Dobrodošli na Sott.net
Uto, 10 Pro 2019
Svijet za ljude koji misle

Gold Seal

Zapadnjačka propaganda o ruskoj Crvenoj prijetnji više ne pali

putin
© Sputnik/ Grigoriy Sisoev
Prijevod: Sott.net

Američka i britanska vlada pokreću još jednu medijsku kampanju kako bi demonizirali Rusiju, s velikim tvrdnjama da Kremlj infiltrira europske političke stranke i informativne medije. Gnjusni cilj Rusije, kažu nam, je uništiti Europsku uniju.

Već smo vidjeli verzije ove taktike zastrašivanja vezano za Ukrajinu i "Putina novog Hitlera". No, ono što ilustrira ova dosadna praksa koja potiče na zijevanje je to da stara prijašnja začaranost građana Zapada, koju su održavale vlasti, više ne pali. Opijat zapadnjačke propagande je ishlapio.

Nije bitno Rusijo. EU samo sebe može kriviti za svoje sadašnje stresove i naprezanja, i nikog drugog, a sve zbog svoje kukavičke pokornosti bezobzirnoj politici Washingtona.

25 godina nakon kraja Hladnog rata i raspada Sovjetskog saveza, Washington i njegovi vjerni partneri u Londonu očajno traže način kako vratiti vrijeme unatrag do "dobrih starih dana" kada su mogli kontrolirati svoje građane kroz priče za zastrašivanje.

Sjetite se onih priča za zastrašivanje poput "Crveni ispod vašeg kreveta", "Crvena prijetnja", "Zlo Carstvo", i tako dalje, kada su zapadni autoriteti mobilizirali svoju populaciju iz straha i drhtavice da "Rusi stižu".

Control Panel

Tko proganja Angelu Merkel s "izbjegličkom silovateljskom" histerijom? Američki internetski rat protiv njemačke vlade

merkel soros

Može li Angela Merkel izdržati internetske napade koje dolaze od strane globalista poput Georga Sorosa?

Komentar: Donosimo vam ekskluzivan SOTT-ov prijevod članka Oriental Reviewa koji objašnjava na koji su način izbjeglice s Bliskog istoka privučene ka Njemačkoj i tko stoji iza plana za smjenjivanje Angele Merkel.


Prošlog smo rujna objavili u okvirnim crtama analize koje je napravio ruski istražitelj Vladimir Shalak o skrivenim aspektima twitterske kampanje koja je trebala namamiti izbjeglice s Bliskog istoka u Njemačku. Nakon što je pregledao 19 tisuća tweetova, Shalak je tvrdio kako je veliki egzodus prema srednjoj Europi umjetno stvoren i to od strane aktera van Europe. Posljednji val nasilja povezan s migrantima u brojnim europskim gradovima tijekom novogodišnje noći je izazvala još jednu intenzivnu anti-Merkel kampanju u Njemačkoj i na društvenim mrežama, te je omogućila dodatne podatke u Shalakovom podrobnom istraživanju.

U daljnjem tekstu podijeliti ćemo s vama preliminarne rezultate. No, prije nego to učinimo, pogledajmo dvije slike koje demonstriraju drastične promjene njemačkoga javnog mnijenja o pitanju izbjeglica koje su se dogodile u nepuna četiri mjeseca.

Komentar: Kao što smo već naveli tijekom ove histerije o 'izbjeglicama silovateljima', ako ste protiv izbjeglica, to znači da ste za porobljavanje pod američkom čizmom.


Key

Kreativnost naspram entropije: Kina je novi 'centar civilizacije'?


Komentar: Donosimo vam ekskluzivan SOTT-ov prijevod teksta autora Williama Engdahla koji odlično objašnjava najvažnije investicijske trendove kineskih vlasti.


Eastern economic growth
Zadnjih mjeseci sve više i više osjećam, iako to može biti teško za povjerovati, da se naš svijet udaljava od naizgled beskrajnih ratova. No, nemojte krivo pomisliti, jer nismo uopće vidjeli kraj ratova. Međutim, dinamika i energija rata se mijenja. S umišljenošću i žurbom, takozvani zapadnjački svijet baca drvlje i kamenje - sve što može dohvatiti svojim krvavim rukama - poput razmaženog djeteta koje baca stvari u divovskom napadu bijesa, pokušavajući osporiti ovu realnost nad kojom svake sekunde ima sve manje kontrole. Svijet se sve više odmiče od ratova, od, ako vam je draže, patrijarhalne psihoze kontrole - matrice straha, srama, krivnje, bijesa i mržnje. U okrilju onoga što smo mi na Zapadu egoistično nazivali Istok, se pojavljuje konstrukcija, građenje novih projekata kako bi se podigao sektor čovječanstva koji je ignoriran više od tisuću godina. Ova pozitivna transformacija je nešto, što bi moglo spasiti naše čovječanstvo od masovne smrti i destrukcije koje neki na Zapadu tako revno priželjkuju za sve nas.

Želio bih ovo ilustrirati s nedavnim razvojem onoga što se prije nekoliko stoljeća nazivalo "zhōngguó" ili "centar civilizacije". Uskoro bi to ponovno mogao i postati ako Kina, Rusija i druge euroazijske nacije nastave sa sadašnjim trendovima.

Kina se kreće naprijed s impresivnim nizom velikih međunarodnih infrastrukturnih projekata, uključujući s Rusijom i drugim državama Euroazijske ekonomske unije, čak i u suradnji s Europskom unijom. Peking je, uz uobičajenu kinesku brzinu, povezao svoje gospodarstvo kopnenim i plovnim putevima s cijelom Euroazijom, od Istočnog kineskog mora do Crnog mora, od Malačkog prolaza do Finskog zaljeva, te do Pireja u istočnom Sredozemlju.

Attention

Litvinjenkov brat: "Zapadne tajne službe su ubile mog brata kako bi okrenuli javno mnijenje protiv Putina"

Litvinjenkov brat: Nije Rusija ubila mog brata, već Velika Britanija

Maksim Litvinjenko mlađi brat Aleksandra Litvinjenka

Komentar: Britanske tajne službe, i/ili "gospodari svemira", koji rade preko britanskih tajnih sužbi, stvorili su laž da je Putin naredio ubojstvo Litvinjenka kako bi ga demonizirali.



Britanija je imala više razloga od Rusije da ubije bivšeg ruskog agenta Aleksandra Litvinjenka, izjavio je njegov brat Maksim koji takođe tvrdi da su navodi o umešanosti ruskog predsednika Vladimira Putina kleveta.


Rezultati istrage o smrti Litvinjenka, koji je preminuo u Londonu 2006. pošto je popio čaj otrovan radioaktivnim polonijumom, a koje je juče obelodanio britanski sudija Robert Oven, ukazuju na to da je ruski predsednik Vladimir Putin "verovatno odobrio" plan ruske bezbednosne službe FSB o ubistvu Litvinjenka.

Maksim, koji živi u Italiji, kaže da je "smešno" okriviti Kremlj za ubistvo i da su britanske bezbednosne službe imale motiv za ubistvo.

Navodi su "klevetanje" Putina, kaže Maksim i objašnjava da njegov brat ne samo da nije bio državni neprijatelj već je nameravao da se uskoro vrati u Rusiju i da je kontaktirao svoje stare prijatelje.

Prema njegovim rečima, cilj navoda je sve gori publicitet ruske vlade, piše britanski "Miror".

On takođe kaže da Aleksandar Litvinjenko nije bio špijun koji je radio za ruske ili britanske službe, već da je "više bio kao policajac".

"Aleksandar je učestvovao u operacijama borbe protiv organizovanog kriminala kao što su ubistva i trgovina oružjem, ali nije znao nikakve državne tajne", tvrdi Maksim.

Kako ističe, "zapadni mediji su ga proglasili špijunom", a britanski nalazi obelodanjeni 10 godina posle njegove smrti imaju za cilj pritisak na rusku vladu.

Komentar: "Ranije ove godine britanska vlada je započela istragu o Litvinenkovoj smrti iznoseći optužbe bazirane na "pa svatko zna da je Putin nasilnik" školi teorijskog nagađanja, unaprijed označavajući krivca bez pravih dokaza. Jedan mali dio informacije koji je otkriven istragom, a koji je u potpunosti potkopao tvrdnje da je Putin imao ikakve veze sa smrti Litvinenka, je velikim trudom ignoriran od zapadnih medija.

Po navodima britanske vlade, najveći borac protiv Putina je pogubljen od strane dva FSB operativca koji su mu podvalili radioaktivni polonij u ostatku čaja (pola šalice), a koji su prethodno naručili u jednom londonskom hotelu. Problem u ovoj priči je to što je sam Litvinenko spontano i samoinicijativno ugovorio sastanak s tom dvojicom tek nekoliko sati prije susreta s njima. Stoga, da bi povjerovali da su ta dva agenta otrovali bivšeg zemljaka, moramo pretpostaviti da su - nekako naslutivši da će on zatražiti sastanak - stalno nosili sa sobom posvuda naokolo izvjesnu količinu polonija - za svaki slučaj. Povrh toga, jedan je od agenata upoznao vlastitog osmogodišnjeg sina s Litvinenkom, tražeći da se rukuje s njim, nakon što je ovaj već otpio nešto navodno radioaktivnog čaja. Marina, Litvinenkova žena, izjavila je za istragu da je u vrijeme smrti njezin suprug radio za MI6."

Moskva odbacila optužbe na račun predsjednika Vladimira Putina za ubistvo bivšeg ruskog špijuna Aleksandra Litvinjenka


Cow Skull

Sramotna nejednakost: 62 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje više nego najsiromašnija polovica svjetske populacije

siromaštvo
Jaz između najbogatijih i najsiromašnijih ljudi na svijetu nikada nije bio veći, pokazuje novo istraživanje Oxfama. Frapantni podaci pokazuju da 62 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje jednaku količinu bogatstva kao i pola svjetske populacije, dakle oko 3,7 milijardi ljudi!

Istraživanje Oxfama tempirano je taman prije okupljanja super-bogatih ljudi na godišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u švicarskom Davosu i poziva na hitnu akciju u vidu okretanja trenda koji kaže da 1% svjetske populacije posjeduje bogatstva koliko i preostalih 99 posto.

Istraživanje kaže da je bogatstvo najsiromašnijih 50% svjetske populacije palo za 41% između 2010. i 2015. godine, iako je populacija svijeta u međuvremenu narasla za gotovo 400 milijuna ljudi. U istom periodu se bogatstvo 62 najimućnijih ljudi povećalo s 500 milijardi dolara na 1.76 bilijuna dolara. Prije pet godina, 388 najbogatijih ljudi posjedovalo je koliko i 50% svjetske populacije - danas samo 62, što je preduhitrilo čak i procjene Oxfama u kojem su predviđali da će se to dogoditi tek sljedeće godine.

Glavni šef ove britanske humanitarne organizacije Mark Goldring o zapanjujućim je podacima rekao: "Naprosto je nedopustivo da najsiromašnija polovica svjetske populacije ne posjeduje više od malene grupe super-bogatih koje možete nagurati u jedan autobus! U svijetu gdje jedna na devet osoba liježe gladna svaku večer ne možemo si dopustiti da bogatiji dobivaju još više nego prije."

Komentar: Ideja da bi koncentracija bogatstva u pravim rukama stvorila više bogatstva koje bi se slijevalo dolje na mase je prijevara osmišljena kako bi nas se uvjerilo da prihvatimo ogromno nepoštenje neobuzdanog kapitalističkog sustava u kojem živimo.

Rečeno je da iza zatvorenih vrata elita često govori o populaciji kao 'beskorisnim jedačima'. No, u svijetu u kojem 1 od 9 osoba nema dovoljno hrane, a 1% "jede" kao svi ostali zajedno, o kome se zapravo treba govoriti kao beskorisnim jedačima?


Bad Guys

Povijest NATO-ovog rata protiv Afrike

SAD u Africi
Prijevod: Sott.net

WBAI
: U proteklom desetljeću, Amerika je tiho proširila svoju vojnu prisutnost u cijeloj Africi. Povedite nas tamo za početak i educirajte nas.

Eric Draitser: Posljednje desetljeće je dobar vremenski okvir za razgovor o tome jer je došlo do takvih značajnih promjena u smislu onoga što se dogodilo na kontinentu Afrike, te u smislu kako su Sjedinjene Države i njihov vojni establišment odgovorili na to. Ljudi se možda sjećaju, ili se možda u stvari i ne sjećaju, da smo još 2007. godine krajem Bushove administracije imali osnivanje takozvanog Afričkog zapovjedništva (AFRICOM) američke vojske. Od svojih skromnih početaka, da tako kažemo, u smislu "kooperativnih aranžmana sigurnosti" i "protuterorizma", AFRICOM se tiho proširio i postao vojna prisutnost SAD-a diljem kontinenta, koju SAD koristi za sve vrste ciljeva. Naime, američki vojni establišment se umetnuo u gotovo svaku zemlju na kontinentu, s izuzetkom dvije (Zimbabvea i Eritreje).

I tako su, iako to ne dobiva mnogo medijske pozornosti, iako to ne dobiva mnogo eksponiranosti, Sjedinjene Države vojno duboko prodrle u Afriku, i izravno sudjeluju u svim važnim sukobima na kontinentu. Bilo da želite razgovarati o ratu SAD/NATO-a u Libiji 2011. godine, Sjedinjene Države su bile najvažniji dio tog sukoba. SAD je duboko angažiran u zapadnoj Africi, i u pogledu takozvanih protuterorističkih operacija protiv Boko Harama, i po tome što je glavni sudionik u sukobima oko korita jezera Čad. Duboko su prodrli u Sahel regiju s protuterorizmom i nadzorom. I mogli bismo nastaviti s nabrajanjem. Stvar je u tome da gdje god da pogledate u Africi, američka vojska je već tamo.

Komentar: Pogledajte također: Exposing history's biggest empire


Blue Planet

Putin o novom svetskom poretku i ulozi Rusije u njemu

Putin
© Sputnik / Aleksey Nikolsky
Novi dokumentarni film "Svetski poredak" ekskluzivno je emitovan na ruskom televizijskom kanalu Rosija 1, a predsednik Vladimir Putin bio je među onima koji su za potrebe filma intervjuisani.

Dokumentarac je podeljen u sedam epizoda: "Pad sistema sa Jalte", "Demokratija: Prva krv", "Tehnologija obojenih revolucija - nasilna demokratizacija", "Evropa kao evropski vazal i Migrantska kriza kao rezultat demokratizacije SAD", "Garancije za stabilan razvoj u svetu - jedinstvo kroz različitost", "Geopolitička borba mora biti civilizovana" i, na kraju, "Interes zemlje iznad svega". Svi delovi su konačno postali dostupni i publici van Rusije i možete ih pogledati u ovom članku.

Kao sagovornik, Putin je i bio najvažniji izvor informacija za dokumentariste. Bilo je reči o gotovo svim svetskim problemima, a ovde ćemo pomenuti samo najvažnije zaključke do kojih je ruski predsednik došao.

Komentar: Ovaj odličan ruski dokumentarac sa srpskim titlovima možete pogledati na ovom linku.


Attention

Hoće li Južna Amerika uskoro eksplodirati?

Venezuela izbori
Po prvi put u 16 godina, izravna posljedica izbora u Venezueli je bila mirna. Do tada je dan nakon svakih izbora kada su Hugo Chavez, Nicolas Maduro ili njihovi politički saveznici pobijedili bio ispunjen uličnim nasiljem. Nedavno u 2014. godini, 43 ljudi je ubijeno u valu nasilja pod nazivom "La Salida" kao odgovor na pobjedu Madura na predsjedničkim izborima.

Što čini dan nakon izbora 6. prosinca u Venezueli tako jedinstvenim? Na ovim izborima, Ujedinjena socijalistička partija Venezuele (PSUV) je poražena. Oporbene snage koje rutinski pribjegavaju nasilju nisu imale razlog za to - jer je njihov Okrugli stol za demokratsko jedinstvo (MUD) osvojio dvotrećinsku većinu u Nacionalnoj skupštini.

Aktivisti PSUV-a, za razliku od svojih političkih protivnika, nisu odgovorili na poraz bombardiranjem školskih autobusa ili sveučilišta, postavljanjem žica preko raskrižja kako bi odsjekli glave motorista, ili ispaljivanjem municije na ulicama. Poruka Madura i PSUV-a je poziv na smirivanje i nacionalni razgovor o gospodarskim problemima.

Attention

Protusirijska propaganda razotkrivena: "Izgladnjelo sirijsko dijete" je zapravo djevojčica iz južnog Libanona

Sirija Madaya

Niti jedna od ovih slika nije iz sirijskog grada Madaya
Viralna slika koja prikazuje "pothranjeno sirijsko dijete" koje "izgladnjuje" "zla sirijska vojska" je bona fide prijevara. Pojedinosti, kako prenosi libanonski Daily Star ("Izgladnjelo sirijsko dijete" otkriveno da je zapravo djevojčica iz južnog Libanona):
Obitelj djevojčice iz južnog Libanona prikazane na fotografiji koja je postala viralna i koja navodno prikazuje izgladnjelo dijete iz opkoljenog sirijskog pograničnog grada izrazila je ljutnju zbog incidenta.

"Oni su otišli predaleko ovaj put," Rosine Mazeh, baka 7-godišnje Mariannae Mazeh, rekla je za Al-Jadeed iz njihovog sela Tay Filsey u izvješću emitiranom u subotu.

Rekla je da je fotografija njezine nasmijane smeđokose, plavooke unuke izvorno objavljena na Facebook prije tri godine i da su je krivotvorili nekoliko puta u prošlosti pojedinci koji promiču različite namjere.

Nedavno, fotografija je kružila zajedno sa slikama koje prikazuju kostursku figuru za koju je rečeno da pati od neishranjenosti kao rezultat opsade sirijske vojske u gradu Madaya, koji se nalazi nekoliko kilometara istočno od libanonske granice.

Nekoliko drugih slika koje kruže na društvenim medijima i koje su prenijele neke međunarodne novinske agencije koje navodno prikazuju gladovanje u gradu također su otkrivene kako lažne.
Sljedeći put pokušajte sa svjedočenjem u kongresu kćeri kuvajtskog ambasadora sa suzama u očima? To ima stopostotnu stopu uspjeha za opravdavanje lažnih ratova agresije.

Komentar: Propaganda protiv Sirije ne prestaje, psihopati na vlasti rade sve u svojoj moći kako bi opravdali uništenje te države, i onda nam se govori da promoviraju "slobodu i demokraciju".


Che Guevara

Thomas Sankara: Čovjek koji je preporodio Burkinu Faso, francuski kolonizatori i MMF mu to nisu mogli oprostiti


Komentar: Samo tjedan dana prije nego što su imperijalističke sile ubile Thomasa Sankaru, on je izjavio: "Revolucionare i pojedince se može ubiti, ali ideje nikad ne umiru". Iako Sankara više nije s nama, njegovi postupci još uvijek imaju potencijal da nas potaknu na djelovanje.


Thomas Sankara
Burkina Faso bila je francuska kolonija, koja se do dolaska Thomasa Sankare nazivala Gornja Volta (po rijeci Volta). Nezavisnost od Francuske dobiva 1960.

Državni udari i promjene vlasti postale su učestala pojava, no u hronologiji pučeva, izuzev ovog posljednjeg iz 2014., svakako valja izdvojiti onaj iz 1983. kada je na vlast došao vojni kapetan i marksistički revolucionar Thomas Sankara, čovjek koji je nosio nadimak "Afrički Che Guevara".

Nadimak je nosio s pravom. Sankara je bio jedan od važnijih pan-afričkih teoretičara, simbol afričkog otpora prema pokušajima neokolonizacije i eksploatacije imperijalizma.

Dolazak na vlast Thomasa Sankare

Rođen je 21. decembra 1949. godine u gradu Jako u, tadašnjoj, Gornjoj Volti - francuskoj koloniji u zapadnoj Africi.

Otpočeo je vojnu karijeru sa 17 godina, a prvi put je prisustvovao oružanim narodnim ustancima kada se tokom 70ih godina obreo na Madagaskaru, gdje je kolonijalna vlada ostala pod francuskom dominacijom iako je država postala nezavisna 1960. godine. Tokom vojne obuke, na njega je veliki uticaj imala humanistička misao Ernesta Che Guevare, Fidela Castra i Nelsona Mendele, šta ga je navelo na dublje proučavanje socijalnih teorija Karla Marksa i Lenjina.

Sankara je, 4. augusta 1983. godine, zajedno sa grupom oficira poveo demokratsku narodnu revoluciju u Gornjoj Volti - francuskoj koloniji koja je, uprkos „nezavisnosti”, i dalje trpjela jaram evropskih sila i pljačku multinacionalnih korporacija. Narodni ustanak u Gornjoj Volti je uspio preuzeti vlast. Sa Sankarom kao predsjednikom, država se preimenovala u Burkina Faso. Ime se sastoji od dvije riječi koje kombinuju dva glavna jezika u zemlji. Na jeziku more „burkina” znači čestit, a „faso” otadžbina - iz tog razloga, naziv Burkina Faso bi se mogao prevesti kao 'Zemlja Čestitih'.