Na kritike da uopće ne preuzima sirijske izbjeglice Saudijska Arabija je odgovorila s nekim nevjerojatnim protutvrdnjama. Glasnogovornik saudijskog ministarstva vanjskih poslova je rekao da je saudijska vlada zapravo preuzela "oko 2.5 milijuna Sirijaca od početka sukoba".

Imam dva pitanja: gdje su oni, te zašto nijedna treća strana poput međunarodnih agencija za pomoć i nevladinih organizacija nisu spomenule ovo u svojem prebrojavanju sirijskih izbjeglica? Kuća Saud odgovara: "Usvojili smo takav smjer politike u kojem se ne odnosimo prema Sirijcima kao izbjeglicama, ili da ih se smješta u izbjegličke kampove, kako bi osigurali njihovo dostojanstvo i sigurnost." Dakle od nas se traži da vjerujemo da je 2.5 milijuna ljudi diskretno apsorbirano u saudijsku populaciju, te da to nitko nije primijetio ranije.

Glasnogovornik ide dalje u svom objašnjavanju govoreći da o tome tek sada čujemo jer "Saudijska Arabija u početku nije namjeravala govoriti o svojim naporima u podršci sirijskoj braći i sestrama tijekom njihovih nevolja, kao što govori tek sada još od početka ovog problema, zato što smo se suočavali sa situacijom kroz religioznu i humanu perspektivu, te se nismo htjeli hvaliti oko naših napora ili pokušali dobiti medijsku pozornost".

Saudijska Arabija koja tvrdi da je tiho i potajno prihvatila 2.5 milijuna sirijskih izbjeglica jer se "nisu htjeli hvaliti time" je ista ona Saudijska Arabija koja je bila instrumentalna u kreiranju 'islamskog terorizma' tijekom nekoliko desetljeća, koja u ovom trenutku bezobzirno cilja civile u Jemenu, te koja je natopljena krvlju stotina tisuća Sirijaca jer joj se ne sviđa njihova vlada.

14 godina, točno u dan, nakon što je Saudijska Arabija odigrala svoju ulogu u otvaranju 'globalnog rata protiv terorizma' tako što je isporučila žrtvene janjce za 9/11, pad krana na Veliku džamiju u Meki prošloga tjedna bi mogao biti strašan znamen za ovu bogatu arapsku državu. Najmanje 118 osoba je poginulo kada je kran kojim upravlja građevinska firma Bin Laden (da, u vlasništvu njegovog brata) pogodila munja i prevrnuo vjetar tijekom snažne pješčane oluje, a sve to uoči Hadža. Dan je bio 11. rujan...

Bivši grčki ministar financija, Yanis Varoufakis, koji je podnio ostavku na svoju poziciju u SYRIZA-i nakon što je tadašnja vlast pristala na nove uvjete kreditora, komentirao je aktualnu situaciju te istaknuo kako je "brutalna politika" kreditora prema Ateni imala jasan cilj - poslati poruku španjolskim glasačima koji bi na parlamentarnim izborima ove zime mogli izabrati ljevičarsku stranku Podemos.

Istaknuo je kako je Trojka odbacila grčke prijedloge za ekonomske reforme na temelju politike, potez koji nije imao nikakve veze s ekonomijom.

"Za vrijeme mog rada u Eurozoni susreo sam se s kombinacijama iracionalnosti i zla koje je teško i zamisliti. Ovi kreditori su nametali dugove zemlji znajući kako novac neće dobiti natrag. Zašto? Bila je to demonstracija za španjolski narod, da se pokaže što će im se dogoditi ako izaberu vlast koja neće biti poslušna. To je brutalna politika".

Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu i sekretar odbrane Sjedinjenih Američkih Država Ešton Karter dogovorili su se da ponovo uspostave kontakte između vojski dveju država, izjavio je ministar odbrane Rusije.

Ruski i američki šefovi ministarstava odbrane takođe su razgovarali o situaciji na Bliskom istoku i složili se da su stanovišta njihovih država koja se tiču situacije u regionu umnogome slična, rekao je portparol ruskog Ministarstva odbrane Igor Konašenkov.

Rusko Ministarstvo odbrane je saopštilo da su razgovori sa SAD na temu Sirije pokazali da SAD i Rusija imaju zajedničko stanovište o većini tema o kojima su razgovarala dvojica ministara, prenela je agencija RIA Novosti.

Poslednji razgovor između američkog i ruskog ministra odbrane dogodio se u avgustu 2014. godine, kad su razgovarali Šojgu i tadašnji američki ministar odbrane Čak Hejgel.

Portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov izjavio je danas da će Rusija razmotriti mogućnost da pošalje svoju vojsku u Siriju, ako Damask to bude tražio.

Edvard Basurin, zamenik glavnokomandujućeg armije DNR, medijima je saopštio da je ukrajinska armija u poslednjih 24 časa izvršila sedam napada na teritoriji Donbasa.

U napadima je zabeleženo ispaljivanje 24 tenkovske granate i 13 projektila kalibra 120 milimetara, kaže Basurin.

Basurin je ocenio da je reč o grubom kršenju Minskog sporazuma i naveo da obaveštajna služba DNR ima informacije da je u mestu Veseli Gaj došlo do gomilanja vojne tehnike i artiljerijskog naoružanja.

Nešto ranije, Aleksandar Zaharčenko, predsednik DNR, poručio je da je došlo vreme da se „narod sprema za novi rat sa Ukrajinom“.

Zaharčenko je ocenio da sve ukazuje na to da predstoji novi rat sa Ukrajinom i da narod mora da se sprema na vreme.

© JutjubPodmornica vojske Rusije

Kao u vreme hladnog rata, SAD ponovo plaše svoje poreske obveznike „ruskom pretnjom“.

Američki mediji su prošle nedelje pisali kako Rusi prave dron-podmornicu sa nuklearnom bojevom glavom, koja je sposobna da uništava baze američkih strateških podmornica i druge važne objekte na obali. U SAD su čak smislili šifru za ovu podmornicu bez posade naoružanu bojevom glavom desetina megatona, koja je sposobna da se brzo i neprimetno premešta na velike razdaljine - „Kanjon“.

Ova „senzacija“ je najverovatnije stvorena da bi se opravdali troškove za slične projekte u SAD. Jer, Rusija ne pravi takvo oružje.

Ono već postoji. I, postoji odavno, objavio je televizijski kanal „Zvezda“ koji finansira Ministarstvo odbrane Rusije.

Reč je o priličnno staroj podmornici „Podmoskovlje“ koja je nakon modernizacije pretvorena u ploveću podvodnu bazu za mini-podmornice. Poznato je da je u toku rekonstrukcije ovaj strateški nosač raketa dobio odeljak sa aparatima za izvođenje podvodnih radova i pristanište za podmornice u donjem delu plovila. Međutim, Amerikancima nije poznata prava namena ove podmornice, i to ih brine.

Mada, bilo bi im sve jasno da su samo pažljivije slušali glavnokomandujućeg ratne mornarice admirala Viktora Čirkova, koji je na upravo završenom međunarodnom tehničkom forumu „Armija-2015“ izjavio da će se perspektivne ruske podmornice pete generacije razlikovati od današnjih unificiranim modulnim platformama i robotizovanim kompleksima. Modernizovanje „Podmoskovlja“ samo je početak stvaranja nove generacije podmornica, uključujući i podvodne dronove.

Radovi na prvoj podmornici pete generacije su već započeti u 50. hali severodvinskog brodogradilišta „Sevmaš“, međutim u tu halu pristup je zabranjen čak i mnogim ljudima iz njegovog rukovodstva.

Pokušaji evropskih zemalja da dobiju odobrenje Saveta bezbednosti UN za izvođenje vojne operacije protiv brodova za koje se sumnja da prevoze ilegalne migrante preko Sredozemnog mora izazvali su protivljenje Moskve, piše „Njujork tajms“. List navodi da Rusija traži garancije da to odobrenje neće biti izgovor za operacije većih razmera.

Evropljani pokušavaju da dobiju odobrenje Saveta bezbednosti na osnovu sedmog poglavlja Ustava, kako bi poslali vojnike za inspekciju i zaustavljanje brodova u međunarodnim vodama Sredozemnog mora.

Rusija još uvek nije zaboravila rezoluciju Saveta bezbednosti iz 2011. godine, donetu isto na osnovu 7 poglavlja Ustava, kojom je odobreno donošenje „svih neophodnih mera“ za zaštitu civila u Libiji. Rusija se tada uzdržala prilikom glasanja po ovom pitanju, dok su rezultat bile velike vojne operacije.

Stalni predstavnik Rusije u UN Vitalij Čurkin izjavio je da je potrebno obustaviti sve procese koji mogu dovesti do otpočinjanja vojnih akcija.

Prema njegovim rečima, on želi da se uveri da ta rezolucija neće stvoriti presedan. Osim toga, Čurkin nije siguran da će rezolucija u potpunosti biti u skladu sa sedmim poglavljem Ustava.

Nacrt rezolucije, kako se očekuje, dobiće svih 15 članica Saveta bezbednosti, dok će razgovori biti nastavljeni tokom narednih dana. Zapadne diplomate su izrazile nadu da će rezoluciju usvojiti svetski lideri na godišnjoj Generalnoj skupštini koja će biti održana krajem meseca. Rusija ima pravo veta, podseća „Njujork tajms“.

Nijedna evropska institucija nije osudila nasilje mađarske policije. Evropski komesar za migracije Dimitris Avramopulos bio je juče u Budimpešti gde je samo uopšteno rekao da „ograde i nasilje nisu rešenje“ pokušavajući da privoli mađarske vlasti da pristanu na plan o formiranju centara za prihvat izbeglica.

Taj plan podrazumeva da se u Italiji, Grčkoj i Mađarskoj kao graničnim državama EU formiraju punktovi na kojima bi izbeglice bile registrovane i gde bi se napravila selekcija na one koji imaju prava na azil i one koji nemaju.

Međutim, vlasti u Budimpešti odbijaju da učestvuju u sprovođenju ovog plana i zajedno sa ostalim istočnoevropskim državama-članicama EU ne želi da učestvuje u preraspodeli azilanata po sistemu kvota.

Ipak, evropski komesar i druge institucije nadaju se da će izbeći raspad sistema i nekako privoleti Mađarsku da pristane na evropski plan.

Veruje se da se zbog toga i toleriše nasilja na mađarskoj granici. Šta će se desiti ukoliko Budimpešta ostane neumoljiva kao i ostale istočnoevropske zemlje?

U tom slučaju vrlo su moguća dva scenarija. Prvi je pre nekoliko dana najavio visoki komesar za izbeglice Antonio Gutereš. Kao što su „Vesti“ prenele, on je pozvao na upućivanje hitne pomoći Srbiji najavljujući da će baš u Srbiji biti ustanovljen izbeglički centar jer to neće biti moguće u Mađarskoj.

Sjedinjene Američke Države su krenule u svoj imperijalistički pohod davne 1899. kada su okupirale Filipine i takvu politiku vode već više od sto godina. Američko carstvo danas nema kolonije, ali se zato prilagodilo informatičkoj eri u kojoj bogatstvo nije nužno vezano za posjedovanje teritorija. Međutim, bez obzira na sve mogućnosti koje nudi moderna tehnologija, američka vojska se borila, i bori se dan danas, na moru i na kopnu diljem svijeta, kako bi branila interese svojih nalogodavaca. Glede naoružanja, SAD ulaže u oružje više nego 10 najvećih svjetskih sila zajedno i reći kako vojska takvih proporcija nije imperijalistička značilo bi govoriti neistinu.

Kao i sva carstva u prošlosti, SAD se periodično upuštaju u osvajanja tuđih teritorija, no, to uvijek čine u ime “ljudskih prava, sloboda i za dobrobit čovječanstva”. Kada tomu nije tako, onda se koristi metoda “soft-power“, tj. vojna sila se koristi u najmanjoj mogućoj mjeri, a hegemonija, koja za posljedicu ima iskorištavanje tuđih resursa, se postiže kulturološkom i tehnološkom dominacijom. Imperijalističke sile su uvijek svoje vrijednosti uspjele prikazati kao univerzalne i to im je bilo opravdanje za osvajanja. Neki tvrde kako su Rim, Osmansko carstvo, Velika Britanija doista bili u pravu i kako su, osim što su bile i vojne sile, bili najnaprednija društva u povijesti. To bi, međutim, trebalo ostaviti povjesničarima kao predmet akademske rasprave.

SAD vojne kampanje pokreću zahvaljujući ljudima koji imaju jasnu viziju o tome što je američko poslanje u svijetu. Naravno da je uspjeh američke ekspanzije usko povezan s njihovim osobnim interesima. U Americi svi oni koji su u službi određenih interesnih skupina: novinari, politički eksperti i Think-Tank analitičari, napisima i analizama potiču debate koje utječu na vanjskopolitičke odluke američke administracije. Radi se o dobrostojećim pojedincima, koji su pohađali najbolja sveučilišta u zemlji i koji imaju pristup i utjecaj na mass medije. Među njima ima liberalnih internacionalista, kao i neokonzervativaca, ali su i jedni i drugi u prošlosti opravdavali uporabu vojne sile kako bi nametnuli svoje vrijednosti ostatku svijeta. Znakovito je kako oni doista smatraju da je dužnost SAD-a da sprečava genocid, te da brani etničke i vjerske manjine i sve ugrožene skupine u svijetu. No, svakom je jasno da se to već desetljećima radi selektivno. Dovoljno je reći kako je na Dan žena objavljen podatak kako su jedine dvije zemlje u svijetu u kojima žene nemaju pravo glasa Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Dakle, američki neprikosnoveni saveznici, koji će se teško naći na udaru američke vanjske politike. Stoga s pravom možemo reći kako američki ‘selektivni humanitarizam’ ima sve odlike imperijalizma.

Imperijalistička klasa nije prolazni fenomen u SAD kojega će ‘otpuhati neka nova vlada’. Ona ostaje aktivna prilikom smjene vlasti i uvijek zastupa ideju ‘kako je nužno vojno reagirati svaki put kada negdje u svijetu dođe do kršenja ljudskih prava’. Naravno da se pitanje ‘ljudskih prava’ uvijek poteže u zemljama koje su prepreka američkim interesima. Pojedinci drže kako će se pritisak SAD-a na ostatak svijeta smanjivati uporedo s energetskom neovisnosti i manjoj potrebi za uvozom nafte iz Perzijskog zaljeva, ali budući da je imperijalistička klasa proizvod američkog prosperiteta, teško je za povjerovati kako će se, sve dok bude u mogućnosti, SAD odreći ekspanzionizma.

Danas je i najpovršnijim analitičarima, te onima koji nisu nimalo upućeni u geopolitiku, jasno kakva je uloga SAD-a u svijetu i kamo vodi pasivan stav koji mnogi zauzimaju pred američkom moći. ’90-te su bile posebno znakovite u tom smislu. Tržišta energenata su bila stabilna, a Sjedinjene Države nakon pada Berlinskog zida nisu bile u nikakvoj opasnosti. Ipak su se odlučile vojno intervenirati u Somaliji, Kuvajtu, na Haitiju, u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kome je to bilo u cilju?

Novi lider britanske opozicione Laburističke stranke Džeremi Korbin izjavio je danas da je uspon Islamske države krivica Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.

Korbin (66), ljevičar i borac protiv vojnih intervencija, rekao je da IS "nije došla niotkuda" i da je "djelimično posljedica intervencija Zapada u regionu Bliskog Istoka", prenio je danas britanski list "Dejli mejl".

"IS nije došao niotkuda. Oni imaju mnogo novca koji je morao odnekud da stigne. Oni, takođe, imaju velike zalihe oružja koje su došle odnekud. Oni su, ne potpuno, ali bar djelimično, posljedica intervencija Zapada u tom regionu", istakao je Korbin.

"Ono što bih ja uradio je da ih ekonomski izolujem. Takođe bih pokušao da ujedinim druge grupe u regionu time što bih podržao autonomiju Kurda i priznao bih da je ogromna količina oružja koju smo prodali, posebno Saudijskoj Arabiji, završila negdje drugdje i da je to oružje koje se sada koristi", rekao je lider britanskih Laburista.

On je istakao i da bi vazdušni udari Zapada na Siriju stvorili još veći haos i dodao: "Protivio sam se bombardovanju Sirije na tom istorijskom glasanju 2013. godine i nastavljam sa takvim stavom."

Korbin je istakao da bi, ukoliko bi njegova stranka došla na vlast u Britaniji, on zaštitio svoju zemlju.

Omar al-Sišani, komandant Islamske države, obučavan je od strane specijalnih jedinica SAD-a u Gruziji, u periodu od 2006. do 2010. godine, a o tome piše više uticajnih američkih medija.

Naime, Biznis Insajder navodi da „američki mediji priznaju ulogu SAD-a u rastu Islamske države“, baveći se temom ove informacije da je džihadista obučavan u američkoj vojsci koja je odjeknula u američkim medijima.

Informacija je postala glavna tema najuticajnijih američkih političkih portala.

Naime, otkriveno je i potvrđeno da je Omar al-Sišani, jedan od glavnih ljudi Islamske države, obučavan od strane specijalnih jedinica armije SAD-a u trening centrima u Gruziji.

Al-Sišani je poznat kao borac u Čečeniji, a zatim i u Gruziji, da bi danas ratovao u Siriji i Iraku kao jedan od komandanata terorističke grupe Islamska država.

On je zapravo iz Gruzije i pravo ime mu je Tarkan Batirašvili.

Portal McClatchyDC.com se poziva na izvore u vojnom vrhu Gruzije i navodi svedočenja da je „al-Sišani prepoznat kao zvezda i istaknuti borac u specijalnim jedinicima SAD-a“.