© AFPPrivremena predsjednica Bolivije, Jeanine Añez
Podsjetimo da je sve počelo u Paragvaju, kada su u Washingtonu odlučili da više ne primjenjuju nasilne metode, poput vojnih udara s tenkovima na ulicama ili izravnom vojnom intervencijom, već se pribjegava institucionalnim državnim udarima ili se oko čelnika "nepoćudnih zemalja" jednostavno izgradi mreža izdajnika i u određenom trenutku ga se prisili na "dragovoljnu ostavku na predsjedniku dužnost".
Ovaj je scenarij prvi put uspješno primijenjen u Paragvaju. Naime, paragvajski političar i biskup Rimokatoličke Crkve Fernando Lugo je poslije pobjede na predsjedničkim izborima u travnju 2008. godine postao predsjednikom Paragvaja. Kao predsjednik trudio se pomagati siromašnima, poticao je gradnju jeftinih stanova, besplatno liječenje za siromašne i socijalnu pomoć.
Parlament Paragvaja ga je 21. lipnja 2012. prisilio na ostavku, što je većina latinoameričkih vlada proglasila nezakonitim činom i vojnim udarom. Međutim to nije pomoglo i Lugo je morao napustio vlast.
Od tada do danas su takve i slične metode uspješno primijenjene u Hondurasu, Brazilu, Peruu i na kraju sada u Boliviji. Jedini neuspjeli pokušaj je bilo svrgavanje Nicolasa Madura u Venezueli.
Latinoamerički predsjednici bez ili s upitnim legitimitetom, poput Jaira Bolsonara, koji je pobijedio kad je najjači protukandidat Lula zatvoren za vrijeme izbora
De facto vlada Bolivije proglasila je zakon o izvanrednom stanju kako bi što prije raspisala nove izbore u zemlji, uz obvezu da će oni biti izbori "čisti, pošteni i transparentni".
Zakon je odobren nakon pregovora koji su uključivali predstavnike lokalne katoličke crkve, Ujedinjene nacije i Europsku uniju. Novim zakonodavstvom se poništavaju posljednji izbori 20. listopada.
Utvrđeno je da kandidatura Evo Moralesa, pobjednika na posljednjim izborima s 47% glasova, ali svrgnutim nasilnim pučem, neće biti dopuštena.
Odobrenje prijedloga zakona za nove izbore priznaje sudjelovanje svih političkih organizacija, premda onemogućuje kandidaturu onih koji su ponovno izabrani u dva prethodna ustavna razdoblja.
Vrhovni izborni sud ima maksimalni rok od 20 dana za izbor novih članova kako bi odredio datum općih izbora u Boliviji do 2020. godine.
Zakonom o izvanrednom i prijelaznom režimu se za provođenje općih izbora utvrđuje maksimalno razdoblje od 120 dana, nakon što datum odobri Vrhovni izborni sud.
Ovo produljenje izbornog procesa dolazi nekoliko sati nakon što je postignut sporazum u dijalogu u kojem su sudjelovali de facto vlada, društvene organizacije i zakonodavci, koji su dogovorili prijedlog zakona kojim svima jamče sigurnosti i politička prava.
Što sada čeka Boliviju, objašnjava argentinski novinar i sociolog Marco Teruggi, koji je iz La Paza pratio čitav slijed akcija koje su čelnici državnog udara proveli kako bi svrgnuli legitimnu vladu Eva Moralesa.
"Sporazum za opće izbore u Boliviji potpisan je danas. Na fotografiji su samoproglašena predsjednica Añez i predsjednica Senata, Eva Copa, njezina politička pratiteljica iz El Alta. Sporazum, između ostalog, produžava uzurpaciju Jeanine Áñez duže nego što je prethodno najavljeno, zabranjuje pojavljivanje Eva Moralesa i Garcia Linere i prisiljava njihov pokret MAS da sve učine bez njih", u članku objavljenom 24. studenog piše Marco Teruggi.
"Razumijem one koji kritiziraju sporazum. Međutim, moje je pitanje jesu li postojali stvarni uvjeti da se dobije nešto bolje? To znači ne samo analizirati državne i međunarodne snage državnog udara, već i unutarnju situaciju pokreta MAS i proces promjena. Potonje je ključno i objašnjava pad u slučaju puča, kao što su mlake reakcije Eva Moralesa i vodstva zemlje. Na primjer, koji je preostali sastav vodstva, uz nedostatak strategije i artikulirani plan zakonsko djelovanje, te artikulaciju između to dvoje. Državni udar je naglasio nedostatke i ograničenja procesa promjena. Kombinacija ograničene reakcije pokreta, izdaje i progona objašnjava dio situacije u kojoj je sporazum postignut. Na primjer, kada govorim o progonu, govorim o činjenici da je 68 guvernera, gradonačelnika i vijećnika bilo prisiljeno podnijeti ostavku, da ne spominjem ministre, predsjednika Moralesa i potpredsjednika Lineru. Mnoga pitanja mogu se dodati. Na primjer, vodstvo zemlje je u jednom trenutku mislilo potjerati Añez snagom ulice? Ali sve ukazuje na to da nije bilo uvjeta za to i da je sav fokus bio na rezultatu izbora. Još jedno pitanje, koliko čelnika pokreta podržavaju Eva Moralesa i zastupnike pokreta MAS? Manje nego što mislite", iz La Paza piše argentinski novinar i sociolog Marco Teruggi.
"Ono što se dogodilo sa sporazumom onda nije iznenađujuće. Plan državnog udara od početka je predviđao izborne tijekove po vrlo jasnom obrascu: svrgavanje, de facto vlada, militarizacija, progon, masakri i izbori. Moramo pažljivo analizirati ovaj redoslijed, aktere koji u njemu sudjeluju, govore i koji sve to financiraju. Bolivija je u tom smislu vrlo uspješan eksperiment za američku strategiju na kontinentu, strategiju koja je u protekla dva mjeseca rasporedila vojnike na ulice kako bi se suočili s prosvjedima protiv desničarske vlade Jeanine Áñez, koja je posljedično uskladila politiku Bolivije s Ekvadorom, Čileom, i Kolumbijom", zaključuje Marco Teruggi.
Komentar: Evo Morales bio je planiran za poraz i eliminaciju. Posljedica ovog državnog udara pretvorila je Boliviju u kaos - a preuzimanje se odvija prema planu. Znači li išta da je Morales uistinu pobijedio na izborima? Samo kao povijesni prikaz. Promjena Bolivije, ljubaznošću zapadne hidre, dobro je u tijeku.