breastfeeding
© Mercola.com
Kada donosite odluke koje utječu na vaše zdravlje i zdravlje vaše djece, važno je da su utemeljene na jasnim informacijama, baziranim na činjenicama, na koje nisu utjecali oni koji bi mogli imati financijsku korist od toga. Posljednjih godina, ovo je dovoljno demonstrirano u rezultatima industrijski financiranih istraživanja koja se znatno razlikuju od rezultata nepristranih istraživanja.1

Na primjer, studije koje je financirala industrija proizvodnje šećera tvrdila je da su masnoće primarni okidač za srčane bolesti, dok je istraživanje demonstriralo da su šećer i trans masti zapravo krivci. Godinama je duhanska industrija skrivala opasnosti od nastanka raka pluća. Ove dezinformacije su naštetile zdravlju mnogobrojnih osoba.


Komentar: Brojni aditivi, otrovi u industrijskim duhanskim proizvodima štete zdravlju ljudi, dok sam prirodni duhan može donijeti brojne dobrobiti pušačima:

Dojenje je pretrpjelo neke od kontinuiranih pogrešnih savjeta tijekom godina. Slijedeći razvoj tvornički proizvedene formule za djecu, majke su savjetovane da djecu hrane na bočicu kako bi unaprijedile zdravlje svoje djece. Danas, mnogobrojne studije pokazuju da je dojenje korisnije, i za vas i za vaše dijete.

Nedavni bioetički (etika u medicinskim i biološkim istraživanjima) argument u časopisu Pediatrics sada savjetuje pedijatre da je vrijeme da se prestane upućivati na dojenje govoreći da je ono "prirodno."2 Međutim, iako se članak fokusira na dojenje, čini se da mu je namjera bila usmjerena na podupiranje programa cijepljenja.

Borba znanosti s 'prirodnim'

Autori dr. Jessica Martucci i dr. Anne Barnhill su objavile kratki esej3 u časopisu Pediatrics u kojem su razmotrile korištenje riječi "prirodno" kako bi objasnile dojenje. Njihov argument je protiv korištenja ove riječi, i temeljen je na prijašnjoj objavi Nuffield vijeća o bioetici.4

Izvještaj Vijeća iz Nuffielda od 109 stranica pokušava klasificirati i razumjeti kako termin "prirodno" može utjecati na proces pojedinca pri donošenju odluka o zdravstvenoj zaštiti. Naveli su:5
"Hvaliti, uzdizati ili [favorizirati] nešto na temelju toga što je ono prirodno, ili [kritizirati], osuđivati ili neodobravati nešto s argumentom da je to neprirodno stvara sliku da je prirodno povezano s vrijednošću."
Koristeći ovo kao osnovu za njihov argument, autori i dalje preporučuju da pojam "prirodno" pedijatri ne bi smjeli koristiti kao poticaj novim majkama na dojenje, što je gotovo suprotno objavljenim inicijativama dojenja Američke akademije pedijatrije,6 koja navodi:7
"Dojenje i ljudsko mlijeko normativni su standardi za prehranu i nutriciju dojenčadi. S obzirom na dokumentirane kratkoročne i dugoročne medicinske i neuroznanstvene prednosti dojenja, dječja ishrana se treba smatrati pitanjem javnog zdravlja, a ne samo izborom životnog stila".
Čini se da je osnovna pretpostavka autora da se inicijative javnog zdravstva moraju graditi na temelju hipoteza da pojedinci ne mogu razlikovati između onoga što je prirodno ili normalno i onoga što je zdravo. Autori predlažu:8
"Promicanje dojenja kao nešto 'prirodno' može biti etički problematično i, još više zabrinjavajuće, može potaknuti uvjerenje da su 'prirodni' pristupi najvjerojatnije zdraviji, što u konačnici može biti u suprotnosti s ciljevima javnog zdravlja u drugim kontekstima, posebno kad je u pitanju cijepljenje u djetinjstvu."
Vrijednost 'prirodnog'

Definicija prirodnog je "postojati u prirodi ili oblikovano prirodom".9 Ni u jednoj točci ove definicije ne postoji implikacija o dodanoj vrijednosti, tj. da je prirodno zdravije. Zapravo, postoji mnogo izvora prirodnih proizvoda koji nisu sigurni, npr. opijumski mak i drugi prirodni izvori opijatskih lijekova.10

U članku koji je objavljen nekoliko mjeseci nakon inicijalnog članka u časopisu Pediatrics, Martucci opisuje reakciju koju su ona i njezine kolege iskusili. Opisuje koliko grupa joj je zamjerilo način na koji je njezin članak definirao pojedince koji vjeruju u rad s tijelom kako bi promicali zdravlje, za razliku od korištenja tehnologije za liječenje bolesti. U izvornom članku Martucci i Barnhill su napisale:
"Istraživanja su pokazala da su roditelji koji se opiru cijepljenju često umreženi s istomišljenicima koji imaju slična uvjerenja.

Ovi stavovi protiv cijepljenja obično se preklapaju: s oslanjanjem na i interese za komplementarnu i alternativnu medicinu, skepticizmom prema institucionalnom autoritetu i snažnom predanošću i interesom za zdravstveno znanje, autonomiju i zdrave živote."
Iako su autori vjerojatno htjeli prikazati to kao negativno, ovo je čvrsta potvrda promjene u razmišljanju koja je u tijeku. Više se ne prepušta liječnicima i institucijama da određuju što je najbolje za vaše zdravlje. Umjesto toga, pojedinci preuzimaju odgovornost da postanu obrazovani u tome kako da održavaju svoje zdravlje.

U svom opovrgavanju, Martucci se opisala kao "simpatizer prirodnog majčinstva", sve dok nije objavljen članak u Pediatrics-u.11 Ona i Barnhill postaju sve uznemirenije načinom na koji su državne agencije koristile 'prirodu' pri raspravi o javnim zdravstvenim problemima. Iz toga je došlo do opažanja koje je na kraju dovelo do njihova članka:12
"Argumenti o 'prirodnom' koje su koristili skeptici cjepiva kako bi kritizirali nastojanja javnog zdravstva poprilično su podsjećali na argumente o 'prirodnom' koje koriste tijela javnog zdravstva za promicanje dojenja."
Uspoređivanje jabuka i naranči

Koliko god se na površini mogu činiti dobrim argumenti Martucci i Barnhill, one zapravo uspoređuju dvije različite javnozdravstvene inicijative pri čemu koriste svoj model kako bi ukazali na nesposobnost prepoznavanja razlike između "prirodnog" i "zdravog" ili "sigurnog", i uspoređujući dobrobiti dojenja s rizicima povezanih s cijepljenjem. Pišu:13
"U međuvremenu, sintetičke tvari, proizvodi i tehnologije proizvedene od strane industrije (osobito cjepiva) smatraju se "neprirodnim" i često izazivaju sumnju i nepovjerenje. Dio tog sustava vrijednosti je percepcija da je prirodno sigurnije, zdravije i manje rizično."
Uspoređivanje dojenja, koje nema povezan rizik, i cjepiva koja imaju dugu povijest nuspojava povezanih s njima, nije slučajnost i vjerojatno se time htjela povući paralela između to dvoje, ukazujući kako su oboje jednako sigurni.

Reakcija koja je uslijedila nakon članka se usredotočila na pitanje dojenja. Međutim, temeljni problem ne mora biti implikacija da riječ "prirodno" ima dodatnu vrijednost koja bi mogla utjecati na odluku o zdravstvenoj zaštiti, nego da može negativno utjecati na odluku o cijepljenju.

Zanimljivo je da su obje autorice14,15 uživale zaposlenje u istoj ustanovi kao i dr. Paul Offit, ravnatelj centra za edukaciju o cjepivima u Dječjoj bolnici u Philadelphiji i profesor vakcinologije na Medicinskom fakultetu Perelman na Sveučilištu Pennsylvania.

Offitova knjiga, Lažni proroci autizma, došla je pod povećalo nakon što su on i njegov izdavač, Columbia University Press, bili tuženi zbog lažiranja internetskog razgovora.16 Također je bio naveliko kritiziran zbog dobivanja milijuna od plaćenih naknada za cjepivo koje je stvorio i žestoko promovirao.17

Offit je nedavno pisao o bezglutenskoj prehrani. U svom članku odobrava prednosti tehnološki utemeljenih proizvoda, uključujući genetski modificiranu hranu, BPA i hranu na bazi pšenice, govoreći:18
"U Whole Foods-u možete kupiti proizvode koji su zajamčeno bez: (1.) jednog od najvažnijih znanstvenih dostignuća u 20. stoljeću - bez GMO-a; (2.) kemijske smole - "BPA-free" - koju je Uprava za hranu i lijekove (FDA) kao i svaka druga regulatorna agencija koja je vezana za ovu temu proglasila sigurnom; i (3.) komponente pšenice koja uzrokuje bolest koja utječe na tek oko 1 posto američke populacije - glutena."
Je li moguće biti previše čist?

Kako se civilizacija preseljavala iz življenja na otvorenom, pod suncem i u prljavštini, do življenja u kućama i zgradama, naša djeca su bila sve manje izložena različitim bakterijama.

Ovo smanjenje izloženosti je moguće dovelo do povećanja bolesti. Većina roditelja brine o mikroorganizmima koje djeca mogu pokupiti s podova, odbačenih dudica i igračaka, no izlaganje nekim bakterijama može zapravo pomoći razviti robusniji imunološki sustav pri čemu dolazi do sijanja mikrobioma crijeva.19

Nedavna studija20 uspoređivala je imunološke sustave djece koja su odrasla u amiškoj zajednici, uglavnom na malim obiteljskim gospodarstvima, s huteritskom djecom koja su genetski slična, ali žive na više industrijskim gospodarstvima. Našli su da su amiška djeca, čija je okolina bila bogata raznim mikroorganizmima, imala neuobičajeno niže stope astme nego djeca Huterita.

Iako nije upitno da je poboljšana higijena spasila mnogu djecu i odrasle osobe od bolesti i infekcija, nastojanje da se iskorjene svi mikrobi u vašem neposrednom prostoru je moguće dovelo do suprotnog učinka. Cijepljenje je odgovor farmaceutske industrije kako bi se ispravila situacija. Ipak, opcije koje pumpaju na tržište takve kompanije kroz svoje lijekove ne bave se kompleksnošću reakcije vašeg tijela na klice kao što je objašnjeno u videu ispod, i nisu rješenje.

Studije sada pokazuju da je važno postići ravnotežu između zaštite od raširenih bolesti i stvaranja sterilnog okruženja gdje imunološki sustav nije izazvan da se normalno razvija. Sijanje mikrobioma djece ključno je za snažan imunološki sustav, koji dojenčad postiže preko dojenja.21

Cjepiva nisu neriskantna


Farmaceutskim kompanijama je odobren imunitet protiv oštećenja i smrti nastalih zbog cjepiva nakon što su američki Kongres i Vrhovni sud odredili da su licencirana cjepiva nezaobilazno nesigurna.22 To je u osnovi postala "propusnica", koja štiti proizvođače i liječnike od onih koji žele tužiti zbog smrti ili ozljeda koje proizlaze iz cijepljenja. U ovom intervjuu, dr. Suzanne Humphries razbija povijesne argumente koji se koriste za obranu cjepiva.

Bez zakonske odgovornosti, farmaceutske tvrtke mogu slobodno puštati cjepiva koja su slabo testirana i koja ostvaruju sumnjive rezultate. Međutim, slaba izvedba nije jedini negativni učinak. Zajedno s aktivnim sastojkom, sva cjepiva sadrže neku kombinaciju suspenzijske tekućine, konzervansa, stabilizatora i pojačivača (adjuvansa, pomoćnih katalizatora).23 Jedan od uobičajenih adjuvansa ili pojačivača, koji se koristi kod atenuiranih cjepiva koja se isporučuju neurološki razvijajućoj djeci, je aluminij.

Nelogično kao što izgleda, djeci se ubrizgava poznata neurotoksična tvar - aluminij. Kao što je navedeno u studiji dr. Lucije Tomljenović i Christophera Shawa iz 2011.:24
"Aluminij je eksperimentalno dokazan neurotoksin i najčešće korištena pomoćna tvar za cjepivo. Unatoč gotovo 90 godina rasprostranjenog korištenja aluminijskih adjuvansa, razumijevanje medicinskih znanosti o njihovim mehanizmima djelovanja i dalje je izuzetno loše. Također postoji i zabrinjavajuća oskudnost podataka o toksikologiji i farmakokinetici tih spojeva.

Unatoč tome, tvrdnja da je aluminij u cjepivima siguran je čini se široko prihvaćena. Međutim, eksperimentalna istraživanja jasno pokazuju da aluminijski adjuvansi mogu izazvati ozbiljne imunološke poremećaje kod ljudi. Konkretno, aluminij u obliku adjuvansa nosi rizik za autoimunitet, dugotrajnu upalu mozga i povezane neurološke komplikacije i stoga može imati duboke i raširene štetne zdravstvene posljedice."
Aluminij nije biološki neophodan metal

Offit tvrdi da je "aluminij esencijalan metal ... za koji se vjeruje da ima važnu ulogu u razvoju zdravog fetusa."25 Međutim, on je u manjini, budući da većina znanstvenika koji nisu povezani s industrijom cjepiva priznaju da unatoč tome što se aluminij nalazi u većini ljudi, nije potreban biološkim sustavima niti sudjeluje u biološkim procesima.26

Istraživanja su pokazala nedostatak sudjelovanja u biološkom procesu,27 i neurotoksične rezultate u tijelu.28,29 Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) također jasno navodi kako djelovanje aluminija unutar djetetova tijela nije isto kao i kod odrasle osobe, jer djeca nisu neurološki zrela, imaju povećanu osjetljivost na opasne kemikalije, i njihova jedinstvena fiziologija utječe na rezultate izloženosti.30

Danas su američka djeca najcjepljenija na svijetu - i najkroničnije bolesna. CDC izvještava da 1 od 6 djece, ili 16%, ima teškoće u učenju, dok je 1976. godine prevalencija bila manja od 1%.31 U razdoblju između 1976. i 2008. godine, broj cjepiva koja su djeca primila se više nego udvostručio.

Izloženost aluminiju samo je jedan od identificiranih zdravstvenih izazova povezanih s cijepljenjem, i za djecu i za odrasle. Uklanjanje riječi 'prirodno' iz preporuka za dojenje neće promijeniti nuspojave iz programa cijepljenja u SAD-u. Važnije je koristiti inicijative javnog zdravstva kako bi se pojedince educiralo o rizicima utemeljenim na činjenicama i o prednostima svakog pojedinog zdravstvenog izbora.


Dobrobiti dojenja za majku i dijete

Mliječna formula, stvorena u laboratoriju, ne može zamijeniti majčino mlijeko kada je u pitanju pružanje upravo onoga što vaša beba treba, u trenutku kada joj je to potrebno. Majčino mlijeko se stvara na temelju rastućih potreba vaše bebe, za razliku od mliječne formule koja ne može zadovoljiti nutritivne potrebe vašeg djeteta.

Majčino mlijeko je opskrbljeno s hranjivim tvarima i faktorima rasta koji pripremaju crijeva vašeg djeteta kako bi potaknuli rast zdravog mikrobioma i time zdravog imunološkog sustava. Majčino mlijeko sadrži i točnu količinu kolesterola koji je potreban mozgu vašeg djeteta za optimalni neurološki razvoj. Dojene bebe također imaju manje ušnih, respiratornih, želučanih i crijevnih infekcija od onih koje su hranjene s formulom.

Dojenje također pomaže majci, jer pomaže u spaljivanju više kalorija i uklanjanja "bebinih kilograma" i može smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti kasnije u životu.32 Također može dijabetičaru smanjiti potrebu za inzulinom i smanjiti rizik od razvitka dijabetesa tipa 2 ako ste patili od gestacijskog dijabetesa tijekom trudnoće.33

Dok je dojenje prirodan i zdrav način za ispunjavanje prehrambenih potreba vašeg djeteta, važno je napomenuti da prehrana vašeg djeteta ovisi o tome što konzumirate. Neki lijekovi će, na primjer, od majke do djeteta proći kroz majčino mlijeko, što jeste prirodan proces, ali siguran je i zdrav samo onoliko koliko i hrana i lijekovi koje konzumirate.

Argument Martucci i Barnhill da postoji dodana vrijednost pojmu "prirodno" u našem društvu, čineći ga time opasnom riječju za koristiti u inicijativama javnog zdravstva, nije razumna pretpostavka. Umjesto toga, važno je pružiti informacije na temelju činjenica kako bi se osigurale sigurne odluke o zdravstvenoj skrbi, bez obzira na to jesu li izbori prirodni ili stvoreni u laboratoriju.

Kada je riječ o dojenju, nema sumnje da je to najzdraviji i najsigurniji izbor dostupan za veliku većinu žena i djece, te smatram da je doista uznemirujuće da Martucci i Barnhill riskiraju potkopavanje globalnog napora za promicanje i porast dojenja, jer je ono ključna komponenta optimalnog zdravlja.

S obzirom na činjenicu da su bebe uspješno podizane na majčinom mlijeku od zore čovječanstva, razumno je zaključiti da je dojenje prirodno u potpunosti, a majčino mlijeko je idealna, zdrava i sigurna hrana koja pruža dojenčetu sve ono što mu je potrebno.

Reference & izvori