Donald Trump je upravo izrekao sankcije predsjedniku Venezuele Nicolasu Maduru i svrstao ga u društvo "diktatora" Bashara Al-Assada, Kim Jong-una, iranskih klerika i Raula Castra.
”Revolucionari” u Caracasu su danju na ulicama, a noću u luksuznim barovima
© MERIDITH KOHUT / BLOOMBERGGrafiti u Chacaou s hashtagom kojii na španjolskom glasi "Diktatura pada"
Mediji rade punom parom kako bi "oporbu Venezuele" prikazali kao "revolucionare koji se bore za pravo na bolji život i protiv režima". Mnogi od njih oupće nemaju novinare u Venezueli i samo kopiraju propagandu koju plasiraju CNN, Fox News, The Huffington Post i drugi.

Oni govore o Venezueli u kojoj "vlada siromaštvo u koje je narod gurnula aktualna vlada", koju treba svrgnuti, iako je izabrana na demokratskim i slobodnim izborima. Gotovo svi krive Madura i vladu u Caracasu za "pokolj nad civilnim stanovništvom"

Mnogi "novinari" pišu članke u kojima stvaraju sliku o "lijepoj idealističkoj mladeži, sanjarima na barikadama slobode koji s ovo vladom nemaju nikakvu budućnost.

I upravo u vrijeme ove bjesomučne propagande iz Caracasa za Bloomberg se javlja Andrew Rosati, koji je sve samo nije socijalist, ali je jedan
od rijetkih koji svoj posao obavlja po svim pravilima struke i novinarske etike.

Rosati za Bloomberg otkriva društveni status čelnika prosvjeda, mladih i bogatih ljudi koji po danu stoje na barikadama, a noći provode u luksuznim stanovima i barovima na brdu Chacao u susjedstvu Caracasa, gdje se nalazi uporište takozvane "demokratske oporbe".

Pričao je s Loverom (24), nakon što je cijeli dan prosvjedovala i navečer se vratila na "Manhattan" Caracasa, kako bi proslavila rođendan u luksuznim lokalima u društvu lokalnih poduzetnika.

”Revolucionari” u Caracasu su danju na ulicama, a noću u luksuznim barovima
© MERIDITH KOHUT / BLOOMBERGAlexanda Lovera (stoji) u elegantnom restoranu La Esquini, popularnom među visokim društvom, Chacao 14.srpnja 2017.
Za Bloomberg je izjavu dao i vlasnik restorana u elitnom dijelu Caracasa, a ono što je rekao je sušta suprotnost onome što čujemo u medijima.

Upravo ova priča Andrewa Rosatija bi trebala otvoriti oči onima koji u bandama huligana, predvođenih zlatnom mladeži Caracasa, žele vratiti status kojeg su izgubili 1999. i dolaskom Chaveza na vlast.

Njih nije briga za potomke Afrikanaca, "campesinose", radnike i proizvodni sektor koji je na izborima za Ustavotvornu skupštinu glasao od sreće, unatoč bojkotu i nasilnom protivljenju.

"Zlatna mladež" Caracasa i njihovi roditelji znaju da će padom Madura sve biti privatizirano, da će dobiti dio kolača, a bande huligana će dobiti zadovoljštinu u teritoriju na kojem će se slobodno moći baviti kriminalom.

Zašto nam mediji nesebično ne pojasne što se zapravo događa u Venezueli? Zašto su dva kandidata za Ustavotvornu skupštinu ubijena neposredno prije izbora? Ipak, na internetu postoje tisuće videa koji pojašnjavaju ovu priču.

Osim toga, europski političari su uglas osudili izabranu vlast, a zaboravili su osuditi brazilski institucionalni državni udar ili bombardiranje u Jemenu.

I na kraju dolazi Andrew Rosati, koji iz najbogatijeg dijela Caracasa piše za Bloomberg.

Razgovarao je s Tomásom Perezom, vlasnikom građevinske tvrtke koji je bio na zabavi na kojoj je DJ puštao house glazbu. Kaže da je otet dva puta i od tada kroz naselja prolazi u najnovijoj Toyoti 4Runner s neprobojnim oklopom.

"Ujutro u 7 ponovno na ulice, tako da se riješim mamurluka"

Na brdu Chacao možete jesti brzu hranu. Kuhar Carlos Garcia kaže da 10 tanjura venecuelanske hrane u restoranu "Alto" košta u protuvrijednosti 20 američkih dolara.

"Evo, imate luksuz", kaže Garcia (44), čiji je restoran jedini s Michelinovom zvjezdicom u zemlji.

"Taj luksuz si mogu priuštiti uglavnom oni koji imaju američku valutu. Više od deset godina stroge kontrole je dovelo do procvata crnog tržišta dolara, koji se razmjenjuju na stotine puta više od njegove službene vrijednosti. Mnogi građani su sakrili dolare za teške situacije, a neke multinacionalne tvrtke plaćaju u stranoj valuti. Neki Venecuelanci imaju ugovore s vladom s kojima imaju pristup dolarima", piše Andrew Rosati.

"Venecuelanci koji nemaju ta sredstva će također naći načina da uživaju u životu. Jedna je skupina kupila likere u trgovinama na brdu Chacao, a ostale grupe u španjolskom stilu odlaze u pubove gledati sportske događaje", nastavlja Rosati.

"Svatko je u potrazi za ispušnim ventilom i svatko na svojoj razini", kaže Pedro Mezquita, kritičar i radijski voditelj.
”Revolucionari” u Caracasu su danju na ulicama, a noću u luksuznim barovima
© MERIDITH KOHUT / BLOOMBERGLjudi pijuckaju koktele na krovu bara u Chacau
Jose Cabrera, student od 22 godine koji je bio u baru smještenom na krovu, kaže da proučava ulogu svakog prosvjeda, ali ga njegovi prijatelji nekada kritiziraju zbog izlazaka.

"Gledajte, ja odlazim, bunim se, ispunjavam svoju dužnost za moju zemlju. Ali što da radimo noću? Blokiramo ulice? Marširamo na Palaču Miraflores? Sutra ću se vratiti na ulicu u 7 sati i riješit ću se mamurluka", kaže Jose Cabrera.

Sličan je članak tijekom prosvjeda u Brazilu protiv Dilme Rousseff napisao novinar The Guardiana, koji je također primijetio kako su "mladi revolucionari" bili sve djeca više srednje klase koja se obogatila za vrijeme diktature i tijekom neoliberalnih politika '90-ih.

Oni žele povratiti izgubljeni status. Žele da se privatizira i uništi sve i da ne moraju biti "elita" samo na brdu u blizini Caracasa. Zlatna mladež prosvjeduje jer želi na teret drugih imati jahte, još luksuznije vile, ali ne samo u Venezueli, nego i Europi, Americi ili negdje drugdje u svijetu. Zapravo ih možemo i razumjeti. Odrasli su kao egoisti i da doslovno preziru "obojene", pripadnike autohtonih naroda, "campesinose" i radnike. No, neobjašnjiva je podrške koju kao "revolucionari" imaju od strane europske socijaldemokracije i velikog dijela nevladinih udruga i ljevice iz galaksije trockističke "4. Internacionale".