• Politička ponerologija i uspon totalitarizma na Zapadu
• Osnove ponerologije: Lobaczewski i porijeklo "Političke ponerologije"
• Psihopatija i izvori totalitarizma
• Znanost o zlu: osobni pogled na knjigu 'Politička ponerologija'
• Politika, psihopatija, patokracija

Rat Zapada protiv Sirije koji je započeo početkom 2011. nije uspio svrgnuti njezina izabranog predsjednika, no naredne godine sve okrutnijih sankcija - sve u ime 'pomoći sirijskom narodu' - uspjele su život učiniti jadnim i gotovo nemogućim, s većinom koja si ne može priuštiti da valjano hrane svoje obitelji, a kamoli griju svoje domove.

Sada, u vrijeme krize, sirijski narod ne može čak ni primati donacije ili hitnu pomoć iz inozemstva. Jedan podržavatelj pokrenuo je GoFundMe kampanju, ali je ona uklonjena zbog sankcija. Upišite riječ "Ukraine" u polje za pretraživanje na PayPalu ili GoFundMeu i vidjet ćete bezbrojne pozive za slanje novca u Ukrajinu. Ali za Sirijce su zapadne platforme poput ovih zabranjene, i to već godinama.

U Siriji su potresi pridonijeli već velikoj šteti od rata. Aleppo, drugi po veličini grad u zemlji, bio je tragično sklon urušavanju zgrada zbog terorističke okupacije koja je trajala do 2016. Militanti su često probijali tunele ispod zgrada, u mnogim slučajevima kako bi postavili eksploziv i uništili ih, kao što su i učinili s Industrijskom komorom u travnju 2014.

Uz sirijsko stanovništvo koje se već borilo za preživljavanje prije potresa, sada se Alepo i obalna područja Sirije pogođena potresima suočavaju s još više smrti, ozljeda i raseljavanja.

Čak i bez potresa, Sirijci su se borili da nabave lijekove, bolnice su se borile da nabave ili održe kritične strojeve i opremu, a stanovništvo se u cjelini gušilo dok se stanje gospodarstva u zemlji stalno pogoršavalo, sve planirano.

Zapadni čelnici nepokolebljivi su da su jedini krivci za patnje Sirijaca prije potresa predsjednik Bashar Assad i njegova vlada (ili "režim", kako Washington naziva svaku nepoželjnu stranu vladu koju još nije srušio), čija je "diktatura" natjerala narod da se digne i započne građanski rat (zapravo posrednički rat protiv Sirije pod vodstvom SAD-a za svrgavanje navedene vlade). Sankcije, koje su tobože usmjerene protiv "režima", po ovoj logici imaju za cilj pomoći i zaštititi opću populaciju. U stvarnosti, one guše sirijske civile.

Evo kakav je život za mnoge Sirijce sada, prema britanskoj novinarki Vanessi Beeley: "SAD i njihove posredničke kurdske separatističke snage okupiraju sirijske resurse na sjeveroistoku koji uključuju njihovu naftu, što naravno znači da se najveći dio Sirije oslanja na iransku naftu za održavanje bilo kakve struje. Trenutačno imamo oko dva ili tri sata struje dnevno. U većini domova diljem Sirije nema grijanja."

Kao što Beeley primjećuje, Sirijci raseljeni nakon potresa - osim ako ne dobiju hitnu pomoć - suočavaju se sa smrzavanjem i vlažnim uvjetima, "bez ikakvog alternativnog skloništa, bez ikakve struje, bez ikakvog grijanja". A zahvaljujući sankcijama, očajnički potrebna humanitarna pomoć i prikupljanje sredstava je teško. Međunarodni teretni zrakoplovi ne mogu sletjeti u Siriju, a usluge grupnog financiranja, pa čak ni kreditne kartice nisu dostupne. Zapadne nacije koje signaliziraju vrline - glavni uzrok patnje u Siriji od 2011. - nisu samo ustrajale u zadržavanju sankcija; većina njih nije ponudila nikakvu značajnu pomoć od potresa, samo prazne riječi.

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova okrivilo je sankcije za pogoršanje jadne situacije, a također je istaknulo da ilegalna prisutnost SAD-a u Siriji i krađa sirijskih resursa također pogoršava gospodarsku situaciju.

"Česti [američki] vojni udari i oštre gospodarske sankcije prouzročili su ogromne civilne žrtve i oduzeli sredstva za preživljavanje Sirijcima. Dok razgovaramo, američke trupe nastavljaju okupirati glavna sirijska područja proizvodnje nafte. Opljačkali su više od 80 % sirijske proizvodnje nafte te prokrijumčarili i spalili sirijske zalihe žitarica. Sve je to još više pogoršalo sirijsku humanitarnu krizu."

Sve navedeno navelo je Sirijce da se za pomoć uglavnom oslanjaju na prijatelje zemlje. Uzgred, mnoge od tih nacija i skupina spadaju među one koje Zapad najviše ocrnjuje.

Nakon potresa, rusko Ministarstvo obrane poslalo je "preko 300 pripadnika i 60 vojnih i specijalnih vozila" za spašavanje i pružanje pomoći u Siriji. Rusko ministarstvo za hitne situacije poslalo je više od 100 spasilaca u Tursku i Siriju, uključujući zračnu bolnicu s 40 medicinara.

Iran je u Siriju poslao zrakoplov s 45 tona medicinske, prehrambene i sanitarne pomoći, a obećao je poslati još.

Čak je i razorena Libija, koja je i sama uvelike uništena drugim zapadnim projektom promjene režima, poslala zrakoplov s 40 tona medicinske i humanitarne pomoći, kao i vozilo hitne pomoći, u međunarodnu zračnu luku Alepo.

Hezbollah, libanonski pokret otpora, poslao je konvoje humanitarne pomoći za Siriju. Libanonska vojska priopćila je da će poslati pripadnike svoje inženjerijske pukovnije u Siriju kako bi doprinijeli operacijama potrage i spašavanja.

Naravno, nisu svi koji su ponudili svoju pomoć Siriji na popisu zapadnih sankcija. Alžir je poslao 115 tona pomoći u hrani i medicinskim potrepštinama, šatorima i dekama, kao i 86 specijaliziranih pripadnika civilne zaštite. Ujedinjeni Arapski Emirati će navodno poslati 50 milijuna dolara u Siriju za pomoć, a indijski, emiratski i jordanski zrakoplovi s humanitarnom i medicinskom pomoći za sirijske žrtve stigli su u glavni grad u srijedu. Čak se i Novi Zeland obvezao doprinijeti 500.000 novozelandskih dolara "za Sirijski Arapski Crveni polumjesec (SARC) za zadovoljavanje humanitarnih potreba."

U međuvremenu, zapadni korporativni mediji zadržali su se na narativu okrivljavanja Assadove vlade, uz članak u New York Timesu o tom pitanju .rekavši u početku da su zapadne sankcije ometale napore pomoći Siriji - prije nego što je brzo promijenio stav i rekao da vlada "strogo kontrolira kakvu pomoć dopušta područjima koje drži oporba". To je u skladu sa starom mantrom da sirijska vlada uskraćuje pomoć civilima u područjima okupiranim od strane terorista, koje većina zapadnih medija naziva "pobunjenicima" i "oporbenim borcima". To je nešto što smo ja i drugi novinari na terenu više puta razotkrili, posjećujući oslobođena područja i slušajući uvijek iznova da mještani gladuju jer su teroristi gomilali humanitarnu pomoć, uskraćivali je civilima ili je prodavali po izrazito napuhanim cijenama.
...
Otprilike 12 godina u zapadnom posredničkom ratu protiv Sirije, kontinuirano uskraćivanje samih osnova hitne humanitarne pomoći Sirijcima izvan područja pod kontrolom "pobunjenika", pokazuje koliko je tvrdnja Zapada da se brine za Sirijce zapravo mala. Nedostatak brige UN-a, WHO-a i pridruženih agencija za pomoć za Sirijce u Alepu, između ostalih područja pod vladinom kontrolom, uopće nije iznenađujuće, s obzirom na to da su ta tijela tijekom godina sustavno umanjivala terorizam protiv sirijskih civila.

C4 zakačen na cjevovode trebao bi biti aktiviran sonarnom plutačom koju bi zrakoplov ispustio u kratkom roku, ali postupak je uključivao najnapredniju tehnologiju obrade signala. Jednom postavljeni, uređaji za odgođeno mjerenje vremena priključeni na bilo koji od četiri cjevovoda mogli bi se slučajno aktivirati složenom mješavinom pozadinskih zvukova oceana širom Baltičkog mora s velikom prometom - od bliskih i udaljenih brodova, podvodnih bušenja, seizmičkih događaja, valova, pa čak i morskih stvorenja. Kako bi se to izbjeglo, sonarna plutača, jednom postavljena, emitirala bi slijed jedinstvenih niskofrekventnih tonskih zvukova — slično onima koje emitira flauta ili klavir — koje bi prepoznao uređaj za mjerenje vremena i, nakon unaprijed postavljenih sati odgode, aktivirao eksploziv.

("Želite signal koji je dovoljno robustan da nijedan drugi signal ne bi mogao slučajno poslati puls koji bi detonirao eksploziv", rekao mi je dr. Theodore Postol, profesor emeritus znanosti, tehnologije i politike nacionalne sigurnosti na MIT-u. Postol, koji je služio kao znanstveni savjetnik Pentagonovog načelnika za mornaričke operacije, rekao je da je problem s kojim se susreće skupina u Norveškoj zbog Bidenova kašnjenja bio slučajan: "Što je dulje eksploziv u vodi, veći bi bio rizik od slučajnog signala koji bi lansirao bombe.")

26. rujna 2022. izviđački avion norveške mornarice P8 obavio je naizgled rutinski let i ispustio sonarnu plutaču. Signal se proširio pod vodom, prvo do Sjevernog toka 2, a zatim do Sjevernog toka 1. Nekoliko sati kasnije aktiviran je C4 eksploziv velike snage i tri od četiri cjevovoda su stavljena izvan pogona. U roku od nekoliko minuta, bazeni metana koje su ostale u zatvorenim cjevovodima mogie su se vidjeti kako se šire po površini vode i svijet je saznao da se dogodilo nešto nepovratno.

A ovdje je izvješće Monkey Werx od 30. rujna (relevantne informacije počinju od 2 minute) koje prati taj P8 Poseidon:

Još uvijek postoje neki ljudi u obavještajnoj zajednici koji su domoljubi i uznemireni su Bidenovim nezakonitim ponašanjem. Pretpostavljam da će Bidenova administracija pokrenuti lov na vještice na obavještajne službenike koji su upozorili Seymoura Hersha na ovu priču. Prema Ustavu, samo Kongres ima moć objaviti rat drugoj zemlji. Joe Biden je uzurpirao tu vlast i izveo ratni čin protiv NATO saveznika (Njemačke). Potencijalne posljedice ovog čina uključuju povećani rizik da SAD započne pravi rat s Rusijom.

• "Wokeness": Povratak srednjovjekovnog ludila
• Psihopati i menadžerska klasa: Kako homologija u modus operandi riskira patokratsko zarobljavanje
• Ne, revolucija nije gotova: niti jedan od temeljnih pokretača "Wokenessa" nije popustio