Znanost i tehnologijaS


Jupiter

Novootkriveni egzoplanet HATS-6b zbunjuje znanstvenike

Slika
© ANUArtistički prikaz zvijezde HATS-6
Na udaljenosti od 500 svjetlosnih godina od Zemlje otkriven je još jedan egzoplanet, ali je toliko velik i kruži oko tako sićušne zvijezde da se znanstvenici samo češkaju po glavi.

Planet HATS-6b je plinoviti div i jednostavno je "prevelik" za svoju zvijezdu oko koje se okreće u kratkoj orbiti da mu čitava godina traje tek 3,3 zemaljska dana.

"Pronašli smo malu zvijezdu s divovskim planetom veličine Jupitera koji kruži na maloj udaljenosti od nje", rekao je George Zhou, doktorant s Istraživačke škole za astrofiziku i astronomiju Nacionalnog sveučilišta Australije iz Canberre i član tima koji je otkrio zanimljivi planet.

"Planet je morao nastati daleko od matične zvijezde, ali joj se približio. No, nemamo teorije koja bi mogla objasniti kako se to dogodilo", rekao je.

Evil Rays

U NASA-inom eksperimentu s balonom zabilježen misteriozni infrazvuk u atmosferi

Slika
© Daniel BowmanSpektrogram infrazvuka snimljen tijekom leta balona na visini od 35 km
Po prvi put u 50 godina naučnici su uspjeli snimiti misteriozni infrazvuk na visini od 35 kilometara iznad tla.

Riječ je o zvuku koji se očituje ispod frekvencije od 16 Hz kojeg ljudsko uho ne može registrovati. On je snimljen uz pomoć NASA-inog helijumskog balona koji je pušten u Zemljinu atmosferu, a kojeg je dizajnirao student Daniel Bowman sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini.

"Zvuči kao da je došao iz serije Dosjei X", objasnio je Bowman dodavši da je samo otkriće zvuka doživio kao šok te da je fasciniran kompleksnošću snimljenog materijala.

Iako je izvor zvuka za sada nepoznat, naučnici spekulišu o raznim mogućnostima kao što su talasi okeana, gravitacioni talasi, obična turbulencija zraka, a možda i zvuk samog pokusnog balona. Pored navedenih mogućnosti, postoji vjerovatnoća kako se radi o odjecima oluja ili zemljotresa.

Ipak, nezavisno od činjenice da zvuk predstavlja tajnu, Bowman je zadovoljan što je upravo on pomogao da se registruju talasi infrazvuka koji su na toj visini posljednji put snimljeni prije više od 50 godina.

Komentar: Za više informacija o ovom eksperimentu pogledajte: NASA balloon experiment record eerie infrasound from the edge of space

Pročitajte također: Infrasound: "There is geometry in the humming of the strings, there is music in the spacing of the spheres"


Heart

Studenti Sveučilišta Rice razvili gadget koji hodanjem generira struju

Studenti sa Sveučilišta Rice razvili napajanje umjetnog srca hodanjem
© Jeff Fitlow/Rice UniversitySustav generira energiju pokretima savijanja koljena.
Svima nam je poznato da je hodanje vrlo jednostavna i zdrava vježba koja će nam pomoći u održavanju dobre forme krvožilnog sustava i dakako srca. No ako ćete jednog dana (nedaj bože) posjedovati umjetno srce, hodanje će vas doslovce održavati na životu, zahvaljujući "nanogvici" koju su razvili studenti "Farmers" tima Sveučilišta Rice.

Njihov gadget se sastoji od uređaja koji si montirate na koljeno i baterije za pohranu energije, te je u stanju generirati 4 vata struje iz savijanja zgloba koljena, odnosno hodanjem.

Prema izjavama članova tima, najveći izazov im je predstavljalo napraviti takav nosivi gadget za generiranje struje koji vam neće smetati u hodanju. Kako tvrde, najnoviji prototip ovog sustava izgleda prilično nezgrapno, no svi koji su ga nosili kažu da je dovoljno udoban da ga možete stalno koristiti, mada bi ga do neke buduće tržišne inačice trebali znatno smanjiti i prilagoditi da ostane učinkovit i istovremeno neupadljiv.


Mladi inovatori smatraju da će ovakvi uređaji biti jako korisni za napajanje medicinskih implantata raznog tipa, na koje će se generirana struja u nekoj od budućih inačica prenositi bežično, a kao konačni cilj vide mogućnost napajanja umjetnih srca.

Sun

Astronomi fotografirali razvoj protozvijezde HOPS 383

Slika
© NASA
Astronomi su fotografisali naglo rađanje zvijezde udaljene "samo" 1.400 svjetlosnih godina od planete Zemlje.

Protozvijezda se povećala 35 puta u samo dvije godine gutajući gas iz svoje okoline u maglini NGC 1977 u sklopu sazviježđa Orion. Nakon što su naučnici primijetili zvijezdu u ranom stadiju razvoja, oni su ponovo uz pomoć osjetljivih instrumenata detektovali nastavak silovitog rasta.

Zvijezde nastaju unutar gasa koji se urušava pod težinom vlastite gravitacije. Kako središte kolabiranja postaje sve teže formira se disk čiji životni vijek traje i do 150.000 godina i koji se smatra protozvijezdom klase "O".

"Protozvijezda HOPS 383 je prvi objekat koji raste izuzetno brzo. Definitivno je ovo i najmlađa protozvjezdana erupcija ikada fotografisana", rekao je William Fischer iz NASA-e.

Protozvijezda je primijećena još 2006. godine, a devet godina kasnije njen rast ne usporava.

Iako mlada zvijezda nije dostigla snagu da proizvodi vlastitu energiju, ona sija zbog vrućine koju proizvodi materijal u disku i oko njega. Pored spomenute protozvijezde nalazi se blizu 300 drugih mladih zvijezda koje su se nedavno nastale u području Oriona koje se smatra svojevrsnim "porodilištem" zvijezda.

Beaker

Američki vojni znanstvenici razvili novo neprobojno staklo od gline pod nazivom Spinel

Američki vojni znanstvenici razvili novo neprobojno staklo od gline pod nazivom Spinel.
© U.S. Naval Research Laboratory/Jamie HartmanSpinel se može oblikovati i u kupole koje će štititi mitraljesce na vozilima.
Američki vojni znanstvenici iz NRL-a (US Naval Research Laboratory), objavili su da su postigli veliki napredak u znanosti o materijalima. Nakon desetljeća istraživanja i razvoja, proizveli su prozirni neprobojni materijal koji se može oblikovati u bilo kakve oblike. Taj materijal pod nazivom Spinel, napravljen je od sintetske prašine gline koja se grije i preša u vakuumu, odnosno procesom koji se naziva sinteriranje.

"Spinel je zapravo mineral, magnezijev aluminat", kaže vođa istraživanja dr. Jas Sanghera. "Njegova prednost je u tome što je znatno čvršći, jači i tvrđi od stakla, te može pružiti bolju zaštitu u neprijateljskom okruženju, a može biti otporan na pijesak, kao i na eroziju od vode".

Američki vojni znanstvenici razvili novo neprobojno staklo od gline pod nazivom Spinel
© U.S. Naval Research Laboratory/Jamie HartmanZa izradu Spinela se koristi ova vruća preša koja može postići temperaturu od 2000°C i pritisak do 50 tona.
Za razliku od komercijalno dostupnog neprobojnog stakla koje se izrađuje prešanjem naizmjeničnih slojeva stakla i plastike, Spinel ne blokira infracrvene valne dužine svjetla. To znači da se takvo staklo može koristiti za zaštitu nadzornih IR kamera, kao i HEL-MD lasera. Pored toga, težina Spinela predstavlja samo djelić one koju imaju moderne neprobojne prozirne površine.

"Ako zamijenite postojeće neprobojne staklene ploče sa Spinelom, smanjit ćete težinu za faktor 2 ili više", dodaje Sanghera.

NRL sada planira podijeliti svoja otkrića o procesu izrade spinela s ostatkom vojne industrije.

Chalkboard

Znanstvenici razvili najtanji tranzistor na svijetu debljine 3 atoma

Znanstvenici razvili najtanji tranzistor na svijetu debljine od 3 atoma.
Znastvenici Sveučilišta Cornell objavili su znanstveni rad u publikaciji Nature, u kojem opisuju svoj veliki napredak u tehnologiji tranzistora. Ekipa je razvila novu i visoko učinkovitu metodu u proizvodnji eksperimentalnog materijala poznatog kao TMD (transition metal dichalcogenide), koji predstavlja izvanredno tanak, ali visoko provodan film koji se može koristiti za radne potrebe i namjene, pa se između ostaloga može primjenjivati u sunčevim ćelijama i savitljivim nosivim gadgetima koji će biti ultratanki i lagani. Kao najvažnija stvar ove metode je njihova tehnologija izrade, koja kako kažu, "nudi mogućnost izrade na velikoj skali", što znači da se ova tehnologija relativno lako može izvući iz znanstvenih laboratorija i uvesti u industrijske pogone.

TMD poput sličnih novih "čudotvornih" materijala poput grafena, može pomoći u održavanju Moorevog zakona, donošenjem stabilnog i kompaktnog supstrata na koji inženjeri mogu postavljati sve veći broj sklopova.

Obzirom da se radi o debljini od samo tri atoma, TMD je vrlo podložan pucanju, no metoda izrade koju koristi Cornell mu znatno poboljšava izdržljivost, jer su znanstvenici miješali otopinu dietilsulfida i metalnog heksakarbonila na silicijskom waferu i tada sve "zapekli" 26 sati u vodiku.

Od 200 takvih wafera koji su se koristili u studiji, samo dva nisu ispala dobro, što je uspješnost od 99 posto.

Ova tehnologija je za sada još uvijek nekoliko godina udaljena od komercijalne dostupnosti, no već se može vidjeti dolazak nove ere moćne elektronike tanke poput papira.

Sun

Pobjednici Desal nagrade uz pomoć solarne energije pretvorili slanu vodu u pitku

Uz pomoć solarne energije su pretvorili slanu vodu u pitku
© Fotolia
USAID (United States Agency for International Development) nedavno je objavio pobjednike Desal nagrade, natjecanja čiji je cilj bio doći do pristupačnog rješenja za desalinizaciju (proces pretvaranja slane vode u pitku). Pobjednički tim morao je ispuniti tri kriterija: njihovo rješenje moralo je biti isplativo, održivo i energetski učinkovito. 140.000 dolara vrijednu nagradu odnio je tim koji se sastoji od ljudi s MIT-a i Jain Irrigations Systemsa.

Njihova metoda koristi solarne panele za punjenje baterija koje zatim pokreću sustav koji uklanja sol iz vode. Ovaj proces uklanja čestice soli koristeći lagani električni naboj koji pomaže odvojiti sol iz vode. Također, koristi UV svjetlo za dezinfekciju vode kako bi bila pitka. Njihov sustav dizajniran je za korištenje na mjestima na kojima nema puno svježe vode, ali ima dovoljno sunčeve svjetlosti.

Desalinizacija se trenutno koristi u cijelom svijetu. Međutim, smatra se skupim procesom uglavnom zbog velike količine električne energije koju treba utrošiti da bi se proces završio.

Pobjednički tim je uspješno testirao svoj proizvod u Novom Meksiku gdje su pokretali stroj puna 24 sata i uspješno su uklonili sol iz 8000 litara vode. Sljedeći korak je testirati ovaj dizajn u težim uvjetima te vidjeti je li sposoban omogućiti vodu za veća područja.

Magic Wand

Neuroznanstvenici švedskog instituta sudionicima eksperimenta pružili osjećaj nevidljivosti

Neuroznanstvenici švedskog instituta sudionicima eksperimenta pružili osjećaj nevidljivosti.
Neuroznanstvenici švedskog instituta Karolinska Institutet učinili su 125 sudionika eksperimenta nevidljivim, odnosno pružili su im pravi osjećaj nevidljivosti.

Za ovaj eksperiment znanstvenici su sudionike opremili VR headsetom koji emitira video uživo, snimljen kamerom koja snima prazni prostor pokraj njih, ili maneken-lutku. Kada sudionik eksperimenta spusti pogled prema svojem tijelu, neće vidjeti ništa, ili će umjesto svojeg tijela gledati niz tijelo lutke.

U jednom trenutku znanstvenik uzima veliki kist u svoju ruku i njime dodiruje tijelo sudionika, dok drugim kistom istovremeno upire u prazan prostor ili u lutku.

Sudionici studije na taj način gledaju kako kist dodiruje mjesto na kojem bi se trebalo nalaziti njihov tijelo, no umjesto njega mogu vidjeti samo prazni prostor ili tuđe tijelo (tijelo lutke).

Neuroznanstvenici švedskog instituta sudionicima eksperimenta pružili osjećaj nevidljivosti.
Vođa studije Arvid Guterstam, izjavio je da su testni subjekti za manje od jedne minute većinom dobili osjećaj nevidljivosti, a posebno dramatično su doživjeli situacije u kojima su znanstvenici umjesto kista koristili nož koji su upirali u prazan prostor, pa su im izmjerili veliko povećanje srčanih otkucaja i znojenje.

Znanstvenici kažu kako se pokazalo da su sudionici iluzije nakon umjetno stvorenog osjećaja nevidljivosti bolje reagirali na stresne situacije, jer kada su ih tijekom ovog testa postavili ispred virtualne publike sastavljene od nepoznatih osoba, razina stresa im je bila znatno manja obzirom da su "mislili da su nevidljivi".

Ovaj eksperiment bi se jednog dana mogao koristiti kao terapija za liječenje društvene anksioznosti, no znanstvenici kažu da će u budućim studijama testirati ima li osjećaj nevidljivosti učinak i na naše moralne odluke, odnosno gubimo li osjećaj za dobro i zlo kada se nalazimo ogrnuti u "nevidljivi plašt".

Frog

Hyalinobatrachium dianae: Otkrivena nova vrsta žabe koja je prozirna i izgleda poput stakla

Hyalinobatrachium dianae: Nova vrsta žabe koja je prozirna i izgleda poput stakla.
U planinama istočne Kostarike, znanstvenici su otkrili potpuno novu vrstu žabe, koja se razlikuje od svih ikada viđenih na našem planetu. Ono po čemu je toliko posebna odnosi se na njezinu kožu trbuha, koja je u potpunosti prozirna, pa žaba djeluje kao da je napravljena odstakla.

To znači da kroz trbuh žabe možete vidjeti njezine interne organe, uključujući srce, jetru i probavni sustav. U svojem znanstvenom radu objavljenom u publikaciji Zootaxa, vođa istraživanja Brian Kubicki i njegovi kolege iz istraživačkog centra Costa Rican Amphibian Research Center, ovoj su novoj žabljoj vrsti dali dali službeni naziv Hyalinobatrachium dianae, te navode kako osim prozirnosti ima još jednu unikatnu značajku, a to je da se glasa zvukovima koji više podsjećaju na kukce nego na kreketanje žaba na kakvo smo navikli.

Valja naglasiti da su odrasle jedinke žabe Hyalinobatrachium dianae dugačke samo 2,5 cm, a još jedan razlog zbog kojeg nisu prije otkrivene leži u činjenici da žive visoko na drveću, te su savršeno zelene boje, pa se odlično spajaju s okolišem.

Camcorder

Znanstvenici sa Sveučilišta Columbia napravili kameru koja se sama puni i može snimati "zauvijek"

Napravili kameru koja se sama puni i može snimati
© cs.columbia.edu
Puniti baterije telefona i drugih gadgeta ponekad je prava gnjavaža, pogotovo kada ste na putu. I dok se veliki proizvođači natječu tko će ponuditi bolju jaču i dugotrajniju bateriju jedan znanstveni tim sa Sveučilišta Columbia u SAD-u ostvario je nešto drugačije - kreirali su prvu video kameru koja se sama puni.

Rezolucija nije sjajna i kamera može snimiti jednu sliku po sekundi u dobro osvijetljenom prostoru, ali teoretski, dok ima izvor svjetlosti, može snimati video beskonačno dugo, objavio je tim profesora Shree Nayara.

Senzori koji hvataju sliku za digitalnu kameru i senzori koji pretvaraju svjetlo u struju u solarnim ćelijama oslanjaju se na istu tehnologiju, a znanstvenici su sada naumili napraviti senzor koji radi obje te radnje, te tako dobiti kameru koja se sama napaja.

Prototip kamere iz tima profesora Shree Nayara sastavljen je od priručnih dijelova i nije baš posljednji krik dizajna, ali potencijalno bi ova kamera mogla značiti veliku promjenu na tržištu. Senzor ima samo 30x40 pixela i prvo mjeri intenzitet svjetla koji stiže kroz leću senzora, a potom pretvara svjetlost u struju. Sama kamera piksele prebacuje između dva moda u kojima se napuni za trenutak, pa okida fotografiju i sve to ponavlja u krug. Nema ni bateriju, već samo kondenzator u kojem se sprema energija potrebna za okidanje fotografija.

"Usred smo revolucije. Naš eksperiment bi mogao utjecati na razna digitalna područja, poput nosivih uređaja, senzorskih mreža, pametnog okoliša pa čak i donijeti i novitete u liječenju i brizi za pacijente. Kamera koja bi vječno mogla raditi, bez vanjskog napajanja bila bi iznimno korisna", poručuje profesor Nayar.


Komentar: Još smo jedan korak bliže Orwellovoj 1984.?