Najnovije proučavanje „prsta iz Kaira“, kako ga još nazivaju, otkriva tajne ovog drevnog protetičkog pomagala.
Prst iz Kaira
© Facebook/Melissa Anderson
Arheolozi su pre skoro dve decenije, istražujući pogrebne odaje Šeika Abd el-Kurna zapadno od Luksora, pronašli nešto što su možda i najmanje očekivali: precizno izrađeno protetičko pomagalo u vidu velikog nožnog prsta koji je pripadao ostacima žene za koju se verovalo da je ćerka egipatskog sveštenika visokog ranga.

Ovo protetičko pomagalo (poznato i kao Prst iz Kaira) je staro 3.000 godina i najverovatnije predstavlja najstariju praktičnu protezu koja je ikad pronađena.

Najnovija studija, u kojoj su učestvovali eksperti iz Egipatskog muzeja u Kairu i sa Univerziteta u Cirihu, otkriva tajne ovog drevnog protetičkog pomagala.

U okviru proučavanja su korišćeni moderni mikroskopi, tehnologija X-zraka i kompjuterska tomografija, a iako snimci još uvek nisu objavljeni, 3D skeniranje prsta je pokazalo materijale koji su korišćeni za izradu ove proteze i kako je napravljena.

Možda i najinteresantnije otkriće jeste da je prst bio prepravljan nekoliko puta kako bi tačno pristajao stopalu žene koja ga je nosila.

Ovo protetičko pomagalo je najbolji primer veština majstora koji je bio dobro upoznat sa ljudskom fizionomijom, a tehničko znanje se može posebno videti u pokretljivosti protetičkog pomgala i robusnoj strukturi trake kaiša. Sve ovo pokazuje da je vlasniku protetičkog pomagala bio bitan prirodan izgled, kako i estetika i komfornost i da je mogao da računa na visoko kvalifikovanog umetnika.
Prst iz Kaira
© Courtesy of University of Manchester
Iako je uvek tesna povezanost između estetske i funkcionalne strane protetičkih pomagala, još uvek je veliko pitanje da li se vlasnica veštačkog nožnog prsta odlučila na ovaj korak primarno zbog estetike ili da bi poboljšala balans i funkcionisanje u svakodnevnom životu.

Prst iz Kaira se razlikuje od mnogih protetičkih pomagala iz drevnih vremena, objašnjava Katerin Ot, kustos u Nacionalnom muzeju američke istorije.

Vidi se da je prošiven i da kombinuje materijale kože i drveta što ovo protetičko pomagalo čini mnogo udobnijim od ostalih iz ovog perioda.

„Ovakva pomagala su generalno veoma neudobna, nespretna i zamaraju. Ali možda to nije slučaj sa prstom iz Kaira. Nadamo se da je drevno protetičko bilo funkcionalno koliko i lepo i da je učinilo da se vlasnica osećala bolje u svakom smislu (i emotivno i fizički)“, kaže Ott.