionalnom kontrolnom sistemu se pojavi, ili se zavjesa naše stvarnosti poremeti nekako - što postane vijest i o tome bude izviješteno. Charles Fort je proveo mnogo godina skupljajući ovakvu vrstu stvari iz novina i magazina širom svijeta.

Kada se to dogodi, prihvaćeni sustav uvjerenja žurno krene potisnuti to iskustvo tako da se svi mogu vratiti svojim pojedinačnim i kolektivnim iluzijama. Budući da su takvi događaji lokalizirani, lako ih je i zataškati. U prošlosti je to bilo puno lakše učiniti nego danas.

Dok čitate prikupljene informacije Charlesa Forta možete vidjeti kako je izvanzemaljska stvarnost, o kojoj se naširoko izvještava danas, bila jednako aktivna tada kao što je i sada. Zapravo, možete vidjeti da čak može biti donekle ciklična. Kao što imamo cikluse u proizvodnji hrane, sađenju, uzgajanju i ubiranju, tako možda hiperdimenzionalna bića ubiru nas prema nekom "sezonskom" pravilu.

U svakom slučaju, prije nego su ljudi počeli biti pismenima bilo je puno lakše prikriti te stvari. Zatim su se knjige, znanstveni radovi i magazini počeli objavljivati i distribuirati. Putovanja su postala lakša i informacije iz cijelog svijeta o tim čudnim upadima u našu stvarnost su se mogle prikupiti, dajući sveobuhvatni obrazac koji ukazuje da nešto tu ne štima.

Prije Charlesa Forta bilo je nekoliko osoba koje su već osjetile da nešto smrdi, no gosp. Fort nam je to ljubazno gurnuo pod nos i reakcija na to je bila vrlo zanimljiva. Mašinerija zataškavanja je krenula punom parom činiti svoje kroz najučinkovitije vektore službene znanosti i religije.

No, štakor je nanjušen i neki ljudi nisu mogli to samo tako pomesti natrag pod tepih. Smrad je nastavio strujati zrakom i uz otvoren prozor. I tako, određeni ljudi su počeli tražiti izvor ovog smrdljivog štakora. Počeli su skupljati znanje i informacije.

Možemo čak i zabilježiti na koji način je mašinerija zataškavanja počela s ovim ublažavanjem štete. Kada proučavate povijest društvenih i religijskih pokreta i promjena, možete vidjeti kako se kontrolni sustav preoblikuje sa svakim novim otkrićem ili shvaćanjem koje postignu ljudska bića. Kada ljudi prerastu stare religije i jednostavna objašnjenja, nove religije se postave na njihovo mjesto kao zamjena. U točno pravom trenutku - u razdoblju ekspanzije znanosti i rasta znanja o prirodi stvarnosti koje je dovelo stare religijske poglede do ozbiljnog preispitivanja - cijeli spiritualistički pokret je započeo s djelovanjem, vodeći do kanaliziranih informacija koje su osmišljene kako bi popunile rupe u kontrolnoj mreži. Novija i razrađenija objašnjenja o višim stvarnostima su došla u našu stvarnost. Sa svakim novim pitanjem, kontrolni sustav je imao novi odgovor kako bi pomogao svima smiriti se, opustiti i prestati postavljati pitanja.

U sadašnje vrijeme ovo je još više zadivljujuće očigledno. Prije nekoliko godina, kada smo prvi put počeli dijeliti kasiopejske informacije, mnoge teme kojima smo se bavili čak nisu bile ni spomenute kod tih drugih izvora. No, sa svime što objavimo, druga strana postavi nekog novog kandidata na pozornicu s novim objašnjenjima kako bi zakrpao rupe koje kidamo u tkanini njihove stvarnosti." [Izvor]
Kasnije, nakon 11. rujna 2001., dok sam nastavljala s pisanjem serije tekstova pod nazivom "Avanture s Kasiopejom" (sada je sve sjedinjeno u sveske Vala u obliku knjiga), pisala sam u prilično istom kontekstu:
"Kako većina nas uviđa, status quo ovog planeta je 'premošten' naveliko 11. rujna 2001. Bio je to događaj koji je preusmjerio tokove i naši životi više nikada neće biti isti. Jedinice Nacionalne garde patroliraju terminalima u zračnim lukama, a zgrada Kongresa je zatvorena zbog prijetnje antraksom. Barikade blokiraju ulice koje vode do Bijele kuće. FBI privodi stotine osumnjičenih, nedavno donešeni "Patriotski zakon" (H.R. 3108) obustavlja važne odredbe Povelje o pravima, Ured domovinske sigurnosti je uspostavljen, a prijedlog zakona Centra za zakon i javno zdravstvo pod nazivom The Model State Emergency Health Powers Act uskoro će postati zakonom ove zemlje. Većina ljudi prihvaća ono što se događa jer im je rečeno da moramo promijeniti naš način života i prihvatiti više vladinog nadzora kako bi očuvali našu slobodu. Ništa ne može biti udaljenije od istine. Nove mjere su osmišljene kako bi ograničile našu slobodu, potkopale naš Ustav, te nas uvele u Novi svjetski poredak." [Izvor]
Očigledno, u to vrijeme sam još živjela u SAD-u. Kako sam već negdje dalje opisala, iz mnogih razloga, od kojih je glavni taj da smo mogli vidjeti da će se nešto vrlo loše događati u SAD-u, dok je s druge strane Francuska pokazivala nevoljkost pokoriti se zahtjevima Carstva zla, odbijajući sudjelovati u ilegalnim, preventivnim ratovima u Afganistanu i Iraku (za koje ne želim ni objašnjavati zašto idu pod kategoriju glup i gluplji), spakirali smo se i preselili u Francusku, u potpunosti. Prilično brzo sam naučila da "sloboda govora" ovdje ima puno drukčije značenje nego u SAD-u, ali budući da sam još uvijek mogla pisati o čudnom ponašanju životinja i politici i svemu između toga, ograničeno pisanje nije predstavljalo problem.

Dopustite mi da promijenim smjer teme ovdje.

Bizarro svijet


Slika
Odrasla sam sa stripovima o Supermanu. Burton L. Mack ističe kako naše sekularne mitologije, kao što su heroji iz stripova, često "vuku svoju snagu iz svoje nevjerojatne sličnosti sa značajkama biblijskih epova", poput modela Isusa u Evanđelju po Marku, "dolazi u svijet koji nije sposoban riješiti svoje probleme" i služi kao neka vrsta putujućeg čudotvorca.1 Supermana su, izgleda, osmislila dva židovska tinejdžera u vrijeme kada je židovima očajnički bio potreban herojski lik, a on pokazuje sve karakteristike mesije ili iskupitelja. Kal-El, Supermanovo pravo ime, podsjeća na Emmanu-El, "Bog s nama", te se u hebrejskom prevodi u nešto poput "Sve što je Bog".

Međutim, ono što mi je ovdje zanimljivo je 'Bizarro svijet' (Bizarro World, op. prev.), koji je 60-ih predstavljen u DC-ovom Univerzumu stripova. Bizarro svijet je također znan i kao 'Htrae', ili 'Earth' (Zemlja, op. prev.) napisano unatrag. Radi se o kockastolikom planetu koji je dom Bizarrou i njegovoj veseloj ekipi, od kojih su svi bili Bizarro verzije Supermana i njegove pratnje. U Bizarro svijetu, društvom vlada Bizarro kod koji kaže: "Mi činimo suprotno od svih Zemaljskih stvari! Mi mrzimo ljepotu! Mi volimo ružnoću! Veliki je zločin učiniti išta savršeno na Bizarro svijetu!" U jednom nastavku stripa, lik prodavača žustro trguje prodavajući Bizarro vrijednosne papire: "Garantirano ćemo izgubiti novac za vas". Kasnije, gradonačelnik odredi Bizarroa broj 1 da istraži zločin: "Zato što si gluplji od svih policijskih snaga na Bizarrou". Ovo je namjeravano i primljeno kao veliki kompliment. [pogledajte Wikipediju] Stoga, Bizarro svijet predstavlja mjesto ili događaje koji su čudnovato obrnuti ili suprotni očekivanjima.

Dvostruko razmišljanje, dvostruki govor, dvostruki jezik


Očigledno, kad bi se ljudi koji nisu 'Bizarro' probudili i našli u Bizarro svijetu, ili kad bi stanovnici Bizarro svijeta došli na Zemlju i preuzeli vlast, to bi vjerojatno zahtijevalo određenu prilagodbu za mnoge ljude. Naravno, primjećujemo kako veliki broj ljudi ni ne treba prilagodbu na bilo što što vlasti proglase ili učine. Ovo je prilično dobro objasnio psiholog Bob Altemeyer u svom radu o autoritarnoj osobnosti. Na svojoj web-stranici Altemeyer objašnjava o čemu se radi u temi koju obrađuje:
"Radi se o onome što se dogodilo američkoj vladi u zadnje vrijeme. O katastrofalnim odlukama koje je vlada donijela. O korupciji i truljenju Kongresa. O tome kako je tradicionalni konzervatizam gotovo uništen autoritarizmom. O tome kako se "Religijska desnica" udružila s nemoralnim autoritarnim vlastima kako bi nametnuli nedemokratsku agendu ovoj zemlji. ...

Na primjer, uzmite sljedeću izjavu: "Jednom kada naši vođe u vladi i autoriteti osude opasne elemente u našem društvu, biti će dužnost svakog domoljubnog građanina pomoći izgaziti trulež koji truje našu zemlju iznutra." Zvuči kao nešto što bi Hitler rekao, zar ne? Želite li pogađati koliko je političara, koliko je zakonodavaca u Sjedinjenim Državama koji se slažu s tom izjavom? Želite li pogađati što imaju zajedničko?

A što je s vladinim programom koji progoni političke stranke, ili manjine, ili novinare koje autoriteti ne vole i koje stavljaju u zatvor, te ih čak i muče i ubijaju. Nitko to ne bi odobravao, pomislili biste? Razmislite ponovno.

Nemojte pomisliti ni na trenutak da se ovo ne tiče vas osobno. Dopustite mi da vas pitam, dok nam prolazi vrijeme ovdje, što mislite kojoj brojci običnih ljudi bi zli autoritet morao narediti da vas ubije prije nego pronađe nekog tko bi učinio to, neopravdano, iz čiste poslušnosti, samo zato što je autoritet tako rekao? Koja vrsta osobe bi najvjerojatnije izvršila takvu naredbu? Koja vrsta dužnosnika bi najvjerojatnije izdala takvu naredbu, ako bi ona odgovarala njegovim ciljevima? Pogledajte što nam eksperimenti govore, kao što ja jesam. ...

Studije objašnjavaju puno toga o ovim ljudima. Da, istraživanje pokazuje da su vrlo agresivni, no zašto su toliko neprijateljski? Da, eksperimenti pokazuju da na njih zdravo rasuđivanje i dokazi skoro nimalo ne utječu, no zašto su toliko dogmatični? Da, studije pokazuju da Religijska desnica ima mnogo licemjera u svojim redovima, od najviših pozicija do najnižih, no zašto su toliko dvolični, i kako to da jedno lice nikada ne primjećuje drugo? Da, njihovi vođe mogu dati najjadnije izlike i čak potpuno lagati o stvarima koje su zgriješili, no zašto im članovi grupe vjeruju? Što se dogodi kad autoritarni sljedbenik pronađe autoritarnog vođu za kojim žudi i kad oni krenu zajedno?2
Problem autoritarnih sljedbenika, koji su često u biti pristojni ljudi, vodi nas do problema dvostrukog razmišljanja. George Orwell je skovao izraz dvostruko razmišljanje (Doublethink, op. prev.) u svojem romanu Tisuću devetsto osamdeset četvrta (Nineteen Eighty-Four ili 1984., op. prev.)3 U romanu, porijeklo dvostrukog razmišljanja unutar tipičnog građanina je nejasno, iako ga Altemeyerov rad nastoji opsežno objasniti; Orwell eksplicitno prikazuje kako ljudi uče dvostruko razmišljati i govoriti novim jezikom zbog pritiska okoline i želje za "uklapanjem", ili kako bi im porastao status unutar Partije - da budu viđeni kao lojalni članovi Partije.
"Dvostruko razmišljanje je čin običnih ljudi koji istovremeno prihvaćaju dva uzajamno kontradiktorna uvjerenja kao točna, često u različitim društvenim kontekstima. U romanu je paradoks najjezgrovitije izražen u tri slogana Partije: 'Rat je mir', 'Sloboda je ropstvo', 'Ignorancija je snaga'. Izraz se naširoko koristi za opisivanje kapaciteta u ljudima za uključivanje u jednu liniju misli u jednoj situaciji (na poslu, u određenoj grupi, u biznisu, itd.) i u drugu liniju u drugoj situaciji (u svojem domu, u drugoj grupi, u privatnom životu), bez da nužno uoče konflikt između njih."4
Donekle povezana no skoro suprotna ovome je kognitivna disonanca, gdje kontradiktorna uvjerenja uzrokuju konflikt u umu osobe. Dvostruko razmišljanje se ističe zbog nedostatka kognitivne disonance - zbog čega je osoba potpuno nesvjesna bilo kakvog konflikta ili kontradikcije. Čini mi se da tim ljudima (a ima ih mnogo, vjerojatno 45% bilo koje populacije), koji ne pate od kognitivne disonance kada se probude i otkriju da žive u Bizarro svijetu, nešto nedostaje, ali neću spekulirati o tome ovdje. Dvostruko razmišljanje nas vodi do 'dvostrukog govora' koji se zapravo ne pojavljuje u Orwellovoj knjizi iako je govorio o tome u svojim esejima "Politika i engleski jezik" [Politics and English language, op. prev.], u kojima kaže: "beskrupulozni političari, oglašivači, religionisti i ostali koji upotrebljavaju dvostruki govor nastavljaju zlostavljati jezik u manipulativne svrhe."5
"U naše vrijeme, politički govor i pisanje su većinom obrana neobranjivog... Stoga se politički jezik mora sastojati većinom od eufemizama i mutne neodređenosti... neiskrenost je veliki neprijatelj jasnog jezika. Kada postoji praznina između stvarnih i izjavljenih ciljeva neke osobe, ta osoba će se instinktivno okrenuti dugim riječima i pretjeranom korištenju idioma."6
"Dvostruki govor je jezik koji namjerno maskira, iskrivljava ili preokreće značenje riječi. Dvostruki govor može preuzeti formu eufemizama (na primjer upotrijebiti riječi "smanjivanje broja radnika" kada se nekome daje otkaz, "servisiranje mete" umjesto bombardiranje (Pentagon Is Given an Award, but It's No Prize, The New York Times, 24. studenog 1991.), kojima se primarno nastoji učiniti da istina zvuči "ukusnija". Ovakav govor se također može odnositi na namjernu dvosmislenost u jeziku ili stvarna preokretanja značenja (na primjer, nazvati ratno stanje "mir"). U takvim slučajevima, dvostruki govor maskira prirodu istine. Dvostruki govor se najviše veže uz politički jezik."7
Edward S. Herman, politički ekonomist i medijski analitičar, u svojoj knjizi Beyond Hypocrisy opisuje glavne karakteristike dvostrukog govora:
"Ono što je zaista važno u svijetu dvostrukog govora je biti sposoban lagati, bilo svjesno ili nesvjesno, i izvući se nekažnjen za to laganje; te biti sposoban koristiti laži i birati i oblikovati činjenice selektivno, blokirajući one koje nisu pogodne za agendu ili program."8
Prema Williamu Lutzu: "Samo ako poučavaju poštovanje i ljubav prema jeziku učitelji engleskog jezika mogu usaditi u učenike osjećaj bijesa kojeg trebaju iskusiti kada se susretnu s dvostrukim govorom. ...Učenici prvo moraju naučiti učinkovito koristiti jezik, razumjeti njegovu ljepotu i moć...samo ako dobro koristimo jezik ćemo moći prepoznati perverziju unutar dvostrukog govora."9
"Odbor za dvostruke govore u javnosti Nacionalnog vijeća nastavnika engleskog jezika (NCTE) formiran je 1971. godine, usred skandala Watergate, u vrijeme kada je postojao rasprostranjeni skepticizam o količini istine koja je karakterizirala odnose između javnosti i svjetova politike, vojske i biznisa. NCTE je donio dvije rezolucije. Jedna je pozvala Vijeće da pronađe načine za proučavati nečasne i neljudske primjene jezika i literature koje provode oglašivači, privući pozornost javnosti na te prijestupe, te predložiti radionice u učionicama kako bi se djeca pripremala za suočavanje s komercijalnom propagandom. Druga je pozvala Vijeće da pronađe načine za proučavanje odnosa između jezika i javne politike, da se u toj borbi bilježe i objavljuju semantička izvrtanja koja primjenjuju javni službenici, kandidati za čelne pozicije, politički komentatori, te svi oni koji komuniciraju s javnošću preko masovnih medija. Osnivanje NCTE-ovog Odbora za dvostruke govore u javnosti uspjelo je oživjeti ciljeve ove dvije rezolucije, a ovo tijelo je od trenutka svog začeća opravdalo svoje postojanje istaknutim postignućima."10
Charles Weingartner, jedan od članova osnivača NCTE-ovog Odbora napisao je: "ljudi ne znaju dovoljno o toj temi (o stvarnosti) da bi mogli prepoznati da jezik koji se koristi zapravo skriva, izvrće, obmanjuje"... Drugi stručnjak piše: "Učitelji engleskog bi trebali poučavati naše učenike da riječi nisu stvari, nego verbalni simboli ili znakovi o stvarima koje bi se naposlijetku trebalo povezati s onim što zastupaju kako bi ih se provjerilo. Učenike bi trebalo poučavati zdravom skepticizmu u vezi potencijalne zloupotrebe jezika, ali i propisno ih upozoriti na opasnosti nezdravog cinizma."11
Lutz je jedan od glavnih doprinositelja pri Odboru kao i u promoviranju izraza "dvostruki govor" masama javnosti kako bi ih se informiralo o obmanjujućim kvalitetama koje dvostruki govor sadrži. On piše:
"Biti učinkoviti korisnik jezika nije samo izražavanje zaprepaštenosti prema klimavosti modifikatora, brojčanom neslaganju između imenice i glagola, ili upitnoj upotrebi riječi. Svi koji koriste jezik trebali bi biti zabrinuti slažu li se tvrdnje s činjenicama, je li jezik, po Orwellovim riječima, 'većinom obrana neobranjivog' i je li jezik 'osmišljen kako bi laži zvučale istinitije i ubijanje postalo cjenjenije, te kako bi se dao izgled čvrstoće običnom vjetru.'"12
Lutz dalje tvrdi:
"jezik nije izum ljudskih bića za laganje, varanje, obmanjivanje i manipuliranje" i "svrha jezika je komunicirati istinu i olakšati društvenim grupama da se zbliže". Stoga, prema Lutzu, dvostruki govor ne komunicira istinu nego nastoji učiniti suprotno i Odbor ima zadaću ispraviti ovaj problem koji je dvostruki govor stvorio u svijetu jezika."
Terrence P. Moran iz NCTE-a je usporedio korištenje dvostrukog govora u masovnim medijima s laboratorijskim eksperimentima koji se provode na štakorima, gdje skupina štakora bude izgladnjivana, nakon čega se jednu polovicu njih nahrani šećerom i vodom, a drugu polovicu sa saharinskom otopinom. Obje grupe su pokazale ponašanje koje ukazuje da je njihova glad zadovoljena, ali štakori u drugoj grupi (koji su nahranjeni sa saharinskom otopinom) su umrli od pothranjenosti. Moran ističe strukturnu prirodu dvostrukog govora, te ističe kako socijalne institucije poput masmedija usvajaju aktivni, s vrha prema dnu pristup u upravljanju mišljenjem javnosti. Prema tome, Moran uspoređuje dvostruki govor s proizvodnjom iluzornog učinka;
"Ovaj eksperiment sugerira određene analogije između okoline koju znanstvenici stvore za štakore i okoline koju jezik i razni komunikacijski masmediji stvore za nas ljude. Poput saharinske okoline, okolina koju stvori ili infiltrira dvostruki govor pruža naizglednu hranjivost i obećanje opstanka, ali izgled je iluzoran a obećanje lažno."13
Dvostruki jezik i psihopatologija

Slika
U svom seminalnom radu Politička ponerologija,14 psiholog Andrew Lobaczewski raspravlja o problemu onoga što u raznim dijelovima svoga teksta naziva "dvostruki jezik". Prvo spominjanje izraza dolazi u sekciji o Ideologiji gdje ističe kako grupa - bilo koja grupa, a to uključuje nacionalne vlade, međunarodne organizacije, religije, itd. - koju su infiltrirali patološki pojedinci, započinje s postupnim prilagođavanjem primarne ideologije i ciljeva izvedenih iz onih prvobitnih formativnih, u potpuno suprotne svrhe. Drugim riječima, to može biti transformacija naziva Earth u 'Htrea' - Bizarro svijet. Ovaj proces vodi do neke vrste raslojavanja, ili shizofrenije ideologije. Vanjski sloj, ili krug, se još uvijek drži originalnog sadržaja koji se u početku promovirao kao ciljevi grupe; ovaj sloj je usmjeren prema članovima nižeg organizacijskog nivoa i javnosti. Međutim, unutar unutarnjih krugova, jezgre grupe, potpuno se razumije da riječi imaju drukčija značenja, da isti nazivi označavaju drukčiji sadržaj. Lobaczewski ističe kako je ova dualnost jezika simptom transformacije grupe u Bizarro svijet. Lobaczewski kaže:
"Dvostruki jezik je samo jedan od mnogih simptoma. Drugi su specifične vještine stvaranja novih naziva koji imaju sugestivni učinak i koji su praktički prihvaćeni bez kritike..." (str. 191.)
Zatim ističe kako postoje određene karakteristike koje su dodatni simptomi patološke prirode takve grupe:
"Stoga, moramo istaknuti paramoralistički karakter i paranoidne kvalitete koje se često nalaze unutar ovih naziva. Djelovanje paralogizama i paramoralizama u ovoj deformiranoj ideologiji... Sve što prijeti patokratskoj vladavini postaje duboko nemoralno." (str. 191.)
U ovom dijelu Lobaczewski daje vrlo koristan prijedlog o tome kako se nositi s ovom potrebom da se postane tečan u dvostrukom govoru/jeziku zbog naše vlastite zaštite:
"Stoga imamo pravo izmisliti prikladne nazive koji bi ukazali na prirodu ovog fenomena što je preciznije moguće, u skladu s našim prepoznavanjem i poštovanjem prema zakonima znanstvene metodologije i semantike. Takvi precizni termini također služe za zaštitu naših umova od sugestivnih učinaka onih drugih naziva i paralogizama, uključujući i patološkog materijala kojeg oni sadrže. (str. 191.)
Dalje u tekstu daje pomalo humorističnu analogiju koja savršeno opisuje Bizarro svijet pri čemu daje još jedan prijedlog:
"Kako je predočeno gore, anomalija koja se prepoznaje kao esencijalna psihopatija inspirira cijeli fenomen u visoko razvijenoj patokraciji, te na vidjelo iznosi biološke analogije u vezi dobro poznatog fenomena zvanog 'daltonizam', sljepoća na boju ili skora sljepoća na crvenu i zelenu boju. U svrhu intelektualne vježbe, zamislimo da su daltonisti preuzeli vlast u nekoj državi i zabranili građanima da raspoznaju te boje, te na taj način eliminirali razliku između zelenih (nezrelih) i zrelih rajčica. Specijalni inspektori za biljke naoružani s pištoljima i kolčevima patrolirali bi područjem kako bi osigurali da građani ne beru samo zrele rajčice. Takvi inspektori ne bi mogli, naravno, i sami biti potpuno slijepi na boje (inače ne bi mogli provoditi ovu ekstremno važnu funkciju). Smjeli bi imati najviše djelomičnu sljepoću kad su u pitanju ove boje. Međutim, morali bi pripadati klanu ljudi koje bilo kakva rasprava o bojama čini nervoznima.

S takvim autoritetima u okolini, građani bi čak mogli biti voljni jesti zelene rajčice i tvrditi sasvim uvjerljivo da su bile zrele. No, jednom kada opaki inspektori napuste jedan i odu u neki drugi dovoljno udaljeni vrt, nastala bi kiša komentara koji ne priliče navođenju u znanstvenom radu. Građani bi tada ubrali lijepe crvene zrele rajčice, napravili salatu i dodali nekoliko kapljica ruma za okus.

Mogu li predložiti da svi normalni ljudi koje je sudbina prisilila da žive pod patokratskom vlašću naprave simboličan običaj pravljenja salate prema gornjem receptu. Svaki gost koji bi prepoznao simbol po njegovoj boji i aromi suzdržat će se od bilo kakvih komentara. Takav običaj bi mogao ubrzati reinstalaciju normalnog ljudskog sustava." (str. 217.-218.)
Ovaj članak je upravo takva "salata".

Ostavljam vas s tom mišlju.

1 Burton L. Mack, Who Wrote the New Testament? The Making of the Christian Myth (New York: Harper San Francisco, 1995.) str. 304.
2 http://home.cc.umanitoba.ca/~altemey
3 Martin Secker & Warburg Ltd, London]
4 McArthur, Tom, ed. (1992). The Oxford Companion to the English Language, Oxford University Press. str. 321
5 Kehl, D.G.; Livingston, Howard (July 1999). Doublespeak Detection for the English Classroom. The English Journal 88 (6): 78. JSTOR 822191
6 Orwell, George (1949.). 1984. New York:Signet Books. str. 163
7 Wikipedia
8 Herman 1992. str. 3.
9 Lutz, William (March 1988). Fourteen Years of Doublespeak. The English Journal 77 (3). JSTOR 818411]
10 http://www.ncte.org/volunteer/groups/publiclangcom/doublespeakaward
11 ibid Kehl, D.G
12 A new look at 'doublespeak. Advertising Age. 6. studenog, 1989.
13 Moran, Terrence (Oct 1975). Public Doublespeak; 1984 and Beyond. College English 37 (2): 224
14 Andrew Lobaczewski, Political Ponerology, Red Pill Press (20. rujna, 2012.)