Poljski astronomi javljaju da su po prvi put uspjeli snimiti cijeli proces eksplozije malene zvijezde - prije, tijekom i nakon njezina dramatičnog prelaska iz bijelog patuljka u klasičnu novu.
Snimka, zabilježena telskopom promatračnice Las Campanas Observatory u Čileu, prikazuje rađanje nove u binarnom sustavu u kojem bijeli patuljak svojom gravitacijom usisava plinove mnogo veće partnerske zvijezde sve dok se ne napuhne i bljesne, što se obično događa jednom u 1000 do milijun godina. Niz fotografija, napravljen u sklopu Optical Gravitational Lensing Experiment, znanstvenicima je omogućio da se nakon eksplozije koja im je u svibnju 2009. privukla pozornost, vrate unazad i istraže korake koji su joj prethodili.
Nova je zabilježena u Mliječnoj stazi u sustavu V1213 Cen (Nova Centauri 2009) u zviježđu Kentaura na udaljenosti od oko 23.000 svjetlosnih godina od Zemlje. Znanstvenici u prosjeku godišnje snime između pet i 10 eksplozija nova svake godine, no one se uglavnom dosta slabo vide jer ih zaklanjaju veliki oblaci međuzvjezdanih plinova i prašine.
'Zahvaljujući našim dugotrajnim promatranjima uspjeli smo vidjeti novu nekoliko godina prije i nekoliko godina nakon eksplozije', rekao je za BBC prvi autor studije Przemek Mróz, doktorand na Sveučilišnoj astronomskoj promatračnici u Varšavi.
'To je vrlo neuobičajeno jer nove obično privlače pozornost tek kada postanu vrlo svijetle, nakon eksplozije', dodao je.
Potvrđena teorija hibernacije?
Eksploziju nove prvi je detaljnije opisao danski astronom češkog podrijetla Tycho Brahe 1572. u svojem djelu De stella nova. Prije toga uglavnom se smatralo da na zvjezdanom nebu nema promjena. No misterij nastanka nova i supernova do danas nije potpuno, u detalje rasvijetljen. Jedna od mogućih teorija poznata je kao teorija hibernacije.
Astronomi smatraju da klasična nova nastaje u sustavima u kojima bijeli patuljak, mrtvi ostatak neke prosječne zvijezde poput našeg Sunca, kruži oko druge, aktivne zvijezde na vrlo maloj udaljenosti, reda veličine polumjera našeg Sunca. S tako malene udaljenosti (u ovom slučaju vrijeme obilaska traje samo pet sati) bijeli patuljak postojano odvlači plinove iz atmosfere partnera. Oni se nakupljaju na njegovoj površini sve dok ne dosegnu kritičnu masu potrebnu za pokretanje termonuklearne reakcije koja rezultira eksplozijom, međutim, u njoj bijeli patuljak odbacuje samo višak materijala dok sam preživljava pa se priča nastavlja ispočetka.
U većim eksplozijama zvijezda, poznatim kao supernove tipa Ia, mada počinju na sličan način, uništava se i sam bijeli patuljak.
Autori poljske studije, predstavljene u časopisu Nature, smatraju da njihova snimka govori u prilog teorije hibernacije.
Prema njoj eksplozije nova snažno utječu na intenzitet prijenosa mase u binarnom sustavu na takav način da on ostaje vrlo snažan stoljećima nakon velikog bljeska. Nakon toga prijenos mase značajno pada tako da slijedi faza hibrenacije koja traje od tisuću do milijun godina. Na koncu se nova ponovno budi - prikupljanje materijala vraća se na razine prije eksplozije te se eksplozija ponavlja. Model hibernacije predviđa cikličku evoluciju kroz faze snažnog i slabog prijenosa materijala.
No neki znanstvenici smatraju da je za sada preuranjeno govoriti o potvrdi teorije hibernacije jer je od eksplozije prošlo premalo vremena.
Kako god bilo, nema dvojbe da će daljnje promatranje sustava omogućiti bolje razumjevanje ovih silovitih svemirskih događaja.
Komentari čitatelja
na naše novosti