U Venezueli je Nacionalna ustavotvorna skupština ukinula parlamentarni imunitet zastupnicima koji su sudjelovali u propalom državnom udaru kojeg su prošlog travnja predvodili Juan Guaidó i njegov stranački vođa Leopoldo Lopez, koji se još uvijek skriva u španjolskom veleposlanstvu u Caracasu. Istraga je pokrenuta protiv sedam oporbenih zastupnika Narodne skupštine. To su Edgar Zambrano, Luis Florido, Henry Ramos Allup, Richard Blanco, Marianela Magallanes, José Simón Calzadilla i Américo De Grazia. Svi parlamentarci su javno dali potporu Guaidóu u državnom udaru u Venezueli i sada ih kazneno goni Vrhovni sud pravde.
Optužbe koje im se pripisuju su izdaja domovine, urota, pobuna, građanska pobuna, udruživanje u zločinačku organizaciju, uzurpiranje funkcija, javno poticanje na kršenje zakona i raspirivanje mržnje, te zločin udruživanja iz Zakona protiv organiziranog kriminala i financiranja terorizma. Predmet je preuzelo državno odvjetništvo.
Nakon ukidanja imuniteta je tajna služba SEBIN u četvrti La Florida u Caracasu već uhitila Edgara Zambrana, potpredsjednika Narodne skupštine. Uskoro slijede i ostala uhićenja, a policija čeka da državno odvjetništvo i državne institucije isto učine i za Juana Guaidóa. Sve u svemu, čini se da je ova epizoda završena, što ne znači da će SAD okončati destabilizaciju zemlje.
Pozovite Kissingera, možda ipak uspijete...
Mnogi Amerikanci se s nostalgijom sjećaju za njih "dobrih vremena" kada Sjedinjene Države organizirale vojne udare, obezglavljivale zemlje i potom sijale smrt posvuda oko sebe, dok su njihove tvrtke iz porobljenih zemalja odnosile sve što je vrijedilo. Baš kao drumski razbojnici.
To su bila "zlatna vremena" Henrya Kissingera, kada američkim upravama ništa nije stajalo na putu. Ako se netko i pokušao suprotstaviti njihovim planovima, bio je uništen, eliminiran ili pogubljen. Da, to su bila dobra vremena "Ujaka Sama". Čile i Argentina su za neke tako "ugodne uspomene". Onda su postojali generali "kako Bog nalaže", poput onih koje je tražio Guaidó, ali ih nije našao. Nekada su postojali Pinochet i Videla, generali koji su, ako je bilo potrebno, protivnike likvidirali u tisućama.
Ali prije nego bi ih ubili, mučili bi ih elektrodama, utapanjem i svim zamislivim i nezamislivim torturama koje ih je podučila CIA. Washington je te vlade zvao "demokratskima" i tada su te zemlje "poštovale ljudska prava". Tek sada, nekoliko desetljeća nakon nemilih događaja, znamo za "Prljavi rat" i "Operaciju Kondor", ali samo iz povijesnih spisa i arhiva.
Koliko su Čile Augusta Pinocheta i Argentina Jorgea Rafaela Videle bile "demokratske", toliko je danas Venezuela "dijabolična tvorevina", tako daleko od danas ozbiljne i ugledne Saudijske Arabije.
Ali vremena su se promijenila i Venezuela se opire. Pogriješi, ali ne pada, dok nervozne američke kompanije očajnički žele njenu naftu. Najveće rezerve na planeti, zamislite.
I onda se pojavljuje Juan Guaidó , koji dolazi i odlazi s desetak vojnika diljem zemlje, pokušavajući uvjeriti ostale da je na njegovoj strani više od 300 000 vojnika i agenata sigurnosnih službi. Još uvijek to radi, iako ga nitko ne uzima za ozbiljno.
Ali istina boli, jer se predstavlja kao dobri budući diktator, spreman prodati resurse zemlje Sjedinjenim Državama, a zatim očistiti zemlju od protivnika, "Chavezovih komunista".
Međutim, državni udar se mora dobro pripremiti. Treba imati barem dio tenkova, nekoliko bojni, razrađene planove, kasnije centre za mučenje i dobru artiljeriju.
"Dobri" stari Henry Kissinger to vrlo dobro zna. On zna kako se igra ova igra i koliko vremena treba da "sve sjedne na svoje mjesto". Još je živ i može pričati o svojim uspjesima u Kubi, Panami, Kolumbiji, Indiji, Pakistanu, Angoli, Indoneziji, Laosu, Kambodži... On je starija osoba i možda je nešto i zaboravio, ali možda nije zaboravio da je dobio Nobelovu nagradu za mir 1973. godine. Da, Zapad i Mir, prikladan brak s djetetom koje se zove Demokracija.
Činilo se da je Guaidó na "svečani događaj", državni udar, došao pripremljen. Istina je i da su Sjedinjene Države i cijeli Zapad, od Europe do Kanade, više nego voljni da preuzmu naftne rezerve Venezuele, najveće u svijetu, ali...? Ali ne, žao nam je, Zapad je otišao u Venezuelu zbog demokracije, ljudskih prava, zdravlja i obrazovanja ljudi, a posebno da narod "spasi od zlog komunizma". Baš kao Augusto Pinochet. Naravno, svi znamo da je to bio i ostao prioritet Zapada. Kakva nafta? Koga briga za venecuelansku naftu.
No, krivnja nije u glupom Juanu Guaidóu, već u medijskoj telenoveli u Sjedinjenim Državama. Guaidó se koristio srednjovjekovnim pritužbama i propovijedima, kao da je Božji poslanik, a zaboravio je da mu za državni udar trebaju barem tenkovi, možda i koji zrakoplov, kao u slučaju Turske. Dakle, propast svega se ne može pripisati njemu, nego njegovim mentorima u Sjedinjenim Državama, koje su šeprtljavim prevratom u Venezueli zauvijek ukaljale "ugled" jednog Kissingera ili Brzezinskog.
Komentar: Možda su Guaido i njegovi vlasnici zaista mislili da će državni udar ovaj put uspjeti: SAD su bile u "dogovoru" s vrhom vojske Venezuele da svrgnu Madura, ali su... izigrani
Njihovi su državni udari se uvijek bili dobro osmišljeni, a ako se vlast nije srušila u dva do tri dana, prelazilo se na "Plan B" i ciljanu zemlju gurnulo u građanski rat ili oružani sukoba s potrebnim krvoprolićem. Onda bi dobri stari Henry i njegovi pobočnici intervenirali da uspostave mir u ciljanoj zemlji i na kraju bi ostvarili cilj.
U Venezueli su oko 300 000 barela nafte na pet litara krvi po stanovniku više nego dobar izgovor za "uvođenje demokracije". Osim toga, rat bi dao i "popratne koristi" za američki vojno-industrijski kompleks i farmaceutske tvrtke. Bilo je informacija da u Venezueli želi poslovati Blackwater, nudeći nekoliko tisuća plaćenika za rješavanje meteža, ali Eric Prince sada ima puno unosnije ugovore s Kinom i drugim azijskim zmajevima u usponu, tako da ovu informaciju koju je prenio Reuters treba uzeti s rezervom.
Kako god, vidjeli smo priličnu lijenost i nesposobnost. Srećom... Možda da netko nazove dobrog Henrya Kissingera, koji bi objasnio i Trumpu i Guaidóu da vlade ne padaju s objavama na Twitteru. Istina, ako Washington nastavi sa sankcijama i izazove glad, Venezuela možda može i pasti. Međutim, past će kao bik kojeg je loš matador ubo bezbroj puta i umirao je od bijesa i nemoći, a ne zbog vještine borca.
Ako i dođe do toga, predstava će biti toliko duga i zastrašujuća da će je biti mučno gledati. Naravno, Trump i Guaidó bi iz cijele priče uzašli kao dobitnici Nobelove nagrade za mir. No, kako Kissinger očito svoja iskustva i mudrost ne želi podijeliti s Trumpom i šeprtljama "Pete kolone" u Venezueli, čini se da stvari neće završiti kako su zamislili Bolton, Pompeo i Abrams.
U međuvremenu SEBIN puni zatvore s prevratnicima, a da nema glasnih prigovora zbog uhićenja prvog s liste, potpredsjednika Narodne skupštine Edgara Zambrana. Čini se da je pitanje vremena kada će red doći i na Juana Guaidóa.
Komentar: Ne želimo ni misliti da su donositelji demokracije i.... naučili lekcije, te da će sljedeći put krenuti još podlije. Možemo samo čekati da vidimo sljedeći potez Carstva u Venezueli.