Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 22. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje možete pronaći ovdje.


Zemaljske promjene, knjiga
Kako je objašnjeno u prvom dijelu knjige, vrtnja zvijezda i planeta je električki pogonjena. Zemlja nije iznimka. Funkcionira kao rotor (sa svojim negativnim nabojem) kojeg pokreće stator (ionosfera - koja je pozitivno nabijena, u odnosu na planet). Ionosfera,1 ili preciznije rečeno magnetosfera, djeluje kao stator (nepokretni dio) zbog svoje snažne asimetrije, kako je prikazano na slici 89.
Magnetosphere

Slika 89.: Umjetnički prikaz Zemljine magnetosfere.
Doista, dok se dnevna strana magnetosfere proteže samo 65 000 km dalje od Zemlje,2 na noćnoj strani, magnetsko polje u magnetorepu (rep magnetosfere) se proteže više od 6 300 000 km.3 Jako asimetričan oblik magnetosfere održava njenu veliku os 'zaključanom' u liniji sa smjerom solarnog vjetra; zato je Zemljin magnetorep fiksiran na njenoj noćnoj strani dok se planet vrti u svojoj orbiti oko Sunca.

Električno pogonjena vrtnja Zemlje.
© Sott.net
Slika 90.: Električno pogonjena vrtnja Zemlje.
Slika 90. prikazuje elektromotivnu silu (F - zelena strelica) koja, kao što smo vidjeli u 12. poglavlju, jest 'Lorentzova sila', te koja je proporcionalna vertikalnoj atmosferskoj struji (I - crvena strelica). Prema tome, brzina Zemljine rotacije je proporcionalna intenzitetu električne struje između ionosfere i samog planeta. Posljedično, slabljenje intenziteta te struje vodi do smanjenja brzine Zemljine rotacije. Stoga bi trenutno opadanje Sunčeve aktivnosti trebalo uzrokovati usporavanje, koliko god malo, rotacije planeta.

1979. godine, Robert G. Curie je potvrdio da je Zemljina vrtnja povezana sa Sunčevom aktivnošću i zaključio da je "solarni ciklus Sunčevih pjega opažen na Zemlji".4 Slika 91. prikazuje korelaciju između ciklusa Zemljine rotacije i 11-godišnjeg ciklusa solarne aktivnosti.
Nivo koherencije
© Curie
Slika 91.: Nivo koherencije između ciklusa Zemljine rotacije i solarnog ciklusa. Varijacija u Zemljinoj rotaciji prati 10,7-godišnji ciklus sličan Sunčevom ciklusu.
Veća zasićenost atmosfere kometarnom prašinom5 može također doprinijeti usporavanju Zemlje preko povećanja otpora kojim atmosfera utječe na planet, to jest, otpora između statora i rotora.

Ovdje ne govorimo toliko o mehaničkom otporu (npr. trenju) koliko o električnom otporu. Kada je prašina prisutna, mali atmosferski ioni se spoje na ove relativno velike čestice prašine i gube na pokretnosti.6 Dodatno, zbog vertikalnog atmosferskog električnog polja, ove sada nabijene čestice naginju ka polarizaciji i poravnavaju se s vertikalnim atmosferskim E-poljem.7 Njihova pozitivna strana je okrenuta prema negativnoj površini Zemlje, a njihova negativna strana prema pozitivnoj ionosferi, kako je prikazano na slici 92.
Polarizacija čestica
© Sott.net
Slika 92.: Polarizacija čestica prašine u Zemljinoj atmosferi.
Kad se Zemlja ne bi vrtjela, suprotni naboji bi se privlačili i polarizirane čestice bi ostale savršeno poravnate duž atmosferskog E-polja. No vrtnja planeta remeti ovo poravnanje i naginje prema dezorganiziranju čestica. Energija koja je potrebna da inducira ovo komešanje čestica jednaka je količini kinetičke energije koju izgubi naš planet, iz čega proizlazi doprinos gore spomenutom infinitezimalnom usporavanju. S većim električnim otporom dolazi i do jačeg usporavanja.

Konvencionalno se misli kako Zemljino usporavanje ekskluzivno uzrokuju plimni utjecaji8 koje Mjesec vrši na oceane našeg planeta. No ako je to slučaj, kako ćemo onda pomiriti to s istovremenim usporavanjem rotacije drugih planeta, uključujući Venere9 i Saturna,10 koje je naširoko priznato?
Zanimljivo, Zemljina rotacija također usporava, ali znanstvenici to pripisuju plimnom ubrzanju, trenju kojeg uzrokuje Mjesečevo gravitacijsko povlačenje. Međutim, ovo objašnjenje se ne može primijeniti na Venerinu usporavajuću vrtnju, jer Venera nema svoj satelit.11
Činjenica da Venera također usporava ukazuje na to da Mjesečeva plimna sila, koja može biti jedan od doprinosećih faktora Zemljinom usporavanju, nije jedini faktor. K tome, ranije spomenuta12 povećana ekscentričnost Mjesečeve orbite bi trebala umanjiti plimnu silu i, prema tome, smanjiti lunarni utjecaj na Zemljino usporavanje.

Činjenica jest, istovremeno usporavanje Saturna, Venere i Zemlje je dosljedno s hipotezom Električnog svemira, prema kojoj Sunčeva električna aktivnost pokreće vrtnje planeta, i prema tome, smanjena solarna aktivnost inducira usporavanje planeta u Sunčevom sustavu, uključujući Venere, Saturna i Zemlje.

Da brzina rotacije planeta varira je utvrđeno davno,13 a nekoliko sila čini se upravlja njom. Međutim, zanimljivo je istaknuti da podaci za period 1960. - 2012. pokazuju kako usporavanje vrtnje nije stalno. Slika 93. prikazuje odstupanje između 'teoretskog' 24-satnog dana (kojeg predstavlja vodoravna žuta ravna linija), te stvarnu izmjerenu duljinu dana (zelena krivulja). Možemo vidjeti da je izmjerena duljina dana (šiljasta ljubičasta krivulja) kroz ovo razdoblje bila veća od duljine teoretskog dana za 4 milisekunde/dan (vidi 1971. godinu). Crvena krivulja pokazuje kumulativnu vremensku razliku između trajanja teoretskog dana i promatranog trajanja dana (+25 sekundi između 1970. i 2010. godine).
Teoretski dan naspram promatrane duljine dana.
© Sott.net, prilagođeno od podataka koje je prikupio U.S. Naval Observatory
Slika 93.: Teoretski dan naspram promatrane duljine dana.
Primijetite također da, još od 2003. godine, prosjek izmjerene duljine dana postaje sve veći (plava uzlazna linija s desne strane grafičkog prikaza), od prosjeka +0,3 ms/dan 2003. godine do prosjeka +1,0 ms/dan 2011. godine. Od 2003., brzina kojom Zemljina rotacija usporava je izgleda u porastu.

Produljenje dana za jednu milisekundu po danu vodi do stvarne godine koja je 0,365 sekundi dulja od teoretske godine. Neke prilagodbe su stoga potrebne kako bi se izbjeglo stalno rastuće "proklizavanje" vremena, te da ljudi na sjevernoj hemisferi ne bi naposljetku morali slaviti Božić usred ljeta. Dodatna sekunda, poznata i kao prijestupna sekunda, se dodaje otprilike jednom godišnje još od 1972. Ova dodatna sekunda se prvotno dodavala zbog toga što je trajanje jednog solarnog dana malo dulje od UTC14 dana, koji sadrži 24 sata, to jest, 86 400 SI sekundi.15 Međutim, Zemljino usporavanje sada zahtijeva dodavanje čak i većeg broja prijestupnih sekundi,16 jer prijestupne sekunde moraju kompenzirati ne samo zbog UTC dana - koji je već prekratak - već i zbog činjenice da stvarni dani postaju sve dulji i dulji.

Još jedan djelić dokaza za električno pogonjenu vrtnju Zemlje jest ono što znanstvenici nazivaju 'tehničkim problemima'. U kolovozu 1972. iznimni solarni izboj je pogodio Zemlju, izazivajući jedan takav 'tehnički problem' - naglu varijaciju u duljini dana.17 Električni poremećaj koji je nastao zbog solarne baklje je utjecao na rotaciju Zemlje na takav način da se na nekoliko dana vrtjela sporije nego obično. Zbog svoje neobične snage solarni izboj je preplavio Zemljin dvosloj, oslabljujući njegovu učinkovitost, što je dovelo do smanjene Lorentzove sile, a zatim i smanjene brzine rotacije.18
Promjena u nagibu krivulje duljine dana nakon ogromnog solarnog izboja 1972. godine.
© Dachille
Promjena u nagibu krivulje duljine dana nakon ogromnog solarnog izboja 1972. godine.
Imajte na umu da usporavanje Zemlje, čak i kad je infinitezimalno,20 može proizvesti razorne učinke, osobito potrese i vulkanske erupcije kako je objasnio Caltechov seizmolog Don L. Anderson:
Postoji neizmjeran rezervoar energije pohranjen u rotaciji Zemlje, tako da svaka promjena u brzini rotacije može izbaciti ogromnu količinu energije u koru i najvjerojatnije pokrenuti potres[e] u područjima gdje je kora već bila podvrgnuta stresu do točke preopterećenja ... Vulkani osjete promjene u tlaku ispod litosfere; kada tlak poraste, poraste i njihovo otpuštanje tlaka. U područjima poput Japana i Čilea vidimo da su potresi i vulkani blisko povezani.21
Službeni mediji i službena znanost ne spominju ikakve moguće negativne posljedice koje uzrokuje ovo usporavanje; ne spominju čak ni ubrzanje usporavanja. No, u sljedećim poglavljima ćemo vidjeti kako i infinitezimalno usporavanje Zemlje može biti odgovorno za induciranje učinaka koji nisu baš zanemarivi, blago rečeno.

Reference:

1U ovoj knjizi, radi jednostavnosti, smatramo ionosferu ekvivalentnom magnetosferi.
2'Magnetosphere', Wikipedia. See: en.wikipedia.org/wiki/Magnetosphere
3Ibid. Za usporedbu, to je više od 15 puta udaljenost Zemlje - Mjeseca.
4Curie, R. G., 'Detection of the 11-yr sunspot signal in Earth rotation' Science (23 January 1981) 211(4480): 386 - 389
5Pogledajte prethodno poglavlje: 'Povećanje aktivnosti kometa'
7Schneider, H.S., et al., Encyclopedia of Climate and Weather, p. 67
8Ulanowsky, Z., et al., 'Alignment of atmospheric mineral dust due to electric field', Atmos. Chem. Phys. (2007) 7: 6161 - 6173
9'Tidal acceleration', Wikipedia. See: en.wikipedia.org/wiki/Tidal_acceleration
10'Could Venus be shifting gears?', European Space Agency (10 February 2012). See: www.esa.int/Our_Activities/Space_Science/Venus_Express/Could_Venus_be_shifting_gear
11Barry, P., 'Saturn's rotation puts astronomers in a spin', New Scientist (3 May 2006).See: www.newscientist.com/article/dn9100-saturns-rotation-puts-astronomers-in-a-spin.html#.UryPbbTDviE
12Nelson, B., 'Scientists baffled to discover that Venus' spin is slowing down', MNN (17 February 2012). See: www.mnn.com/earth-matters/space/stories/scientists-baffled-to-discover-that-venus-spin-is-slowing-down-0
1316. poglavlje: '"Anomalije" radiokarbonskog datiranja'
14Već 140. godine prije Krista, Ptolomej je priznao razliku između stvarnog trajanja dana i teoretskog trajanja dana. Pogledajte: Toomer, G. J., Ptolemy's Alemagest, pp. 6 - 7
15UTC znači Koordinirano svjetsko vrijeme. Temelji se na atomskim satovima i ne uzima u obzir usporavanje Zemlje.
16Međunarodni sustav jedinica.
17McCarthy, D., et al., 'The Physical Basis of the Leap Second', Astronomical Journal (2008) 136: 1906 - 1908
18Gribbin, J., et al., 'Discontinuous Change in Earth's Spin Rate following Great Solar Storm of August 1972', Nature(4 May 1973) 243
19De Grazia, A. & Milton, E., Solaria Binaria, p. 99
20Produljenje od 1 ms / dan znači usporavanje od 0,000001% Zemljine frekvencije vrtnje.
21Anderson, D., 'Giant quakes increase: Seismic storm Lull Ends', Los Angeles Times (29 August 1976)