Sott.net započinje seriju komemorativnih članaka jer izgleda da se ljudi na našem planetu slabo sjećaju onoga za što su se zakleli "da nikad neće zaboraviti". Povijest se ponavlja, i to se događa upravo SADA, započinje pred našim očima. Razmotrite ove članke kao naše upozorenje čovječanstvu. Nadamo se da ćete nas čuti.
Slika
Alfred Hitchcock je bio umjetnik koji je razumio jezik filmskog izraza kao malo koji drugi. Znao je komunicirati na visceralnom, emotivnom nivou, slikom i zvukom, i to se dobro vidi u filmovima poput Psiha, Ptica ili Vrtoglavice, da spomenemo samo neke. Ali Hitchcock je napravio i jedan film za koji većina ljudi nikad nije ni čula. 1945. godine angažiran je za produkciju dokumentarnog filma koji bi iskoristio snimke napravljene od strane britanskih, američkih i ruskih vojnika/snimatelja prilikom oslobođenja koncentracijskih logora diljem Europe u sumrak Drugog svjetskog rata. Hitchcock je na kraju radio na filmu samo mjesec dana i to na vizualnoj prezentaciji, odbivši bilo kakvu novčanu nadoknadu. Nakon što je došlo do raznih zastoja, vlasnici studija stopirali su projekt, promjenili koncepciju i angažirali novog redatelja (Billyja Wildera). Rezultat je bila potpuno drukčija verzija koja je objavljena publici po nazivom Tvornice smrti (Death Mills).

26. siječnja ove godine televizijska kuća HBO prikazuje novi dokumentarac pod nazivom Pada noć (Night Will Fall) koji priča priču o originalnom filmu, dekadama zatočenom u arhivima, te njegovoj restauraciji. Kompanija FRONTLINE je 1985. prikazala restauriranu verziju filma pod nazivom Sjećanje na logore (Memory of the Camps). Možete je vidjeti dolje (ili posjetiti PBS's website).

Prvobitna namjena filma bila je da pokaže čovječanstvu užase nacističke Njemačke, ”da kao dokument služi našem kolektivnom pamćenju”. Drugim riječima, da nikad ne zaboravimo. Da nam prikaže krajnji užas koji je ”čovječanstvo” sposobno izvršiti, da nas obrazuje kako se takvo što ne bi više nikad ponovilo. ”Nikad više!” je ono što mi prvo padne na pamet kad razmišljam o Holokaustu, i to je dobra emocija, samo kad bismo svi mogli otvoriti oči i uši, mogli bismo vidjeti na koji način spriječiti takav užas u današnjem vremenu. Ali izgleda da ne možemo. Izgleda da smo na istom putu prema uništenju. Dogodit će se ponovo, i nećemo ni shvatiti što nam se dogodilo. Dobro, možda će nekolicina vidjeti, ali njihovi glasovi će biti bezvrijedni. Poput nekolicine onih koji su vidjeli što se sprema uoči Drugog svjetskog rata, ali su bili ismijani, ignorirani, hapšeni ili ubijeni.
Ali, trčim pred rudo. Prvo pogledajte film (na engleskom jeziku).


Jeste li pogledali film? Kakve je emocije u vama probudio? Kako su uopće mogući takvi užasi? Što može nagnati ljudsko biće da se prema drugim ljudskim bićima odnosi tako nemilosrdno, da vrši masovna ubojstva, utamničenja, da ponižava s takvom groznom okrutnošću i ravnodušnošću? Izgleda da idemo u tom pravcu i prožimaju me i tuga i bijes dok gledam kako svijet slijepo baulja u novi Holokaust.

Nikad više. Odmah nailazimo na prvu prepreku u ispunjenju tog ideala. Razmišljajući o Holokaustu većina ljudi misli da su u njemu nastradali isključivo židovi. I unatoč moralnoj osudi izraelskih nedjela prema Palestinicima, ne postoji epidemija antisemitizma, niti će doći dodrugog "Holokausta židova". Većina ljudi zaboravlja političke disidente, Rome, Slavene, sovjetske zarobljenike i civile, kao i mentalno i fizički hendikepirane. Svi oni su imali podjednako brutalan tretman kao i židovi. Dakle kad se razmišlja o mogućnosti drugog holokausta, riječi ”nikad više” obično znače da se nikad ne bi smjelo ponoviti masovno istrebljenje židova, što uopće nije poanta.


Ali, i da kažemo da su isključivo židovi bili meta nacista, čak i tada ne bi bilo razlike. U stvari pouka ove lekcije bi tada bila još očiglednija. Židovi su bili kolektivno okrivljeni, demonizirani, kažnjavani i ubijani zato jer su prikazani kao opasna prijetnja, unutrašnji i vanjski neprijatelj protiv kojeg se svaki Nijemac mora boriti. ”Židovski problem” morao je biti riješen. U ovom tekstu - SOTT Exclusive: Breaking news! Reichstag torched, culprit caught! Muslim plot for world domination uncovered!, napravio sam paralelu između anti-židovske propagande koju su nacisti širili nakon paljevine Reichstaga i propagande koja se nakon nedavnog napada u Parizu širi protiv muslimana.

Nema sumnje da su mnogi Nijemci prihvatili laž da su ”ti židovi”, svi kolektivno - istinski problem: etnocentrična, plemenska zajednica za sebe, s težnjama prema svjetskoj dominaciji. I tako su pristali na rješenje tog problema, ne obazirući se na činjenicu o kojoj se nije puno govorilo - da će riješenje tog problema biti nezamislivo užasno. Kao što bi neki komentatori s Fox News kanala rekli, poslije terorističkih napada, "u mraku ljudi čine gnusne stvari", a služba sigurnosti je svakako institucija "kojoj nije potrebna dnevna svjetlost". Drugim riječima, riješite problem, samo nam ništa pričajte o tome na koji način ste to uradili.

Sve i da je bilo imalo istine u onome što su nacisti govorili o židovima, to i dalje ne bi opravdalo "rješenje". To bi trebalo biti sasvim jasno svakome tko ima makar zrno razuma: nacisti su kolektivno okrivili, demonizirali, kaznili i ubili cijelu grupu ljudi (uz ostale grupe). Proveli su program koji se jedino može okarakterizirati kao masovno uništenje. Priveli su ljude, oduzeli im ljudska prava, izgladnjivali ih, tukli, mučili, na njima vršili eksperimente, i na kraju ih ubili. Uopće nije važno kojoj grupi ljudi su to učinili. Važno je da se to može dogoditi u bilo kojem kontekstu, bilo kojoj grupi.

Mark Twain je navodno rekao (vjerovatno u apokrifu), "Povijest se ne ponavlja, ali se rimuje." Holokaust je fenomen, a židovski holokaust bio je samo jedan specifični tip te vrste fenomena. Budući su ljudi još uvijek ljudi, radit će stvari koje su ljudi uvijek radili, kao na primjer masovno ubijati jedni druge. Nikad više. Uzvišena emocija, ali ne sasvim realna.

Pa ipak, tko se ne bi složio s tom idejom? Upitajte bilo koju osobu na ulici da li bi željeli ponovno vidjeti holokaust, sigurno će vam reći ”Dovraga, ne!” Problem nije u tome da ljudi aktivno priželjkuju ili prihvaćaju takav scenario. Problem je u tome da ne razumiju kako stvari dođu do te "točke bez povratka". Ne vide dinamiku koja vodi prema holokaustu, i vlastitu ulogu u tom procesu.

U stvari, baš ovih dana u takozvanim zapadnim nacijama, možemo vidjeti istu dinamiku na djelu. Samo što ovog puta na meti nisu židovi. Danas su muslimani ”problem”, ima ih previše, imigracija se otela kontroli, muslimani se odbijaju integrirati i asimilirati u društvo, teroristi su, njihova religija je suštinski nasilna, planiraju dominaciju, porobljavanje i islamizaciju cijelog svijeta, i ubit će svakoga tko im se nađe na putu. Samo pročitajte moj gore pomenuti članak o paljenju Reichstaga pa ćete vidjeti da je način na koji je njemačka štampa prikazivala židove jednak načinu na koji naši, zapadni mediji prikazuju muslimane ovih dana. A evo i nekoliko citata iz ovog članka koji je napisao Ali Abunimah:
U gotovo svakom slučaju uhićenja, za koji su objavljena imena, radi se o pojedincima sjeverno afričkog porijekla - dakle, čini se da su akcije policije u Francuskoj prilično usmjerene.
... tek trebam vidjeti da je pod okriljem zakona o ”borbi protiv terorizma” ukapšen netko zbog anti-muslimanske aktivnosti ili bilo kojeg drugog racističkog čina ili komentara.
"Muslimani su ti koji donose sranje u Francusku."
"ovo je snažno doprinijelo stvaranju mišljenja odnosno ideje među ljevičarima da je Islam glavni 'problem' u francuskom društvu. Ponižavanje muslimana više nije privilegija ekstremnih desničara, već 'pravo na vrijeđanje' zagarantirano sekularizmom, republikom i 'koegzistencijom.'"
"Komentatori u Francuskoj i drugdje iskoristili su priliku danu nedavnim terorističkim napadima u Parizu da se na širi način pozabave muslimanima u Francuskoj."
"Mnogi su protumačili napade kao znak da se muslimani u Francuskoj odbijaju integrirati. Pitaju se mogu li muslimani u francuskoj uopće biti potpuno sekularni, i izražavaju sumnju da netko može u isto vrijeme biti i musliman i Francuz."
Zamjenite riječi "muslimani" sa "židovi", "Europa" s "Njemačka", vratite se 80 godina unazad, i bit će vam jasnije.

Pa kako se ovo događa? I kako može dovesti do još jednog Holokausta? Bez razumijevanja osnova psihologije, i baš zato je Andrew Lobaczewski tome posvetio prvo poglavlje svoje knjige o uzrocima i funkcioniranju totalitarizma pod nazivom Politička ponerologija. Ali ako vam se to čini preteško za čitanje možete početi s knjigom Davida McRaneyja Nisi baš tako pametan.

McRaneyjeva knjiga bavi se gomilom spoznajnih predrasuda, logičkih besmilica, kao i mentalnim procesima koji pomažu ljudima da prežive užas spoznaje da su gluplji nego što misle, da ih je lako izmanipulirati, da nemaju pojma zašto neke stvari rade tako kako ih rade, da donose potpuno neracionalne odluke, ustraju u destruktivnom ponašanju, i tako dalje da ne nabrajamo. Želio bih se ovdje fokusirati na jedan segment iz te knjige :

Pripremni sloj: Naša adaptivna podsvijest stalno je izložena određenim idejama koje nam usmjeravaju ponašanje u određenom pravcu. Vaše ponašanje može biti promijenjeno samo čitanjem određenih riječi (npr. "poslovno-orijentirane" riječi učinit će ljude sebičnijim kad im se zatraži da podijele novac s nekim), ali to može biti bilo što drugo: slike, zvuci, mirisi, grimase. Pomislite samo na stalno bombardiranje kojem smo izloženi od strane medija. Razmislite o riječima i načinu na koji su nam te riječi servirane: terorizam, zlo, džihad, Al-Qaida, ISIS, islamski, musliman. Sve te riječi stekle su emotivnu težinu koja će vas pogoditi na određenom nivou.

Interaktivno učenje kroz dostupnost: Ljudi brže i snažnije reagiraju na informacije koje su široko dostupne, prisutne, i pri tom većina uzima pojedinačne primjere kao cjelinu čak i kad statistički podaci govore drukčije. Sve ono što nam nije toliko poznato manje je vjerodostojno i smisleno. Na primjer, lakše je prisjetiti se nekog poznatog imena nego nekog koje nikad prije niste čuli; lakše je upamtiti riječi koje započinju slovom "r", nego riječi kod kojih je "r" četvrto slovo. Jednostavno je lakše funkcionirati na osnovu uobičajenih, ponavljanih, široko dostupnih informacija. Dakle, nije nikakvo čudo da ljudi vjeruju u najbezobraznije laži kada se one non-stop ponavljaju u glavnim medijima i to bez ikakvih protuargumenata. Ili da vjeruju u rasne stereotipe, ili pak emotivno nabijene perspektive u vezi s određenim vrućim temama. Upravo zbog toga je monopol nad medijima važan onima koji su na vlasti. Oni određuju koja informacija će biti dostupna svijesti ljudi koje žele kontrolirati, i tako su u ih u stanju "ofarbati" nanoseći prvo pripremni sloj. Nije dakle nikakvo čudo da ljudi pomisle na musilmane kad god čuju riječ "terorizam", unatoč činjenici da je u proteklih 5 godina u Europi svega 2% terorističkih napada bilo izvedeno od strane muslimana.

Privid normalnosti: Kad sve ode dovraga ljudi obično ne reagiraju, nego ostanu paralizirani, pretvarajući se da se ništa nije dogodilo. Čak i ako oko njih frcaju plameni, lete dijelovi tijela i ljudi umiru. Ovo se događa u svakoj katastrofičnoj situaciji: uraganima, poplavama, avionskim nesrećama, požarima i slično. Ljudi se uvjere da stvari nisu tako loše. Obično nemate kontekst pomoću kojeg biste mogli ocijeniti ili predvidjeti ozbiljnost situacije s kojom se prije niste susreli. I tako, kad političari i njihovi pijuni počnu kampanju demonizacije protiv određene grupe ljudi, svaki korak tog procesa vidi se kao "normalan", ništa posebno, poput poplave koja polako raste. Prvo uhićenje je samo prirodni slijed događaja. Već su vas mediji namazali pripremnim slojem boje za odgovarajuću reakciju baziranu na dostupnim informacijama. Kad se stvari otmu kontroli, već je kasno. Baš kao poznata priča o žabi, ako je ubacite u ključalu vodu iskočit će odmah, ali ako je polako kuhate neće ni shvatiti što joj se dogodilo. Možda ste nešto o tome čitali u knjigama, npr. iz povjesti Drugog svjetskog rata, ali niste se nikad za tako nešto pripremili. Kada takva realnost stigne, obično je ni ne primijetite.

Privid potvrde: Formirate mišljenja na taj način što ih stalno učvršćujete podacima koji se u njih uklapaju, dok ignorirate sve ostale informacije. Pripremni sloj kojim vas mažu mediji je tu da osigura da imate mišljenja koja idu na ruku onima koji upravljaju cijelom igrom, te da ignorirate svaku informaciju koja je u suprotnosti s takvim mišljenjem. Čak se može dogoditi da potpuno krivo protumačite informaciju koja je suprotna vašem trenutnom vjerovanju.

Privid gledanja u nazad: Uvijek smo pametniji kad se osvrnemo u prošlost. Čini vam se da ste mogli predvidjeti kako će se nešto dogoditi, čak i kad niste. Čini vam se da biste 5 godina ranije napravili istu odluku kao i danas, čak i kad vjerovatno ne biste. Čak i kad prije 15 godina nikada ne bi odobravali npr. rasizam, zahvaljujući raznim prividima i kraticama u kognitivnim procesima, skloni ste fabricirati svoju povijest tako da vam se čini da ste uvijek imali iste poglede kao i danas. Prateći stado, svoje prošlo Ja retroaktivno usklađujete sa svojim sadašnjim Ja. U suprotnom ispali biste licemjer, a nitko ne želi biti licemjer. Pa čak i ako ste nekad u prošlosti govorili ”nikad više”, vjerojatno ćete se prikloniti rasističkoj histeriji koja vodi prema novom Holokaustu. Oduvijek ste znali da će ti muslimani biti problem, pa dovoljno je da pogledate sve te primjere u medijima (gore spomenuto interaktivno učenje). Naravno, ne pomaže što mediji stalno ponavljaju kako su vas uvijek upozoravali i dokazuju to selektivnim informacijama.

Konfabulacija - izmišljanje događaja i priča te vjerovanje da su se stvarno dogodili: Imate običaj da sami sebi, a i drugima, prodajete maglu o tome zašto radite stvari koje radite. Ako vam netko prezentira 4 potpuno identična para čarapa i zatraži da ih rangirate po kvaliteti, izmislit ćete stvari poput - ove su nježnije na dodir! Sviđa mi se uzorak pletiva baš na ovom paru! I pri tom ste u to potpuno uvjereni. E sad, recimo da ste ovih dana na ulici, da vičete "je suis Charlie" i zahtijevate da netko rješi muslimanski problem. Znate li zašto to radite? Vjerojatno nemate pojma. O da, naći ćete vi razlog: imigracija, terorizam, sloboda govora. Ali prava istina je, vi uopće nemate pojma, ti vaši "razlozi" su mišljenja koja su vam nametnuta stalnim poturanjem pod nos i ponavljanjem od strane medija. Izmanipulirani ste i niste toga ni svjesni.

Efekt promatrača: Kada se prve strahote počnu događati, vi ćete biti prvi koji će im se suprotstaviti, zar ne? Malo vjerojatno. Što je više ljudi pred kojima se odvija neka nepravda, ili je nekom pojedincu potrebna pomoć, manja je vjerojatnost da će se itko uplitati da pomogne. Ljudi obično očekuju da će se netko drugi time pozabaviti, ili se boje da bi to moglo imati posljedice. A kada je ispravna reakcija, to jest dobra reakcija, prikazana kao društveno neprihvatljiva od strane medija i struktura vlasti (ili ako je zla reakcija prikazana kao moralni/socijalni imperativ), stvara se klima u kojoj ljudi neće mrdnuti prstom da učine nešto dobro. Prvo gledaju kako se muslimane vrijeđa i marginalizira, demonizira, zatim uhićuje, i na kraju privodi u logore ili zatvore, odnosno ubija na ulicama. Zatim se isto događa političkim disidentima i ljudima koji stoje iza svojih principa. A nakon toga, tko zna? Možda dođu po vas.

Konformizam: Uvjereni ste da ste predivni i jedinstveni poput snježne pahulje? Kako da ne, baš kao i sve ostale divne i jedinstvene pahulje. Svatko se potčinjava, i to volji ljudi koje vide kao autoritete (npr., Milgram experiment). Samo po sebi, potčinjavanje i nije tako loše. Kad bi se svi potčinjavali idealima pojedinaca poput Roberta Kennedija, Martina Luthera Kinga, Daga Hammarskjolda, Johna Lennona, pa čak i Vladimira Putina, svijet bi bez sumnje bio bolji. Problem leži u prirodi vlasti. Vrlo je vjerojatno da ćete se potčiniti nekom u uniformi tko vam naredi da pustite struju kako bi nekog usmrtili. Ali tko do vraga, uopće može izdati takva naređenja?! Isti oni koji demoniziraju, tlače, uhićuju i ubijaju čitave populacije samo zbog svog interesa. A oni imaju ime: psihopati.

Postoji još jedna spoznajna predrasuda koju McRanney ne spominje: uvijek podrazumijevamo da su svi isti kao i mi, tj. da nikad ne bi učinili stvari koje i sami ne bismo učinili. Međutim, neki ljudi su psihopati, a mnogi pate od karakteropatije, ne samo da su u stanju mučiti, klevetati, lagati i ubiti bez da trepnu, nego još i uživaju u tome. Obično takvi napreduju na ljestvici moći, Lobaczewski to objašnjava u svojoj knjizi, i oni su ti koji daju "fašizmu", "totalitarizmu", i uopće političkom zlu osobite karakteristike. Ponavljam, pogledajte Hitchcockov film gore i bit će vam jasnije.

Dakle, to je stvarnost koju psihopati "stvaraju" manipuliranjem nama. To je za njih urođeno. Oni znaju da obični ljudi nemaju iste "porive", i zato nas manipuliraju. Oni dobro poznaju naše slabosti i sklonosti predrasudama, i poput znastvenika u laboratoriju, podbadaju nas i pritišću nam dugmad, kako bi nas naveli da uradimo baš ono što žele. Upravo to su nacisti uradili Nijemcima. To se uvijek događa. Ljudi formiraju svoje mišljenje zahvaljujući medijskim vektorima, a zatim zahtijevaju "rješenje" za "problem" koji je u stvari fabriciran od strane psihopata na vlasti s isključivom svrhom da se provede "rješenje". I ljudi obično sebe uvjere da to rade zbog dobrih razloga: prosperiteta, jedinstva društva, slobode govora, ljudskih prava, demokracije. Što naravno nema veze s istinom. Oni to rade upravo zato što su to psihopati na vlasti naumili.

Mi - zapadna civilizacija - krenuli smo u istom pravcu, iz istih razloga. Ljudi se navode u klopku, isto kao što su nasjeli Nijemci, i rezultat će biti isti. Britanci, Francuzi, Nijemci, i mnogi drugi postaju ono što su nekad tvrdili da preziru. Njihove vođe prešle su na tamnu stranu. Iako je to slaba utjeha, izgleda da se ljudi obično probude nakon nekoliko godina opresije i brutalnog tlačenja. Ili ih porazi neka strana sila. A svi znamo što se onda dogodi. Evo što čeka takve političke lidere:


Lobaczewski piše:
Šta se događa kada veći broj psihopata dođe na pozicije vlasti, naročito kad imaju internacionalni utjecaj? To se može dogoditi... vođeni svojim karakterom, takvi ljudi žude za tim čak i ako je to protivno njihovom opstanku... ne razumiju da će to izazvati katastrofu. Baš kao što mikrobi nisu svjesni da će biti spaljeni ili zakopani duboko u zemlju zajedno s tijelom čiju su smrt izazvali.
Bez svjesnosti o vlastitim kognitivnim predrasudama ljudi ponavljaju iste stvari cijelog života. Prave iste greške, lažu sami sebi, izmišljaju opravdanja. Fabriciraju svoje personalne priče kako bi izgledali privlačniji i pametniji nego što u stvari jesu. Ponašaju se mehanički, pod kontrolom sila za koje nisu ni svjesni da postoje. I tako trpi ljudskost. Ponavljamo iste greške. Bauljamo prema katastrofi. Ne vidimo što nas čeka. A onda kad se dogodi, osvrnemo se unazad i čudimo se kako nam se tako nešto uopće moglo dogoditi. Pa to nije teško, po svemu sudeći, i neće nam biti nitko kriv kada se ponovno dogodi. A događa se. I to sada.