Pušenje je zdravije od fašizma!
Što je to 'junk' znanost?
Prema rječniku YourDictionary.com 'junk' znanost je "Skup tvrdnji, publikacija i stručnjaka koji iako se doimaju kompetentnima, nemaju stvarnu znanstvenu stručnost". Detaljnija diskusija slijedi ovdje:
Problem ... je što se definiranje "otkrića" 'junk' znanosti oslanja na postojanje "jasnog i neproblematičnog razumijevanja što znanost jest, kao i koliko je važno što znanost nije". Mi, možda, mislimo da razumijemo. Svodi se približno na ciklus promatranje-hipoteza-predviđanje-eksperiment-nove ispravke nakon promatranja (recenzije)-teorija s kojim smo svi prilično upoznati. No, mnoge stvari koje nazivamo znanost, kao što su eksperimenti koji se ne mogu ponoviti neovisno, LHC (Large Hadron Collider) [Veliki hadronski sudarač; op. prev.] eksperimenti, klinička ispitivanja velikog raspona, klimatski modeli itd., ne uklapaju se i ne mogu se čak ni silom uklopiti u ovaj ciklus. Osim toga, od mnogih tisuća znanstvenih radova koji čine znanstvenu literaturu, malo njih, koje neki smatraju vrijednim iznimkama, budu ponovljeni od drugih znanstvenika.U stvarnosti, promatračke studije koje su sjedinjene sa statistikama, ili manjkavim kliničkim studijama koje koriste životinje s predispozicijom za rak, koriste se kako bi se dokazalo što god sponzor istraživanja želi dokazati. To je 'junk' znanost. Sve što je potrebno je podesiti upitnik, poigrati se sa statističkim modelima, uskladiti kliničke testove i možete dobiti odgovor koji želite. No samo ako je taj odgovor politički korektan. Ako pokušate koristiti ovu metodu kako biste dokazali nešto što umovi iz Sektora za javno zdravstvo smatraju "lošim" ili "pogrešnim", nastati će pakao.
Moj pristup je da uzmem neko izvješće vezano uz pušenje duhana, pročitam u detalje, pogledam podatke istraživanja iza članka i pokušam ga iščitati i secirati u što više detalja kako bih vidio da li se istraživanje kvalificira kao znanost prema definiciji znanstvene metode.
Epidemiologija
Gdje i kako je 'junk' znanost primijenjena u studiji o pušenju duhana? Da bismo odgovorili na to, počnimo s citatom iz "Studies of Cancer in Humans" ["Studije o raku kod ljudi", op. prev.]: "Dostupno znanje o poveznici između korištenja duhana i vrsta raka kod ljudi je primarno temeljena na epidemiološkim dokazima". Dakle, što je epidemiologija?
Originalno, riječ je opisivala istraživanje epidemija kako bi se odredili uzrok, distribucija i kontrola bolesti među populacijom. CDC [Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, op. prev.] to opisuje u uzvišenim pojmovima:
Epidemiologija je studija (znanstvena, sistematična, vođena podacima) distribucije (učestalost, obrazac) i odrednica (uzroci, faktori rizika) povezanih sa zdravstvenim stanjem i događajima (ne samo bolesti) kod specifične populacije (pacijent je zajednica, pojedinci gledani kolektivno), te primjena (s obzirom da je epidemiologija disciplina u okviru javnog zdravstva) ove studije kako bi se kontrolirali zdravstveni problemi.Epidemiološke studije vezane za pušenje duhana i njihovo regrupiranje/reorganizacija koje sam istraživao su bazirane na opservacijskim studijama (pretežno upitnici), na koje su statističke formule zatim primijenjene. Konstrukcija i sadržaj ovih upitnika je područje gdje je zlouporaba i prevara najlakše provedena. Primijenjena metodologija slijedi ove osnovne smjernice:
- Definirajte što želite dokazati
- Odaberite populaciju koju želite istraživati
- Sastavite upitnik
- Prikupite podatke
- Pripremite hipotezu
- Objavite ju kao znanstvenu činjenicu
- Promatranje i opis fenomena (vizualno ili uz pomoć znanstvene opreme).
- Formulacija hipoteze kako bi objasnili fenomen u obliku uzročnog mehanizma ili matematičke veze.
- Testiranje hipoteze kroz analiziranje rezultata promatranja ili kroz predviđanje i promatranje postojanja novog fenomena koji slijedi iz hipoteze. Ako eksperimenti ne potvrđuju hipotezu, ona mora biti odbijena ili modificirana (što nas vraća na korak 2.).
- Utvrđivanje teorije na temelju opetovane provjere rezultata.
Epidemiologija je osnovni alat u rukama javnog zdravstvenog sektora koji je odgovoran za denormalizaciju pušenja i onoga što se čini kao proganjanje pušača. Također se čini i da se spremaju krenuti na pretile ljude, one koji piju gazirane sokove i alkohol, te na potrošače masnoća i crvenog mesa. Ako je suditi po njihovim studijama o duhanu, ova područja istraživanja bi također mogla biti bogato crpilište za 'junk' znanost.
Povezanost ne dokazuje uzročnost
Mnoge studije koje prividno 'dokazuju' opasnost od pušenja duhana doista demonstriraju neke poveznice između pušenja i bolesti, no kako se kaže "povezanost ne dokazuje uzročnost". Na primjer, ako napravimo studiju o košarci, mogli bi pronaći poveznice između igranja košarke i visine igrača. Postoji povezanost u podacima između te dvije činjenice. Ako zaključimo studiju i objavimo priopćenje za tisak koje kaže "igranje košarke će vas učiniti visokim", mi bismo se ponašali kao i oni ljudi koji zastupaju ograničavanje prodaje duhana - prezentirajući povezanost kao uzročnost, što je jednostavno pogrešno. Najbolje što možemo učiniti s tim podacima je postavljanje hipoteze za kliničko testiranje. Slično, vezano uz pušenje duhana i rak pluća, studija može ukazivati na povezanost između to dvoje, no to je milijun milja daleko od dokazivanja ičega. Još uvijek trebate 3. i 4. korak kako bi se to moglo nazvati prava znanost.
Bolesti "vezane uz pušenje"
Fraza "bolesti vezane uz pušenje" je previše zloupotrijebljena. Budimo na čisto. Nema bolesti stvarno povezanih s pušenjem. Promislite na trenutak. Možete li se sjetiti ijedne bolesti ili kronične bolesti koja je vezana jedino uz pušače? Odgovor je ne. Svaka bolest tobože uzrokovana pušenjem je također povezana s nepušačima. Tako da, ako imamo 100 ljudi s rakom pluća, i 50 njih su pušači a 50 nisu, ne može se dokazati da ovih 50 pušača neće imati vezanu bolest ako ne puše. Drugim riječima, neki pušači zapravo mogu dobiti rak pluća zbog nekih drugih razloga koji nisu povezani s njihovim pušenjem.
Multifaktorni rizici
Razlog za ovo je što su sve bolesti tako opisane zapravo bolesti koje imaju više rizičnih faktora. Toksini iz okoliša, dizel pare, radon, zagađenje, itd. Sve ovo može uzrokovati, na primjer, rak pluća. Tako da svako istraživanje koje uzima jednu populaciju i zatim nastavlja donositi zaključke temeljene na tome tko puši a tko ne, ne pokriva mnoge mogućnosti da je proučavana populacija bila pod utjecajem nekih ili svih drugih faktora rizika. Takve studije su neispravne.
Dodatno, ako pogledamo podatke o utjecaju požara, izgaranja ugljena i zagađenja zraka na naše zdravlje, nalazimo sve uobičajene osumnjičenike za koje optužuju pušenje:
Doktor znanosti Steffen Loft i njegovi kolege navode mnogobrojne znanstvene dokaze povezujući inhalaciju finih čestica zagađenog zraka - takozvane "čestične materije" - iz ispuha motora vozila, elektrana pokretanih na ugljen i nekih drugih izvora s bolestima srca, astmom, bronhitisom i drugim zdravstvenim problemima.A na ovoj web-stranici - rak pluća i mjehura.
Vidimo da su bolesti koje su označene kao "povezane s pušenjem" zapravo iste bolesti koje su povezane s onečišćenjem. Moramo se zapitati je li ovo uzeto u obzir u mnogim epidemiološkim studijama provedenim o učincima pušenja duhana. Jesu li u upitnicima postavljana pitanja o razini zagađenja i je li provjereno žive li ljudi, koji su sudjelovali u ispitivanju, blizu autocesta ili žive na selu? Je li postavljeno pitanje o redovitim prolascima kamiona ili autobusa koji koriste dizel gorivo? Ako se ova pitanja ne uzimaju u obzir, kako je moguće da se podaci mogu smatrati vjerodostojnima i rezultati znanstvenima? Ovo samo osnažuje tvrdnju da sve bolesti i kronične bolesti koje su označene kao "povezane s pušenjem" imaju mnogostruke rizične faktore koji su povezani s njihovim nastankom. Studija koja uzima u obzir samo jedan od rizika i zatim pokušava povući valjane zaključke kvalificira se kao 'junk' znanost. No, to je ono što te studije rade. Ako pušač umre od jedne od ovih bolesti, njegova smrt se klasificira kao posljedica pušenja.
Preispitivanje tih upitnika
Studije temeljene na upitnicima su poprilično drugačije od studija temeljenih na stvarnim kliničkim testovima i provjerama. One imaju brojna značajna ograničenja, uključujući 1) sklonost ljudi da su manje iskreni u svojim odgovorima, 2) nedostatak sposobnosti pamćenja što su točno imali jučer za doručak, i 3) sklonost da prilagođavaju odgovore bazirano na osobnim predrasudama i znanju o predmetu koji se proučava. Ovo posljednje se zove predrasuda prilikom prisjećanja. Na primjer, osoba koja je izgubila člana obitelji zbog raka pluća i koja je sama uvjerena da je pušenje uzrok tog raka, najvjerojatnije će pretjerivati u odgovorima za razliku od osobe koja nema takvo iskustvo. Dodatno, način na koji su pitanja strukturirana mogu lako utjecati na dane odgovore i mogu tražiti podatke o kojima osoba nema nikakvo znanje. Primjer toga bi bio upitati sudionike koliko cigareta dnevno su njihovi roditelji pušili dok su oni bili djeca, ili da procijene koliko sati tjedno su bili izloženi pasivnom pušenju. Netočni odgovori mogu iskriviti rezultate.
Australska studija
Istraživao sam veliku studiju provedenu u Australiji koja je postavljena kao zlatni standard podataka o pušenju za Australiju. Imajući u vidu više rizičnih faktora povezanih sa svim bolestima vezanih uz pušenje, očekivali bismo vidjeti pokušaj u upitniku da se omogući i zabilježi ovakva vrsta podataka u ime transparentnosti i valjanosti: pitanja o blizini autocesta, prometnica, razina zagađenja u nekom području, potencijal izloženosti zagađivačima kroz posao ili u slobodno vrijeme. Ovdje možete pronaći upitnik. Ono što u njemu vidimo su pitanja o zdravlju, prehrani, fizičkoj aktivnosti, narodnosti, navikama pušenja i izloženosti pasivnom pušenju. I to je to. Nema pokušaja skupljanja podataka nekih drugih rizičnih faktora. Po mom mišljenju, bez suvišnih riječi, ova studija je u samom temelju pogrešna i ne može biti točan odraz utjecaja pušenja na populaciju Australije.
U uvodnoj diskusiji nalazimo ovu neobičnu tvrdnju:
Omjeri opasnosti (opisani ovdje kao relativni rizici, RR-ovi) za sve uzroke smrtnosti među trenutnim i bivšim pušačima u usporedbi s ljudima koji nikada nisu pušili su bili procijenjeni, podešavajući se prema starosti, obrazovanju, prihodu, području stanovanja, konzumaciji alkohola i indeksu tjelesne mase.Sada smo već u procjenama, u ovom slučaju procjenama koje su prilagođene nizu faktora. Vjerojatno su uzimane u obzir prethodno istražene statistike o stopama smrtnosti koje su povezane s tim drugim faktorima, npr. ljudi s nižim primanjima mogu imati veću stopu smrtnosti. Ako su ove brojke točne, mogu biti korisne u raščlanjivanju mogućih varljivih korelacija. Jednostavan primjer: ako pušači imaju veću stopu smrtnosti od nepušača, ali su također siromašniji od nepušača, ta dva utjecaja se mogu međusobno poništiti. Veća smrtnost može biti zbog faktora vezanih uz lošije prihode (pristup zdravstvenoj skrbi i zdravoj hrani, na primjer), a ne zbog pušenja. Međutim, kako bi se dala prava slika, oni također moraju biti sveobuhvatni. Svi mogući brojni faktori rizika moraju biti uključeni. Dakle, čak i ako pušači pokazuju višu stopu smrtnosti, nakon uzimanja gore citiranih faktora u obzir, korelacija još uvijek može imati neki drugi uzrok koji nije identificiran u studiji.
Ova studija cilja istražiti odnose između pušenja i svih uzroka smrtnosti u Australiji, u grupama ispitanika starosti od 45 godina pa nadalje. Iako su korišteni uzročno-specifični podaci o smrtnosti u analizama iz drugih država, iste nisu bile dostupne za Australiju u vrijeme pisanja ovog članka ...Drugim riječima: Nemamo informacije koje nam konkretno govore od čega ljudi umiru, no mi ćemo procijeniti koliko pušača umire i od kojih bolesti.
Podaci sudionika iz upitnika studije su s vjerojatnostima bili povezani s podacima iz NSW [Novi Južni Wales, op. prev.] Registra rođenih, umrlih i vjenčanih do 30. lipnja 2012. godine kako bi omogućili podatke o činjenici i datumu smrti. Ova, na vjerojatnosti temeljena podudarnost, poznata je kao u velikoj mjeri točna (pogrešno-pozitivne i pogrešno-negative stope <0.4%). Registar umrlih obuhvaća sve umrle u NSW. Informacije o uzroku smrti nisu bile dostupne u vrijeme analiziranja ...I ovo:
Treba naglasiti da iako studija 45+ [ispitanici starosti 45 i više godina, op. prev.], kao i većina kohortnih studija, nije strogo reprezentativna o općoj populaciji, ovdje prezentirani rezultati su temeljeni na unutrašnjim komparacijama unutar skupine ispitane populacije i vjerojatno jesu pouzdani ...I ponovo:
Međunarodni dokazi pokazuju da je velika većina pretjerane smrtnosti u pušača uzrokovana pušenjem uslijed stanja kao što su kardiovaskularne bolesti, rak i kronične bolesti pluća. Međutim, valja imati na umu da manji broj smrtnih slučajeva, kao što su one koje se odnose na samoubojstvo, može biti povećano u pušača, ali ne može se u cijelosti pušenje smatrati kao uzrok. Dakle, iako ne možemo isključiti relativno mali broj smrtnih slučajeva koji su manje vjerojatni da su uzročno povezani s pušenjem, velika većina promatranih povećanih smrtnosti u pušača promatranih ovdje je bila uzrokovana pušenjem.Jezik je važan
U proučavanju istraživanja, vrlo je važno uzeti u obzir jezik koji se koristi u dokumentu. Riječi kao što su "možda, moglo bi biti, čini se, vjerujemo ili predlažemo" može jednostavno značiti da su istraživači oprezni, ali one također mogu biti varljive, dizajnirane kako bi stvorile asocijaciju koju istraživač želi. Ono što je najviše zabrinjavajuće je kada istraživači, bez takve diskrecije, iznose smjele tvrdnje u svojim tiskovnim objavama. Evo primjera:
Dow Jones Business News, Associated Press, 24. srpnja 2001.Kao što možete vidjeti, naslov ne odražava izuzetnu blagost rezultata istraživanja. I to nazivamo "laži uz pomoć naslova" gdje je naslov napravljen kako bi prenijeo različite informacije od onih koje su zapravo sadržane u studiji. Kako raspon pažnje prosječne odrasle osobe ovih dana iznosi oko 30 sekundi, naslov je sve s čim će se većina ikada gnjaviti da pročitaju, tako da je to vrlo učinkovit mehanizam za širenje dezinformacija.
CHICAGO -- Samo pola sata pasivnog pušenja može oštetiti normalan protok krvi do srca, sugerira japanska studija
Istraživanje je ispitivalo učinke 30-minutnog boravka u bolničkoj sobi za pušenje na 15 muškaraca nepušača i 15 pušača. Pušači, čije su arterije srca već pokazale štetu, nisu bili pogođeni. No, u nepušača, rezultat je bio smanjena sposobnost rastezanja srčanih arterija, što su prethodna istraživanja sugerirala da može biti prethodnik otvrdnjavanja arterija. "Ova promjena može biti jedan od razloga zašto je pasivno pušenje faktor rizika za bolesti srca" i povezanih smrtnih slučajeva u nepušača, tvrde znanstvenici u Žurnalu američkog medicinskog društva [Journal of American Medical Association, op. prev.]. Studija nije ispitala jesu li promjene u odnosu na jednokratnu izloženost pušenju bile trajne.
Prethodno istraživanje o pušačima je pronašlo slične promjene koje mogu biti reverzibilne ako pušači prestanu pušiti, tvrdi dr. David Faxon, predsjednik Američkog udruženja za bolesti srca [American Heart Association, op. prev.] Kaže da ako se izloženost nastavi: "postupno, ako otvrdnjavanje arterija postane fiksno, stanje je nepovratno". Studija "na neki način potvrđuje prethodne informacije koje smo imali o štetnim učincima pasivnog pušenja", rekao je dr Faxon. U studiji, dr. Ryo Otsuke s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Osaka i kolege koristili su testiranja krvnog tlaka i tehniku slikovnog prikazivanja srca koja se naziva ehokardiografija kako bi ispitali utjecaj na sposobnost rastezanja arterija srca. Mjerenja su izvršena prije i nakon izlaganja pasivnom pušenju. Izgledalo je kao da dim pogoršava funkcioniranje endotelnih stanica, sloj stanica u arterijama koji pomaže u reguliranju dilatacije. Znanstvenici vjeruju da koronarna arterijska bolest može nastati kada se endotel ošteti, ostavljajući arterije sklonima začepljenju ili sužavanju.
Stanton Glantz, profesor medicine sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, rekao je da otkrića potiču rasprave oko pasivnog pušenja. Upitao je: "Žele li ljudi koji ulaze u zadimljeni restoran da im bude napadnuta sposobnost arterija da provode krv u srce, čak i ako je to samo za kratko vrijeme?"
Seth Moskowitz, glasnogovornik RJ Reynolds Tobacco Co. (RJR), kaže da studija ne mijenja uvjerenje tvrtke da ne postoji znanstveni dokaz kojim se dokazuje da je pasivno pušenje faktor rizika raka pluća, bolesti srca ili bilo koje druge bolesti u odraslih nepušača.
Struktura istraživačkog rada
Standardni pristup istraživačkih radova je osigurati sažetak na početku dokumenta koji sumira ono što je proučavano u studiji (u mnogim slučajevima ono što žele dokazati), kako je teklo istraživanje, te sažetak njihovih zaključaka - to je sažetak istraživanja i moje čvrsto mišljenje je da se istraživači nadaju da će ljudi samo pročitati uvodni zaključak i da neće dalje čitati takozvano istraživanje. (Od rijetkih ljudi koji zapravo zagledaju u istraživanje, pretpostavljam da velika većina ne prođe niti sažetak.) Glavni dio podataka istraživanja i otkrića čine ostatak dokumenta. Našao sam da je najplodnije mjesto za kopanje 'zlata' u sveprisutnim dodacima (dopunama). Ovdje nalazimo mnoge kvalifikacije rezultata, nedostatke, upitne detalje koji se nikada ne ogledaju u skraćenim zaključcima i koji ostaju skriveni, osim ako imate hrabrosti da to kopate i probavite implikacije.
Klinička ispitivanja
Klinička ispitivanja su provedena na raznim životinjama, ali uglavnom glodavcima i zlatnim hrčcima. Ovaj citat, iz kojeg se dosta može zaključiti, raspravlja o tome kako se duhan testira:
Kao što je navedeno u IARC monografijama, kancerogenost cigaretnog dima se određuje na dva načina. Prvi je kroz primjenu kondenzata cigaretnog dima na kožu. Kondenzati cigaretnog dima se prikupljaju provođenjem dima kroz hladne stupice i uzimanjem zadržanih tvari. Obično se koristi stroj za pušenje i materijal se ispere iz stupica korištenjem hlapljive tvari kao što je aceton, koji se potom uklanja. Mnogi od postupaka za prikupljanje ovih kondenzata pušenja cigareta još nisu standardizirani po laboratorijima, uključujući i kako se kondenzat pohranjuje, u kojem broju i na koji način su cigarete pušene, i koja vrsta otapala se koristi. Kada je kondenzat skupljen, nanosi se na kožu životinja koje se koriste kao testni subjekti, a koje se zatim ispituju u postavljenim intervalima kako bi se procijenio rast tumora.Ovo ne simulira pušenje kod ljudi; čak se ni cigaretni dim nije testirao.
Druga metoda, kao što je opisano kroz IARC monografije, koja se koristi za mjerenje kancerogenosti dima cigarete kod životinja je da ih se izloži glavnim strujama dima cigarete. IARC monografije definiraju glavni dim cigarete kao onaj koji izlazi kroz usni kraj cigarete, a time dim kojem će ljudi pušači biti najviše izloženi. IARC monografije opisuju metode i opremu koju su znanstvenici razvili kako bi ih napravili učinkovitijima i standardizirali oslobođenje glavnog strujanja dima cigarete. Ovi uređaji se razlikuju između onih kojima se izloži cijelo tijelo i onih kojima je izložen samo nos, ali obično uključuju strojno pušen cigaretni dim koji se pumpa u malu komoru koja sadrži životinjske pokusne subjekte.Kako je izloženost cijelog tijela koncentriranom dimu u maloj kutiji relevantno za to kako ljudi puše i učinke koje ono ima na njih?
Cijeli niz čimbenika razlikuje iskustvo ljudskog pušača od tih životinjskih pokusnih subjekata. Ljudi pušači udišu dim dobrovoljno i stoga to čine puno dublje nego što se to događa kod životinjskih pokusnih subjekata koji obično primjene kratke, plitke udisaje kada su izloženi dimu. Ispitani životinjski subjekti, prvenstveno glodavci i psi, morfološki imaju znatno drugačiji gornji dišni sustav od ljudi. Usprkos ovim varijablama, doze davanog dima ovim životinjama mogu se odrediti ispitivanjem uzoraka tkiva i krvi. Psi, koji ne mogu tako lako biti izloženi duhanskom dimu u inhalacijskoj komori kao što mogu mali glodavci, zahtijevaju različite metode izlaganja cigaretnom dimu. Ove metode uključuju traheotomiju [kirurški postupak kojim se radi otvor (traheostoma) na prednjoj stijenci vratnog dijela dušnika, op. prev.], pri kojoj se dim pumpa direktno kroz cijev u rez rupe na grlu psa, ili preko maske postavljene na lice psa.Opisani postupci su istovremeno okrutni i ne prezentiraju kako osoba puši. Ova bića također imaju vrlo različite gornje dišne puteve od ljudi, pa koliko su onda relevantni ti nalazi?
U tipičnoj studiji, štakori su cijeli dan izloženi dimu 7 do 10 cigareta, svaki dan u tjednu. Ovo bi trebalo simulirati pušača koji popuši 10 cigareta na dan. Štakor vjerojatno teži manje od 1/200-tinu prosječnog pušača, tako da štakor udiše dim ekvivalentan 1400 cigareta dnevno. To nije upotrebljivo mjerilo za testiranje učinaka ljudskog pušenja. Otrov je u dozi, a na ovoj dozi je gotovo zajamčeno da će postojati problemi u razvoju pokusnih životinja. Ignorirajući činjenicu da istraživači priznaju da ti glodavci imaju bitno različiti dišni sustav ili da su znatno manji nego ljudi i da rezultati postignuti sa životinjama ne moraju nužno biti prenosivi na ljude, ovi testovi su dizajnirani kako bi se postigao željeni rezultat, čak i ako to znači umnožavanje uvjeta izlaganja. Ti rezultati se zatim priopćavaju kao jasan znanstveni dokaz da pušenje uzrokuje X. Za X, ubacite bilo koju bolest koju želite. Također imajte na umu da ne priznaju zdravstveno-destruktivnu snagu stresa.
Najbolje što možemo zaključiti iz kliničkih studija poput ovih je da premazivanje kemikalija po vašoj koži u određenom razdoblju vašeg života može izazvati rak; da je ležanje u sobi punoj gustog dima 8 sati dnevno cijeloga života štetno za vaš dišni sustav; i da je pušenje 1400 cigareta dnevno štetno za vaše zdravlje, a možda i kancerogeno.
Osim toga, glodavci koji se koriste u ovim ispitivanjima nisu divlji štakori, nego štakori koji su posebno uzgojeni za laboratorij. Postoji niz različitih vrsta štakora, od kojih se neki uzgajaju zbog njihove tendencije ka dobivanju raka. Izbor tipa štakora za studiju može imati veliki utjecaj na istu. Ovaj članak, raspravljajući o prašini koja se digla u javnosti u vezi originalnog istraživanja koje je tvrdilo da GMO proizvodi uzrokuju rak kod štakora, govori nam nešto zanimljivo o štakorima koji se koriste za ispitivanja pušenja:
Hayes je pojasnio proces recenziranja, međunarodnu kritiku koju je članak privukao od službene znanstvene zajednice te naknadni pregled i razloge koji stoje iza odluke o povlačenju rezultata istraživanja. Tijekom početnog procesa revizije, nedostatan broj životinja pri ispitivanju je identificiran kao razlog za zabrinutost, ali je odluka recenzenata u konačnici prevagnula priznajući da rad i dalje ima vrijednost unatoč ovom ograničenju. Dublji pogled na neobrađene podatke otkrio je da se ne može doći do nikakvih definitivnih zaključaka s ovim malim uzorkom u vezi uloge bilo NK603-a ili glifosata u odnosu na ukupnu smrtnost ili nastanke tumora. S obzirom na poznatu visoku učestalost tumora u štakorima vrste Sprague-Dawley, normalna varijabilnost se ne može isključiti kao uzrok visokog mortaliteta i učestalosti promatrane u tretiranim skupinama. Na kraju, prikazani rezultati (iako nisu netočni) su nepotpuni, i zato ne postižu uvjete za objavu u Food and Chemical Toxicology [Hrana i kemijska toksikologija, op. prev.]Ovo je jasan dokaz iz znanstvene zajednice da neki rodovi štakora imaju snažnije predispozicije za rak, zapravo se uzgajaju za tu svrhu. Čini mi se da je odabiranje štakora koji će gotovo garantirano razviti rak, u studijskom testiranju koje ispituje uzrokuje li duhanski dim rak, krajnje neozbiljno i zapravo nam ne govori ništa.
Politička korektnost
Koliko mogu vidjeti, nema istraživanja o duhanu koje je napravljeno otvorenog uma; sve polazi od pretpostavke da je pušenje duhana štetno. Doista, fokus znanstvenika danas i u posljednjih najmanje 40 godina je financiranje istraživanja. Bez financiranja oni ne mogu biti plaćeni i gube posao. Anti-pušačko istraživanje bogato prima financijska sredstva, a istraživanje koje želi pošteno istražiti moguću vezu između pušenja duhana i određene bolesti nikada neće dobiti sredstva i označit će znanstvenika kao nekoga na koga treba paziti (nadgledati).
Baš takav slučaj je profesor James Enstrom. Na kraju je dobio otkaz na Sveučilištu UCLA nakon objavljivanja istraživanja iz 2003. godine u kojem je pokazao da ne postoji značajna šteta od pasivnog pušenja, nešto zbog čega je zlobno bio napadnut od kolega i anti-pušačke industrije:
Rezultati ne podržavaju uzročnu vezu između duhanskog dima u okolišu i smrtnosti povezane s duhanom, iako ne isključuju mali utjecaj. Povezanost između izloženosti dimu duhana u okolini i koronarnih bolesti srca i raka pluća može biti znatno slabija nego što se općenito vjeruje.Sveučilište UCLA je komentiralo njegovu smjenu: "njegovo istraživanje nije usklađeno s akademskom misijom odjela".
Pasivno pušenje
No, James Enstrom nije prvi neutralan istraživač koji je bacio sumnju na opsesiju sektora javnog zdravstva u vezi pasivnog pušenja. U veljači 2000. godine, tim sa Sveučilišta Warwick kojeg su vodili profesor John Copas i dr. Jian Qing Shi tvrdio je da su rezultati iz prethodnih financiranih terenskih istraživanja protiv pušenja bili 'nepouzdani'. Sam Copas je izjavio kao znanstvenik da "istraživanje koje ukazuje na povećani rizik je vjerojatnije da će biti objavljeno nego istraživanja koja to ne ukazuju ..." Ali pravo sramoćenje općenito za lobi javnog zdravstva i Svjetsku zdravstvenu organizaciju se naročito okretalo oko studije kojom su htjeli stati na kraj svim studijama o pasivnom pušenju.
Svjetska zdravstvena organizacija je naručila od francuske Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) da obavi veliku studiju širom Europe o učincima pasivnog pušenja. Bilo je željno iščekivano, rekao je Međunarodni epidemiološki institut, "zbog veličine studije, posebnih pokušaja da se smanje pogrešne klasifikacije statusa pušenja cigareta i mogućnosti kontrole nad raznim potencijalno zbunjujućim čimbenicima". S 1008 ženskih slučajeva raka pluća za ispitivanje, grupa uzoraka je bila dvostruko veća nego bilo koja studija do danas i nitko nije bio u nikakvoj dvojbi o važnosti izvješća - uključujući i duhansku industriju, koja je napravila planove kako bi ga osporila u slučaju da pasivno pušenje bude osuđeno i označeno kao opasnost. Smatrali su da je to vjerojatni ishod nakon što su otkrili da je direktor IARC-a "'vatreni anti-pušač' koji vjeruje da je 'pasivno pušenje opasnije od aktivnog pušenja'".
Do ožujka 1998. godine studija je dovršena i napisana, ali je ostala neobjavljena, stvarajući nagađanja da rezultati ne podržavaju gledište WHO-a o pasivnom pušenju kao pravom zdravstvenom riziku. Ova sumnja je povećana kada je Sunday Telegraph pronašao sažetak rezultata zakopanih u internom izvješću WHO-a. Dana 8. ožujka 1998. list je objavio članak koji je otkrio da istraživači nisu pronašli statistički značajno povišenje rizika za one koji su kao odrasle osobe izloženi pasivnom pušenju i pronašli su statistički značajno smanjenje rizika za one koji su izloženi u djetinjstvu. Pod nazivom "Pasivno pušenje ne uzrokuje rak - službeno", članak ne samo da je izvijestio o manjku povezanosti nego je, pozivajući se na podatke o izloženosti u djetinjstvu, izvijestio i da pasivno pušenje "može čak imati i zaštitni učinak". Ovo je dovelo anti-pušačke skupine do bijesa, ali ono što je dobro za gusku dobro je i za gusana. Godinama su koristili slabe poveznice kako bi 'dokazali' teoriju pasivnog pušenja, a sada su ostali u poziciji da moraju odbaciti statistički značajno smanjenje rizika od 22% za djecu, dok promiču manji i statistički beznačajan porast rizika od 11% za supruge pušača.Kako je ovo bilo istraživanje naručeno i financirano od Svjetske zdravstvene organizacije, očekivalo bi se da će se naći sukladni rezultati istraživanja u materijalu na njihovoj internetskoj stranici. Ono što smo pronašli umjesto toga su navodi literature WHO-a: "više od 600 000 smrtnih slučajeva godišnje je uzrokovano pasivnim pušenjem". Ta činjenica sama postavlja pitanja o nepristranosti WHO-a i da li se zalaže za kvalitetno znanstveno istraživanje ili postizanje samo svojih javno zdravstvenih ciljeva, bez obzira na dostupne znanstvene dokaze.
Ovaj članak iz novina Telegraph u Velikoj Britaniji ističe jaz između EU politike anti-pušenja i znanstvenih dokaza koji se odnose na pušenje i rak pluća:
G. Bloom je želio znati, u svjetlu podataka i zabrana: "može li Komisija, molim vas, navesti tri ili četiri osobe koje su umrle zbog duhanskog dima u okolišu ( Environmental Tobacco Smoke - ETS, op. prev.) unutar EU u posljednje dvije godine?"Predstavljanje korisnih podataka - metoda za istraživače
Evo odgovora o 79 000 smrtnih slučajeva svake godine od Androulle Vassiliou, europske povjerenice za zdravstvo.
"Ove procjene su temeljene na međunarodnom dokazu o razini rizika koji predstavlja izloženost ETS-u i procijenjenog dijela stanovništva izloženog pasivnom pušenju, a ne pojedinačnim slučajevima smrti zbog pasivnog pušenja."
"Priroda epidemioloških dokaza o svim čimbenicima rizika, bilo kemijskim ili drugim, je takva da ne dopušta da se identificiraju žrtve na individualnoj razini, nego samo populacije".
Ovaj argument da je ETS čisto teoretski, statistički rizik, a ne prava stvar koja ubija stvarne ljude su čini se iznijeli pravnici Komisije tijekom sudskog slučaja ranije ove godine.
Gospođa Kay Labate, udovica bivšeg dužnosnika Maria Labatea, otišla je na Europski sud pravde, koji ima poseban sud za dužnosnike EU, kako bi osporila odbijanje Komisije da prepozna rak pluća njenog supruga kao profesionalnu bolest.
G. Labate je bio dužnosnik Komisije 29 godina, za to vrijeme je bio izložen velikoj količini pasivnog pušenja - prije zabrane pušenja 2003. godine (čini mi se) mnoge zgrade Europske komisije su bile zadimljena mjesta.
"Proglašen je trajno onesposobljenim nakon otkrića raka pluća koji je kasnije doveo do njegove smrti. Podnio je zahtjev za priznavanje bolesti kao profesionalne bolesti", navodi se u izvješću ECJ-a [Europskog suda pravde, op. prev.].
Evo i zaključka liječnika Europske komisije:
"Iako su priznali izloženost pasivnom pušenju gosp. Labatea i nisu pronašli nikakav drugi razlog za njegov rak pluća, Liječničko povjerenstvo u svojoj odluci ipak navodi da se to ne može sa sigurnošću dovesti u vezu s njegovim profesionalnim aktivnostima."
"Komisija u skladu s tim odbija zahtjev, slijedeći nalaz Liječničkog povjerenstva koje je ustvrdilo da veza između bolesti i profesionalne aktivnosti gospodina Labatea nije dovoljno jasna."
I, stoga i presuda iz suda EU: "Zahtjevi za naknadu ... gđe Labate se odbacuju kao očigledno neosnovani".
Komisija je, naravno, podržavatelj obveznih zabrana pušenja na radnim mjestima (što znači pubovi, barovi i restorani) diljem Europske unije temeljeći to na tome da ETS ubije 79 000 ljudi svake godine.
Za razliku od statistike, koja predstavlja teoretski rizik, zabrane (i netolerancija koja ih često prati) su previše stvarne. To mi se ne čini u redu.
Upitao sam Komisiju da mi to objasni, a odgovor će uslijediti. Može li mi netko ukazati na slučaj nekoga tko je umro od ETS-a, za razliku od ljudi koji su dobili naknadu za bronhijalnu iritaciju ili astmu?
Ako istraživač pronađe podatke koji mogu dokazati korist od pušenja, postoji, čini se, način da se to objavi. Format je kako slijedi. Omalovažite prednosti koje ćete najaviti u naslovu svog rada. Započnite svoj izvještaj s glasnom osudom pušenja i njegovih opasnosti. Zatim predstavite pozitivne učinke koje ste otkrili. Na kraju završite s drugim jasnim iskazom o štetnosti duhana i besmislicama nekih od nalaza koji ste upravo objavili. Dobar primjer ovoga formata nalazimo u ovoj studiji dr. Johna A. Barona pod nazivom "Beneficial effects of nicotine and cigarette smoking: the real, the possible and the spurious" ["Blagotvorni učinci nikotina i pušenja cigareta: pravi, mogući i lažni", op. prev.]. Nakon što ste položili taj temelj, možete predstaviti svoja otkrića u relativnoj sigurnosti. Ovdje su Baronova otkrića:
Preliminarni podaci pokazuju da postoje obrnute poveznice pušenja s miomom maternice i endometrioze, te su vjerojatni zaštitni utjecaji na hipertenzivne poremećaje i povraćanje u trudnoći. Za pušenje je konzistentno potvrđivano da je obrnuto povezano s rizikom endometrijskog raka, ali rak dojke i debelog crijeva je čini se nevezan uz pušenje.Izvori financiranja istraživanja
Obrnute poveznice s venoznom trombozom i smrtnosti nakon infarkta miokarda vjerojatno nisu uzročne, pokazatelji dobrobiti što se tiče periodičnih aftnih čireva, ulceroznog kolitisa i kontrole tjelesne težine bi zaista mogli odražavati stvarnu korist. Rastu dokazi da pušenje cigareta i nikotin mogu spriječiti ili ublažiti Parkinsonovu bolest, te da mogu imati takve učinke i na Alzheimerovu demenciju.
Predloženi su različiti mehanizmi za potencijalno korisne učinke pušenja, ali tri prevladavaju: anti-estrogenski učinci pušenja; promjene u proizvodnji prostaglandina; i stimuliranje nikotinskih kolinergičkih receptora u središnjem živčanom sustavu.
Informirajuće je locirati izvor financijskih sredstava za istraživanje duhana. Pored toga što se financira od strane naših poreznih dolara u obliku velikih novčanih potpora, jedan od najvećih izvora financiranja u svijetu je Zaklada Robert Wood Johnston:
Uz veliku potporu bogatog (moćnog) farmaceutskog diva Johnson&Johnson, Zaklada RWJ je u biznisu guranja farmaceutskog nikotina na tržište. Njezine aktivnosti lobiranja uključuju programe prestanka pušenja koje financira država, a u kojima se preporučuje korištenje uređaja za isporuku nikotina. Zaklada je također aktivna u nametanju zabrana pušenja s ciljem da primoraju pušače cigareta da prestanu pušiti duhan.Sve glavne farmaceutske tvrtke s dolarima doprinose istraživanjima i aktivnostima koje su protiv pušenja, u ime promicanja zdravlja u našim zajednicama. Altruizam? Sve što te tvrtke čine je usredotočeno na povećanje njihovih prihoda i dobiti, a oni vide ogroman profit u antipušačkim proizvodima.
Kada su ove komponente na pravom mjestu Zaklada žanje svoje financijske nagrade. Posjedovanjem oko 72,6 milijuna dionica Johnson&Johnson-a, proizvođača uređaja za isporuku nikotina, Zaklada RWJ ostvaruje zaradu svaki put kad je donesen zakon protiv duhana. Uvjeti dogovora o duhanu će biti vrlo naklonjeni prema farmaceutskoj industriji nikotina kako ova priča jasno pokazuje. Johnson&Johnson donira neke nikotinske uređaje koji se nisu dobro prodali, ima porezne olakšice, a sve to dok ima svoje prste u više milijardi dolara vrijednom biznisu za prestanak pušenja. Sada kada je dogovor nacionalan, Johnson&Johnson i njegova neprofitna Zaklada izgledaju poprilično moćni.
Licemjerstvo
Raširena licemjernost znanstvene zajednice postaje očita kada imamo na umu da BILO KOJE istraživanje koje financira duhanska industrija odmah bude omalovaženo kao pristrano i prema tome bezvrijedno. (Gore opisano istraživanje koje je objavio James Enstrom spada u ovu kategoriju, jer je Enstrom morao tražiti sredstva od duhanske industrije kada su njegovi originalni izvori presušili). No, sva istraživanja protiv pušenja su financirana od strane farmaceutskih kompanija koje imaju zajednički interes u poslu prodaje nikotina, te proizvoda i lijekova za prestanak pušenja. Optužiti drugoga da radi ono što vi radite, zar to nije pravo licemjerje?
Podaci javnog zdravstva o smrtnim slučajevima povezanima s pušenjem
Ako ste pristali vjerovati podacima koje su u vezi smrtnosti povezanoj s duhanom prezentirali vlada, zdravstvene institucije i organizacije kao što su CDC i WHO, bit će vam oprošteno ako mislite da zaista postoji epidemija uzrokovana pušenjem. A ako pretpostavljate da su ti brojevi stvarni, da su brojani iz potvrda o smrti i podataka o mortalitetu posebno za vašu zemlju, kako bismo mogli imati neko povjerenje u njihovu točnost, na žalost bit ćete u krivu. To nije način na koji birokrati javnog zdravstva izračunavaju podatke o smrtnosti uzrokovane duhanom.
Kako birokrati javnog zdravstva procjenjuju ove stope smrtnosti? Prema ovoj studiji, postoji veliki broj različitih metoda, tako da možete izabrati:
Jedno od najvažnijih mjerenja utjecaja duhana je procjena smrtnosti koja se može pripisati njegovoj upotrebi.Dakle, najvažnije mjerenje utjecaja duhana NIJE koliko je ljudi zapravo umrlo od bolesti koja se može pripisati duhanu, već se temelji na procjeni te smrtnosti.
Čini se da postoje brojne različite metode, a sve one daju različite odgovore. Citat iz iste studije ima ovo za reći:
Varijacije se mogu pripisati metodološkim razlikama i različitim procjenama glavnih bolesti povezanih s duhanom i učestalosti pušenja. Sve metode pokazuju ograničenja jedne ili druge vrste, pa ipak još ne postoji konsenzus o tome koja daje najbolje informacije.Ovaj izvadak je iz studije pod nazivom Mortality attributable to tobacco: review of different methods" ["Smrtnost koja se može pripisati duhanu: Pregled različitih metoda", op. prev.]. Prilično otkriva, jer tekst skreće s iznošenja kategoričkih "činjenica o pušačkoj smrtnosti" u raspravu od više paragrafa o ograničenjima različitih metoda koje se koriste:
Naš pregled pokazuje da smrtnost zbog pušenja uvelike varira među različitim zemljama (od 8% u Južnoj Africi do 25% u Hong Kongu). Mortalitet uzrokovan pušenjem (SAM) je visoko koncentriran među muškarcima (33% u Hong Kongu, a 22,2% u Tajvanu). Usporedba između rezultata koje su Ezzati, Lopez i drugi prijavili za SAM% s onima iz studija koje koriste uniformnije metodologije pokazuje da je opća stopa smrtnosti (18% - 23%) bila viša za svijet i za razvijene zemlje u prethodnim istraživanjima.Ovi prvi odlomci sadrže "činjenice" koje je istraživač skupio iz studije. Uočite kako su konkretne ove tvrdnje. Nema nikakvih dvojbi. No, zatim krene opisivati 4 ozbiljna ograničenja u metodologiji iza ovih izračuna, istih onih koji su omogućavali takozvane konkretne činjenice upravo iznesene.
Iako je vrlo teško generalizirati o zemljama u razvoju pošto postoje velike varijacije u epidemiji pušenja koje su određene različitim demografskim, ekonomskim i kulturnim odrednicama. Prvo, smrtnost koja se može pripisati pušenju na ovim prostorima je visoko koncentrirana među muškarcima (84% smrti pripisane pušenju). Pušenje je ubilo tri puta više muškaraca nego žena u razvijenim zemljama i gotovo sedam puta više u zemljama u razvoju. Drugo, u usporedbi s razvijenim zemljama, zemlje u razvoju imaju veći udio SAM-a u dobi od 30 do 69 (62% u manje razvijenim zemljama, u usporedbi s 49% u razvijenim zemljama). Bolesti povezane s duhanom koje najviše doprinose SAM-u u zemljama u razvoju su rak dušnika/bronhija/pluća, ishemijske bolesti srca, KOPB i cerebrovaskularne bolesti. Ezzati i Lopez su također otkrili da su kardiovaskularne bolesti, KOPB i rak pluća tri glavna uzroka smrti vezanih uz pušenje u razvijenim i zemljama u razvoju u 2000. godini.
Prvo ograničenje koje utječe na uspoređivanje navedenih istraživanja proizlazi iz upotrebe različitih metodoloških pristupa u raznim istraživanjima. Studije ovdje pregledane su vrlo heterogene u mnogim aspektima: metoda za izračunavanje pripadajućeg dijela, uključivanje ili neuključivanje određenih bolesti povezanih s duhanom u odraslih i djece, raspon dobi uzet u obzir, uključivanje smrti zbog izgaranja, pasivnog pušenja i primjene onoga što trenutačno prevladava kako bi se izračunao SAM. Svi ovi čimbenici utječu na rezultate pripisane smrtnosti.Kako itko može imati povjerenje u brojke o smrtnosti proizvedene pomoću ovih metoda? Daleko od toga da imamo činjenične brojeve dostupne iz stvarnog prebrojavanja glava, a servirali su nam brojke o smrtnosti koje su jednako dobre kao da su izvučene iz ničega, brojke za koje čak i sami istraživači priznaju da su proizvele rezultate koji su, po njihovom mišljenju, 50-postotna pretjeranost.
Drugo ograničenje se nalazi u odsutnosti univerzalne definicije kategorizacije upotrebe duhana. Gledati na pušače kao na pojedinačan entitet može dovesti do iskrivljene procjene smrtnosti, zbog greške vođenja računa o broju popušenih cigareta, dobi početka pušenja i ukupnog broja godina pušenja.
Treće ograničenje, prisutno uglavnom u metodama koje se baziraju na učestalosti, centrira se na njihovo oslanjanje na trenutnu učestalost pušenja kako bi se prikazala smrtnost uzrokovana uporabom duhana u prethodnim godinama. Poznavanje trenutne učestalosti pušenja može biti od velike pomoći kada je u pitanju predviđanje buduće smrtnosti, međutim moglo bi biti neupotrebljivo kad je u pitanju sadašnja smrtnost. Korištenje trenutne učestalosti može precijeniti ili potcijeniti tijekom određivanja smrtnosti. U zemljama u kojima se učestalost smanjuje, primjena trenutne učestalosti je konzervativna u metodi proporcionalnog određivanja. U Izraelu, gdje je uporaba duhana u padu već nekoliko desetljeća, korištenjem pristupa zaostajanja - koji je uzeo u obzir činjenicu da je stopa pušenja između 1959. i 2003. godine doprinijela SAM-u u 2003. godini, zbog faktora zaostajanja - proizvelo je preuveličavanje SAM-a od 50% u odnosu na SAMMEC kategorije. I suprotno u zemljama u kojima učestalost raste. Još uvijek, ovaj problem nema jednostavno rješenje, zbog nedostatka povijesnog niza učestalosti pušenja u većini zemalja.
Peto i drugi izbjegavali su problem koji se nalazi u metodama određivanja ovisnih o učestalosti. Za primjenu njihovog postupka određivanja, nedostatak znanja o konzumiranju duhana ili vrijeme čekanja i indukcijska razdoblja nisu ograničenja. Metoda utjecaja omjera pušenja definirala je sintetičku učestalost kao pokazatelj koji sumira povijest pušenja populacije, te je izračunava uz pretpostavku da su CPS II podaci o stopama smrtnosti od raka pluća kod pušača i nepušača važeći. Korištenje ova dva seta podataka dovelo je do brojnih kritika, posebno pripadnika CPS stanovništva. Većina stanovništva koje je uključeno u ovoj kohortnoj studiji je bilo iz srednje klase, što može dovesti do pogrešnog umanjivanja smrtnosti od raka pluća u nepušača, što pak može dovesti do precjenjivanja smrtnosti od raka pluća pripisane uporabi duhana, te time, do precjenjivanja sumirane učestalosti.
Mogućnosti zbunjujućeg miješanja stvari također nisu primjereno uzete u obzir promatrajući činjenicu da se relativni rizici pušača/nepušača za bolesti osim raka pluća procjenjuju iz nekorigiranih CPS II podataka pri čemu se također pretpostavlja da se ti rizici odnose i na zemlje s vrlo različitom distribucijom izloženosti faktorima rizika nego CPS II populacija, stanovništvo zemalja koja čak nije ni reprezentativno za SAD. Metoda nepotkrijepljeno pretpostavlja da se stope raka pluća u cjeloživotnog nepušača ne razlikuju od zemlje do zemlje ili po godinama, stoga ignoriranje mogućih bolesti vjerojatno neće biti reprezentativno, u smislu utjecaja drugih čimbenika rizika.
Četvrto ograničenje se odnosi na nedostatak svjetskih indikatora rizika koji bi odražavali stupanj povezanosti između duhana i s pušenjem povezanih uzroka smrtnosti. Iako izvučeni iz različitih izvora, RR-ovi korišteni u raznim studijama uglavnom su došli iz CPS II. Primjenjujući te rizike na populacije koje nisu stanovništvo SAD-a izazvalo je kritike. Rješenje ovih problema je potraženo kroz ponovnu analizu podataka, a RR-ovi su prikazani kao čvrsti. Nepostojanje simulacije studije koja uključuje i uspoređuje sve procedure izračuna ne dopušta nam da preporučujemo jednu metodu kao bolju od neke druge. Dostupnost podataka treba uzeti u obzir pri odabiru metoda. Ove vrste metoda daju procjene koje čine vrijedne informacije i pomažu u formiranju točnije slike o problemu kojeg pušenje predstavlja za svjetsko zdravlje.
U ovom pamfletu McMillan-Org, prva rečenica kaže: "Sada postoji procijenjenih 2,5 milijuna ljudi koji žive s rakom u Velikoj Britaniji, što će porasti na 4 milijuna do 2030. godine". I to je posljednja referenca o procjeni. Od ove točke u brošuri se okreću brojke o smrti i brojke o raku kao da su činjenice. A nisu. U najboljem slučaju su obrazovano nagađanje.
Na stranici vladinog Odjela za zdravlje u Novom Zelandu vidimo: "Da ne bude zabune duhan je vrlo zarazna tvar koja uzima živote približno 5000 Novozelanđana svake godine". Približno? To je zato što se radi o procjeni kroz nagađanje.
Na web stranici CDC-a:
Pušenje cigareta uzrokuje oko jednu od svakih pet smrtnih slučajeva u Sjedinjenim Državama svake godine. Za pušenje cigareta procjenjuje se da uzrokuje sljedeće:Nema potvrda o smrti u kojima se navodi pušenje ili pasivno pušenje kao uzrok smrti; nema točnog broja o tome tko zapravo umire od čega i nema uvjerljivog pokušaja da se doista provjeri koliko ljudi umre od određene bolesti - sve su to "laži, proklete laži i statistika".
Više od 480 000 smrtnih slučajeva godišnje (uključujući i smrti od pasivnog pušenja)
278 544 smrtna slučaja među muškarcima godišnje (uključujući i smrti od pasivnog pušenja)
201 773 smrtna slučaja među ženama godišnje (uključujući i smrti od pasivnog pušenja)
Ovo je članak talijanske web stranice FORCES koja zapravo stavlja u perspektivu podatke koje naše vlade i ministarstva zdravstva koriste.
'Niti jedna smrt ili bolest etiološki [uzročno, op. prev.] nije povezana s duhanom'Podaci iz istraživanja mogu značiti različite stvari različitim lobijima
U nastavku je engleski prijevod [odnosno hrvatski, op. prev.] Objašnjenja/Izjave dr. Tullija Simoncinija, MD, voditelja FORCESItaliana
Kako bi razumjela u potpunosti, osoba ne mora biti liječnik. Sve bolesti koje se pripisuju pušenju su također prisutne i kod nepušača. To znači, drugim riječima, da su multifaktorne, to jest, rezultat su međudjelovanja desetina, stotina, ponekad i tisuća faktora, bilo poznatih ili sumnjičenih doprinositelja - od kojih pušenje može biti jedan.
Sada, pogledajte ovo:
ako imam 2 faktora, način na koji se oni eventualno mogu kombinirati je 22-1 = 3; tri faktora, 23-1 = 7; deset faktora, 210 - 1 = 1,023. Među faktorima su genetski ustroj, okoliš, prehrana, količina duhana u funkciji specifičnog zdravstvenog stanja tog životnog razdoblja, stres, i tako dalje, i tako dalje.
Kardiovaskularne bolesti imaju više od 300 poznatih međudjelujućih faktora; rak pluća preko 40. Želite računati 2300 - 1!? Sada, kako bi ih sortirali, postoji primitivni alat koji stvarno radi loše, nazvan multi-faktorska epidemiologija; njezin posao je da pokuša izolirati uzrok, što je nemoguće.
Budući da protivnici tvrde, s velikom sigurnošću, da primarno pušenje "uzrokuje" ili pasivno pušenje "uzrokuje" ... Postavlja se pitanje, jednostavno, kako pronaći jedno ljudsko biće kod kojega se može dokazati da je duhan jedini uzrok (etios) njegove/njezine bolesti (pathos, etiopathology = uzrok bolesti), to jest, kod kojega bi mogli biti sigurni da je duhan to učinio. Mono-uzročnost je jedini način za tu sigurnost. Budući da je jedini mogući odgovor "ne", pitanje koje slijedi je: "Stoga, ako ne možete čak ni dokazati svoje tvrdnje za JEDNU osobu među milijunima za koje tvrdite da umiru (ili da su bolesni) od pušenja, kako možete biti sigurni da duhan to uzrokuje?"
Podmukli rad anti-pušača počiva na neznanju ljudi. Epidemiologija je porazila mnoge bolesti - male boginje, tuberkulozu (skoro), itd., i pomogla je pratiti bolesti poput ebole i AIDS-a. No, te bolesti su MONOFAKTORNE - jedan uzrok, jedan efekt. Ljudi ne znaju da su SVE "bolesti koje se povezuju s duhanom" ekstremno multifaktorne, te vjeruju da ista epidemiologija koja je funkcionirala za male boginje djeluje jednako i za pušenje. To ne znači da pušenje ne uzrokuje bolest - vjerojatno uzrokuje; ali jednostavno ne možemo reći koliko uzrokuje. Iz toga slijedi da su sve brojke za koje čujemo samo fantazija i igra nagađanja, zar ne?
Istina, medicina ne može biti egzaktna znanost - i nitko ne očekuje da to bude. No, s obzirom na veličinu tvrdnji, očekivalo bi se da je jedan slučaj u, recimo, 10 milijuna mogao biti provjeren jednostavnim slučajnim odabirom! Ali to nije tako, i ako zaista promislite o maloj formuli gore, možete vidjeti zašto. Zamislite rulet s 300 brojeva: kakve su vam šanse pogoditi nulu? (pokušajte s astmom: tisuće stalno mijenjajućih su-faktora, i onda krive pasivno udisanje dima!) To je razlog zašto su eksplicitne slike koje vidite na vašim kutijama cigareta stvarne, ali šanse da je moždani udar kojeg vidite na slici, na primjer, zapravo uzrokovan pušenjem su minimalne - iako, tehnički, mogućnost da je to zbog pušenja svakako postoji.
A to je za DIREKTNO pušenje; dok u pasivnom pušenju, vjerojatnost izoliranja mono-faktorske etiopatologije je vjerojatno jedan naprama više od svih zvijezda u svemiru, koje su više od svih zrna pijeska na svim plažama na Zemlji.
Nadam se da sam bio dovoljno iscrpan. Ukoliko imate dodatnih pitanja, ne ustručavajte se pitati; ako nemam odgovor, pronaći ću ga; a ako nema odgovora, za razliku od anti-pušača, ja ću reći da "Ne znam!"
Kada anti-pušači govore o 4000 kemikalija u duhanskom dimu, koji su u stvari proizvodi izgaranja biljne tvari, redovito se usredotočuju na neke od njihovih omiljenih toksina. Jedan od najpopularnijih je formaldehid, koji je toksin i iritant. U ovom konkretnom dokumentu, formaldehid je opisan kao "tvar koja se koristi u očuvanju laboratorijskih uzoraka". U odnosu na pušenje duhana, samo nam je rečeno da je formaldehid toksin i da je kancerogen, te jedan od razloga zbog čega je duhanski dim toliko smrtonosan. Ipak, jedna od pretpostavki kemijske toksičnosti je da "doza određuje otrovnost". Dakle, doza je doista važna. I stvarno je teško pronaći podatke o izračunatoj dozi u duhanskom dimu u odnosu na tih 4000 kemikalija.
Jedna studija koju sam pronašao sugerira (da, toliko je neodređeno) da se količina formaldehida u dimu 20 cigareta popušenih unutar 30 minuta (ovi momci su pravi pućkaroši) kretala od 188 do 2382 mikrograma. Zapamtite, mikrogram je milijunti dio grama.
Drugi dokument koji sam našao kaže sljedeće o formaldehidu:
Formaldehid je jednostavan, ali sveprisutni kemijski spoj načinjen od vodika, kisika i ugljika, s formulom CH2O. Svi organski oblici života - bakterije, biljke, ribe, životinje i ljudi - prirodno proizvode formaldehid kao posljedicu procesa u metabolizmu stanica. Formaldehid je prirodno prisutan u voću, povrću, mesu, ribi, kavi i alkoholnim pićima. Većina formaldehida kojeg ljudi udahnu brzo se izdahne. Relativno male količine formaldehida koji ostaje u nosu i gornjim dišnim putevima brzo se metaboliziraju u bezopasne produkte. Dakle, formaldehid se ne akumulira u životinjama ili ljudima jer se brzo razgradi u nosu kroz tjelesne prirodne metaboličke procese. U okolišu, formaldehid u zraku se brzo razgradi na suncu, a u tlu ili vodi preko prisutnih bakterija.Čekajte malo! Anti-pušači mi govore da je ovo toksin i uzročnik raka, ali ovaj dokument kaže da se prirodno pojavljuje i izlazi brzo iz tijela. Zatim kaže sljedeće:
Formaldehid prirodno proizvode naša tijela, pronalazi se u svim stanicama, i on je normalna komponenta ljudske krvi. U stvari, formaldehid je nužna kemikalija u tijelu i služi kao građevni blok za biosintezu kompliciranijih molekula. Formaldehid je jedna od najviše proučavanih kemikalija u današnjoj upotrebi. Studije kod štakora, majmuna i ljudi pokazuju da udahnuti formaldehid ne mijenja razine formaldehida koje su normalno prisutne u krvi.Dakle, ovako stoje stvari. Ako ste aktivist protiv duhana, po vašem mišljenju najmanji iznos formaldehida u dimu cigareta je otrovan i kancerogen, vrlo dobar razlog da ne pušite, te razlog zašto ubijate svoje susjede pasivnim pušenjem. Ipak, gornji citat kaže da udahnuti formaldehid ne mijenja razinu formaldehida u krvi. Kome da vjerujemo?
Ali, ako podržavam cijepljenje (još jedan mainstream, dakle siguran stav za zauzeti), onda "količine formaldehida barem 600 puta veće od iznosa koji se nalazi u cjepivima (.2mg u prosjeku u cjepivu) su date životinjama bez opasnosti po njih ". Stoga, moramo biti zabrinuti samo za velike doze.
A ako sam operater postrojenja za zbrinjavanje otpada u Harlemu koje tjednima izbacuje emisije uključujući i formaldehid, tada:
U malim dozama, smrdljiva kemikalija, koja proizlazi iz nepotpunog izgaranja kanalizacijskog plina, ne predstavlja opasnost za javno zdravstvo, rekli su dužnosnici.Ista znanost stvara znatno različite rezultate, ovisno što korisnik želi postići.
"Osoba bi trebala biti stalno izložena povišenim razinama za cijeli životni vijek - 70 godina - da bi imala jednu u milijun šansi da postane bolesna", rekao je gradski glasnogovornik Odjela za zaštitu okoliša, Eric Landau.
Međutim, to ne može biti slučaj. Ili je formaldehid u malim dozama štetan, kako birokrati iz javnog zdravstva impliciraju ili inzistiraju, ili nije. Ne može biti štetan u cigaretama, a ne jednako tako i u cjepivima i emisijama postrojenja za zbrinjavanje otpada. Ipak, obje pozicije su predstavljene kao znanstveno dokazane.
Je li lobi protivnika pušenja religija?
Moglo bi biti da je pokret protiv pušenja religija koja ima svoj sustav vjerovanja. Taj sustav vjerovanja je da je pušenje duhana štetno, a ta doktrina se održava bez obzira na dokaze. Napominjem ovu referencu iz pregleda pod nazivom "Tobacco Smoke Carcinogens and Lung Cancer" ["Karcinogeni duhanskog dima i rak pluća", op. prev.]: "Štoviše, izloženost duhanskom dimu u okolišu (ETS) je široko prihvaćeno kao uzrok raka pluća, iako je rizik daleko niži od pušenja i može biti teško dokazljiv, čak i u velikim studijama".
Ne možemo to dokazati, ali znamo da to mora biti istina. I ovo iz istog izvješća:
Čak i u radovima istaknutih znanstvenika s velikim iskustvom u uzrocima i mehanizmima raka, mogu se pročitati izjave kao što su: "Kancerogeni mehanizmi pušenja duhana nisu dobro shvaćeni." I ovo - "Iako je istina da možda nikada nećemo moći mapirati svaki detalj složenog procesa u kojem pušenje cigareta uzrokuje rak pluća i da se vjerojatno ne radi o jednom mehanizmu kancerogeneze duhana, postoje opća načela koja su nastala iz intenzivnih istraživanja u posljednjih četiri do pet desetljeća".I završni citat iz tog dokumenta, kako bi ilustrirali njihovo razmišljanje: "Ovisnost o nikotinu je razlog zbog kojega ljudi nastavljaju pušiti".
Ne postoji mogućnost u njihovoj svijesti da ljudi možda puše jer uživaju u tome i imaju značajnu korist iz toga. Anti-pušači ne vole pušenje i nemilosrdni su u bombardiranju stanovništva s propagandom protiv pušenja koja kaže da trebamo prestati zbog svog zdravlja, pa se čude kako bi netko drugi to mogao činiti za opuštanje i užitak? To mora biti ovisnost.
Daljnji dokazi da je ovaj pokret religija je da lobisti protiv pušenja nikad nisu poljuljani podacima koji proturječe njihovoj doktrini. Smatraju to smećem, ignoriraju ili, ako dobiju priliku, potiskuju to. Ili izmišljaju stvari. Na primjer, citat iz časopisa Forbes u vezi s još jednim znanstvenim radom koji je pronašao da ne postoji nikakva uzročna veza između pasivnog pušenja i raka imao je ovo za reći: "Istraživanje ne pokriva mnoge druge štetne učinke disanja tuđeg dima cigarete, naravno, koji uključuju astmu, a možda i kardio-plućne bolesti". Sve nedokazano, naravno, ali ako to govorite dovoljno često, ljudi će vjerovati u to.
A krajnji cilj taktike kontrole duhana je: "Najjači razlog da se izbjegava pasivni dim cigarete je promijeniti društveno ponašanje - da ne živimo u društvu u kojem je pušenje normalna stvar".
Zaključak
Žalosno je što toliko istraživanja koje je objavljeno do danas nije u skladu sa znanstvenom metodom. Može ih se s pravom označiti kao "junk znanost", istraživanje na koje se ne možemo osloniti. A ako postoji nada da bi epidemiolozi mogli promijeniti svoj 'modus operandi', ovaj članak iz 1997. godine ukazuje drugačije:
Procjenjuje se da je 300 sudionika, na nedavnom sastanku American College of Epidemiology, glasalo otprilike 2 naspram 1 da nastave provoditi junk znanost!Na kraju, ovaj članak iz 2005. godine napisao je ugledni epidemiolog, dr. John P. Ioannidis, u kojem komentira stanje u znanosti, na žalost njegovih kolega. Započinje s ovim komentarom: "Postoji sve veća zabrinutost da je većina objavljenih rezultata istraživanja pogrešna". U članku se jezgrovito bavi mnogim područjima suvremenog istraživanja s kojima se ne može pomiriti. Sljedeći izvadak navodi zanimljive nužne posljedice koje ističe u vezi vjerojatnosti da je rezultat istraživanja (ne) istinit:
Specifično, prisutni epidemiolozi su glasali protiv prijedloga predloženog u Oxford stilu rasprave da epidemiologija "faktora rizika" stavlja područje epidemiologije u opasnost da izgubi svoj kredibilitet.
Epidemiologija faktora rizika se fokusira na određene uzročno-posljedične odnose - npr. pijenje kave povećava rizik od srčanog udara. Drugačiji pristup epidemiologiji bi mogao zauzeti širu perspektivu - stavljanje rizika od srčanog udara u kontekst više nego samo jednog faktora rizika, uključujući i društvene faktore.
Epidemiologija faktora rizika nije ništa više nego neprekidni stroj 'junk' znanosti.
No, kako je epidemiologinja Marilyn Tseng s NIEHS-a rekla: "Teško je biti epidemiolog i glasati da je ono što većina nas radi zapravo štetno za epidemiologiju".
Ali koga je uopće briga što oni rade epidemiologiji. Mislio sam da je zdravlje javnosti ono što je važno!
Posljedica 1.: Što su manja istraživanja provedena u znanstvenom području, to je manja vjerojatnost da će rezultati istraživanja biti istiniti. ...Znanost iza anti-pušačkog pokreta nije tako jaka kao što je napravljeno da izgleda. Korelacije između pušenja i bolesti su upravo samo to - korelacije. U svojih iskrenijim trenucima, istraživači će priznati da zapravo ne razumiju prisutne uzročne mehanizme, ako oni uopće i postoje na prvom mjestu. Pušenje može biti faktor u razvoju određenih bolesti, ali na sadašnjoj razini uključene znanosti, mi to jednostavno ne znamo. Svakako bi moglo biti drugih ne-istraženih stvari koje bi objasnile njihovu statistiku. Ali to ne zaustavlja njih i one koji kruto čekaju kako bi stekli dobit od glasnog objavljivanja i prikazivanja rezultata čvrstima, čak i do točke provođenja masivne politike društvenog inženjeringa i medijskih kampanja na "poznate" opasnosti od pušenja. Čak i uz najbolje namjere, kojih često nedostaje, to je jednostavno neodgovorna znanost.
Posljedica 2.: Što su manje veličine učinaka u znanstvenom području, manje je vjerojatno da će rezultati istraživanja biti istiniti. ... Moderna epidemiologija je sve više primorana ciljati male veličine utjecaja. Prema tome, očekuje se da će se smanjiti udio istinitih rezultata istraživanja. ...
Posljedica 3.: Što je veći broj i manji izbor ispitivanih odnosa u znanstvenom području, manje je vjerojatno da će rezultati istraživanja biti istiniti. ...
Posljedica 4.: Što je veća fleksibilnost u dizajnima, definicijama, ishodima i analitičkim modovima u znanstvenom području, manje je vjerojatno da će rezultati istraživanja biti istiniti. ... Čak i u najstrožim istraživačkim projektima, pristranost je, čini se, glavni problem. Na primjer, postoje jaki dokazi da je selektivno izvještavanje o ishodima, uz manipulaciju rezultata i objavljenih analiza, česti problem i za nasumična ispitivanja. ...
Posljedica 5.: Što su veći financijski i drugi interesi i predrasude u znanstvenom području, manje je vjerojatno da će rezultati istraživanja biti istiniti. ... Sukobi interesa su vrlo česti u biomedicinskim istraživanjima, i obično se nedovoljno i rijetko prijavljuju. Predrasude ne moraju nužno imati financijske korijene. Znanstvenici u određenom području mogu imati predrasude čisto zbog njihovog vjerovanja u znanstvene teorije ili predanosti njihovim vlastitim pronalascima. Mnoge inače naizgled nezavisne sveučilišno-temeljene studije mogu se provoditi ni zbog kojeg drugog razloga nego da daju liječnicima i istraživačima kvalifikacije za promociju ili uredske položaje. Takvi ne-financijski sukobi mogu dovesti do iskrivljenih prijavljenih rezultata i tumačenja. Prestižni istraživači mogu potisnuti putem procesa recenziranja pojavu i objavljivanje otkrića koja pobijaju njihove rezultate, čime osuđuju svoje znanstveno polje na održavanje lažne dogme. Empirijski dokazi o stručnom mišljenju pokazuju da je ono izuzetno nepouzdano.
Posljedica 6.: Što je znanstveno polje 'vruće' (s više uključenih znanstvenih timova), manje je vjerojatno da će rezultati istraživanja biti istiniti. ... S mnogim timovima koji rade na istom području i s masivnim eksperimentalnim podacima koji se proizvode, pravovremenost postaje ključna stvar u pobjeđivanju konkurencije. Dakle, svaki tim može odrediti prioritete u dostizanju i širenju svojih najimpresivnijih "pozitivnih" rezultata. "Negativni" rezultati mogu postati atraktivni za objavljivanje i širenje samo ako je neki drugi tim pronašao "pozitivnu" vezu na isto pitanje. U tom slučaju, može biti privlačno opovrgnuti tvrdnju iznesenu u nekom prestižnom časopisu. ...
Ove posljedice razmatraju svaki faktor posebno, ali ti faktori često utječu jedni na druge. Na primjer, istraživači koji rade u područjima u kojima se stvarne veličine učinaka smatraju malima vjerojatnije će provoditi veće studije od istražitelja koji rade u područjima u kojima se stvarne veličine učinaka smatraju velikima. Ili predrasude mogu prevladati u 'vrućem' znanstvenom području, što dodatno potkopava prediktivnu vrijednost otkrića istraživanja. Vlasnici udjela dionica koji imaju velike predrasude mogu čak stvoriti barijeru koja prekida napore dobivanja i širenja suprotnih rezultata. S druge strane, činjenica da je polje 'vruće' ili su uloženi snažni interesi ponekad može promicati veće studije i poboljšane standarde istraživanja, povećavajući prediktivnu vrijednost svojih istraživanja. Ili masivna, prema otkriću orijentirana, testiranja mogu rezultirati u tako velikom prinosu značajnih odnosa da istražitelji imaju dovoljno za prijaviti i tražiti dalje i na taj način se suzdržati od kopanja podataka i manipulacije.
Komentari čitatelja
na naše novosti