© Carlos Garcia Rawlins
Nekoliko sati kasnije je Trump odbio telefonski razgovor s predsjednikom Venezuele, Nicolasom Madurom. Washington je odbio priznati rezultate izbora za Nacionalnu ustavotvornu skupštini i proces njenog formiranja, izvijestio je tiskovni ured Bijele kuće.
Dan ranije je Nicolas Maduro ponovio da Caracas želi normalne odnose i javnu suradnju s Washingtonom i pozvao kancelara Venezuele Jorgea Arreaza da uloži napore u dogovoru sastanka ili razgovora putem telefona sa stanarom Bijele kuće.
U govoru pred Nacionalnom ustavotvornom skupštinom se Maduro usprotivio "agresiji iz Washingtona protiv Bolivarske revolucije".
"Hoće li SAD ikada biti spremne poštivati narode svijeta? Hoće li ikada imati odnose s drugim zemlja, a kao što mi imamo s Rusijom, Kinom i Indijom?", pitao je Maduro.
Sa svoje strane, rusko Ministarstvo vanjskih poslova je kritiziralo destruktivne američke sankcije protiv Venezuele i naglasilo da su one u suprotnosti s logikom onoga što se događa.
"Pozivanjem na 'demokratizaciju' procesa u toj latinoameričkoj zemlji, neke domaće i strane sile i dalje promiču destruktivne metode koje onemogućavaju dijalog u nastajanju i zapravo vraćaju situaciju na pozicije s početka krize", priopćili su iz Moskve.
Rusko ministarstvo vanjskih poslova je tako ocijenilo opsesiju nekih zemalja za nametanjem jednostranih sankcija, mjera izolacionizma, kao i korištenje metoda pritiska i ultimatumima protiv Caracasa.
Međutim, glasnogovornik američkog Ministarstva obrane, Eric Pahon, rekao je "kako Pentagon do sada nije dobio nikakvu zapovijed po pitanju Venezuele".
Podsjetimo, 26. srpnja je američko Ministarstvo financija nametnulo sankcije protiv 13 visokih dužnosnika vlade Venezuele, vojske i venecuelanske državne naftne tvrtke PDVSA.
Nekoliko dana kasnije je Washington sankcionirao predsjednika Venezuele, Nicolasa Madura, a sankcije predviđaju blokiranje svih sredstava koja jesu ili mogu biti pod američkom jurisdikcijom. Američkim građanima je zabranjeno sklapanje bilo kakvih ugovora koji bi imali veze s tim sredstvima.
U srijedu je Ured za kontrolu inozemne imovine, koja je dio američkog Ministarstva financija, na popis "posebno označenih osoba" uključio još osam venecuelanskih dužnosnika, uključujući Adana Coromota Chaveza, brata pokojnog predsjednika Venezuele Huga Chaveza, koji je imenovan tajnikom predsjedničkog povjerenstva Nacionalne ustavotvorne skupštine.
Hoće li SAD napasti Venezuelu?
Naravno, na ovo je pitanje teško dati odgovor, ali venecuelanski politički analitičar Gustavo Borges Revilla kaže kako je neprestano pričanje o ratu uvod u njegov početak.
© Hindustan Times
Neprestano pričanje o ratu zaista može biti uvod u njegov početak, a mediji u Venezueli, koji su najvećim dijelom u vlasništvu korporativne elite u zemlji, tjednima na naslovnicama govore samo o tome, što je dio nekonvencionalnog ratovanja.
Za Gustava Borgesa Revillu trenutno postoji nova bojišnica, na kojoj prestaje postojati konvencionalni sukob.
"Ratovi se sada vode tako da kada američka i europska elita smatra da neki teritorij treba globalizirati, pripremi se plan kako promijeniti stvarnost. "Globalizirati" znači nametnuti mišljenje svijetu kako se u određenoj zemlji trguje ljudima i drogom, potom slijedi uspostava novog ropstva", kaže Revilla.
Iran, Sirija, Libija, Venezuela i Bolivija se bore za očuvanje svojih korijena i stoga su žrtve "Obojenih revolucija, koje nastoje uništiti njihove kulturne korijene i nacionalni identitet.
Sto dana straha
Direktor venecuelanskog istraživačkog portala "Misión Verdad" komentira nasilne prosvjede koji su trajali od travnja do srpnja ove godine, koji su odnijeli više od stotinu života, uključujući ubijene civile i vojsku.
"U posljednja četiri mjeseca ustajemo s tjeskobom i s njom odlazimo u krevet. Što više vijesti čitate, saznajete zastrašujuće činjenice i razmišljate o budućnosti", kaže Revilla.
Jesu li četiri mjeseca nacionalne i međunarodne medijske kampanje protiv vlade Nicolása Madura, državnih institucija i protiv izbora za Nacionalnu ustavotvornu skupštinu riješili političku krize u Venezueli?
Naravno da nisu. Uzmimo primjer bombaškog napada "oporbenih aktivista" na policiju, a domaći i međunarodni mediji su fotografiju napada popratili naslovom kako je riječ o prosvjedima protiv protuustavnih reformi, iako su izbori provedeni u skladu s postojećim ustavom Venezuele.
Gustavo Borges Revilla pojašnjava kako se u Venezueli provode metode nove vrste rata nametnutog Venezueli, kao što se dogodilo u zemljama poput Libije i Sirije. Unatoč geografskoj i kulturnoj udaljenosti, ciljevi su isti.
Cilj je zauzimanje strateškog teritorija i porobljavanje populacije koja nema nikakvu korist od svijeta u kojem je imaju velike kapitalističke elite.
Prosvjede, koji su za sobom ostavili žrtve i štetu, pratio je međunarodni pritisak, gospodarske sankcije protiv dužnosnika i članova Ustavotvorne skupštine Venezuele, uključujući predsjednika Madura i njegovu vladu.
Regionalna prijetnja protiv Venezuele je ipak manja, jer je bivši predsjednik Hugo Chavez znao da zemlju možda čeka rat i pokušao je napraviti regionalne blokove kao što su ALBA, UNASUR i CELAC, a dogovorio je i jačanje suradnje sa zemljama Kariba, uključujući Kubu.
Zašto protiv Venezuele?
Venezuela su vrata za ulazak u Južnu Ameriku i njene obale se nalaze u Karipskom moru i na Atlantskom oceanu. Zemlja također graniči s Kolumbijom i Brazilom. Ne treba samo govoriti o prirodnim resursima i nafti, nego i geostrateškom položaju zemlje.
Specijalne snage Pentagona u nekonvencionalnom napadu provode niz faza, koji su s uspjehom oprobane u gotovo svim zemljama u kojima su uspješno provede "Obojene revolucije". Kada određene metode ne daju željeni rezultat, poduzima se izravni oružani napad, kao u slučaju Libije.
Venezuela je prošla fazu mirnih demonstracija, protesta, nereda i napada upravne zgrade i snage sigurnosti.
Ekonomski pritisak, stvarajući nestašice, špekulativne cijene i manjak nekih osnovnih namirnica, također je dio rata protiv zemlje.
Tijekom četiri mjeseca prosvjeda su financirane i obučavane posebne skupine za napad na pripadnike snaga sigurnosti, a uz granicu s Kolumbijom djeluju manje paravojne skupina ubačene u zemlju iz inozemstva.
Oporba Venezuele, koja godinama ne želi nikakav dijalog s vladom, prima novac iz inozemstva za destabilizaciju zemlje.
Provode se napadi na javne i vojne ustanove, poput nedavnog napada na vojnu utvrdu "Paramacay". I na kraju se provode pripreme za stvaranje paralelne vlade, kao što se nedavno dogodilo sa sucima nezakonito imenovanim od strane Narodne skupštine.
Ako se sve što se dogodilo uzme u obzir kronološki, imamo prirodni tijek predstojeće invazije na zemlju. Kada su sve ostalo ne uspije, dolazi vrijeme izravnih akcija, jer je strateška odluka zauzimanja teritorija donesena.
U Venezueli su preostale posljednje dvije faze na vrhu piramide, a to su gerilske akcije manjih i većih razmjera.
Sve navedeno su temelji strategije za nekonvencionalne ratove Pentagona, a trump je rekao kako za Venezuelu "ne isključuje vojnu opciju".
Ova izjava je za vladu u Caracasu "najozbiljnija i najdrskija prijetnja ikada upućena Venezueli".
Budući da su sve opcije potrošene, preostaje posljednja, a ona podrazumijeva stvaranje paralelne oporbene, ali "legitimne vlade", napadi skupina boraca za demokraciju i izravna vojna potpora pobuni iz inozemstva, što u slučaju Venezuele znači iz Sjedinjenih Američkih Država i Kolumbije.
Hoće li se Trump usuditi pokrenuti još jedan rat? Za sada su sve njegove prijetnje raznim zemljama obično ostale na razini verbalnog obračuna. Ipak, prema ranijim iskustvima bi buduće akcije trebale biti vojne prirode. Stoga se ništa ne može isključiti.
Komentar: Pogledajte neke od tekstova na temu Venezuele i uočite širu pozadinu onoga što se dešava u toj državi: