Dobrodošli na Sott.net
Sub, 15 Svi 2021
Svijet za ljude koji misle

Brain

Russell Foster: Što znamo o spavanju?

Russell Foster
© TED.com
Russell Foster je cirkadijani neuroznanstvenik: on proučava cikluse spavanja mozga. I pita: Što znamo o spavanju? Ne mnogo, ispada, za nešto što radimo 1/3 našeg života. U ovom govoru Foster dijeli tri popularne teorije o tome zašto spavamo, razbija neke mitove o tome koliko sna je potrebno u različitim godinama - i ukazuje na neke nove načine kako iskoristiti spavanje kao predviđanje mentalnog zdravlja.


Komentar: Pogledajte također:

Spavajte u mraku i izbegavajte plavo svetlo

"Plava" svetlost smanjuje proizvodnju melatonina

Spavanje u hladnoj sobi poboljšava zdravlje

Novo istraživanje pokazalo da postoji veza između količine sna i imunološkog sistema

Spavanje u potpunom mraku doprinosi vašem zdravlju


Propaganda

"Rusko hakiranje": Američka propagandna kampanja bez dokaza

Hakiranje
© Foto: PIxabay
Američke vlasti mogu da kažu da su hakeri poreklom iz Afrike, Australije, sa Antarktika ili iz Rusije, i niko ne može da potvrdi niti da demantuje te navode.

Tajni izveštaj američkih specijalnih službi o navodnom mešanju Rusije u američke predsedničke izbore biće prezentovan danas novoizabranom predsedniku SAD Donaldu Trampu, nakon što je 5. decembra poslat odlazećem stanaru Bele kuće Baraku Obami. Inače, Tramp je rekao da je iznenađen tvrdnjama Demokratske partije o navodnom ruskom hakovanju, a da pri tome njene servere nije pregledao Federalni istražni biro.

Kako tvrdi list „Vašington post“, izveštaj osim podataka o licima koja su sajtu Vikiliks predala podatke koji su, kako se navodi, ukradeni od Demokratske partije, sadrži i podatke o drugim sajber operacijama Moskve protiv izbornog sistema SAD poslednjih devet godina, ali i rezultate prisluškivanja telefonskih razgovora neimenovanih ruskih činovnika.

Prema tim podacima, američke specijalne službe su posle izbora u Sjedinjenim Državama 8. novembra uhvatile telefonske razgovore ruskih zvaničnika koji su jedan drugom čestitali Trampovu pobedu i slavili je kao geopolitičku pobedu Moskve.

Iako izveštaj time praktično priznaje da Amerikanci rade ono isto za šta optužuju Ruse, u dokumentu se objašnjava da je takva reakcija ruskih zvaničnika američkim obaveštajcima poslužila kao argument za zaključak da su napori Moskve barem delimično imali zadatak da pomognu Trampu da pobedi.

Analitičar Aleksandar Pavić kaže da je sve to deo kampanje koja nije bazirana na činjenicama, već na praznim optužbama.

Water

Bitka za vodu: Pet milijuna stanovnika Damaska su taoci terorističkih skupina

water supply Damascus wadi barada
© Agence France-Press

Pet milijuna stanovnika Damaska i okolice su bez vode od 22.12.2016. kada su pripadnici terorističke skupine Jabhat Fatah al-Sham (bivša Jabhat al-Nusra, sirijski ogranak al-Qaede) kontaminirali izvor u dolini Barada (Wadi Barada) dizel gorivom. Pet dana kasnije, pripadnici skupine koja je na UN-ovom popisu terorističkih organizacija objavili su videa i slike oštećenog izvora tvrdeći da je izvor pogođen u zračnim i topničkim napadima, te je zbog toga prekinuta opskrba vodom. No, na društvenim mrežama pripadnici i simpatizeri al-Qaede su se još prije kontaminacije izvora „pohvalili“ kako je izvor miniran, a cijela okupacija tog dijela u provinciji Damask ima za smisao ucjenjivati službene sirijske vlasti i na taj način dodatno štetiti svim naporima rješavanja krize.

„Aktivisti“ usko povezani s terorističkim skupinama i sirijskim ogrankom al-Qaede koji se koriste kao novinarski i UN-ovi izvori, počeli su novu kampanju skretanja pažnje na Wadi Barada tvrdeći da se tamo nalazi 100,000 stanovnika, iako procjenom iz 2004. godine populacija iznosi 3,678 stanovnika, a sa svim okolnim selima ne prelazi 10,000 stanovnika. Dakle, isto kao i u slučaju istočnog Aleppa gdje je i sami UN lagao da se u tom dijelu Aleppu nalazi 250,000 i više civila, „fake news“ i manipulacija brojevima u sirijskom konfliktu se nastavlja, što je ionako ustaljena praksa od samih početaka lažne sirijske „revolucije“.

Prisutnost terorističke skupine Jabhat Fatah al-Sham u Wadi Baradi otklanja mogućnost priključenja tog područja novom primirju koje je došlo na inicijativu Rusije, Turske i Irana. Al Qaeda je prisutna u Wadi Barada već duže vrijeme, a sredinom prošle godine objavili su snimku egzekucije 15 vojnika Sirijske vojske, čemu mediji odavno ne pridodaju nikakav značaj. Jer zašto bi objavljivali inkriminirajuće vijesti po njihove najčešće izvore iz Sirije. Ne izgleda lijepo kada publici pokažete tko su uistinu sirijski „pobunjenici“ i koga godinama propagirate. Naravno, nije samo Jabhat Fatah al-Sham prisutan, tu je i opskurna Liwa Adbaal al-Sham koja je dio Alwiyat Saif al-Shama takozvane „Slobodne sirijske vojske“ (FSA) koja je u prošlosti u bitci za Zabadani s njima dijelila zajednički zapovjedni centar pod nazivom Jaish al-Haramoun. Dokaz neraskidivih veza sirijskih „revolucionara“ i Al Qaede, ali to ionako nije ništa novo.

Komentar: Pogledajte također: Alep: Pobjeda nad terorizmom i ustaljenom propagandom

Objašnjenje rata u Siriji za sve koji žele znati


Chess

Alep: Pobjeda nad terorizmom i ustaljenom propagandom

Esercito siriano Aleppo
U više od pet i pol godina rata u Siriji enormna je količina neistina, manipulacija i doslovnih fabriciranja događaja na osnovu čega su osvanuli brojni novinski napisi i izvještaji UN-a, a koji su dosegli kritičnu razinu izvještavanjem o Alepu.

Glasnogovornik UN-ovog ureda za ljudska prava Rupert Colville objavio je 13.12. da su primili iz više „izvora s terena“ vijest o 82 ubijena civila u Alepu, te kako Sirijska vojska ubija civile, žene i djecu na licu mjesta, bilo na cesti, bilo u kućama, te kako su ulice istočnog Alepa prepune ljudskih tijela. Kasnije je Colville ublažio izjavu rekavši da se takve informacije ne mogu neovisno potvrditi. Iako su „aktivisti“ imali kamere i svu potrebnu tehniku, kao i pristup internetu za koji još uvijek nije jasno odakle im, nikakve slike niti videa o počinjenim „masakrima“ nisu izlazile u javnost. Samo riječi „aktivista s terena“ uz mnoge slike iz Gaze, Iraka, Pakistana, ili slike stare više mjeseci ili godina, kao i u jednom slučaju slika iz muzičkog videa. No i to je bilo dovoljno da se pokrene velika medijska hajka.

Kako su mnogi sirijski vojnici imali članove obitelji u istočnom Alepu koji su služili kao živi štit i taoci terorističkim skupinama, izjava da Sirijska vojska ide od kuća do kuća i ubija sve redom je izvan svake pameti. Zamislite sebe u situaciji sirijskog vojnika i da su na području koje napadate upravo vaši najmiliji. Uzmimo zdrav razum i logiku i zapitajmo se da li bi išli nasumce ubijati civile i na taj način dovesti u opasnost živote svoje porodice, ili porodice mnogih suboraca? Upravo tu logiku je predstavio UN, a dalje mediji kojima je ionako demonizacija bilo kojeg pripadnika sirijskih oružanih snaga standard.

Nije li upravo UN tvrdio da se u istočnom Alepu nalazi 250 tisuća civila, iako je sada vrlo jasno da je brojka više nego upola manja? Upravo ta činjenica je jasan pokazatelj da se „dokazi“ prikupljaju na osnovu lažnih podataka fabriciranih upravo od objava raznih aktivista na društvenim mrežama i samoproglašene sirijske civilne zaštite pod nazivom „Bijele kacige“ koja je direktno povezana sa sirijskim ogrankom al-Kaide, a za što postoje mnogi neoborivi dokazi. Spomenimo da je osnivač „Bijelih kaciga“ Britanac i vojni oficir James Le Mesurier, a organizacija je financirana od strane vlada SAD-a, Velike Britanije, Njemačke i Nizozemske. Toliko o tome koliko je ta organizacija uistinu sirijska.

Komentar: Pogledajte također: Objašnjenje rata u Siriji za sve koji žele znati


Attention

Giulietto Chiesa: Zapad je izoliran, a ne Rusija

giulietto chiesa

Talijanski novinar, Giulietto Chiesa
Đulijeto Kjeza poznat je čitaocima Sputnjika i po analitičkim tekstovima o Rusiji koje povremeno možete da pročita na našem sajtu. Taj dugogodišnji dopisnik italijanskih novina iz Moskve, levičar i borac za ljudska prava, došao je u Beograd da predstavi svoju knjigu „Rusofobija“ u izdanju „Albatros plusa“.

S obzirom na to da se ta knjiga u ruskoj verziji naziva „Rusofobija 2.0“ zamolili smo ga da nam objasni šta te cifre zapravo znače. „U savremenoj eri 2.0, na jeziku savremene tehnologije, označava skok. Rusofobija kao istorijski faktor postoji, praktično, već tri veka, možda i duže. Ovoga puta, međutim (to sam napisao i u knjizi), mislim da je reč o novom talasu rusofobije kao oružja u borbi za dominaciju. Zašto baš sada? Zato što je Rusija ponovo, nakon određenog prekida, postala jedan od važnih, aktivnih i odlučujućih igrača na međunarodnoj sceni. Od tog momenta je Rusija za Zapad u celini, a posebno za SAD, najveća opasnost. Oni tako doživljavaju Rusiju, kao opasnost.“

Da li je ona zaista opasnost?

— Nije. Ako se mirne glave posmatra situacija, Rusija se 25 godina nikome nije suštinski suprotstavljala. Postoji određena navika da se o Rusiji misli kao o SSSR-u, ali ona nije Sovjetski Savez, to su dve potpuno različite stvari. Sadašnja Rusija apsolutno nije protivnik Zapada, ona nikoga ne ugrožava, nikada nije izašla izvan svojih granica. Znam da su oni 2008. godine govorili da je Rusija napala Gruziju, ali to je očigledan falsifikat. Ja sam bio svedok onoga što se tamo događalo.

Caesar

Globalni odjeci oslobađanja Alepa

Putin Assad
© Unknown
Bitka za Alepo ima značaj Staljingrada u ratu protiv islamističkog terorizma. Sirija i njeni saveznici pokazali su da ratovi protiv islamističkog terorizma mogu biti dobiveni, da ne ispadne uvijek kako bi NATO i Saudijci htjeli te da se svijet može učiniti sigurnijim mjestom kada istinski partneri surađuju protiv sila zla.

Alepo je skoro u potpunosti slobodan. Sirijska arapska vojska, Rusija i njihovi saveznici oslobodili su jedan od najvažnijih gradova na Bliskom istoku. Ovo predstavlja povijesno najznačajniji događaj na Bliskom istoku od 2003. godine, kada je izvršena invazija na Irak i kada je pao Sadamov režim. Još to nije poput legendarne bitke za Berlin, ali ima značaj Staljingrada za Bliski istok.

2003. godina je bila početak trinaestogodišnjeg ciklusa tijekom kojeg se razbuktao pakao na Bliskom istoku pod rukovodstvom glavnih NATO sila. Izvršene su invazije na snažne, sekularne, suvremene režime. Kulture su iskorijenjene, uništena prava manjina. U ovaj vakuum moći uskočili su islamistički teroristi, najsofisticiraniji od onih koje su financirale despotske zaljevske države.

Komentar: Za daljnje čitanje:


People 2

Moć naroda: U otporu rusofobiji Ukrajinci pjevaju ruske pjesme

Flashmob in Ukraine's Zaporozhia
© Unknown
Inovativnim izražavanjem nezadovoljstva protiv rusofobije po kojoj je vladajuća nacionalistička elita u Ukrajini poznata, trend iznenadnog okupljanja grupa ljudi koji pjevaju pjesme na ruskom jeziku širi se poput vatrene stihije u Ukrajini. Također se proširio i na Rusiju i Moldaviju gdje ljudi u solidarnosti sa svojom slavenskom braćom i sestrama u Ukrajini pjevaju ukrajinske pjesme. Radost i emocije koje se na video snimkama mogu vidjeti na licima neposrednih svjedoka govore same za sebe.

O početku ovog trenda Lada Ray piše:
Najnovija stvar koju kijevska hunta provodi je zabrana ruskog jezika tijekom školskih praznika. Učitelje koje se uhvati da govore ruski jezik dobit će otkaz.

U atmosferi opresije, ljudi pronalaze načine za oduprijeti se na prekrasan i nadahnjujuć način, izvodeći rusko-sovjetske pjesme na željezničkim kolodvorima.

Sve je počelo 13. studenog u Zaporožju, velikom industrijskom gradu u jugoistočnoj Ukrajini, nedaleko od Donbassa. Grad Zaporožje se nalazi u samom središtu nekadašnjih teritorija Zaporoških kozaka. Zaporožje u osnovi znači "iza riječnih brzaca". Nalazi se na obali rijeke Dnjepar i upravo je po brzacima ove rijeke dobio ime. Grad su utemeljili ruski carevi, a 1930-ih je postao centar sovjetske industrijalizacije. Dom je znamenitosti, poznatog simbola sovjetske industrijalizacije - DneproGes-a (Dnjeparske hidroelektrane). Također je dom metalurškog diva Zaporozhstala (Zaporoškog metalurškog postrojenja). Tu je izgrađena i najveća europska nuklearna elektrana. Ponovno želim naglasiti da sve što je izgrađeno u Zaporožju izgradilo je Rusko carstvo ili SSSR. Tijekom svojih 25 godina 'neovisnosti' Ukrajina nije izgradila ništa značajno.

Ubrzo su slijedili i drugi gradovi:

Arrow Down

Kako se Rusija razočarala u Evropu?

russia eu
Teskoba Eduarda Štajnera dolazi iz uverenja da su generacije i generacije radile na približavanju Rusije i Evrope, dve strane u konstantnom istorijskom raskoraku, da bi aktuelna generacija evropskih političara grubo pogazila posao vekova.

Moskva nije nevina u tom postupku, ali to Štajner i ne tvrdi, on samo žali što je jedna velika istorijska šansa uništena za neizvestan protok vremena.

Donji tekst se pojavio u subotnjem Spektrumu, podlistku eseja lista Prese, koji na svojim informativnim stranicama, u potpunoj suprotnosti sa stavom zvanične austrijske politike, otvoreno agira za pooštravanje sankcija Rusiji.

Neki od izvora na koje se Štajner poziva u tekstu imaju direktne reference na članke objavljene u nemačkom filozofskom tromesečniku Zeitschrift für Ideengeschichte (Beck Verlag), čije je najnovije izdanje "Ruska jesen" u potpunosti posvećeno lamentu nad stanjem stvari.

Ali to su "samo" filozofi, a Štajner je "samo" ekonomski specijalista, dok je rusko-evropska kriza duboko politička.

Komentar: Vreme će pokazati kako će se stvari dalje razvijati, ali za sada nam se čini da je Putinov put mnogo bolji od puta kojim se kreće Evropa, zajedno sa svojim glavnim uzorom - Sjedinjenim Američkim Državama. I EU i SAD se nalaze u procesu degeneracije, kako ekonomske tako i kulturne.
  • Od ideala "američkog sna" do noćne more današnjice



War Whore

Bombardovanje Jugoslavije je bila prekretnica za NATO ekspanziju

NATO
© AFP 2016/ Geoges Gobet
Kosovo i bombardovanje Jugoslavije bili su prekretnica za NATO - od tada se zapadne vojne intervencije širom sveta više i ne propituju, smatra istoričar Kurt Grič. Veliki intervju povodom njegove knjige „Rat za Kosovo“.

Komentar:


Quenelle - Golden

Otpor zapadnjačkom imperijalizmu: Ostavštine Fidela Castra i Bashara al-Assada

CASTRO

Veliki napredak Sirijske arapske vojske u istočnom Aleppu i smrt Fidela Castra se možda čine nepovezanima. U stvarnosti, ovi nedavni događaji pokazuju svijetu da je moguće uspješno se opirati agresiji Zapada.


Roman Rudyarda Kiplinga iz 1888. godine pod nazivom Čovjek koji je htio biti kralj [The Man Who Would Be King, op. prev.] ostaje poučna priča za one koji prate događaje današnjice. Ne samo da roman daje uviđaj u aroganciju Zapadnog imperijalizma nego, što je i važnije, ilustrira kako oholost i ambicija mogu slijepo voditi ljude u zloglasnost i propast. Ovo je naročito istinito za one koji koriste obmanu u ime moći kako bi postigli svoje ciljeve.

Radnja se okreće oko dva britanska avanturista koji smisle spletku kako bi postali Kraljevi Kafiristana. Sve im je išlo i predobro sve dok se jedan od njih nije odlučio oženiti za pripadnicu tog naroda, protiv njene volje. Užasnuta pri pomisli da će biti udana za Kralja žena ga je ugrizla pri čemu je počeo krvariti. Ljudi Kafiristana su vjerovali da Kralj ne može krvariti, da je njegovo meso drukčije od onog običnih ljudi. Nakon što su ga vidjeli kako krvari znali su da je samo čovjek i to one prevarantske vrste. Nije bilo sretnog završetka.

Komentar: Za daljnje čitanje: