Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 23. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene, knjiga
Slika 95. prikazuje Zemlju i neke od učinaka koje možemo očekivati zbog smanjene vrtnje. S lijeve strane, planet je predstavljen s normalnom brzinom rotacije. Primijetite da je donekle širi oko područja ekvatora (elipsoidni oblik) zbog centrifugalne sile. S desne strane, Zemlja je prikazana sa smanjenom brzinom rotacije. Ovo usporavanje inducira opadanje centrifugalne sile, što rezultira nanošenjem mehaničkog stresa na litosferu (Zemljinu koru). Sile kompresije (crvene strelice) nastaju na nižim geografskim širinama, dok sile širenja (zelene strelice) nastaju na višim geografskim širinama. Iz tog razloga je planet izobličen: njegov oblik postaje manje elipsoidan i više sferoidan. Naravno, deformacija u ovom primjeru je preuveličana (ovalni oblik s lijeve strane naspram kružnog oblika s desne strane) kako bi jasnije vizualno predstavili efekt.
Usporavanje zemlje
© Sott.netUčinci usporavanja Zemlje (širenje, kompresija i oblik)
Već smo vidjeli kako smanjena Sunčeva aktivnost uzrokuje opadanje Zemljinog površina-jezgra E-polja.1 Ovo električno polje djeluje kao snažno 'vezivo' planeta, gdje (relativno) negativnu površinu privlači (relativno) pozitivna jezgra, te stoga doslovno spaja površinu i jezgru. Smanjeno povezivanje znači "labaviji" planet bez čvrste povezanosti između njegovih 'dijelova'.

Kako bi ovo ilustrirali uzmimo jednostavan primjer. Zamislite elektromagnet (magnet kojeg napaja električna struja) na kojeg ispustite razne čelične materijale, npr. podloške, matice, strugotine. . . Sav taj čelični materijal različitih veličina i oblika snažno će se držati uz magnet i formirati relativno koherentni snažni sloj. Sada zamislite da isključite napajanje magneta. Sav čelik će odjednom postati oslobođen privlačenja gdje će pojedinačni dijelovi biti slobodni kretati se u bilo kojem smjeru, bez ičega što ih drži zajedno više, pri tome gubeći svoju koherentnost i povezanost. To je ono što se u nekoj mjeri događa sa Zemljinom korom kada Sunčeva aktivnost opadne: heterogeni dijelovi koji čine koru (tlo, kamenje, planine, kontinentalne ploče...) nisu više međusobno čvrsto povezani i postaju slobodni kretati se dalje jedni od drugih.

Magnet
Magnet privlači, drži i spaja inače slobodne i nekoherentne strugotine željeza.
Dva faktora koja su gore spomenuta - Zemljino usporavanje i opadanje površina-jezgra E-polja - zajednički djeluju okidajući doslovno 'otvaranje' planeta, što bi zauzvrat moglo biti uzrokom nekoliko zemaljskih pojava koje su se nedavno počele događati ili postaju sve učestalije, tj. nastanka novih otoka, novih gejzira, pukotina (rupa), termalnih otvora i napuklina, klizišta, itd.

Dalje u tekstu ćemo se usredotočiti na nekoliko učinaka koje inducira 'otvaranje' - prvo, na makro učinke poput potresa i vulkanskih erupcija, a zatim na lokaliziraniji učinak, odnosno pukotine.

Potresi i vulkanske erupcije

Slika 97. prikazuje godišnju učestalost potresa2 (narančasta krivulja) registrirajući magnitude od 6,0 ili veće, te godišnji broj vulkanskih erupcija3 (plava krivulja) diljem svijeta.
Broj potresa
© Sott.netBroj potresa (narančasta krivulja) i broj vulkanskih erupcija (plava krivulja) kroz razdoblje između 1973. i 2011. godine.
Od 1973. do 1996. godine učestalost potresa i erupcija je bila gotovo stabilna, povećavajući se samo donekle godinu za godinom, ali od 1996. pa nadalje može se vidjeti ubrzanje. Vulkanske erupcije pokazuju povećanje s oko 59 erupcija po godini krajem 1990-ih na otprilike 75 erupcija po godini u periodu od 2007. do 2010. (+30%).

Pacifički Vatreni prsten.
© MSNBCPacifički Vatreni prsten.
U današnje vrijeme, porast vulkanske aktivnosti je dosegao takve nivoe da je, krajem studenog 2013., 35 vulkana aktivno eruptiralo,3 uključujući vulkane koji su bili neaktivni desetljećima.4

Može se reći kako je povećanje učestalosti i intenziteta potresa i vulkanskih erupcija, barem djelomično, rezultat procesa usporavanja i 'otvaranja':
  1. Zemljino ekstremno malo usporavanje nanosi mehanički stres na koru (kompresija na niskim i širenje na visokim geografskim širinama). Ovaj stres deformira koru. Ta deformacija je izraženija i čak može dovesti do djelomičnih puknuća oko najslabijih područja kore, tj. linija rasjeda (granica između tektonskih ploča) koje su uobičajena lokacija seizmičke i vulkanske aktivnosti.
  2. Zemljin plašt ima veću gustoću nego kora5 i stoga ima i veći moment inercije i neće usporiti brzo kao kora. Ova razlika u rotaciji između kore i plašta se naziva proklizavanje kore. Fluidnost plašta omogućava proklizavanje koje inducira različiti moment inercije kojeg nose kora,6 gornji plašt i jezgra. Ova razlika u brzini može uzrokovati trenje na spoju između kore i plašta. To trenje može lokalno deformirati koru i izazvati potrese i erupcije.7 Promjena od 2.0002 u brzini rotacije Zemlje inducirala bi promjene u gibanju magme pri njenoj prilagodbi na novi ekvator ili promijenjenu brzinu rotacije. Međutim, takve promjene možda nisu jednake kroz cijeli proces, za što je zaslužan faktor 'kočenja' duboko u samoj magmi, iako, sveukupno, zasigurno bi nametnule užasna naprezanja na litosferu općenito.8
  3. Opadanje 'površina-jezgra' E-polja smanjuje vezivnu silu i oslabljuje povezanost tektonskih ploča. Ploče su zatim slobodne kretati se različito jedne od drugih. Upravo je to različito pomicanje (razilaženje, približavanje ili proklizavanje) jedno od glavnih uzroka potresa i vulkanskih erupcija.
  4. Posljednji faktor koji je uključen u potrese i vulkanske erupcije je elektromagnetizam: Neki znanstvenici su postali svjesni korelacije između Sunčevih pjega i potresa i žele koristiti podatke o pjegama kako bi pomogli u predviđanju potresa. Teorija je da jačanje magnetskog polja može uzrokovati promjene u geosferi [to jest., Zemljinoj kori]. NASA i Europska geoznanstvena unija su već udarile pečat odobrenja na hipotezu o Sunčevim pjegama koja predlaže da određene promjene u okolišu na relaciji Sunce-Zemlja utječu na magnetsko polje Zemlje, a koje zatim mogu biti okidač za potrese u područjima koja su im podložna. Nije jasno na koji način bi takav okidač mogao djelovati.9
Zapravo, nekoliko neobičnih pojava koje prethode potresima se bilježe već desetljećima: niskofrekvencijska elektromagnetska emisija,10 anomalije u magnetskom polju, svjetla koja isijavaju iz planinskih grebena i vrhova, temperaturne anomalije na velikim područjima koje su zabilježene na satelitskim snimkama, te promjene u gustoći plazme ionosfere.11
Tipovi pomicanja tektonske ploče i posljedične seizmičke i vulkanske aktivnosti.
© age-of-the-sage.orgTipovi pomicanja tektonske ploče i posljedične seizmičke i vulkanske aktivnosti.
Problem s električnom prirodom potresa je to što su kamenje i stijenje vrlo slabi električni provodnici. Dakle, kako bi takvi slabi provodnici mogli ispoljiti bilo kakve elektromagnetske fenomene?

NASA-in viši istraživač Friedemann T. Freund je pokazao da stijene, zapravo, nisu uvijek loši vodiči. Kada su izložene mehaničkim šokovima ili mehaničkom stresu, provodljivost stijena raste dramatično i naglo postaju vrlo dobri vodiči:
...magmatske i metamorfne stijene, koje tvore veći dio Zemljine kore, sadrže prijenosnike električnog naboja, a što je u prošlosti bilo neprimijećeno. Ovi prijenosnici naboja su izbačeni elektroni u valentnom pojasu, odnosno pozitivne šupljine. Pod normalnim uvjetima one su neaktivne, no kada se 'probude', stijene počinju iskriti i sjajiti.12
Slika 100. prikazuje ponašanje uzorka kamena (granita - ljubičasti pravokutnik) pri izloženosti mehaničkom šoku ('udar' - žuta strelica, žuta okomita linija). Električna struja (plava krivulja) je mjerena kroz elektrodu na vrhu (crveni pravokutnik) i tri zavojnice (narančasti, zeleni i plavi pravokutnici).

Električni učinci mehaničkog udara u granit
© Sott.net, prilagođeno od F. T. FreundSlika 100.: Električni učinci mehaničkog udara u granit zabilježeni preko tri magnetske zavojnice i jedne elektrode.
Prije udara, elektroda i tri zavojnice signaliziraju nulu. U kamenu ne teče nikakva električna struja. Nakon udara (oko 50 mikrosekundi kasnije), uzorak granita počinje provoditi elektricitet. Sve tri zavojnice i elektroda detektiraju nagli porast električne struje dok putuje kroz kamen.

Dakle, većina Zemljine kore može postati visoko provodljiva ako je izložena mehaničkom stresu/šoku, na primjer iznad opisani tip stresa koji nastane zbog usporavanja i otvaranja Zemljine litosfere. Kada se dosegne visoka provodljivost, električni tok se može pojaviti između regija tla koje imaju različite električne potencijale.13 Ovaj tok se hrani, među ostalim faktorima, preko promjene u ranije spomenutom 'površina-jezgra' E-polju.

U tom trenutku bi drugi fenomen po nazivu piezoelektricitet mogao intervenirati. Neki kristali, naročito kvarc koji je vrlo prisutan u granitnom stijenju,14 će se izobličiti ako budu izloženi električnom toku (to je skoro obrnuto od iznad opisanog fenomena, gdje mehanička deformacija potakne električne tokove).

Prema tome, moglo bi se hipotezirati da su potresi nešto poput podzemnih munja. Potresi su podzemnom električnom fenomenu ono što je munja atmosferskom električnom fenomenu - jednostavan proces rebalansiranja naboja koji generira neke mehaničke nuspojave: zračne valove (grmljavinu) uz munje i valove u kori (seizmička podrhtavanja) uz potrese.

Slika 101. prikazuje kako bi ovi raznoliki fenomeni, od kojih su svi rezultat smanjene solarne aktivnosti, mogli međudjelovati i doprinijeti potresima i vulkanskim erupcijama.
Hipotezirani mehanizmi
© Sott.netSlika 101.: Hipotezirani mehanizmi kroz koje smanjena Sunčeva aktivnost može povećati učestalost potresa i vulkanskih erupcija
Pukotine

Zajedno s potresima i vulkanskim erupcijama, pukotine (rupe u tlu) bi mogle biti još jedna posljedica fenomena 'otvaranja' Zemlje. Pukotine se konvencionalno definiraju kako slijedi:
Pukotina je u osnovi svaka urušena ili zdjeličastog oblika površina koja se formira kada praznina pod tlom stvori depresiju u koju se slijeva sve oko nje.15
Pukotine se pojavljuju u svim vrstama oblika i veličina. Njihov volumen može varirati od par litara do oko 100 milijuna kubičnih metara.

Xiaozhai Tiankeng
© Public domainXiaozhai Tiankeng, najveća pukotina na svijetu.
Sima de las Cotorras
© Mayantravelguide.comSlika na stijeni pukotine Sima de las Cotorras.
Najveća pukotina na svijetu je Xiaozhai Tiankeng,16 a nalazi se u Kini. Duboka je 662 metra i njezin volumen premašuje 119 milijuna kubičnih metara. Dobro je poznata lokalnom stanovništvu tog područja još od drevnih vremena.17 Pukotina u Devil's Millhopperu (Florida, SAD), koja se formirala prije skoro 20 000 godina18 je još jedna od velikih, a pukotina Sima de las Cotorras19 (Chiapas, Meksiko) čak sadrži drevne slike na kamenju nalik onima iz pećina, što svjedoči o tom uvaženom dobu.

Doista, pukotine nisu novi fenomen. Konvencionalno ih se proučava kao stare geološke formacije, koje često imaju svoja vlastita imena, te su obično ispunjene vodom zbog mnogih godina izloženosti kišnim padalinama i/ili podzemnim vodama.

Budući da se većina 'starih' pukotina nalazi u ruralnim područjima i/ili na stjenovitom terenu, ljudski industrijski uzroci se mogu isključiti. Progresivno otapanje podzemnih stijena kao najvjerojatniji uzrok nastanka većine starih pukotina može u velikom dijelu ostati nepobitnim.20

Međutim, ovaj 'pejzaž' se nedavno počeo mijenjati, oko 2004. godine, s onim što je izgleda jedan od prvih suvremenih izvještaja u vezi naglog pojavljivanja nove generacije pukotina:
Mještanima oko Wildwooda ovo je vrlo čudnovato - cijelo jezero površine 93 000 m2 nestalo je u samo nekoliko dana, kao da je netko izvukao čep s dna kade. Jezero Chesterfield je otišlo niz pukotinu ovoga tjedna, ostavljajući vlasnike kućanstava u ovom bogatom predgrađu St. Louisa u razmišljanju je li vrijednost njihovih posjeda nestala zajedno s njihovim pogledima na jezero.21
Gledajući unatrag kroz izvještaje nastale u zadnjih 10 godina, čini se kako je pojavljivanje novih pukotina ubrzalo 2007. godine kada se ogromna pukotina otvorila u Guatemala Cityju.22 Druga monstruozna pukotina se pojavila 2010. (slika 104.).
Gvatemala pukotina
© Reuters / Daniel LeClairSlika 104.: Slika ogromne pukotine koja se otvorila u Guatemala Cityju gutajući raskrižje i trokatnicu, 30. svibnja 2010.
Učestalost pukotina tijekom protekle 3 ili 4 godine je porasla do točke da ljudi budu neočekivano "progutani" i čak ubijeni u urbanim područjima.23 U sve većem broju to se također događa domovima i vozilima.24 Stručnjaci nude sve širi raspon objašnjenja za ovaj zapanjujući fenomen, uključujući i posljedice ljudskog djelovanja poput: oštećenosti podzemnih vodovodnih cijevi ili urušavanja kanalizacija što dovodi do otapanja podzemnih stijena;25 istrošenosti sloja vodonosnih propusnih stijena zbog hidrauličkog frakturiranja radi eksploatacije nafte i plina;26 mekanog tla zbog poplava (što se zauzvrat pripisuje 'čovjeku kao uzroku globalnog zatopljenja'), brzopleto ili nepropisno izgrađenih zgrada ili infrastrukture, napuštenih ugljenokopa, obilne kiše nakon velike suše27 i tako dalje.

Neke pukotine zaista mogu nastati zbog gore navedenih uzroka, no kako je moguće objasniti sveukupni, nagli globalni porast novonastalih pukotina? Zar se stijenje odjednom brže otapa?28 Jesu li kanalizacije odjednom odlučile urušiti se istovremeno na međusobno daleko udaljenim lokacijama? Čak ni 'hidrauličko frakturiranje', koje sve više koriste u SAD-u posljednjih godina, ne može pokriti sve nove pukotine, a naročito one koje su se pojavile gdje se frakturiranje uopće ne primjenjuje.

Primijetite da je većina gore navedenih uzroka bazirana na otapanju stijena, no samo tri uobičajene vrste stijena su topive u vodi, kamena sol, gips i vapnenac. Prema tome, otapanje ne može objasniti pukotine koje se odjednom pojavljuju u netopivim stijenama poput granita, na primjer.
Harrisburg sinkholes
© New York Daily NewsKarta pukotina u Harrisburgu, SAD
Nastajanje novih pukotina, za koje se skoro nije ni čulo prije 2004. godine,29 postalo je toliko uobičajeno da se o njima izvještava gotovo svakog dana.30 Neuobičajeno pojavljivanje 41 rupe u američkom gradu Harrisburgu, Pennsylvania, početkom 2013. (vidi sliku 105.)31 je popraćeno sličnim izbijanjem u ruskom gradu Samari samo dva mjeseca kasnije, kada se na desetke rupa odjednom otvorilo u samo nekoliko tjedana, gutajući vozila dok su prolazila vrlo prometnim raskrižjima.32
Alabama sinkholes
© WSFASlika 106.: Crvene točke na ovoj karti prikazuju tisuće poznatih pukotina u Alabami.
Samo u saveznoj državi Alabama je identificirano više od 6000 pukotina (vidi sliku 106.)33

U Missouriju, SAD, Američka geološka služba (USGS) zabilježila je stotine pukotina koje su se pojavile nedavno. (Vidi sliku 107.)
Karta pukotina u Missouriju – 2007. godina
© USGSSlika 107.: Karta pukotina u Missouriju – 2007. godina
Nažalost, niti jedan izvor ne bilježi opsežno tisuće pukotina koje su se pojavile širom svijeta tijekom zadnjih nekoliko godina. Kao i s drugim fenomenima kojima se bavimo ovdje, vlada opće pravilo da službeni mediji umanjuju i 'normaliziraju' ovaj fenomen, predstavljajući ga bezopasnim, uobičajenim i da je većinom uzrokovan djelovanjem ljudi.

Nove pukotine nisu samo porasle u broju, nego i u snazi. Da vam je prije 10 godina netko rekao da je rupa doslovno progutala živa ljudska bića,34 vjerojatno biste odbacili to kao zaplet iz lošeg horor filma. No, danas je to stvarnost. U zadnjih par godina, više od 20 pojedinaca je iskusilo 'smrt padom u rupu'. 35

Budući da nijedan od spominjanih uzroka ne može objasniti naglo pojavljivanje toliko puno novih pukotina na toliko različitih lokacija, ostaje nam razmotriti da neki novi faktor mora poduprijeti nagli porast. Pitamo se nije li 'otvaranje' Zemlje taj novi faktor. Zanimljivo, ranije spomenuta rupa u Guatemali pojavila se u isto vrijeme kada i velika erupcija vulkana Pacaya36 koji se nalazi samo 48 km južno od Guatemala Cityja, ukazujući na korelaciju između vulkanske aktivnosti i nastajanja pukotine, kako postavlja naša hipoteza 'otvaranja' Zemlje.

Reference:

1Pogledajte 20. poglavlje: 'Utjecaj smanjene aktivnosti Sunca na planet Zemlju'
2Krivulja frekvencije potresa temelji se na podacima dobivenim iz USGS baze podataka o potresima.
3Krivulja frekvencije erupcija temelji se na Smithsonovoj bazi podataka o vulkanskim erupcijama.
4Mahapatra, L., 'Mount Sinabung is just one of 35 currently erupting volcanoes', International Business Times (26 November 2013). See: ibtimes.com/volcano-indonesia-one-35-currently-erupting-volcanoes-heres-where-they-are-map-1486 866
5Uobičajena razina aktivnosti za Vatreni prsten je od 0 do 3 istodobne erupcije.
6Gustoća kore (uglavnom stjenovitog materijala) je između 2,7 i 3,3. Gustoća plašta (uglavnom željeza i silikata) je između 3,3 i 5,7. Pogledajte: Geoman, 'What is the best estimate of the densities of the various layers of the Earth?', University of Oregon. Jersey.uoregon.edu/~mstrick/AskGeoMan/geoQuerry57.html
7Kora se sastoji uglavnom od stijena i prosječno je debljine od 30 km. Plašt je debljine oko 3000 km, sastavljen uglavnom od kamenja koji je bogat olivinom. U gornjem plaštu je stijena hladna i krhka, dok je u donjem plaštu stijena topla i meka. Pogledajte: 'Three parts of the Earth's interior', Geology. geology.com/nsta/earth-internal-structure.shtml
8Rankin, I., This Erratic Planet: What Happens When the Earth Changes Its Axis of Rotation, p. 33
9Allan, D. & Delair, J., Cataclysm!, p. 180
10'Sunspots and Earthquakes', Thunderbolts.info (21 December 2005). See: www.thunderbolts.info/tpod/2005/arch05/051221earthquake.htm
11Hattori, K., 'ULF Geomagnetic Changes Associated with Large Earthquakes', TAO (September 2004) 15(3): 329 - 360
12Freund, T. F., 'Rocks That Crackle and Sparkle and Glow: Strange Pre-Earthquake Phenomena', Journal of Scientific Exploration (2003) 17(1): 37
13Ibid., p. 53
14Takvi učinci, u kombinaciji s emisijama plinova iz Zemlje, još jedna posljedica "otvaranja", mogli bi biti još jedan čimbenik u nastanku anomalijskih požara i eksplozija.
15Zanimljivo je da je većina planinskih vrhova građena od granita. Istodobno, planinski lanci su geološke formacije koje su najviše podložne potresima.
16Berlin, J., 'Sinkhole Science: A primer', National Geographic (5 March 2013). See: news.nationalgeographic.com/news/2013/03/130 305-florida-sinkhole-science-causes-world/
17'Xiaozhai Tiankeng', WonderMondo. See: www.wondermondo.com/Countries/As/China/Chongqing/Xiaozhai.htm
18Ibid.
19Ulmer, G. L., The Florida Landscape: Revisited, The Polk Museum, 1992
20'Sima de las Cotorras', SustainableTrip. See: www.sustainabletrip.org/profile/sima-de-las-cotorras
21Lard, L., Paull, C. & Hobson, B., 'Genesis of a submarine sinkhole without subaerial exposure', Geology (1995) 23(10): 949 - 951
22'Woe! Lake begone!', Associated Press (11 June 2004). See: http://carour.com/trucking-safety-3/safety-3-2378.html 361'Guatemala homes swallowed up by hole', BBC. See: news.bbc.co.uk/2/hi/americas/6391117.stm
23'Massive sinkhole kills five in south China town of Shenzhen', News (21 May 2013). See: www.news.com.au/world/massive-sinkhole-kills-five-in-south-china-town-of-shenzhen/story-fndir2ev-1226647965016
24'Woman escapes after giant sinkhole swallows her car on US street', The Telegraph (4 July 2013). See: www.telegraph.co.uk/news/worldnews/northamerica/usa/10159 096/Woman-escapes-after-giant-sinkhole-swallows-her-car-on-US-street.html
25Cochran, M., 'What causes sinkholes to form', Accuweather (22 April 2013). See: www.accuweather.com/en/weather-news/sinkholes-proven-to-be-dangero/10802 869
26Hidraulično frakturiranje uključuje prisiljavanje kemikalija duboko u zemlju pod visokim pritiskom kako bi se pristupilo ležištima prirodnog plina.
27Orndorff, R., 'The Science of Sinkholes', WAMU 88.5. See: thedianerehmshow.org/shows/2013-03-20/science-sink- holes/transcript
28Natural Environment Research Council, 'Soluble rocks', British Geological Survey. See: www.bgs.ac.uk/products/geosure/soluble.html
29Osim u manjim razmjerima, obično na Floridi, država koja sjedi na vrhu vapnenačkog "švicarskog sira".
30Emric, A., 'Bosnians panic as sinkhole swallows village pond', Associated Press (26 November 2013). See: news.yahoo.com/bosnians-panic-sinkhole-swallows-village-pond-072935 587.html
31Harrisburg counts about 50,000 inhabitants. Caulfield, P., 'Bankrupt Harrisburg, Pa., can't fix the 41 sinkholes plaguing its streets', New York Daily News (1 February 2013). See: www.nydailynews.com/news/national/photos-harrisburg-pa-plauged-sinkholes-article-1.1253 254
32Williams, A., 'The Russian city being 'eaten alive': Cars, buses, and trucks disappear beneath the earth as they are swallowed by giant sinkholes', Daily Mail (9 April 2013). See: www.dailymail.co.uk/news/article-2306 085/Samara-The-Russian-city-eaten-alive-giant-sinkholes.html#ixzz2ooaMcTm8
33Henri, B., 'Sinkhole Shock', WSFA (30 April 2013). See: wsfa.com/story/22111363/bryans-sinkhole-story
34Pearson, M. & Zarrella, J., 'A loud crash, then nothing: Sinkhole swallows Florida man', CNN (5 March 2013). See: www.cnn.com/2013/03/01/us/florida-sinkhole
35Campbell, A., 'Killer Sinkholes: Unexpected Holes Swallow Entire Families, Cars And Homes', Huffington Post (1 March 2013). See: www.huffingtonpost.com/2013/03/01/killer-sinkholes-deaths_n_2791 634.html
36'Pacaya volcano erupts in Guatemala', tvnz.co.nz (31 May 2013). See: tvnz.co.nz/world-news/pacaya-volcano-erupts-in-guatemala-5452571