Američke operacije na Bliskom Istoku dovele su do dugoročnog razaranja mnogih država, odnosno do destabilizacije čitavog regiona. Navodna američka borba protiv terorizma, rezultirala je ekspanzijom terorizma ne samo na Bliskom Istoku, već i u Africi i Evropi. Osim od ranije poznate Al Kaide, pojavila se i „Islamska država“ preko koje se širi talas terorizma. Pored toga što je Avganistan dugogodišnja ratna zona gde su prisutne jedinice američke vojske i njihovih partnera, zatim Irak, Sirija i Jemen koje su u ratnom stanju, tu je i Libija u kojoj u svakom momentu može da eskalira sukob između podeljenih strana. Aktuelni konflikti takođe lako mogu da se prošire i na druge zemlje, posebno one koje su lako ranjive. Recimo Liban koji je etnički i religijski heterogen, i gde su odnosi opterećeni ne tako davnim sukobima. Iako Jemen nije glavna tema u medijima pored Sirije i Iraka kada se govori o konfliktima, ova zemlja je ušla u treću godinu sukoba.

Rat je počeo u aprilu 2015. operacijom međunarodne arapske koalicije na čelu sa Saudijskom Arabijom i uz podršku SAD. Jemen je zemlja koja ima strateški položaj na Arabskom poluostrvu, pre svega zbog značajnih pomorskih pravaca koji prolaze blizu obala Jemena i moreuza Bab el Mandeb koji spaja Crveno more sa Indijskim okeanom.

Jemen je najsiromašnija zemlja poluostrva, jer ne proizvodi velike količine nafte. Proizvodnja nafte se poslednjih godina smanjivala zbog stalnih sukoba, a smatra se da su dosadašnja nalazišta nafte skoro iscrpljena. Zbog toga se u slučaju Jemena ne može govoriti o ratu za resurse, već su razlozi političke prirode.

Udio pojedinaca s psihopatološkim karakteristikama veći je na čelnim pozicijama korporacija i institucija nego u općoj populaciji. Psihopatska osobnost je u većoj mjeri nepoštena i okrutna. U čemu joj pogoduju današnje okolnosti

“Nisu svi psihopati u zatvoru, neki su i u sobama za sastanke.”

Vrlo je vjerojatno kako je za prosječnog građanina prva asocijacija na spomen „psihopatije“ kriminal, nasilje ili masovne ubojice. Ipak, u akademskom svijetu zadnjih nekoliko desetljeća, pogotovo uslijed globalne ekonomske krize, kreditnih prijevara, korupcije i sličnih šokantnih narušavanja javnog povjerenja, velik je interes za istraživanjem odnosa ove mračne osobine i korporativnog ponašanja. PriceWaterhouseCoopers u svom globalnom istraživanju ekonomskog kriminala za 2016 navodi kako trećina organizacija ima iskustvo sa ekonomskim kriminalom, u 46% slučajeva uzrokovanim internim akterima - srednjim i visokim menadžmentom.

Mračna trijada

Psihopatija je jedna od tri osobine ličnosti koje se naziva mračnom trijadom, a čine ju još i narcisoidnost i makijavelizam. Zajedničko ovom trojstvu je hladnokrvno, sebično i zlonamjerno ponašanje u međuljudskim odnosima. Važno je naglasiti kako se osobina psihopatije i ostalih mračnih osobina normalno distribuira u populaciji, što znači da svaki pojedinac ima, u manjoj ili većoj mjeri, psihopatska obilježja. Psihopatska osobnost se razlikuje od kliničke psihopatije. Možete imati niži ili viši rezultat na ovoj dimenziji te savršeno normalno funkcionirati. Kada je funkcioniranje narušeno na osobnoj i poslovnoj razini te kada su simptomi poremećaja prepoznatljivi i traju duži period vremena, tada se vrlo vjerojatno radi o mentalnom poremećaju.

Kada donosite odluke koje utječu na vaše zdravlje i zdravlje vaše djece, važno je da su utemeljene na jasnim informacijama, baziranim na činjenicama, na koje nisu utjecali oni koji bi mogli imati financijsku korist od toga. Posljednjih godina, ovo je dovoljno demonstrirano u rezultatima industrijski financiranih istraživanja koja se znatno razlikuju od rezultata nepristranih istraživanja.¹

Na primjer, studije koje je financirala industrija proizvodnje šećera tvrdila je da su masnoće primarni okidač za srčane bolesti, dok je istraživanje demonstriralo da su šećer i trans masti zapravo krivci. Godinama je duhanska industrija skrivala opasnosti od nastanka raka pluća. Ove dezinformacije su naštetile zdravlju mnogobrojnih osoba.


Dojenje je pretrpjelo neke od kontinuiranih pogrešnih savjeta tijekom godina. Slijedeći razvoj tvornički proizvedene formule za djecu, majke su savjetovane da djecu hrane na bočicu kako bi unaprijedile zdravlje svoje djece. Danas, mnogobrojne studije pokazuju da je dojenje korisnije, i za vas i za vaše dijete.

Nedavni bioetički (etika u medicinskim i biološkim istraživanjima) argument u časopisu Pediatrics sada savjetuje pedijatre da je vrijeme da se prestane upućivati na dojenje govoreći da je ono "prirodno."² Međutim, iako se članak fokusira na dojenje, čini se da mu je namjera bila usmjerena na podupiranje programa cijepljenja.

Psihopati dominiraju halama moći i u SAD-u i u cijelom svijetu. Trenutačni ekonomski, politički, vojni i pravni sustav uzgaja psihopate, nagrađuje psihopatsko ponašanje i kažnjava one sa savješću i integritetom. Psihopati će biti prirodno privučeni i konvergirati na vrhu piramide moći koliko iz vlastite prirode gladi za moći toliko i zbog hijerarhijskog sustava koji zahtijeva i potiče one koji mogu lagodno funkcionirati bez savijesti, osjećaja krivnje ili iskrene empatije prema drugima.

Psihopati su zaljubljeni u moć i poduzimanje rizika, majstorstvo manipulacije, oportunizam za vlastite potrebe i samouzdizanje, i drže doktorate iz varanja i obmane. Psihopati su superinteligentni šarmeri koji su veoma vješti u izigravanju drugih da dobiju ono što žele. Veoma su dobri u čitanju drugih ljudi, razumijevanju njihovih motiva i vrijednosti, odlični u učenju njihovih slabosti i visoko efektivni u induciranju suosjećanja i osjećaja krivnje u drugima.

Instinktivno znajući što drugi žele čuti, psihopati su nadareni u pridobivanju drugih, dajući im lažan osjećaj da su posebni i potrebni. Stručnjaci su u ostavljanju pozitivnog i dugotrajnog upečatljivog prvog dojma, prvotno pokušavajući pokazati da su brižni i puni razumijevanja, ali samo na površan, neoriginalan način. Njihova urođena oštra inteligencija, društvena karizma i šarm, ekstrovertna energija, vrhunsko samopouzdanje su sve oružja koja upotrebljavaju iz svog moćnog arsenala, kako bi pridobili, nadjačali i kontrolirali druge, posebno da pridobe one prožete moći i pozicijama za kojima oni žude.

Psihopati imaju čudnovatu sposobnost da, kopajući po tuđem mozgu, traže informacije, znanje, kreativne ideje i tajne, iskorištavajući ih u svoju korist, bivajući živi dokaz da je informacija moć, paradirajući ih kao vlastite ideje i znanje, spretno uzimajući i primajući nezaslužene zasluge i pohvale od šefova i onih na moći. Oni su nadareni glumci, sposobni na kameleonske prilagodbe prema određenoj društvenoj okolini i kompaniji. Iako im nedostaje kapacitet osjećanja emocije s dubinom i intenzitetom, kao glumci manipulacije mogu producirati krokodilske suze za bilo koji tada potreban učinak.

Dio mozga koji regulira emocije, amigdala, manje je aktivna u psihopata. Tako oni ne osjećaju strah, tugu, žaljenje ili gađenje koje ostali od nas doživljavamo. Samo kada služe sebi, glumit će uplašenost, da im je žao, ogorčenost ili iznenađenje, i ključna riječ ovdje je glumiti, jer je to sve što mogu kada dolazi do pokazivanja pravih emocija. Oni nemaju problema sa započinjanjem predstave emocija kada su odlučni manipulirati drugima, najčešće nabijajući im osjećaj krivnje ili pokušavajući dobiti suosjećanje. Jedina istinska emocija koju psihopati izražavaju jest ljutnja kada su njihove manipulacije spriječene ili ignorirane. Često koriste taktike zastrašivanja i mogu se ponašati impulzivno ili čak nasilno kad su razljućeni, pogotovo kao odgovor na ono što su shvatili kao osobnu uvredu ili izdaju povjerenja ili nedovoljno poštivanja njihovog autoriteta. Ali najčešće njihova emocionalna tirada služi za manipuliranje, dobivanje moći i vladanje nad drugima.

Za vrijeme Baracka Obame, deset puta više ljudi je ubijeno američkim dronovima nego za vrijeme Busha. Trenutno pod Trumpom, napadi dronovima su se povećali još više.

Iz perspektive milijuna ljudi širom svijeta koji trpe smrt i uništenje pod krinkom američke 'slobode i demokracije' SAD su zločinačka država. Iza njihovog lukavstva se krije pohlepa i žudnja za moći. Hoće li obični ljudi svijeta ikada vidjeti prostu istinu iza retorike koja zvuči plemenito?

CIA nije mogla da sačuva svoje tajne...

„Vikiliks“ je ponovo šokirao čitav svet, ali ponajviše američku obaveštajnu zajednicu. Ove nedelje, kao što je poznato, organizacija Džulijana Asanža objavila je preko 8.000 dokumenata američke Centralne obaveštajne agencije (CIA), koji su pokazali da ova tajna služba ima tehnologiju — kompjuterske viruse i slična oružja za masovno uništenje u sajber-prostoru — kojima može da svaki pametni telefon i televizor pretvori u prislušni uređaj, da hakuje sve kompjuterske operativne sisteme, da čuje svaki razgovor i pročita svaku poruku koju poželi, da može da iz daljine preuzme kontrolu nad sistemima za upravljanje u modernijim automobilima...

A ipak, iako sve to može, CIA nije mogla da sačuva svoje tajne.

O „Vikiliksovim“ otkrićima, o delovanju CIA i (ne)postojanju civilne kontrole nad ovom obaveštajnom hidrom u „Novom Sputnjik poretku“ govorili su Andreja Savić, nekadašnji direktor Bezbednosno-informativne agencije (BIA), i advokat Branko Pavlović.

„Vikiliks“ je svojim otkrićem špijunskih oruđa CIA, navodi Andreja Savić, „nesporno izazvao krupne posledice po američku obaveštajnu zajednicu. Štete, dakle, svakako ima, ali, u ovom trenutku je teško sagledati njene razmere...“

„Ovo je treći krupan korak u raskrinkavanju prljavih metoda Sjedinjenih Američkih Država i njenih službi“, navodi naš sagovornik, podsećajući na „Vikiliksovo“ objavljivanje diplomatskih depeša Stejt departmenta i otkrića Edvarda Snoudena o delovanju NSA (Nacionalne bezbednosne agencije) u vezi s programima masovnog prikupljanja elektronskih podataka.

Izuzetno visok stepen nezaposlenosti doveo je do toga da je u okviru većine profesija broj ljudi koji traže posao daleko veći od broja slobodnih radnih mesta. Za određeni deo programera ili visoko kvalifikovanih stručnjaka iz tehničkih oblasti traženje posla nije toliko problematično zato što postoji tražnja za takvim kadrovima, ali oni predstavljaju samo jedan mali procenat radne snage, dok je većina ostalih osuđena na slanje desetina i desetina aplikacija na koje najčešće ne dobijaju nikakav odgovor, na obijanje pragova različitih kompanija i prijavljivanje na konkurse koji su vrlo često raspisani za već unapred poznate kandidate, čak i onda kada se javno objavljuju. Za poslove za koje nije potrebna neka posebna kvalifikacija, kao što su vozači, čuvari ili prodavci, nije retkost da se prijavi više desetina kandidata za jedno radno mesto, a jedini poslovi koji mogu da se dobiju lako, bez obzira na obrazovanje i iskustvo, jesu oni u telemarketingu, kao i poslovi promocije i prodaje od vrata do vrata ili na ulici, pri čemu zaradu ovde najčešće čini isključivo procenat od prodatih proizvoda ili usluga.

Nezaposleni mogu da očekuju vrlo malo pomoći od Nacionalne službe za zapošljavanje (u kojoj nije retkost da se ljudima sa završena dva fakulteta ili sa doktorskim diplomama umesto potencijalnog zaposlenja nudi prekvalifikacija), tako da bi ovoj instituciji mnogo više odgovarao naziv Nacionalna služba za evidenciju nezaposlenih. Nezaposleni su suočeni sa veoma ograničenim izborom prilikom traženja posla i većina prilikom pregledanja različitih konkursa shvata da su ili premladi, ili prestari, ili bez dovoljno iskustva, ili sa previše iskustva, ili previše obrazovani, ili nedovoljno obrazovani, ili sa previše specijalizovanim kvalifikacijama, ili sa nedovoljno specijalizovanim kvalifikacijama, ili da prosto nisu spremni da mesecima volontiraju ili stažiraju gotovo bez bilo kakve novčane naknade. S obzirom na ovakvu situaciju većina ljudi je primorana da prihvati bilo kakav posao koji može da pronađe, vodeći se filozofijom: „Daj šta daš, bitno je da se radi“. Sve više postaje pravi luksuz razmišljanje o tome koliko je plata manja od minimalne potrošačke korpe u Srbiji, da li će iz nje moći da se plate svi mesečni računi, koliko će posao zahtevati prekovremenog neplaćanog rada i slično.

Našim društvom upravljaju bezumni ljudi sa bezumnim ciljevima. Mislim da nama vladaju luđaci i mene bi mogli zatvoriti kao ludog samo zato što sam to rekao. To je najluđe u svemu tome.

Lennon i drugi iskazuju očiglednu paranoju koja počiva u svima nama. "Svijet je poludio!" Najčešće ovaj glas utišavamo u sebi, i prihvaćamo pogled na svijet onako kako nam to drugi propisuju. No tko su ti drugi i što oni žele?

Termin psihopat obično ima kriminalne konotacije, zahvaljujući prikazima bolesnih, izopačenih i nasilnih psiho tipova u popularnim medijima. Uslijed masovnog neznanja došlo je do uobičajenog vjerovanja da psihopat ne nalazi funkciju, ulogu ili mjesto u otvorenom društvu. Brzopleta miskoncepcija koja nama, naizgled razumnoj većini, pomaže da izbjegnemo naše najgore strahove.

Svako vjerovanje da psihopat nije u stanju funkcionirati u otvorenom društvu je prema M.E. Thomas¹ - samodeklariranoj sociopatkinji - potpuno pogrešno. U pitanju nije sposobnost funkcioniranja, nego radije kakav kapacitet odnosno formu ta funkcija preuzima. Kako Thomas kaže, psihopati i sociopati imaju uzajamno prepletenu kliničku povijest; oba mogu funkcionirati, samo to čine na drukčiji način. I iako nije uvijek lako dokučiti kakvu sve masku ta funkcija može imati, u mnogim društvenim situacijama oni briljiraju.

Iako su predsednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama praktično tek završeni, tamošnja politička i javna scena uzburkana je kako nije bila još otkad je Ričard Nikson 1974. godine pod teretom afere „Votergejt“ bio prinuđen da podnese ostavku, kao prvi i dosad jedini američki predsednik koji je to učinio.

Ovih dana — zapravo, otkako je 20. januara preuzeo predsedničku dužnost — Donald Tramp je u sukobu s američkim medijima glavnog toka koje naziva „neprijateljima američkog naroda“, oni se zauzvrat u udarnim terminima pitaju da li je Tramp uopšte dovoljno uračunljiv i mentalno stabilan. Obaveštajne službe ovim medijima dostavljaju poverljive informacije iako im je zadatak da ih čuvaju, zvaničnike Trampove administracije smenjuju, a tek su postavljeni...

Ukratko, utisak opšteg haosa koji je primereniji nekoj od zemalja Trećeg sveta i krhke demokratije a ne o rasadniku i svetioniku demokratije, kako SAD vole sebe da posmatraju.

Ili je situacija i kudikamo ozbiljnija, da li se iza ovog haosa krije ozbiljna borba za prevlast u Vašingtonu, koja će neminovno imati uticaja i na čitav svet?

Šta se krije iza Trampovog rata s medijima? Da li američke bezbednosne službe ratuju protiv Donalda Trampa, i da li je u toku bitka između demokratski izabranog predsednika i strukture koje se često naziva „dubokom državom“?

O ovim pitanjima u „Novom Sputnjik poretku“ govorili su analitičar iz Vašingtona Obrad Kesić i nekadašnji glavni urednik NIN-a Slobodan Reljić.

Mislim da se svi možemo složiti da je bilo puno lažnih vijesti koje su došle s obje strane. Lažne vijesti su obično namjerne, iako su u nekim slučajevima rezultat iskrenih grešaka. No u posljednje vrijeme možemo vidjeti u potpunosti novi tip neistinitih vijesti. Ja ih zovem 'imaginarne vijesti'. Evo odličnog primjera iz Huffington Posta.
Gledao sam konferenciju za novinare predsjednika Trumpa na kojoj se navodno dogodio njegov "katastrofalan gubitak kontrole", i jedino što sam vidio je da Trump govori na način kako i inače govori. Huffington Post je gledao i očigledno vidio neki drugi skup okolnosti. To znači da imamo tri mogućnosti za razmatranje:

1. Huffington Post je vidio situaciju točno, dok sam ja halucinirao.

2. Moja verzija događaja je točna, a Huffington Post je halucinirao.

3. I Huffington Post i ja smo halucinirali.

Kad sam bio mlađi, automatski bih pretpostavio da sam ja u pravu i da je Huffington Post ili namjerno lagao ili obmanut. Moje odraslije razumijevanje svijeta je da većina ljudi halucinira većinu vremena. Živimo u našim vlastitim osobnim filmovima. Ovo je odličan primjer. Milijuni Amerikanaca su gledali istu konferenciju za novinare i pola nas je otišlo s mišlju da smo gledali posve drugačiji film nego druga polovica. Mnogi od nas su vidjeli Trumpa da govori na način kao i inače, i govori stvari koje i obično kaže. Drugi ljudi su vidjeli buncanje luđaka, gubitak kontrole.

To nisu isti filmovi.

Dakle, kako možemo znati tko halucinira u ovom slučaju? Najbolji način za raspoznati je traženjem okidača kognitivne disonance. U ovom slučaju, okidač je jasan. Trumpova neočekivana izborna pobjeda je prisilila Huffington Post da preinači svoje mentalne filmove iz jedne priče, u kojoj sebe smatraju ekstra pametnim piscima, u drugu, u kojoj su zapravo najgluplji politički promatrači u cijelom Sunčevom sustavu.