Dobrodošli na Sott.net
Pet, 03 Srp 2020
Svijet za ljude koji misle

Attention

Protusirijska propaganda razotkrivena: "Izgladnjelo sirijsko dijete" je zapravo djevojčica iz južnog Libanona

Sirija Madaya

Niti jedna od ovih slika nije iz sirijskog grada Madaya
Viralna slika koja prikazuje "pothranjeno sirijsko dijete" koje "izgladnjuje" "zla sirijska vojska" je bona fide prijevara. Pojedinosti, kako prenosi libanonski Daily Star ("Izgladnjelo sirijsko dijete" otkriveno da je zapravo djevojčica iz južnog Libanona):
Obitelj djevojčice iz južnog Libanona prikazane na fotografiji koja je postala viralna i koja navodno prikazuje izgladnjelo dijete iz opkoljenog sirijskog pograničnog grada izrazila je ljutnju zbog incidenta.

"Oni su otišli predaleko ovaj put," Rosine Mazeh, baka 7-godišnje Mariannae Mazeh, rekla je za Al-Jadeed iz njihovog sela Tay Filsey u izvješću emitiranom u subotu.

Rekla je da je fotografija njezine nasmijane smeđokose, plavooke unuke izvorno objavljena na Facebook prije tri godine i da su je krivotvorili nekoliko puta u prošlosti pojedinci koji promiču različite namjere.

Nedavno, fotografija je kružila zajedno sa slikama koje prikazuju kostursku figuru za koju je rečeno da pati od neishranjenosti kao rezultat opsade sirijske vojske u gradu Madaya, koji se nalazi nekoliko kilometara istočno od libanonske granice.

Nekoliko drugih slika koje kruže na društvenim medijima i koje su prenijele neke međunarodne novinske agencije koje navodno prikazuju gladovanje u gradu također su otkrivene kako lažne.
Sljedeći put pokušajte sa svjedočenjem u kongresu kćeri kuvajtskog ambasadora sa suzama u očima? To ima stopostotnu stopu uspjeha za opravdavanje lažnih ratova agresije.

Komentar: Propaganda protiv Sirije ne prestaje, psihopati na vlasti rade sve u svojoj moći kako bi opravdali uništenje te države, i onda nam se govori da promoviraju "slobodu i demokraciju".


Che Guevara

Thomas Sankara: Čovjek koji je preporodio Burkinu Faso, francuski kolonizatori i MMF mu to nisu mogli oprostiti


Komentar: Samo tjedan dana prije nego što su imperijalističke sile ubile Thomasa Sankaru, on je izjavio: "Revolucionare i pojedince se može ubiti, ali ideje nikad ne umiru". Iako Sankara više nije s nama, njegovi postupci još uvijek imaju potencijal da nas potaknu na djelovanje.


Thomas Sankara
Burkina Faso bila je francuska kolonija, koja se do dolaska Thomasa Sankare nazivala Gornja Volta (po rijeci Volta). Nezavisnost od Francuske dobiva 1960.

Državni udari i promjene vlasti postale su učestala pojava, no u hronologiji pučeva, izuzev ovog posljednjeg iz 2014., svakako valja izdvojiti onaj iz 1983. kada je na vlast došao vojni kapetan i marksistički revolucionar Thomas Sankara, čovjek koji je nosio nadimak "Afrički Che Guevara".

Nadimak je nosio s pravom. Sankara je bio jedan od važnijih pan-afričkih teoretičara, simbol afričkog otpora prema pokušajima neokolonizacije i eksploatacije imperijalizma.

Dolazak na vlast Thomasa Sankare

Rođen je 21. decembra 1949. godine u gradu Jako u, tadašnjoj, Gornjoj Volti - francuskoj koloniji u zapadnoj Africi.

Otpočeo je vojnu karijeru sa 17 godina, a prvi put je prisustvovao oružanim narodnim ustancima kada se tokom 70ih godina obreo na Madagaskaru, gdje je kolonijalna vlada ostala pod francuskom dominacijom iako je država postala nezavisna 1960. godine. Tokom vojne obuke, na njega je veliki uticaj imala humanistička misao Ernesta Che Guevare, Fidela Castra i Nelsona Mendele, šta ga je navelo na dublje proučavanje socijalnih teorija Karla Marksa i Lenjina.

Sankara je, 4. augusta 1983. godine, zajedno sa grupom oficira poveo demokratsku narodnu revoluciju u Gornjoj Volti - francuskoj koloniji koja je, uprkos „nezavisnosti”, i dalje trpjela jaram evropskih sila i pljačku multinacionalnih korporacija. Narodni ustanak u Gornjoj Volti je uspio preuzeti vlast. Sa Sankarom kao predsjednikom, država se preimenovala u Burkina Faso. Ime se sastoji od dvije riječi koje kombinuju dva glavna jezika u zemlji. Na jeziku more „burkina” znači čestit, a „faso” otadžbina - iz tog razloga, naziv Burkina Faso bi se mogao prevesti kao 'Zemlja Čestitih'.

Alarm Clock

Putinofobija na Zapadu skriva geopolitičke interese SAD-a

Putin Obama
Gotovo svakoga dana možete čuti u Vašingtonu „Rusi dolaze! Rusi dolaze!“. Da zla krv između Putina i Sjedinjenih Država postoji, u to ne treba sumnnjati. Međutim, zašto se tek sa situacijom u Ukrajini putinofobija toliko raširila Amerikom?

Ukrajina je potpuno poremetila odnose Rusije i Zapada. Ipak, postoji nada da će se dogovor, koji su u Minsku postigli Vladimir Putin, Petro Porošenko, Fransoa Oland i Angela Merkel, ipak održati. Produžetak ovog konflikta, koji je do sada odneo više od 5.000 života, ne može da donese ništa dobro osim više zla i više smrti na obe strane.

Da mir nije dogovoren, nekih 8.000 okruženih ukrajinskih vojnika u Debaljcevu bilo bi uništeno. To bi dovelo do takve političke krize režima u Kijevu da bi Amerikanci morali da ostvare svoje pretnje i pošalju obećano oružje Ukrajini, što bi značilo da je postavljena pozornica za otvorenu konfrontaciju Rusije i Sjedinjenih Država.

Ruski interes u Ukrajini je jasan - zadržavanje crnomorske luke na Krimu i držanje zapadnog NATO saveza što dalje od Ukrajine. Takođe, jasan je interes Ukrajine, koja želi da sačuva izuzetno bogat region Donbasa pod svojom kontrolom. Ali koji je američki interes u Ukrajini?


Komentar: Sprječavanje euroazijske integracije je naziv igre, a SAD radi sve kako bi održao svoju hegemoniju nad ostatkom svijeta, šireći kaos u procesu. Osim toga, SAD ima i financijske interese u Ukrajini, što je također jedan od razloga zašto su destabilizirali tu zemlju, sve kako bi njihove korporacije profitirale.


Gold Seal

Pepe Escobar: Carstvo kaosa protiv ujedinjenja Euroazije u 2016.


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod još jedne briljantne geopolitičke analize Pepea Escobara.


Vlad Xi
U svom vrlo utjecajnom radu "Pad Rima: I kraj civilizacije" (Fall of Rome: And the End of Civilization, op. prev.), Bryan Ward-Perkins piše:
Rimljani su prije pada bili uvjereni kao što smo i mi danas da će njihov svijet postojati vječno... Bili su u krivu. Bili bismo mudri kad ne bismo ponovili njihovu samozadovoljnu opuštenost.
Carstvo kaosa, u današnje vrijeme, se ne bazira na samozadovoljnoj opuštenosti, nego na oholosti - i strahu. Još od početka Hladnog rata ključno pitanje je bilo tko će kontrolirati veliku mrežu trgovačkih puteva Euroazije - ili "jezgru" (heartland, op. prev.) kako je naziva otac geopolitike, sir Halford John Mackinder (1861. - 1947.).

Mogli bismo reći kako je za Carstvo kaosa igra zapravo započela s državnim udarom u Iranu 1953. kojeg je podržala CIA, kada je SAD napokon licem u lice susreo tu slavnu Euroaziju stoljećima umrežavanu Putevima svile, nakon čega je Carstvo odlučno krenulo sve ih pokoriti.

Samo 6 desetljeća kasnije, jasno je da neće biti američkog Puta svile u 21. stoljeću, nego će, baš kao kod drevnih prethodnika, biti kineskog. Nastojanje Pekinga u stvaranju onoga što naziva "Jedan pojas, jedna cesta" je sastavni dio konflikta u 21. stoljeću između propadajućeg Carstva i ujedinjavanja Euroazije. Ključni podzapleti uključuju neprekidno širenje NATO-a i opsesiju Carstva sa stvaranjem ratne zone kod Južnokineskog mora.

Dok strateško partnerstvo Pekinga i Moskve analizira te podzaplete, oligarhijska elita koja zaista upravlja Carstvom kaosa nastoji opkoliti Euroaziju - s obzirom da bi mogli biti uvelike isključeni iz procesa integracije koji se bazira na trgovinskoj razmjeni, gospodarskoj suradnji i naprednim komunikacijskim vezama.

Peking i Moskva jasno uočavaju provokaciju za provokacijom, zajedno s nemilosrdnom demonizacijom. No, neće biti ulovljeni u zamku, jer oboje igraju vrlo dugu igru.


Ruski predsjednik Vladimir Putin diplomatski inzistira da se prema Zapadu treba ophoditi kao prema "partnerima". Međutim, on sam zna, kao što znaju i oni u Kini na određenim pozicijama, kako ovi zapravo nisu "partneri". Ne nakon što je NATO 78 dana bombardirao Beograd 1999. godine. Ne nakon svrhovitog bombardiranja kineskog veleposlanstva. Ne nakon neprekidnog NATO-vog širenja. Ne nakon drugog Kosova u obliku nezakonitog državnog udara u Kijevu. Ne nakon što su zaljevske petrodolarske države-klijenti SAD-a srušile cijene nafte. Ne nakon što je Wall Street organizirao pad rublje. Ne nakon sankcija SAD-a i Europske unije. Ne nakon udara američkih posrednika na Wall Streetu na kineske dionice klase A. Ne nakon neprekidnog zveckanja oružjem u Južnokineskom moru. Ne nakon rušenja Su-24.

Komentar: Pogledajte također i druge prevedene članke Pepea Escobara:


Jet2

Zapadnih medija nigdje na vidiku dok sultan Erdogan tuče po Kurdima na jugoistoku Turske


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan prijevod članka o zbivanjima na jugoistoku Turske, o sukobima između turskih vojnih snaga i kurdskog stanovništva koje zapadni i ostali mediji izgleda kao da zaobilaze u jako širokom luku.


turkey kurds
© Ilyas Akengin / AFP
Vojna oklopna vozila na praznim ulicama Silvana u jugoistočnoj Turskoj, tijekom policijskog sata nakon borbi između turskih snaga i kurdskih boraca za slobodu 10. studenog 2015.
Skoro potpuno neprimijećeno od međunarodne zajednice, turske vlasti i pobunjeničke kurdske snage su zaglavile u borbi u nizu opsada velikih gradova na istoku zemlje. Turski premijer, Ahmet Davutoğlu situaciju opisuje kao borbu protiv terorizma koju će se voditi beskompromisno do kraja.

Detalje o opsadama je teško pronaći čak i u turskim medijima. Jako mali broj turskih novinara, a kamoli vanjskih dopisnika, prati situaciju koja efektivno predstavlja ratno stanje u pogođenim gradovima. Ostale informacije stižu od zabranjenih kurdskih izvora i slike, koje ne dolaze od turskih medija, već podijeljene putem interneta, pokazuju razorene zgrade i tijela kako leže po ulicama. Prema izjavi Vlade Turske od 25. prosinca, 217 kurdskih terorista je ubijeno prošli mjesec. Turska Udruga za ljudska prava kaže da je proteklih mjeseci ubijeno više od 124 civila. Ukupno bilo je 150 dana tijekom kojih su na snazi bili "policijski satovi", a svaki od njih nije trajao samo tijekom noći već cijelih 24 sata.


Najteže pogođena naselja su Sur, stari grad Diyarbakir i Cizre, grad u blizini rijeke Tigris i turske granice s Irakom. Sur je bio označen kao zaštićeno područje izvanredne ljepote prije nego su počele borbe. Sada su mnoge njegove povijesne građevine, kao i škole i socijalni centri spaljeni: turske vlasti i PKK (Radnička partija Kurda, op. prev.) se međusobno okrivljuju.

Komentar: Okrutno gaženje po svom vlastitom narodu turske terorističke države predstavlja samo još više dokaza o poremećenom mentalnom stanju njenih vlastodržaca.

Umjesto zahtjeva za humanitarnu intervenciju tipa "R2P" - "right to protect" (pravo na zaštitu), zapadnjački lideri čine upravo suprotno: oni brane turski čin rata protiv Rusije, ignoriraju dokaze o turskoj materijalnoj i financijskoj podršci Islamskoj državi, pozivaju je da se priključi u EU, te joj plaćaju mito u iznosu od 3 milijarde eura kako bi blokirala izbjeglice u svojim kampovima.

Mora da je Erdogan "naš tip zlog diktatora".


Eagle

Ratna propaganda zapadnih NVO-a priprema put za "humanitarnu intervenciju" u Burundiju


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod analize Gearóida Ó Colmáina o tome što se sprema Burundiju.

Zašto bi nas u Europi zanimalo što se događa u Burundiju, zemlji koju većina nas ne može pronaći na karti svijeta? Zato što psihopatska elita koristi iste taktike diljem svijeta, a autor članka otkriva neke od tih metoda destabilizacije i propagande. Danas je Burundi, sutra je neka od naših susjednih zemalja ili zemlja u kojoj živimo. Sile koje iskorištavaju Afriku su iste one koje iskorištavaju Europu i svijet i zato moramo biti svjesni što se zapravo događa, upravo zato stanovništvo Burundija zaslužuje naše suosjećanje.


Burundi

Predivni Burundi je pod napadom američkih lešinara koji žele bogatstvo te države
Od travnja 2015. godine, Republiku Burundi je pritisnuo nasilni prosvjednički pokret kojeg organiziraju nevladine organizacije (NVO) koje financiraju SAD i Europska unija. Ove takozvane organizacije "civilnog društva" su učestvovale u masovnim ubojstvima, paležima i sabotažama u usklađenom pokušaju da prošire anarhiju u zemlji u ime neokolonijalnih interesa.

Vlada Burundija postala je meta AFRICOM-a, neokolonijalne vladavine SAD-a u Africi koja zagovara stvaranje jake države s viševektorskom vanjskom politikom. Važni ugovori su potpisani u posljednjih nekoliko godina s Rusijom i Kinom za iskorištavanje prirodnih resursa kao što su nikal. Zemlja se također kreće bliže u orbitu zemalja BRICS-a. To je razlog zašto je na udaru političke subverzije koju podržava Zapad.

Pierre Nkurunziza, predsjednik zemlje, među najpopularnijim je vođama u Africi trenutno. Razlog za to je vrlo jednostavan. Od dolaska na vlast 2005. godine, Nkurunziza je izgradio više škola nego svi vladari zajedno nakon neovisnosti. Oduševljen ekolog, Nkurunziza je poznat po tome da vikendima radi u poljima sa seljacima. Pokrenuo je ogroman program sadnje stabala kako bi zaštitio okoliš u zemlji. Vlada Burundija namjerava pretvoriti zemlju u velikog izvoznika voća i slobodna medicinska skrbi za trudnice je omogućena u novoizgrađenim zdravstvenim centrima diljem zemlje.

Komentar: Ljudi na Zapadu koji tvrde da je Afrika "osuđena na propast i da joj se ne može pomoći" jer je prirodno unazađena, trebaju dobro pogledati svoje vlastite kriminalne vlasti.


USA

Što čeka Ameriku u 2016. godini?


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod članka Johna Whiteheada u kojem upozorava na neizbježnost katastrofalnog sloma američkog društva ako se građani ne probude iz dubokog sna i ne shvate što su dopustili korporativnoj vladi učiniti s njihovim slobodama nekoć zajamčenim američkim Ustavom. Upravo je slijepa poslušnost naroda autoritetima i ignoriranje znakova upozorenja na putu omogućilo sadašnju sve snažniju fašističku policijsku državu SAD.

"Oni koji ne poznaju prošlost osuđeni su da je ponavljaju."

~ George Santayana, The Life of Reason, svezak 1.
Groundhog Day
© NY Daily News

Bill Murray u filmu Beskrajni dan
U klasiku Harolda Ramisa iz 1993., komediji Beskrajni dan (Groundhog Day, op. prev.), vremenski TV meteorolog Phil Connors (Bill Murray u ulozi) je prisiljen iznova živjeti isti dan ponovno i ponovno sve dok, ne samo uvidi neke stvari o svom životu, nego i promijeni svoje prioritete. Slično tome, kao što ilustriram u svojoj knjizi Bojno polje Amerika: Rat protiv američkog naroda (Battlefield America: The War on the American People, op. prev.), mi u nastajućoj američkoj policijskoj državi nalazimo sebe kako živimo kroz isti skup okolnosti ponovno i ponovno - šokirajuće razmjere nadzora, skidanje "sumnjivih" do gola radi "pretrage", policijsko ubijanje ili pucanje u nenaoružane građane, vladino špijuniranje, kriminalizaciju zakonitih radnji, huškanje na rat, i tako dalje - ali s daleko manje trenutaka humora i smijeha.

Ostaje nam za vidjeti hoće li 2016. donijeti još istoga ili ćemo se "mi ljudi" probuditi iz našeg stanja mjesečarenja. Zaista, kada se radi o civilnim pravima i slobodi, 2015. je bila daleko od uspješne godine.

Ono što slijedi je samo uzorak onoga što možemo očekivati da će se ponoviti ako ne pronađemo neki način pružanja otpora prijetnji dalekosežne, agresivne, invazivne i militarizirane države masovnog nadzora.

Top Secret

Eritreja, ljudska prava i neokolonijalna propaganda


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod članka o stanju u Eritreji. Autor članka razotkriva lažnu priču koju promoviraju psihopati na vlasti kako bi ispunili svoje imperijalne interese u toj zemlji.

Nedavno je UN-ova komisija objavila izvješće o ljudskim pravima koje u potpunosti izokreće stvarno stanje u Eritreji. Dvojica članova UN-ove komisije su otvoreno pozvali na svrgavanje vlasti u Eritreji, dok trojica članova iste komisije nikad nisu bili u toj zemlji. Toliko o vjerodostojnosti te organizacije.


Afrika Eritreja
Istočnoafričku zemlju Eritreju se ponovno internacionalno demonizira kao sustavnog kršitelja ljudskih prava. Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) izdao je navodno osuđujuće izvješće s pojedinostima onoga što tvrdi da je "sustavno, rašireno i veliko kršenje ljudskih prava" koje se odvija u Eritreji. Mediji su slično ponovili te tvrdnje, predstavljajući Eritreju zapadnoj publici kao zaostalu i "brutalnu diktaturu", koristeći se tradicionalnim stereotipima totalitarizma od Istočne Njemačke do Staljinovog Sovjetskog Saveza.

Međutim, bliža i kritičnija analiza izvješća i stvarnih namjera zapadnih institucija koje promoviraju svoju priču otkriva znatno drukčiju motivaciju ovoga izvješća i nastavka protueritrejske priče. Moglo bi se nazvati politički motiviranom propagandom, i to bi bilo točno. Moglo bi se nazvati iskrivljenom i pristranom perspektivom ukorijenjenom u temeljnom nerazumijevanju politike i povijesti, i to bi također bilo točno. Moglo bi se, jednostavno, zvati bijednim neokolonijalizmom najgore vrste, i to bi također bilo točno.

Zato što, dok UN i zapadni mediji prikazuju Eritreju - zemlju o kojoj većina zapadnjaka ne zna ništa, ako su ikada uopće i čuli za tu zemlju - kao ništa više od "diktature trećeg svijeta" zbog navodnih kršenja ljudskih prava, oni pogodno ignoriraju stvarna pitanja ljudskih prava koje Eritreja brani, što ju je učinilo vođom na afričkom kontinentu, i zemlju koju u mnogo čemu treba smatrati modelom ljudskog razvoja i pridržavanja istinskih ljudskih prava.

Horse

Besramno! Čudesna intervencija sultana Erdogana "spasila čovjeka" od počinjenja samoubojstva na mostu u Istanbulu

Erdogan suicide
© Turkish President's Press Office
Recept: "Yo Mohammed, slušaj, što ima novog o preusmjeravanju te nafte preko Mosula?...
Samo sekundu, neka seljačina se želi slikati sa mnom..."
Igor: "O mudri sultane, Vaša prisutnost me prosvijetlila!"
Jedan siroti momak u Turskoj - koji je navodno imao obiteljskih problema - imao je sreću što se našao na istom mostu i u isto vrijeme kad i predsjednik Erdogan. Čovjeka su odgovorili od pokušaja samoubojstva, izvijestili su mediji.

U snimci koju su objavili na Božić, predsjednička povorka automobila je viđena na istanbulskom Bosporskom mostu - baš u istom trenutku kada je čovjek primijećen kako stoji na njemu izvan zaštitne ograde, gledajući u zaljev.


Komentar: Dakle, slučajni i kratkotrajni sastanak između Erdoganove konjice i ovog Turčina je nekako uspjelo popratiti nekoliko snimateljskih ekipa? Možda su baš radili neki dokumentarac o visinima mostova nad Bosporom?

Mislimo da je pravi trenutak za glazbu:




Light Saber

Nacifikacija zapadnjačkog tiska i rat protiv Rusije

obama

Komentar: S "malim" zakašnjenjem, donosimo Vam ekskluzivni prijevod članka političkog analitičara Phila Butlera u kojem iznosi povijesne temelje nastanka današnje zapadnjačke "slobodne demokratske" misli i trenutno stanje slobode tiska.


Čini se da svakoga dana vijesti o svjetskim konfliktima postaju sve ozbiljnije. Ukrajinsku krizu je prvo zasjenio izbjeglički problem, a danas se NATO i Rusija nalaze pred potencijalnim sukobom. Pa ipak, unatoč sve većoj neslozi između SAD-a i saveznica, te ruske sfere, pojavljuje se i put prema "časnom miru". Uspio sam iskopati dokumente i povijesno važne ideale demokracije, koji govore o jedinoj realnoj mogućnosti rješenja trenutne krize. Materijal koji ćete pročitati je znakovit manifest miru u našem današnjem svijetu. Molim obratite pozornost.
"Sloboda tiska je zajamčena samo onima koji je imaju." - A. J. Liebling

Pretpostavka


Na Zapadu nije tajna da je ruski predsjednik Vladimir Putin optužen za vođenje "represivnog režima", te da se uspoređuje s carom koji ima krajnju i potpunu kontrolu nad svim događajima u svojoj zemlji. Neki čak kažu da Putin žudi za novim sovjetskim carstvom kojim će se ponovno uspostaviti bivša teritorijalna kontrola nad većinom Europe. Neki od tih proklamiraju kako žele mir, bilo da su iz Washingtona ili Londona, oni tvrde kako nema istinske vladavine demokracije u današnjoj Rusiji. Predsjednik Barack Obama, članovi senata i kongresa SAD-a, parlamentarci Velike Britanije i EU-a, te njihove prateće službe, propovijedaju ljudska prava i daljnju demokratizaciju Rusije i CIS-a, kao jedinog pravilnog puta mira našega vremena. U biti je to istina, pokret za demokraciju nikada nije bio jači.

Komentar: