jesus christ
Činjenica da je Isus postojao kao istorijska ličnost retko je osporavana. Njegovo ime se spominje u hrišćanskim, rimskim i jevrejskim tekstovima. Neki savremeni istoričari, međutim, ističu nedostatak pouzdanih istorijskih izvora.

Većina pisanih tragova o Isusu, naravno, dolaze iz hrišćanskih izvora, i to su uglavnom priče treće strane napisane u godinama nakon njegove smrti. U Bibliji se uopšte ne spominje Isusov život u periodu između 12 i 30 godina, što pruža vrlo mali uvid u ličnost nekoga ko je živeo samo do 33 godine.

Problem predstavlja i to što neki od biblijskih spisa imaju pravo ime potpisano uz njih, umesto apostola koji potpisuje rukopis. Tamo gde nije reč o hrišćanskim izvorima, javljaju se drugi problemi.

Istoričar Dejvid Fitcdžerald, autor knjige "Deset hrišćanskih mitova koji pokazuju da Isus nikada nije postojao" (Nailed: Ten Christian Myths That Show Jesus Never Existed at All), tvrdi da su vekovima svi ozbiljni naučnici i ugledni ljudi hrišćanstva bili sami hrišćani, pa se i sekularni zapisi oslanjaju i temelje na verskim tekstovima.

Istoričar Ričard Karer ističe da su čak i reference na Isusa u Josifovom delu bile dodaci hrišćanskih zapisničara. On ukazuje na to da je jedan odeljak, Isusovo pogubljenje pod Pontijem Pilatom, očito uklonjen iz Jevanđelja po Luki.

Karer veruje da je Hristov lik, možda, izveden iz ranijih polu-božanskih bića iz mitologije Bliskog istoka. Ti mitovi bi se vremenom razvili u jevanđelja, tvrdi on.

Ovim pitanjem su se bave i knjige "Zilot" (Zealot) Reze Aslana i "Kako je Isus postao Bog" (How Jesus Became God) Barta Ermana.

Naravno, verovatno je postojao i jevrejski propovednik po imenu Ješua ben Jozef, koji je svojim učenjima inspirisao i nadahnuo brojne ljude. Većina istoričara veruje da je stvarna osoba ipak postojala i postala deo mita.

Ni mi danas, međutim, u to ne možemo biti sasvim sigurni.